UnscarD wrote:
To je zato sto ti vjerujes da pobjeda Santoruma, Romney-a, Obame ili bilo koga drugog moze da znaci neku promjenu dok ja vjerujem da prava politika i moc lezi u institucijama koje se ne mjenjaju svake 4 ili 8 godina i potpuno je (sustinski) svejedno ko ce pobjediti.
Ti na americku politiku gledas iz drukcije perspektive nego neko ko zivi u Americi. Tebi je npr. mnogo bitnije ponasanje SAD u spoljnoj politici nego ono sto se desava u zemlji. Naravno, te stvari su povezane, ali ti vidis samo jednu stranu. Hocu da kazem kada raspravljamo bitna je perspektiva onoga ko o tome prica. Ja cu se sloziti i sa tim da neko sa strane mozda bolje moze da rezonuje neke stvari u SAD, nego neko ko zivi u njoj, ali taj neko mora biti dobro potkovan ne samo knjiskim nego i zivotnim znanjem (recimo neko ko je citav zivot proveo u Sarajevu (pogotovo u SA) tesko da moze imati objektivniju perspektivu na zivot i desavanja u drugim zemljama koje je samo vidio na tv). Mislim, pricam i ja o zemljama u kojima nikad nisam bio, ali pokusavam imat mjeru, a ne solit ljudima pamet.
Sad, kad imamo to na umu, onda je recimo meni lako shvatiti zasto neko vani smatra da se apsolutno nista ne mijenja u americkoj politici, bez obzira ko je na vlasti. Americka spoljna politika ce se uvijek manje i sporije mijenjati nego unutrasnja. To je logicno jelte, za sve zemlje ne samo za SAD. No da promjena nema nikakvih, ne bih se slozio. Recimo, vrlo je moguce da bi se vec desio oruzani sukob sa Iranom da je McCain, koji je na jednoj predizbornoj kampanji pjevao "bomb, bomb, bomb Iran" , pobjedio 2008e. Takodje, recimo da Santorum pobjedi na jesen, vrlo je moguc isti scenario, pogotovo zato sto moze pokrenuti akciju bez odobrenja Kongresa. Da je na vlasti McCain, pitanje je isto kako bi se djelovalo u slucaju Libije (recimo vrlo vjerovatno da bi se desila okupacija), pitanje je da li bi se uopste izaslo iz Iraka, da li bi se smanjivao vojni budzet (ne bi garant), pitanje je i da li bi se podrzao egipatski narod u smjenjivanju Mubaraka, itd. Pitanje je isto kakvi bi ljudi dosli na celo agencija koje kroje americku vanjsku i stratesku politiku. Recimo, desava se jedna jako velika stvar u strateskim odnosima u svijetu, to je da SAD polako okrecu svoju pozornost na Pacifik, Juzno kinesko more i uopste stvaranju bedema naspram Kine, na mozda slican nacin kako se to radilo do sada naspram SSSRa i Rusije. Takodje se govori o odvracanju strateske paznje na Bliski Istok i usmjeravanju na Daleki Istok. (Bice o tome rijeci u narednim godinama). Recimo takav strateski pomak se mozda ne bi desio da je na vlasti neko drugi. Postoje i druge stvari, tipa Durban climate change protocol, da je Republikanac na vlasti ne bi se nista potpisalo tamo. U pitanju su i mnoge druge stvari koje nas direktno ne dodiruju, ali nekome sigurno znace... No generalna ideologija spoljne politike SAD se nece tek tako mijenjati kako se mijenjaju predsjednici. Zna se i dalje: terorizam, nafta, Izrael, Kina, Rusija, EU, Kuba, Iran, odnosi prema tim zemljama se nece tek tako promjeniti. Postoji stotine hiljada ljudi koji tu politiku uredjuju , svako na svom nivou, i koji u agencijama koje su za to zaduzene rade decenijama. Naivno je ocekivati da ce se nesto tako brzo promjeniti.
Sto se tice unutrasnje politike, postoji citav niz stvari prema kojem se odnosilo drukcije nego sto bi to uradio neki drugi predsjednik ili neki drugi Kongres. Evo recimo neki dan je ponovo produzen paytoll tax cut, Republikanci su na to pristali jer naravno glasaci zele vise para u svom dzepu. Procjenjuje se da se radi o $50 mjesecno po zaposlenoj osobi. Znaci da je bio neko drugi na vlasti, prosjecan Amerikanac bi zaradjivao $50 manje mjesecno. To je primjer. Imas primjera drugih, naravno na prvom mjestu je reforma zdravstva, koja ce imati ogroman uticaj na to kako se pare trose za zdravstveno osiguranje, i bez obzira da li si za ili protiv nje, slozices se da ce uticaj biti ogroman. Dalje, pitanje je da li bi neko tipa Ron Paul ili mnogi drugi Tea Party politicari pristali na bailouts za banke ili za auto-industriju. Evo neki dan spomenuh da je General Motors zabiljezio najvece prihode od kad postoji,
, a prije par godina su bili pred bankrotom. To znaci puno za stotine hiljada radnika u auto-industriji i njihove porodice. Meni i tebi ne znaci nista. Neki dan je takodje odobrena silna lova za nekakav school reform packet (ne znam puno o ovome, ali mi je prijateljica koja je profesorica pricala nadugo i nasiroko, sva sretna). Uglavnom, ima tih mali milion stvari.
Sad najlakse je reci na to - pa to bi se desilo bez obzira ko je na vlasti, zar ne? Ja sam ti pokusao nabrojati upravo stvari za koje ja mislim da bi se odvijale drukcije da je neko drugi predsjednik.
Pitanje je u svemu tome - sta neko vidi kao "promjenu". Sta je za tebe "promjena"? Sta ti ocekujes da se mijenja sa izborom nove vlasti? Neki ljudi izgleda ne shvataju da se stvari ne mogu mijenjati preko noci i da je sistem namjesten tako da se to ne desava. Izbori nisu reolucije. To sto je pobjedio Obama nece mi donjeti hljeb na stol, niti ce sprijeciti neku budalu sa puskom u Afganistanu da pobije desetoro djece jer mu se pricinilo da vidi Bin Ladena. Mislim treba biti malo realniji. U pitanju su ogromne masine u kojima smo mi mali kotacici i tvoj glas je samo kap u moru zelja. Razmisli, imas 300 miliona ljudi, mali milion politicara, izborni proces koji na kraju izabere dvojicu koji se onda takmice medju sobom. Mislim, velika vecina ljudi razmisljaju centristicki, kako ces onda iz toga svega dobiti nekog revolucionara? I zasto uopste ocekujete radikalne promjene od izbora nekog drugog kandidata? Zasto ocekujete toliko od izbornog procesa uopste? Ja mislim da je u tome vas problem, vas koji se zalite da se nista ne mijenja, a to je da vi u startu ne shvatate kolike su trenutne mogucnosti brzine promjene takvog jednog sistema.
E sad kad smo sve to rekli. Moje je misljenje da je Obamino predsjednikovanje vec imalo znacajan uticaj na promjenu americke politike, i u zemlji i vani. Ta generalna promjena ce se jos vise vidjeti kad i ako prodje jos 4 godine Obamine administracije. Ovo govorim na primjeru Clintona i na primjeru Busha Jr., kao i ranije na primjeru Reagana. Svaki od njih je imao ogroman uticaj na desavanja u svijetu i na percepciju americke politike i SAD kao zemlje. I to svaki na svoj nacin i tacno se moze prstom uprijeti u sasvim razlicite stvari tokom ovih perioda gdje mozemo reci eh tad je bilo to, tad se desilo to, tad je bilo ovako, tad je bilo onako, ovaj je bio ovakav, ovaj onakav. Moje je misljenje da se stvari mijenjaju sporo, ali da se percepcija mijenja jos sporije.
Nije to samo tako u SAD, to je tako u svakoj demokratskoj zemlji. Samo u nedemokratskim zemljama se stvari mogu mijenjati puno brze. Nekad na drasticno bolje, ali nekad i na drasticno gore.
Rat i sukob, ma koliko tebi to neshvatljivo bilo, je za te strukture moci veliki izvor profita i moci. Nestabilan region njima odgovara. Da ne ulazimo sada u teorije ultradesnicara koji imaju nemali utjecaj na spoljnu politiku USA i koji su ubjedjeni da ce se za njihova zivota dogoditi Biblijski Armagedon.
E sad da kratko odgovorim na ovo. Opet po sablonima. Nemoj majke ti, nismo djeca.
Cuj ma kako meni neshvatljivo bilo da su rat i sukob izvori profita i moci za vladajuce strukture? Pa bolan nemoj otkrivati toplu vodu i pokazivati kako cesma funkcionise.
Naravno da rat odgovara
odredjenim strukturama moci, jer oni od rata protifitraju, bilo tako sto dobijaju pare od drzave da razvijaju neku skupu igracku, bilo da dobijaju masne ugovore u "oslobodjenim" zemljama za vadjenje nafte, gradnju puteva, ili cega vec. Te iste kompanije lobiraju svoje politicare koji su na vlasti. Naravno! Nemoj bogati "otkrivati Ameriku", sto bi rekli.
Samo shvati da postoje i druge industrije, i drugi lobiji, i drugi interesi, i ne odgovara svima isto. Nekad su u pitanju sasvim razlicite stvari. Ti interesi se svugdje medjusobno sukobljavaju, i na tim osnovama funkcionise svijet. Nije svima u interesu da se trosi novac na ratove u Iraku i Afganistanu, nije svima u interesu da se vadi nafta iz Iraka, a ne iz Venecuele, itd. Nije uopste svima u interesu da se nafta uopste vadi, i nije svima u interesu da se ratovi uopste vode. Mislim - financijskom interesu. Da ne govorimo uopste o vanjskim igracima i drugim drzavama.
I kad smo vec kod ovoga, ne znam odakle ti to da nestabilan region odgovara strukturama moci? Kako to? Ekonomskim gigantima odgovara mir i stabilnost. Djaba ti sto ces ti dobiti masan ugovor u Libiji, ako je protok nafte potpuno prekinut. Djaba sto ces zveckati oruzjem sa Iranom, ako ce to znaciti unistena naftna polja koja niko nece koristiti godinama (kao onomad u Kuvajtu). Nikome osim nekim proizvodjacima oruzja ne odgovara sukob ni u jednoj zemlji, jer tad stane proizvodnja, stane trgovina, stane sve, pa djaba ti onda sve. A vjeruj mi, nije vojna industrija jedini niti najjaci igrac u ekonomiji, pa tako ni u lobijima.
kad ostatak svijeta pocne guglati "santorum"...
