Bloo wrote:
I mi u 21. stoljecu krecemo from the scratch...da transformisemo drustvo...
Jeste dokaz, ali zasto smo nakon nestanka socijalizma i pobjede znaseveckoga uradili korak unatrag?
Hrvati su vise nego bolan primjer, sa svojim simpozijima ginekologa koje organizira Crkva, sa Markickom, sa porastom broja femicida, sa otporom prema IK....
Zašto?
Prvenstveno što je ono o čemu govoriš, a to su prva žena, njihova emacipacija, sama uloga u društvu, u bivšoj Jugoslaviji doprlo do najvećih urbanih centara. U provniciji je više-manje ostalo sve isto. Tradicionalni način života je i dalje funkcionisao na istom onom patrijahalnom sistemu vrijednosti, žene su trpile sve i svašta, macho muškarac iz okoline Zenice se nije nešto posebno razlikovao od istog iz Like ili sa sjevera Crne Gore.
Krvana osveta je i dalje bila prisutna, kao rediciv plemenskog sustava, žene su preuzimale ulogu muškarca kako je nalagao moralni kodeks, nekima od njih partijarhat nije dozvoljavao da rade, djevojčicama da se školuju.
Tebi baš nedostaje mnogo toga da upotpuniš tu sliku stanja ženskih prava u Jugoslaviji. Na primjer, uporediti položaj žene na Kosovu i položaj žene u Sloveniji u to doba?
Prosjek godina sa koliko su se udavale, zasnivale porodicu, socijalni status, da li su bolje plaćene od muškaraca? Znači, to zahtjeva jedno sveobuhvatno i komplerksno istraživanje da bi se moglo govoriti o njihovom položaju.
Eto, to bi bio neki odgovor na tvoje pitanje zašto se vraćamo unatrag.
Nacionalnom konceptu '90-ih godina je bilo lako da sve vrijednosti patrijahata ustoliči preko noći, jer je kompletna zemlja bila ovlaš urbanizovana, educirana, osvještena i formalizovana.
Mit o "bratstvu-jedinstvu", baš kao i mit o nekom napretku na polju emancipacije žena, pokazao je sve svoje manjkavosti.