#6976 Re: TENIS
Posted: 27/08/2012 02:19
@Ultima
Corretja je bio strašan igrač, odnosno talenat. Nije postigao ništa više, samo 1% onoga što je mogao, ali to nije toliko strašno uzmemo li u obzir i mnoge druge jednako, pa čak i više talentovane igrače koji su obečavali mnogo, ali nisu postigli ono što se od njih očekivalo. Vrijedi pogledati meč Corretje i Samprasa iz 1/4finala USO-a 1996 da bude jasno sa čim je čovjek raspolagao. Pištol Pete je i tu pokazao svoju mentalnu snagu i svoj šampionski karakter, dobivši meč u 5 setova. Meč je trajao preko 3 sata, a obojica su na kraju jedva stajali na nogama.
Ta godina je za Pištol Peta bila jako klimava. Na AO-u je u QF-u bukvalno proplakao veči dio meča, zbog bolesti svog trenera Tima Gulliksona, ali je nekako uspio pobijediti Couriera stignuvši zaostatak od 0-2 u setovima. Međutim, finale je izgubio od Agassija kojemu je to bio prvi Australian Open u karijeri i kojeg je, interesantno, osvojio iz prvog puta.
Na RG-u je te godine ostvario svoj najbolji rezultat izgubivši u polufinalu od Kafeljnikova koji je kasnije i osvojio turnir. Na Wimbledonu je u QF-u ispao od Krajičeka, igrača koji je te godine osvojio taj turnir, a na USO-u je pokušavao da bar donekle izvuče za njegove standarde očajnu sezonu, i . . . uspio je. Ovaj meč je bio prekretnica. Interesantno, te godine je u QF-ima imao najteže mečeve.
Razvukoh ja nadugačko i naširoko, da se vratim temi.
Teško je uzeti u obzir sve igrače Open ere koji su mnogo obečavali, ali koji nisu znali ili nisu željeli materijalizovati svoj potencijal onako kako treba. Kada bih išao od 1969 godine lista bi morala biti mnogo duža, između ostalih tu bi moralo biti mjesta za Tom Okkera, Raul Ramireza, Briana Gottfrieda, Jose Antonio Clerca, Victor Peccia itd, ali ih je teško upoređivati sa igračima iz drugih vremenskih era samo zbog jednog razloga - tehnologije u datom trenutku.
Rezultate bi nekako i mogli, međutim kada govorimo o čistom, sirovom talentu, nemoguće je upoređivati varijacije i shotmaking udaraca sa drvenim i grafitnim reketima i određivati ko je talentovaniji.
Moja lista će se svoditi na igrače od otprilike 1980 godine, kada je tehnologija reketa koliko-toliko uznapredovala u odnosu na deceniju prije. Glvani izbor mi čine sljedeći igrači : Pioline, Rios, Haas, Nalbandian, Mecir, Murray, Davydenko, Corretja, Gasquet, Martin, Enqvist.
TOP 5 najtalentovanijih bez slema bi bili: Rios, Haas, Nalbandian, Mecir i Gasquet.
Rios je definitivno najveća budala od spomenutih i generalno najpoganiji karakter koji se ikada pojavio na teniskim terenima. Takvog hajvana teniski auditorij ne pamti, od vanterenskih aktivnosti, do samog ponašanja prema teniskih legendama, tadašnjim konkurentima, sudijama, navijačima itd. Opet, uprkos svemu tome, na terenu je pokazivao sve što jedan vrhunski igrač treba da ima, osim glave koju je imao samo u fizičkom smislu.
Volio bih da se danas pojavi igrač takvog karaktera, koji ne hebe nikoga ni 2%, ali sve je toliko izvještaćeno da je to praktično nemoguće. Evo šta je jednom prilikom legendarni Ilie Nastase (također svojevremeno teška budaletina i preteča igračima poput Riosa, Safina i Nalbandiana) rekao o Riosu:
Problem je jedino bila glava, kao i kod svakog vanserijskog talenta koji ne uspjevaju. Nikada sebe nije natjerao da radi više i pokuša napraviti nešto od svoje karijere i to je zaista šteta, ali da je obilježio jednu eru tenisa na sebi svojstven način i da je bio vraški zanimljv u tome, to mu niko ne može osporiti. Kao što napisah ranije, volio bih da je danas više takvih igrača.
O Tommy Haasu je suvišno i pričati. Ima sve što jedan igrač treba imati da bude šampion, ali je živi dokaz koliko nedostatak sreće može uticati na karijeru igrača. Tommy je nije imao, ali i u 34-oj godini života pokazuje ovim današnjim indijancima kako se igra. Vrhunski all rounder, nevjerovatna moć prilagodbe, strašan servis i odličan balans bekenda i forhenda. Problem kod igrača koji igraju 1HBH je upravo ta neizbalansiranost prilikom promjene ritma i često jedna strana ispašta, ali Haas je što se toga tiče definitivno ispred ostalih. Elastičnost u zglobu mu omogučava da prilikom forhenda odlično reaguje na niske loptice i da ga takve promjene ritma ne izbacuju iz šablona, dok snaga u gornjem dijelu tijela i torzu mu pomaže da što jednostavnije hvata lopticu u penjanju i određuje joj jačinu i direkciju u tom momentu. Bekend je fantastičan, po meni najbolji 1HBH ikad. Odličan na spin, flat, slajs, underflat itd. Njegov ritern je posebna priča, gotovo svaki drugi servis protivnika napada, ulazi tijelom u putanju loptice, hvata je rano koristeći svu njenu snagu. Ima odličnu anticipaciju na mreži, jednako dobre prilazne udarce i vrlo je prilagodljiv na različite vrste podloga, što rezultati u posljednjih nekoliko mjeseci i govore.
Definitivno jedan od igrača za kojim najviše žalim, itekako je trebao tenisu u proteklih 12 godina.
O Nalbandianu sve znamo. Vanserijski talenat, luda glava, sve ga interesuje više od tenisa, žene, piće, bungee jumping, plivanje sa ajkulama, rally trke itd širok je spisak stvari koje su mu konsantno odvlačile pažnju od sporta kojim se profesionalno (ako to možemo tako nazvati) bavi
Međutim, igrač koji je svojim varijacijama često lomio Federera onda kada mu niko seta nije mogao uzeti, igrač koji lopticu hvata tako rano da svakog igrača na terenu stavlja u podređen položaj, igrač za kojeg Nadal kaže da jednostavno ne zna šta da radi kada igra protiv njega, igrač za kojeg i Federer kaže da je mogao biti broj 1 i da mrzi kada igra protiv njega, jer svaki njegov udarac hvata tako rano da jednostavno nije u stanju da diktira poene, već je prinuđen da se brani i što je najvažnije, igrač koji je u Parizu i Madridu 2007 pokazao nevjerovatan nivo tenisa, savršenstvo i pefekciju ovog sporta, kada su između ostalih i Federer i Nadal dobili po ušima 2 puta u dvije sedmice. Naročito je bio interesantan Gasquetov komentar nakon meča protiv Davida u kojem je izgubio 6-2, 6-4. Parafraziram, išlo je u smislu: "Pokušao sam spinovima, flat udarcima, S&V, ali ovaj čovjek je danas nepobjediv".
Generalno, jedini bag mu je bio servis, ali je njega nadomještavao odličnim groundstroke udarcima i nevjerovatno dobrom baseline igrom. Forhend je znao luđački dobro odigrati, a njegov 2HBH je po meni najbolji ikad. Jednostavno, previše varijacija ima u njemu. Znao je udariti izuzetno jako, ali i lagano sa jednakom učinkovitošću, njegovi uglovi su fascinantni, nevjerovatna rotacija loptice, dok je njegov zaštitni udarac bila bekend paralela iz skoka. Taj bekend iz skoka su bili u stanju jedino Safin i Rios tako dobro izvesti. Davidova igra na mreži je također izuzetna, nevjerovatan osjećaj i dodir, odličan štop volej. Glede riterna svojevremeno je bio jedan od najboljih riternera na touru, a način na koji je znao lomiti protivnike je fakat nešto fantastično. Nije imao snagu u udarcima kao recimo Safin (mada je znao itekako raspaliti po loptici), ali je varijacijama i inteligencijom bio u stranju ubijati protivnike u pojam. Delpotro, Nadal, Federer, Gasquet to dobro znaju.
O Meciru sam već rekao, ogroman ogroman talenat (Tomik dosta podsječa na njega sa tim jako malim zamahom iz zgloba i "laganim" udarcima), dok o Gasquetu ni sam ne znam šta da kažem. Mnogi će reči da je overrated, ali ja se ne bih složio sa tim, barem sa aspekta talenta. Njega je preveliki hype još kao dječaka koštao velike karijere. Treba pogledati samo njegove rezultate u juniorkoj konkurenciji da budu jasne neke stvari. Nadal je protiv njega izlazio na teren samo zato što je morao i da bi mu pokazao da ga se ne boji i niko ni u najluđim snovima nije mogao očekivati da će 2012 Rafael Nadal imati oko 50, od toga 11 GS, a Richard samo 6, od čega nijednu Masters titulu.
O njemu sam dosta puta pričao, od čistokrvnog ofanzivca je postao izrazito defanzivan igrač čiji je radijus kretanja oko 3 metra iza linije, a da pritom uopšte nema fizikalije za takvu igru. Udarci nisu materijalizovani onako kako treba, bekend izgleda estetski savršeno, ali nije učinkovit, forhend je postao previše mekan, servis nije dovoljno razvijen, voleji također. Svaki aspekt njegove igre, svaki, apsolutno svaki njegov udarac ima mogučnost da bude bolji i ubojitiji jedno 10x, to je pokazivao tek kada se pojavio na profesionalnom touru 2004 godine.
Taj igrač ima nevjerovatno mnogo prostora za napredak i prava je šteta što svoj potencijal ne koristi na pravi način. Kod Davida, Safina i Riosa se znalo šta je problem, bili su jednostavno budale, ali Richard izgleda kao neko ko želi, a ne zna kako da napravi nešto više. Mislim da bi dovođenje adekvatnog trenera popravilo mnoge stvari i bilo prekretnica u njegovoj karijeri(pogledajte šta je Anaccone napravio od Rogera, ali otom potom). Sigurno neđu najtalentovanijim igračima Open ere.
Izvinjavam se na dugom postu, znam da je mučno za čitati, ali hebiga, stvari povlače jedna drugu, pa se ne može stati kad se raspiše.
Corretja je bio strašan igrač, odnosno talenat. Nije postigao ništa više, samo 1% onoga što je mogao, ali to nije toliko strašno uzmemo li u obzir i mnoge druge jednako, pa čak i više talentovane igrače koji su obečavali mnogo, ali nisu postigli ono što se od njih očekivalo. Vrijedi pogledati meč Corretje i Samprasa iz 1/4finala USO-a 1996 da bude jasno sa čim je čovjek raspolagao. Pištol Pete je i tu pokazao svoju mentalnu snagu i svoj šampionski karakter, dobivši meč u 5 setova. Meč je trajao preko 3 sata, a obojica su na kraju jedva stajali na nogama.
Ta godina je za Pištol Peta bila jako klimava. Na AO-u je u QF-u bukvalno proplakao veči dio meča, zbog bolesti svog trenera Tima Gulliksona, ali je nekako uspio pobijediti Couriera stignuvši zaostatak od 0-2 u setovima. Međutim, finale je izgubio od Agassija kojemu je to bio prvi Australian Open u karijeri i kojeg je, interesantno, osvojio iz prvog puta.
Teško je uzeti u obzir sve igrače Open ere koji su mnogo obečavali, ali koji nisu znali ili nisu željeli materijalizovati svoj potencijal onako kako treba. Kada bih išao od 1969 godine lista bi morala biti mnogo duža, između ostalih tu bi moralo biti mjesta za Tom Okkera, Raul Ramireza, Briana Gottfrieda, Jose Antonio Clerca, Victor Peccia itd, ali ih je teško upoređivati sa igračima iz drugih vremenskih era samo zbog jednog razloga - tehnologije u datom trenutku.
Rezultate bi nekako i mogli, međutim kada govorimo o čistom, sirovom talentu, nemoguće je upoređivati varijacije i shotmaking udaraca sa drvenim i grafitnim reketima i određivati ko je talentovaniji.
Moja lista će se svoditi na igrače od otprilike 1980 godine, kada je tehnologija reketa koliko-toliko uznapredovala u odnosu na deceniju prije. Glvani izbor mi čine sljedeći igrači : Pioline, Rios, Haas, Nalbandian, Mecir, Murray, Davydenko, Corretja, Gasquet, Martin, Enqvist.
TOP 5 najtalentovanijih bez slema bi bili: Rios, Haas, Nalbandian, Mecir i Gasquet.
Rios je definitivno najveća budala od spomenutih i generalno najpoganiji karakter koji se ikada pojavio na teniskim terenima. Takvog hajvana teniski auditorij ne pamti, od vanterenskih aktivnosti, do samog ponašanja prema teniskih legendama, tadašnjim konkurentima, sudijama, navijačima itd. Opet, uprkos svemu tome, na terenu je pokazivao sve što jedan vrhunski igrač treba da ima, osim glave koju je imao samo u fizičkom smislu.
Volio bih da se danas pojavi igrač takvog karaktera, koji ne hebe nikoga ni 2%, ali sve je toliko izvještaćeno da je to praktično nemoguće. Evo šta je jednom prilikom legendarni Ilie Nastase (također svojevremeno teška budaletina i preteča igračima poput Riosa, Safina i Nalbandiana) rekao o Riosu:
S druge strane, malo ko je mogao ostati ravnodušan na njegovu igru i nevjerovatan nivo kvaliteta koji je bio u stanju prikazati. Evo nekih komentara raznih igrača o Marcelu Riosu uzetih iz njegove knjige "The man we barely knew"."He's the worst prick I ever met. The players of today probably have the same opinion of him. Ask all the players what they think of him, you'll get the same thing. When somebody doesn't sign autographs for the kids, that is a prick for me. (What about his game?) I don't give a shit. I don't look at him. For me, he's an idiot. I don't know what else to tell about him. And that's the first time I say something about somebody like that. I think he was the worst thing for tennis. He did not deserve to be No. 1 — one or two days. To live with the other players like he did — terrible. He really was the worst. I never say anything about anybody else like this but about him I have to say this. Sorry."
Fabrice SantoroAsked why he didn’t enjoy the experience of playing Rios, Johansson replied: “He could make you feel like it was the first time you were standing on a tennis court, you know [smiling]? So I hated to play him. You could get killed by him easily, 1 and 1 or something like that, and you could have played a good match.”
“I played Marcelo three times. You could say, on the court, he was a great, great player. And one of the greats of the game. He was to serve well and he hit the ball really, really well on both sides. He hit the backhand moving well too. I remember when he won Indian Wells and Key Biscayne in a row, he was playing one of the best tennis I’ve ever seen…We played three times, he beat me twice. It was always a good match. Because I like to use the spins and slice on the court and when I was playing against him, it was a very fun match, but it was a very good competition. His talents is one of the best
Roger Federer: (When asked back in 2000 which was his favorite tennis player to watch): “I like Rios. I like his game. When he’s playing well, he’s fun to watch. Because he’s a different type of guy.”
Pat Cash: “Rios is one of the most talented players I’ve ever seen. I thought he had a control like a McEnroe. He was definitely a wasted talent but he still got to number one in the world. I loved watching him. He was brilliant. He hit the ball anywhere. Anywhere…I played doubles with him one week, in Scottsdale in ’95 or ’96. When I was making a comeback. We practiced quite a bit. And when I practiced with him, I never ran so much in my life. I played with a lot of the top guys in practice and he was just able to hit the ball anywhere. He used to run me everywhere.
Marat Safin: “Rios had the talent to win ten grand slams.”
Ovo su neki od komentara koji dosta toga objašnjavaju. Rios je sa svojih 1.75 imao odličan servis, strašnu anticipaciju i ritern. Forhend je imao tako puno varijacija, od spina, do fantastičnih kraktih uglova, pa do izuzetno jakih flat paralela. Bekend vrhunski, naročito iz skoka, također dosta varijacija, odličan po dijagonali, jednako ubitačan po paraleli. Igra na mreži je priča za sebe. Takav osjećaj i dodir nije imao nijedan igrač još od McEnroa.Asked for his lasting image of Rios, Fillol replied: “Playing so well that it was so much fun to watch him play. In fact, he really could make almost anyone look like a beginner. If things were right, he would guess exactly where the ball was coming. He would anticipate. He didn’t have to be strong physically to make the ball go and to have the guy run from one side to the other. I think his body didn’t hold the pressure of the circuit. He was weak in his preparation, probably coming from Chile, not knowing exactly what was gonna happen if he was that good. I don’t think he was prepared physically for the Tour.
Problem je jedino bila glava, kao i kod svakog vanserijskog talenta koji ne uspjevaju. Nikada sebe nije natjerao da radi više i pokuša napraviti nešto od svoje karijere i to je zaista šteta, ali da je obilježio jednu eru tenisa na sebi svojstven način i da je bio vraški zanimljv u tome, to mu niko ne može osporiti. Kao što napisah ranije, volio bih da je danas više takvih igrača.
O Tommy Haasu je suvišno i pričati. Ima sve što jedan igrač treba imati da bude šampion, ali je živi dokaz koliko nedostatak sreće može uticati na karijeru igrača. Tommy je nije imao, ali i u 34-oj godini života pokazuje ovim današnjim indijancima kako se igra. Vrhunski all rounder, nevjerovatna moć prilagodbe, strašan servis i odličan balans bekenda i forhenda. Problem kod igrača koji igraju 1HBH je upravo ta neizbalansiranost prilikom promjene ritma i često jedna strana ispašta, ali Haas je što se toga tiče definitivno ispred ostalih. Elastičnost u zglobu mu omogučava da prilikom forhenda odlično reaguje na niske loptice i da ga takve promjene ritma ne izbacuju iz šablona, dok snaga u gornjem dijelu tijela i torzu mu pomaže da što jednostavnije hvata lopticu u penjanju i određuje joj jačinu i direkciju u tom momentu. Bekend je fantastičan, po meni najbolji 1HBH ikad. Odličan na spin, flat, slajs, underflat itd. Njegov ritern je posebna priča, gotovo svaki drugi servis protivnika napada, ulazi tijelom u putanju loptice, hvata je rano koristeći svu njenu snagu. Ima odličnu anticipaciju na mreži, jednako dobre prilazne udarce i vrlo je prilagodljiv na različite vrste podloga, što rezultati u posljednjih nekoliko mjeseci i govore.
Definitivno jedan od igrača za kojim najviše žalim, itekako je trebao tenisu u proteklih 12 godina.
O Nalbandianu sve znamo. Vanserijski talenat, luda glava, sve ga interesuje više od tenisa, žene, piće, bungee jumping, plivanje sa ajkulama, rally trke itd širok je spisak stvari koje su mu konsantno odvlačile pažnju od sporta kojim se profesionalno (ako to možemo tako nazvati) bavi
Generalno, jedini bag mu je bio servis, ali je njega nadomještavao odličnim groundstroke udarcima i nevjerovatno dobrom baseline igrom. Forhend je znao luđački dobro odigrati, a njegov 2HBH je po meni najbolji ikad. Jednostavno, previše varijacija ima u njemu. Znao je udariti izuzetno jako, ali i lagano sa jednakom učinkovitošću, njegovi uglovi su fascinantni, nevjerovatna rotacija loptice, dok je njegov zaštitni udarac bila bekend paralela iz skoka. Taj bekend iz skoka su bili u stanju jedino Safin i Rios tako dobro izvesti. Davidova igra na mreži je također izuzetna, nevjerovatan osjećaj i dodir, odličan štop volej. Glede riterna svojevremeno je bio jedan od najboljih riternera na touru, a način na koji je znao lomiti protivnike je fakat nešto fantastično. Nije imao snagu u udarcima kao recimo Safin (mada je znao itekako raspaliti po loptici), ali je varijacijama i inteligencijom bio u stranju ubijati protivnike u pojam. Delpotro, Nadal, Federer, Gasquet to dobro znaju.
O Meciru sam već rekao, ogroman ogroman talenat (Tomik dosta podsječa na njega sa tim jako malim zamahom iz zgloba i "laganim" udarcima), dok o Gasquetu ni sam ne znam šta da kažem. Mnogi će reči da je overrated, ali ja se ne bih složio sa tim, barem sa aspekta talenta. Njega je preveliki hype još kao dječaka koštao velike karijere. Treba pogledati samo njegove rezultate u juniorkoj konkurenciji da budu jasne neke stvari. Nadal je protiv njega izlazio na teren samo zato što je morao i da bi mu pokazao da ga se ne boji i niko ni u najluđim snovima nije mogao očekivati da će 2012 Rafael Nadal imati oko 50, od toga 11 GS, a Richard samo 6, od čega nijednu Masters titulu.
Taj igrač ima nevjerovatno mnogo prostora za napredak i prava je šteta što svoj potencijal ne koristi na pravi način. Kod Davida, Safina i Riosa se znalo šta je problem, bili su jednostavno budale, ali Richard izgleda kao neko ko želi, a ne zna kako da napravi nešto više. Mislim da bi dovođenje adekvatnog trenera popravilo mnoge stvari i bilo prekretnica u njegovoj karijeri(pogledajte šta je Anaccone napravio od Rogera, ali otom potom). Sigurno neđu najtalentovanijim igračima Open ere.
Izvinjavam se na dugom postu, znam da je mučno za čitati, ali hebiga, stvari povlače jedna drugu, pa se ne može stati kad se raspiše.