Triple_XXX wrote:covjek_sam_zeno wrote:haj ko prvi skine nek javi valjal...
E eto, odgledao se i
The Tree of Life.
Malickova verzija
"The Answer to Life, the Universe, and Everything". Naravno, humora nema ni za lijeka niti to Malick pokušava. Sasvim je to druga vrsta filma. Osnovni nedostatak filma je klimava i gotovo nepostojeća fabula, teška boljka savremenog filma koja se nastoji prikriti na različite načine. Mnogo će zavisti od vašeg pogleda na svijet (to je i inače tako, ali kod percepcije ovoga filma naročito dolazi do izražaja). Ne preporučujem ga za gledaoce koji su skloni skepsi, film je više za spiritualne i New age tipove, kao i za kritičare sklone kvazintelektualnom naprđivanju.
Negdje oko 2/3 filma gledanje filma prelazi iz faze umjerenog trpljenja u fazu intenzivne patnje i čisto nastojanje da se film odgleda do kraja. Za "nagradu" dobijete prilično otrcan završetak. Iritantan su i način na koji Malick isporučuje "uvide", deplasirana pompezna muzika, ponavljanje, lik majke idealiziran do karikature, lik koji tumači Sean Penn naprosto nema prostora da "diše", neuvjerljiv lik koji tumači BP, na momente film vuče na Odiseju 2001 itd.
Ima li šta dobro? Ima, klinci dobro glume, BP nije loš (s materijalom koji mu je dat za rad), ima dobre fotografije, kamere, film nije sračunat samo na komercijalni uspjeh ( vjerujem da je Malick bio iskren sa ovim filmom ) što je pohvalno.
Ali, malo to meni znači u poređenju sa nedostacima kojima ovaj film obiluje.
I, kako onda stojimo sa "The Answer to Life, the Universe, and Everything".
Meni 42 ima puno više smisla.
Djelomično bih se složio ali djelomično.
Svaki Terrence-ov film ima idealizirane i kontrastne likove i ovaj nije razlika.
Radnja filma se zapravo desi u jednom trenu,lik kojeg glumi S.Penn u toku radnog vremena vraća slike djetinjstva i u sebi pomiruje dva kontrasta koji su najavljeni na samom početku - simbolično,na kraju je scena mosta.
Dakle radi se o dualnosti,o kontrastima personificiranim u liku njegove majke i oca,u lekcijama koje djele,u odnosu sa njegovim bratom (zapravo priča o Kainu i Abelu-u kojem je glavni lik očito Kain,što opet dovodi do pitanja-šta to čini čovjeka takvim),o zajedništvu elemenata,hijerarjiji- prizori ćelija slijede -ljudi i životinje-planete ili voda-zemlja-lava-zrak,na kraju on ,mireći se sa "stranom" koji personificira njegova majka-miri i sa svojom ženom-djevojkom (scena sa njih dvije na plaži) sa kojom je - kako je bar insinuirano na početku ima zategnut odnos,prisutno je i konstanto obraćanje Bogu čime se zapravo ukazuje na njegovu odsutnost ili pasivnost,ili naše nerazumijevanje,kao i dva suprotna viđenja Boga.
Lik S.Penn-a zapravo i nema šta da kaže,on je "teritorij" na kome se sve to spaja i na kraju miri i on simbolički prolazi kroz vrata iz "state of nature" u "state of grace"
Što se mene tiče - još jedan T.Mallickov masterpiece,ne kao prijašnji ali i dalje - daleko ispred ostalih.
Ništa, idemo dalje.... 
