stakasa wrote:radostan dan wrote:stakasa wrote:
Iskreno se nadam da ovo nije izjavio, da mu je novinar podmetnuo...
jbt, ovo je izjavio davnih dana, i do sad - više puta.
još u drugoj polovini osamdesetih je bio iskren i rekao - jeste, napisao sam je zbog par dana nagradnog. al vidiš, meni je to ok, ne zamjeram mu to uopšte, naprotiv.
Pa jesi li ti Requiem osamdeset i tamo neke dozivio kao stvarku koja je trebala Tita spustiti na ljudsku razinu?
aha, misliš na rekvijem...pa nećeš vjerovati, ili ćeš misliti da naknadno pametujem (obzirom na dob, pred vratima dvadesetih...ako se dobro sjećam, panta rei je izašao s kraja osamdesetosme ili početkom osamdesetdevete), ali zajebo sam i antititovce, i titovce, a i balaševića izgleda.
doživio sam je baš kao pjesmu o jednom dobu i jednom čovjeku...ni kao pogrdnu, ni kao pohvalnu. ni kao pljuvanje, ni kao šminkanje roze bojom. zapis, trag u vremenu, tačno u milimetar i gram. i sad kad je čujem, u nozdrvama mi je miris tog vremena, a pred očima boje i slike, fotografski tačne i precizne.
to mi je omogućio balaš. onaj na kog sam trošio pare i koji vrijedi...
pjesma je objektivna i najbitnije - univerzalna. nikad je nisam doživljavao kao namjenjenu samo ćopavom zagorcu. nikad me nije usmjeravala da slušajući je mislim o njegovoj epoleti, ofanzivama, moći ili stradanjima...već o istoriji jednog čovjeka, nevezano za ime, koje će u jednom trenutku mrviti istoriju, peći krila u svom letu tik ispod sunca, a jednog dana biti kamenovan, on ili njegovo djelo, bilo koje - kod filozofa misao, kod ratnika bitka, kod arhitekte most, zgrada.
ne znam, možda mi je u takvom razumjevanju stihova pomogao naslov albuma - panta rei...ili zadnji stih - sve se menja i sve teče, čoveče.
baš ga je, i njega i sve na koje je pjesma primjenjiva lagano i jednostavno spustio na - mjeru. bio on mahatma gandi, kurt valdhajm, i slično.
ako hoćemo da se fokusiramo na individuu u pjesmi. a po meni, to je više pjesma o prirodi ljudskog bića (bilo kog, posmatranog grupno), a ne o pojedincu.