Kikibombona wrote:Ovu pricu slobodno okaci macku o rep.
Zapravo, moja "priča" nije u koliziji sa svime ovim dolje što si rekao, samo zaboravljaš par stvari koje ću ovom prilikom ti skrenuti pažnju, pa da imaš cjelokupan uvid u situaciju.
Vidi na primjeru meni poznatog Iraka. Arapi i Sadam su decenijama govorili Kurdima, ako ne volite Irak, arapski Irak, gdje su Arapi 80%, slobodni ste da razgulite u Iran. Kurdi su ih mnozili sa nulom, patili zbog toga, ali sada imaju drzavu u drzavi i uskoro ce biti nezavisni. Albanci na Kosovu imaju slicnu pricu itd itd. Da su se ljudi mirili sa sudbinom, prihvatali zakon jaceg, dan danas bi svijetom vladali Rimljani ili Mongoli.
Nekoliko stvari previđaš:
1. Svi oni su se borili za svoje interese, a protiv interesa države u kojoj su živjeli, te sukladno tome su
de facto izdajnici tih država. Samim time je i njihova patnja i borba. Rat, borba, patnja - to su stvari koje nisu odvojene od borbe za vlastite interese (a nauštrb interesa države u kojoj žive).
2. Analogno stavci 1., ako npr. muslimani (ili bilo ko drugi) koji su državljani npr. Francuske odluče da se bore za neke vlastite interese, pri čemu ti interesi su u koliziji sa interesom ostatka Francuske kao i države Francuske kao takve, onda isti trebaju biti spremni na to da budu proglašeni
de facto izdajnicima, te da također pate.
3. Suprotno stavci 1., muslimani državljani npr. Francuske nemaju naročito "historijsko pravo" autonomije (<- potencijalno dubiozna sintagma, ali poslužiće svrsi diskusije), te su u biti "gosti" date države, kojoj su se obavezali na vjernost, poštivanje zakona i zaštitu njenog identiteta i ostalog. Shodno tome, pozicija svakog muslimana takve države, a koji okrene leđa toj državi, postaje osjetno gora i manje... pravična. Opet, rezultat je isti - rat, borba, patnja.
4. Dodatno, kako je takvih državljana u biti malo (relativno u odnosu na ukupno stanovništvo), rizik "borbe za svoja prava" je znatno veći, nego u usporedbi sa npr. Kurdima jednog Iraka koji imaju i određenu oveću teritoriju nad kojom imaju i političku i svaku drugu autonomiju, ili bar nešto slično tome.
5. Shodno navedenom, reći ću još samo da se takvi državljani igraju vatre, te vrlo lako može doći do opasnih i trajnih neugodnih posljedica po njih. Samo kažem...
Tako i Arapi/muslimani u Francuskoj. Ljudi se bore za ideale.
Ništa sporno (u "teoriji"), ali nemoj misliti da će ostatak jedne Francuske tek trajno šutjeti i trpiti tu "borbu". Čak i ako bi ta "borba" bila objektivno "bolja stvar" u odnosu na trenutno stanje u jednoj Francuskoj, ljudi (tj. ostali ljudi) neće tu "borbu" tolerisati uvijek, jer su možda oni sasvim zadovoljni sa takvim stanjem.
Plus, kao što Platon reče, "promjena je najopasnija stvar".
Mozda Francuska za 100 godina bude islamska pa sta onda!??? Svijet se mijenja konstantno.
Možda za 100 godina ne bude muslimana u Evropi.
Da se tebe pita nikakvih promjena ne bi bilo.
Možda, ali ja sam nebitan. Moja poenta je da svaka akcija izaziva reakciju, svaka promjena "je najopasnija stvar", svaka promjena će nekome biti od koristi, a nekome od štete - te kada se sve to uzme u obzir, bolje bi vam bilo da dobro znate šta radite i da znate "predvidjeti" razvoj situacije decenijama i stoljećima unaprijed, u suprotnom je sav taj trud osuđen na propast. Uz obaveznu patnju i bol koju taj trud iziskuje.
Mogu Evropljani raditi sto zele, samo neka se ne cude plaho kada se Ebu ovaj ili onaj budu raznosili po Evropi. Akcija - reakcija.
Kao što rekoh, nije isto kada "Ebu ovaj" iz Iraka se raznese u Francuskoj i kada "Ebu onaj" iz Francuske se raznese u Francuskoj. U prvom slučaju je potencijalno riječ o validnoj borbi, u drugom slučaju je riječ o izdaji. A izdaja je među najgorim stvarima, moralno gledajući, koju čak osuđuje i sam Kur'an, ne da je nekoga takvog briga šta Bog u Kur'anu kaže naravno...