It_is_a_Leclerc wrote:prog321 wrote:mržnja prema Bakiru vam unistava mogućnost logičnog rezonovanja.
ne radi si ovdje o njemu, ali dzaba vam ponavljat

Radi se, naime, o mojoj tetki koja je godinu dana znala da Sud neće prihvatiti ništa što Sakib Softić donese, ali je moja tetka svejedno danima inzistirala, lagala javnost kako je sve pod kontrolom, lagala sve druge političare u Vijećnici da je sve sa Softićevim akreditivima uredu.
Tako da... Upravu ste ! Moja tetka je kriva.
Tetka, tetka.
Neslažem se, jedino ako ti se tetka ne zove Munira.
Naime, u statutu suda, pravilima suda i instrukcijama suda nije precizno definirano ovo pitanje, kao niti pitanje da li je revizija novi ili stari proces. Također, neosnovane su tvrdnje Šafera, kada se poziva na analogiju legitimiteta Softića u prethodnom procesu revizije koji je pokrenula Srbija, jer je činjenica njegovog djelovanja u tom procesu na bazi ovlaštenja iz 2002. godine bazirana na tome da ga nije osporio niko ispred institucija BiH kao niti druga strana, tj. Srbija. U aktima suda se navodi da je svaka revizija proces za sebe (ne u smislu odvojenog procesa već u smislu sudske prakse) pa tako sud ima potpuno pravo da procjenjuje činjenice i okolnosti u svezi nekog predmeta.
Prvo osporavanje legitimiteta agenta se dogodilo u junu mjesecu 2016. godine kada je Mladen Ivanić jednostranim aktom pisao ICJ i izvjestio ga da nepostoji unutarnji konsenzus glede legitimiteta Softića. Nadalje, tokom 2017 godine, također jednostranim djelovanjem MVP g. Crnada je izvjestio sud da nepostoji legitimitet Softića. Samim tim Sud je potpuno pošteno procjenio da je nakon predaje aplikacije potrebno provjeriti da li postoji odluka države BiH u pogledu pokretanja aplikaciej koju je podnio Sakib Softić predstavljajući se kao Agent.
Odgovori dvojice članova predsjedništva je usmjerio sud na činjenicu da Bosna i Hercegovina ne stoji iza spisa podnijetog od strane Sakiba Softića, pa samim tim isti spis nisu mogli prihvatiti kao aplikaciju jer prema statutu samo države mogu pokretati sporove. To se čak vidi iz dopisa o neprihvatanju apelacije, jer je sud ustvrdio da: "In light of this apparent uncertainty surrounding the intentions of Bosnia and Herzegovina regarding a request for revision, the Registrar of the Court was instructed on 24 February 2017 to ask the Presidency of Bosnia and Herzegovina to provide clarification on the matter."
Iako se Dragan Čović držao neutralnim, nesumnjivo je odigrao jako važnu ulogu u neuspjehu apelacije, jer čak i predsjedništvu da je donesena odluka 2:1, ista je mogla biti osporavana potezanjem nacionalnih interesa, pa se tako ovaj način, da je dobio podršku g. Čovića čino jedinim mogućim da sud prihvati apelaciju. Istina, apelaciju je mogla podnijeti i ambasada u Holandiji, ali bi to bila kupovina vremena do prvog saslušanja kada bi se na isti nači osporio legitimitet, a osim internog osporavanja, osporila bi ga i Srbija.
Detalj, da je sud pisao Softiću, na njegov upit o statusu mi je najzanimljiviji. Prvo sud komunicira sa državama i njihovim ovlaštenim predstavnicima, a ako je smatrao da to Softić nije, postavlja se pitanje da li je mogao u skladu sa statutom odgovoriti na neovlašteno pitanje, tako da taj odgovor registrara bi prije posmatrao u svijetlu da je sud u obavezi ispitati namjeru države.
U svakom slučaju da se bilo koji od ove dvojice članova predsjedništva izjasnio drugačije, sud bi bez problema prihvatio legitimitet Sakiba Softića, jer prema statutu ovaj sud ima parničnu, arbitražnu i diplomatsku ulogu.
Ovo naravno neznači, da sada kada su mnoge činjenice izašle na vidjelo, Bakir Izetbegović nije diletantski odigrao cijelu igru. Samo je pitanje koliko je ovo sve bila farsa ili pozorišna predstava za javnost i koliko su namjere bile iskrene.
Da se u pripremu cijele stvari krenulo prije dvije godine sa glavnim ciljem pribavljanja dokaza u kontekstu naše društveno političke složenosti, da ista odražava namjeru države, siguran sam da bi se uz mnogo potresa mogao ishodovati konsenzus. Ali nije, već se odlučilo krenuti onako kako funkcionišu naši političari, igrama iza kulisa, a ne korištenjem svih pravnih i institucionalnih instrumenata, što nedvojbeno jeste izraz nepoštovanja prema državi i njenim građanima.
Ostaje naravno pitanje krivične odgovornosti i zloupotebe pozicija u pogledu koju je potrebno utvrditi od strane tužilaštva:
Bakira Izebegovića, Safeta Softića, Mladena Ivanića i Igora Crnadka.