Sport1
Kenan Kaloper
FK Sarajevo pred vječitom dilemom
KOMENTAR
06/02/2023 u 20:02 h
Transfer Andreja Đokanovića iz Sarajeva u Ankaragucu samo je još jedan pokazatelj da bh. klubovi do ozbiljnog novca mogu doći gotovo isključivo kroz transfere. Ipak, njegov bivši klub sada je pred važnom dilemom
Devet godina je prošlo otkad je svečano započela sa radom Akademija FK Sarajevo, predstavljena kao centralni klupski interes nakon investicije malezijskog milijardera Vincenta Tana. Teško se oteti dojmu da je akademija kroz kompletan period od skoro deceniju često imala tek sporednu ulogu u funkcionisanju Sarajeva, ali jednako je teško i ignorisati dojam da je Sarajevo uspjelo napraviti iskorak u razvoju mladih igrača.
Ljetos je u transferu vrijednom 500 hiljada eura Koševo napustio defanzivac Nihad Mujakić, koji je postao član turskog Ankaragucua, a njegovim stopama prošle sedmice je otišao i Andrej Đokanović, za kojeg je klub, prema vlastitom priznanju, inkasirao oko 750 hiljada eura. Dakle, samo na ova dva fudbalera produkta svoje akademije Sarajevo je zaradilo 2 i po miliona maraka. Oni su samo posljednji u nizu onih koji su na Koševo stigli kao talentovani mladići, izborili su mjesto u prvom timu, a onda su kao igrači za potencijalno veće domete otišli iz kluba, obezbijedivši mu itekako pristojnu odštetu.
Najveći izvoznik
U ovom trenutku Sarajevo je klub koji je od formiranja akademije, dakle u posljednjih devet godina, ostvario najveći broj inostranih transfera produkata vlastite omladinske škole od svih premijerligaša. Od igrača rođenih 1995. godine i kasnije (prva izlazna generacija akademije) njih preko 20 igra u inostranstvu, sa manje ili više uspjeha.
U posljednjih pet godina, Sarajevo je inkasiralo oko 10 miliona maraka kroz transfere produkata akademije u inostranstvo
Neki su, poput Halida Šabanovića, dobacili do liga petice, drugi su pak, poput Vladana Kovačevića, na pragu transfera u takve lige, a neki igraju u skromnijim ligama. No, jedna stvar je jasna. Mada ne postoje javno dostupni podaci koji su do kraja transparentni kao što je transparentno nekoliko posljednjih transfera otkad je na čelu kluba Ismir Mirvić, može se sa priličnom sigurnošću zaključiti da je Sarajevo od početka 2018. inkasiralo preko 10 miliona maraka isključivo od prodaje svojih igrača.
Pod pritiskom očekivanja i rezultata koji je nekada prelazio granice objektivnih mogućnosti, u Sarajevu su se smjenjivali čelnici, direktori, treneri i pogotovo igrači, bez da klub bude previše stabilan i u jednom momentu. Logično je da u takvim okolnostima akademija nekima nije bila ni nakraj pameti, ali je i pored toga davala rezultate. Da se o njoj uvijek razmišljalo na adekvatan način, možda bi Sarajevo ostvarilo i višestruko veću zaradu, a vjerovatno bi posljedično osvojilo i više trofeja, mada osvajanje dva kupa i dva naslova prvaka u ovom periodu nije toliko mršav rezultat.
Bordo tim od početka 2021. ne liči na sebe, nakon što je u periodu od prethodne dvije i po godine bio daleko ispred ligaške konkurencije. Ismir Mirvić je u klubu od jeseni te godine, ali nije uspio stati ukraj problemima iako je u njegovom još kratkom mandatu klub već promijenio dva sportska direktora i u iščekivanju je trećeg, a Mirza Varešanović je peti trener koji će ga voditi.
Sarajevo nije igralo u Evropi prošlog ljeta, nakon što je sezonu ranije zaustavljeno već na prvoj prepreci od Milsamija iz Moldavije, a baš je pomenuti Đokanović posljednji starter Sarajeva koji je napustio klub u odnosu na te utakmice. Nekoliko igrača iz trenutnog kadra poput Đanija Salčina i Dala Varešanovića tada su ulazili sa klupe. Prošlo je od tog dvomeča samo godinu i po, a Sarajevo je već doživjelo ekstremnu kadrovsku transformaciju. Ove zime doživljava je po drugi put.
Bordo tim je doveo ogroman broj kvalitetnih pojačanja za premijerligaški nivo takmičenja, a evidentna je namjera Mirvića i njegovih saradnika da po svaku cijenu izvedu klub u evropska takmičenja. Međutim, Sarajevu ništa ne može garantovati izlazak na međunarodnu scenu, jer već u prva četiri kola proljetnog dijela sezone bordo tim će igrati protiv Zrinjskog, Veleža, Željezničara i Širokog Brijega, koji su možda i najveći rivali i najteži protivnici Sarajevu u Premijer ligi BiH. Pritom, bordo tim trenutno zauzima peto mjesto na tabeli, sa četiri boda zaostatka za gradskim rivalom Željezničarom, koji je na četvrtom mjestu. Četvrto mjesto samo u teoriji vodi u evropska takmičenja, a Sarajevo to najbolje zna, jer dva posljednja puta kad nije izborilo Evropu, 2016. i 2022. godine, završavalo je upravo na četvrtom mjestu. Otežavajuća je okolnost da Sarajevo više nije u Kupu BiH, a da dosta ekipa koje imaju kvalitet, a koje možda ne uspiju završiti među prve četiri, jeste.
Sarajevu tako ni mnogo bolja polusezona od jesenje ne garantuje izlazak na međunarodnu scenu, što bi bio ozbiljan udarac za klub s obzirom na kvalitet dovedenih igrača tokom zime. No, ako postoji jedna stvar koja tradicionalno nedostaje navijačima kluba sa Koševa, a svakako i njegovim novim čelnicima, onda je to strpljenje.
Ekipa koja je na Koševu sastavljena ove zime bez dileme ima potencijal za velike domete, ali klupski čelnici neće smjeti zbog eventualnog kratkoročnog nezadovoljstva, odnosno eventualnog neizlaska u Evropu, i narednog ljeta povlačiti drastične rezove. Za klub bi to moglo imati negativne dugoročne posljedice, a pokazalo bi i da čelnici lutaju u potrazi za instant-rezultatom, odnosno da, žargonski rečeno, pogađaju i sa trenerima i sa igračima dok ne pogode.
Nestabilnost ne predstavlja adekvatan ambijent za razvoj mladih igrača, a na vrata prvog tima Sarajeva kuca nekoliko izuzetno talentovanih generacija. Klupska strategija ove zime evidentno je potpuno podređena plasmanu na evropsku scenu, ali mladi igrači ne bi se ni pod razno smjeli zapostaviti. Kao što su navedeni primjeri pokazali, a kao što nalaže i zdrav razum, Sarajevo samo i isključivo na njima može ostvariti prihode koji mu barem daju naznaku samoodrživosti, ako već prihvatimo da je potpuna samoodrživost kluba nerealan koncept u bh. fudbalu.
Uspostavljanje balansa
Desetak miliona maraka koje je Sarajevo zaradilo od 2018. do danas samo od prodaje igrača mnogo je više novca nego je klub zaradio od UEFA zahvaljujući nastupima na međunarodnoj sceni. Pritom vrijedi istaći i da je taj novac zarađen usput, jer je fokus kluba bio baš na trofejima i na međunarodnim nastupima, a nikako na razvoju mladih igrača. Zamislite da je fokus bio drugačiji.
Novac zarađen od plasmana u Evropu u posljednjih pet godina dosta je manji u odnosu na ono što je Sarajevo zaradilo od transfera
Naravno, Sarajevo ima pozitivni teret historije i tradicije da uvijek mora težiti osvajanju trofeja i to ga više od svega drugog i čini velikim klubom. No, balans između ove dvije krajnosti se mora pronaći, a on se najčešće i najlakše gubi u lovu na kratkoročne rezultate. Sarajevo se baš sada nalazi u takvom raskoraku, a za pogrešku baš i nema mjesta. Kvalitetan balans je svakako moguće napraviti i provesti u djelo. Upravo je Sarajevo to pokazalo u novijoj historiji. Sada mu je vrijeme da ponovi slično.
https://sport1.oslobodjenje.ba/s1/komen ... mom-833450
a i nevjerovatno mi je kakvu ekipu ima Varešanović
