heckler wrote:Btw breweru pokusao sam malo da prelistam Filozofiju Vina, ali moram da priznam da me ona anti-ateisticka tirada iz uvoda instantno ohladila
ma dobro, ja sam čitajući tu knjigu (doduše davno je to bilo) bio više fokusiran na njegovo viđenje vina. on je jedan ekscentrik koji je pisao vrlo zapetljane stvari i niti je religijski orijentisan, niti je ateista, nego više kao neki hippie panteista
jedino sam izdvojio tu tezu o vinskim i rakijskim narodima kao jako zanimljivu i koja mi je, vidiš, ostala tako dugo u sjećanju kao sociološki koncept s kojim se mogu složiti.
coltrane wrote:@lord, taj Märzen iz Salmbräu-a sto si pio je tipicni crveni becki i nekad se zvao "becki tip" (postoji i svijetlo pivo becki tip). I dan danas se radi u Americi i popularan je pod nazivom Vienna Red. U Evropi zahbaljujuci cinjenici da su becki pivari s kraja 19. vijeka na jednom Oktobarskom festu "pomogli" minhenskim kojima je nestalo piva, dovezli svoje, koje se Njemcima svijdelo , pa su ga hladno "maznuli", dovelo je to doga da taj termin "becko pivo" je skoro izumr'o, iako je grad bitan za pivku kulturu (npr. jos uvijek postoji "becki slad ", ali i "minhenski").
Inace Märzen je u prevodu "Ozujsko", tj. martovsko pivo, jer se tada pravilo u odredjenom periodu zbog odgovarajucih temepreratura.
Danas je austrijski Märzen malo drugaciji i zauzima 85% pivskog trzista u Austriji (imaju vjerujte na rijec, sjajno pivo).
(O performansama modernog ozujskog u Austriji , neki drugi put).
Bitno ime za pivsku kulturu i Bec je - Anton Dreher (danas ima svoju ulicu u 11. beskom diktriktu). Naime , on je jedan od oceva modernog donjeg vrenja, sto ce reci i lager piva kakvo poznajemo. Njegov Schwechater Lagerbier iz 1841 (do tada radio Kaiserbier - gornje vrenje) je i nazvao ozujsko/martovsko. Inace dovlacili su led sa rijeka i Alpa (da bi postigli temperature u podrumima za donje vrenje) i taj led je mogao do marta biti u podrumima, odatle naziv.
On je otisao i korak dalje, pa je 1850, prvi koristio parnu masinu (neka vrsta industtrijske revolucije u pivarstvu). Danas je ta masina u Tehnickom muzeju u Becu. Time je mogao i napraviti "hladnjace" i raditi pivo preko cijele godine.
Inace legenda kaze (iako mu je otac bio pivar) da je sa svojim jaranom, bavarcem Gabrijelom Sedlmayerom (isto iz pivarske familije) otisao u Englesku ( Barkley i Perkins - tadasnje Meke pivarstva) i tamo naucio sve o engleskom pravljenju slada (malting).
E sad, sta su se njih dvojica hohstaplera dosijetili je da svoje stapove za hodanje, prepariraju u pipete, kojima su mogli maznuti probe iz pivara, koje su onda kod kuci analizirali i dalje razvijali.
Schwechater je danas jeftino pivo, koje nudi ok kvalitet (koriste kvalitetne sastojke) za nisku cijenu. Imaju i neku vrstu mikro-pivare (u Schwechatu), gdje se mogu probati njihova piva u pabovskoj atmosferi.
ja bih obavezno svima preporucio i 7sternbräu (
http://www.7stern.at), posebno njihovo becko svijetlo, koje je radio Slovak Vlado Sedmak (i koristion hmelj Saaz, tipican za Cehe i Slovake). Odlicna kombinacija. Inace imaju i malo egzoticnije vrste kao chilli ili konpoljino pivo, imaju i svoj Märzen, ali i egzote kao Prasko tamni ili Rauchbier (dimljeno pivo - tipicno jedan od bavarskih pivskih centara - Babemberg). Inace pivo i flasiraju, tako da se moze ponjeti kuci u flasama (imaju cak i aparat ispred pivnice) ili u malim bacvicama od 5l.
super doprinos temi coltrane! jedino bih rekao u vezi ožujskog, odnosno Marzen piva, da ono ipak potiče iz davnijih vremena (15-16 stoljeće), kada je dekretom od strane vlasti u bavarskoj zabranjeno kuhanje piva od 20.04 do 01.10
razlog ove zabrane je bio taj što su se piva kuhana u ljetnim periodima često kvarila i inficirala zbog velikih vrućina. da bi osigurali dovoljnu zalihu piva za ljetni period, pivari su tada u martu radili duple smjene
i pravili velike količine jačeg po specifičnoj gustoći i jače zahmeljenog piva kako bi isto moglo izdržati cijelo ljeto do oktobra. pivo se nazivalo Märzen, odnosno Ožujsko
u oktobru se otvarala ponovo sezona varenja piva, i tada je trebalo preostale zalihe Märzen-a popiti pa se pravio veliki dernek kada su se pile te preostale zalihe i praznili podrumi za nove ture jesenskog piva. dernek je danas poznat kao oktoberfest
još jedna vrlo zanimljiva stvar u vezi njemačkog pivarstva je Reinheitsgebot, odnosno Zakon o čistoći piva koji je donesen otprilike u istom periodu kad i zabrana kuhanja piva u ljetnim mjesecima. tim zakonom (originalnim tekstom) regulisano je da svi pivari na području tadašnje njemačke su dužni koristiti
isključivo ječam, hmelj i vodu. kao što vidite kvasac nije spomenut, jer tada ljudi nisu ni znali da postoji kvasac. nisu znali kako i zašto pivo vrije, odnosno fermentira i nisu imali pojma da postoji mikro organizam koji je najzaslužniji za proizvodnju piva - Saccharomyces Servicae, odnosno kvasac. To je tek dvjesto godina poslije otkrio Louis Pasteur. Razlog za donošenje ovog zakona bio je prvenstveno da bi se zaštitilo tržište pekarskih proizvoda jer su pivari uticali na cijenu pšenice i raži, što je bilo neprihvatljivo. tako su pšenica i raž potpuno ovim zakonom zabranjeni kao sastojak u pivu, čime se stabiliziralo pekarsko tržište. naravno, nije to bio jedini razlog - kvaliteta piva je također igrala veliku ulogu. mnoge njemačke pivare i danas su ponosne što se pridržavaju tok srednjevjekovnog zakona i na mnogim ambalažama ćete još uvijek vidjeti "brewed according to Reiheitsgebot" natpis. poslije, kada je otkriven kvasac, u tekst zakona je i on ubačen.
inače, pade mi na pamet, u skandinaviji su još vikinzi varili pivo. to je bilo pivo od žitarica, bez hmelja (jer tada se ni za hmelj nije znalo), a umjesto hmelja su se koristile razne trave kao što su majčina dušica, kopriva, stolisnik ili kunica itd. takvo srednjevjekovno pivo nazivalo se Gruit. (u planu mi je da napravim jedan dobar Gruit uskoro
) u njihovo vrijeme prilikom fermentiranja u posudama taj fermentirajući napitak mješan je povremeno sa drvenim štapom.
svaka porodica imala je svoj štap i smatrali su ga magičnim. čim bi tim štapom promiješali novo pivo, ono bi počelo da vrije, odnosno fermentira. naime kako nisu znali za kvasac, njihovo prvo pivo bi počelo spontano fermentirati tako što bi u njega upale ćelije divljeg kvasca iz zraka, a svako naredno pivo bi oni u stvari "nacijepili" novim kvascem koji se krio u samom štapu.
prva tri gutljaja skoro pa neugodna. nakon toga sam se natjerao da ga popijem do kraja (skupo plaćeno 
ovo je samo degustacija. za pravo pijenje pijem svoje vlastito koje je najbolje. 
