Pozdrav svima
Cetiri mjeseca od kad sam prestala da pusim (imam osjecaj da je proslo puno vise), zasad nisam poklekla bas ni jednom, zadnja cigara za mene je i bila zadnja.
Odluka i zelja da prestanem se u meni dugo "kuhala" i bas sam bila zrela za poceti novu etapu ostatka svog zivota.
Pusac 21 godinu, prosjek kutija dnevno, sve u jednom danu je pocinjalo i zavrsavalo cigaretom.
Prosla sam kroz sve faze apstinencije nespavanje, pojacan apetit, davljenje okoline svojom pricom o cigarama, tugovanje za uvijek prisutnom "drugaricom".
Nervozna nisam bila vise melanholicna i sjetna kao majku mu sta cu sad radit kad nista ne radim jer tad sjedim , pusim....
Veliki problem mi je bio i nisam zeljela da se udebljam pa sam sa prestankom pusenja pocela i neki rezim u stilu jedem samo sto moram i u prvih 15 tak dana sam bila stalno gladna tako da sam zapravo vise mislila na hranu nego na cigare. Kako god uspjela sam i nisam se zasada udebljala ni grama.
Ne bih vas gnjavila svim beneficijama koje uzivam kao novopeceni nepusac uglavnom su svima poznate dobre strane prestanka ali bih napomenula jednu po meni jako bitnu stavku a to je SLOBODA, ljudi moji koji lijep osjecaj slobode. Pa ja ne moram vise izlazit napolje da dimim (u kuci se nije pusilo zbog djece NIKAD) pa ne moram dimit ni na parkingu poslije kupovine ni kod prijateljice na balkonu, ni ispred zubarske ordinacije odmah po zavrsetku intervencije, ni na minus 10 ni na plus 40, nigdje, nikad vise....
Ja sam danas slobodna, da to mi je jedna od najvecih nagrada.
Novonastali visak vremena koji je zbilja i te kako uocljiv sam rijesila kucnim poslovima i hodanjem, ispocetka dosadno ali s vremenom postane rutina, tako da sam stizala puno vise stvari zavrsit u toku dana i prosetat cuku cesce i duze nego obicno.
Javi mi se povremeno zelja za cigaretom, nekad vise puta dnevno a nekad kroz 10 tak dana, ja se ne bojim da cu ponovo propusiti inace sam tvdoglava ko konj i kad nesto naumim gotovo, ali je svaki put potrebno uloziti odredjeni trud i ostati na zacrtanom putu.
Nedavno sam dobila vijesti o bolesti dvije osobe meni bliske i drage , jedna cancer pluca a druga grla i u oba slucaja uzrocnik i osnovni krivac cigara .
Napisah to da nekome "prodrmam guzicu" ili da ne poklekne ili da prestane ako vec nije. Za malo cime u zivotu zalim ali to sto sam bila pusac cu sebi tesko oprostit, jako bas jako zalim.
U pocetku sam puno citala i forume i meni su dosta pomogli, vrijeme je brze prolazilo, ucila sam na tudjim greskama, nisam se osjecala samom tako da i to preporucujem buducim citacima i nepusacima a takodje se zahvaljujem svima vama na utrosenom vremenu i napisanim postovima i evo i sama dajem svoj doprinos ovoj temi
) provedim najsretnije dane u zivotu u setnji i igri sa unukom... A sve to zbog mog kretenluka, sebicnosti i tvrdoglavosti! 
