Nije on kriv sto je nama sezona gledanja usrana i slinava zbog nemogucnosti drugih timova da im se primaknu...
I da, on jos pure mora da jede... Kao sto sam ranije rekao, a nista se nije promijenilo od tada osim broja osvojenih titula, on je do sada savrseno funkcionisao kao njemacka masina, ALI samo kada sve ide po njegovom planu, i kad voda pokrece njegov mlin. Kad kod je bilo stani-pani, nije to vise bila precizna njemacka masinerija, bilo je tu i ispada raznih vrsta... Dakle, dodje li mu ko blizu, moze biti svega. To naravno ne znaci da je on los vozac, jer takvih u F1 nema, ni oni nazad sto fenjere drze nisu nista drugo nego odlicni vozaci, ali fale im druge stvari u karijeri.
Ono ste Sebu jos uvijek fali je karakter, karakter velikog sampiona, kao sto je i jednom drugom velikom njemcu falio u njegovom stadiju karijere. Mislim naravno na Schumacher-a... Tek nakon sto je otisao u Ferrari svjestan da ga tamo ceka tim koji ima potencijal, ali koji treba barem 2-3 godine ozbiljnog rada da bude sampionski, i nakon sto je i drugi "bolesni perfekcionista", Todt dosao u Ferrari u istom pothvatu, Michael (kojeg jos uvijek ne volim, ali ga postujem zbog tog dijela karijere) je poceo dio karijere zbog kojeg ga ja sada zovem Velikim Sampionom, a ne samo visestrukim... Dakle pitanje je stvari slozenih u glavi, bio si vec vise puta sampion u najboljem timu, tu vrstu presije vise nemas, znas da si zvjerski dobar, i ides to dokazati na tezi nacin, time sto ces jedan tim koji ima potencijal, ali mu fali zavrsnica, dovesti do titule, krvavim radom, znojem, pisanjem krvi ako treba... Pa i kada nisi najbolji u nekom segmentu na nekoj stazi, pokusavas naci nacin kako da to kompenziras, i da ako vec ne pobjedis, budes sto manje "nazad", u ocekivanju staze koja ti vise lezi, i na kojoj ti imas prednost.
E taj dio Seb jos nema... Taj dio Hama nije imao, ne znam ima li ga sada jer ga nismo mogli vidjeti zbog rezultata tima... Dakle premladi sampioni, kojima je sve u zivotu islo niz dlaku nemaju taj dio zrelosti koji se dobija, necu reci porazima, nego kada te neko i pobijedi... Tada vidis da nisi "Tito", i da mozes i trebas jos raditi na sebi, i izvlaciti jos svojih kvaliteta koji ti do tada mozda nisu trebali, jer je i 80% tvojih mogucnosti bilo dovoljno za sve do tada... A teznja -> 100% je dugotrajan proces, i nikad ga niko ne okonca... Po mom misljenju...
