Žena je u pocetku imala izuzetno znacajnu ulogu u islamskom društvu, ali nakon tog blistavog perioda došlo je doba dekadence islamske civilizacije, a zajedno sa njom se pojavljuju i šire izmišljeni hadisi koji su imali za cilj obezvredivanje uloge žene i njezino stavljanje u potcinjen položaj naspram muškarca.
Neki od takvih izmišljenih hadisa, lažno pripisanih Poslaniku, s.a.v.s, su i sljedeci (navodim ih kako bih ukazao na njihovu lažnost): Nemojte žene poducavati pisanju, konsultirajte ih pa im kontrirajte itd. U to vrijeme su se pojavile i raširile fetve koje su zabranjivale ženama odlazak u džamiju radi obavljanja namaza, neke od njih su pravile razliku izmedu mladih žena i onih starijih, pa su prvima zabranili odlazak u džamiju, a drugima to dopustili. Potom su kasniji pravnici i starijim ženama zabranili posjecivanje džamija navodeci kao opravdanje za takav žestoki stav 'strah od širenja smutnje'. Žena je u doba Muhammeda, s.a.v.s., išla u džamiju i prisustvovala svim namazima i drugim aktivnostima, iako u to vrijeme ulice nisu bile osvijetljene i poplocane. Naš Poslanik, s.a.v.s., je posebno istakao da žene ne treba sprecavati u njihovoj želji da prisustvuju džematskom obavljanju namaza i drugim aktivnostima koje su tada bile raznovrsne i odvijale su se u džamijama: 'Ne branite Allahovim robinjama da idu u Allahove džamije!'
Premda su danas promijenjeni uvjeti života i ženama je daleko lakše da dolaze u džamiju, koristeci se prijevoznim sredstvima koja su uveliko uznapredovala u odnosu na prošla vremena, u nekim zemljama se i danas sprovode u djelo fetve takvog sadržaja. Indija, Pakistan, Bangladeš i neke druge zemlje koje slijede mezheb velikog imama Ebu Hanife, r.a., su tlo na kojem još žive takvi stavovi, iako je spomenuti imam istakao da je obaveza oceva, muževa i brace da poduce žene korisnom znanju. Medutim, mnogi od tih oceva, brace, muževa, sinova i drugih muških clanova porodice nemaju niti potrebnog vjerskog, a ni drugog korisnog znanja, ili ako ga imaju ne izvršavaju tu svoju obavezu. I mi u Bosni i Hercegovini smo u jednom, ne tako davnom periodu naše historije bili u takvoj situaciji da su mnoge porodice zabranjivale svojoj ženskoj djeci da se obrazuju, iako ima onih koji ce takav stav opravdati okolnostima tog vremena i društva koje se nalazilo na raskrsnici izmedu osmanlijsko-islamske kulture i nacina života koji je dominirao, i nadolazeceg vala zapadnokršcanske kulture i života koji je bio u ekspanziji.
Ako se vratimo u današnje vrijeme, cinjenica je da se žena danas obrazuje u školama, na univerzitetima, gdje strucno osposobljeni kadar naucno prilazi ucenicima i studentima i na uspješniji nacin, koristeci savremena pomagala, prenosi znanje iz mnogih oblasti nauke i života. Žena putuje, bavi se biznisom i drugim poslovima. Ako se još jednom osvrnemo na pravnu nauku i djelo Ebu Hanife, r.a., primijetit cemo da je on dopustio ženi da bude kadija, s izuzetkom krivicnog prava, te joj odobrio da se može udati za njoj dostojnog muškarca, bez odobrenja i prisustva njenog skrbnika ili staratelja.
U islamskom pravu (fikhu) poznato je pravilo da je fetva podložna promjeni, odnosno da se fetva može mijenjati radi izmjene okolnosti, vremena, mjesta i situacije. Dakle neka fetva koja je važila prije pedeset ili više godina u odredenim društvenim prilikama specificnim za to vrijeme ne mora biti i danas važeca i mjerodavna. Procjenu ce dati islamski pravnici koji su pozvani da vjernicima ukažu na ono u cemu ce biti njihova sreca i uspjeh na dunjaluku i ahiretu, te im olakšati ono u cemu je teškoca, a da to ne predstavlja izlazak iz okvira šerijatskih propisa.