Pišite, pišite lijepo.... o svojim ljubavima......

[Dion]

Nedostajes mi 
svakog trenutka, svakog dana
u svakom kutku ovog stana
nedostajes mi

Nedostajes mi 
kad dodju praznici i zima
i svako nekog svoga ima
nedostajes mi

Kad mi se nesto lepo desi
ja bih da odmah javim tebi
al' vec na pola tvoga broja stanem
jer vise nisam tvoja
nedostajes mi

Nedostaje mi
slatka toplina tvoga tela
samo sam s tobom bila zena
nedostaje mi

Nedostaje mi
mirna rutina nasih dana
milion slika s putovanja
nedostaje mi

Da ti se nadam, da te cekam
kad mi se vracas iz daleka
po neki strah od drugih zena
i slatka sreca pomirenja
nedostajes mi, nedostajes mi
nedostajes mi

[al_akhisari]

...za tebe ne znam, a možda nije niti važno sada; fališ, još uvijek fališ; i ako mislim na tebe dok pišem, ne bih znao reći da li sam te posljednji put vidio prošle godine, prošlog mjeseca, ovog jutra ili možda prije samo nekoliko trenutaka; ostalo je nešto tebe, tu unutra, duboko i skriveno; i, još uvijek se ponekad sretnemo, tu između zemlje i neba, u snovima; za tebe ne znam, ali ja još uvijek žalim,...svaki put kad se probudim

[Ductus Holedocus]

...za tebe ne znam, a možda nije niti važno sada; fališ, još uvijek fališ; i ako mislim na tebe dok pišem, ne bih znao reći da li sam te posljednji put vidio prošle godine, prošlog mjeseca, ovog jutra ili možda prije samo nekoliko trenutaka; ostalo je nešto tebe, tu unutra, duboko i skriveno; i, još uvijek se ponekad sretnemo, tu između zemlje i neba, u snovima; za tebe ne znam, ali ja još uvijek žalim,...svaki put kad se probudim

Je li ti nekom upuscujes svoje stihove i rime?

[al_akhisari]

...za tebe ne znam, a možda nije niti važno sada; fališ, još uvijek fališ; i ako mislim na tebe dok pišem, ne bih znao reći da li sam te posljednji put vidio prošle godine, prošlog mjeseca, ovog jutra ili možda prije samo nekoliko trenutaka; ostalo je nešto tebe, tu unutra, duboko i skriveno; i, još uvijek se ponekad sretnemo, tu između zemlje i neba, u snovima; za tebe ne znam, ali ja još uvijek žalim,...svaki put kad se probudim

Je li ti nekom upuscujes svoje stihove i rime?

...svako ima svoju muzu

[Velkoski]

[swanfilter]

Mozda sam cak i na ovoj temi pisao o njoj. Ne zamjerite, zadnjih dana sem depra ...

Upoznali se jesen 2005. Nocna smijena u stampariji - rad preko studentskog servisa.

Onako, iz prve pukli jedno na drugo. Bili jedno za drugo u stranoj nam drzavi. Vrijeme prolazilo, svaki dan sa njom blistaviji od prethodnog. Znao sam da sa njom zelim biti ...

Dolazi ljeto 2008 i vijest da je trenutni posao salje nazad u rodnu grudu, pola godine - godina. Ko ce li ga znati ..

Jednu od zadnjih zajednickih noci proveli smo lezeci u krevetu. Samo dodiri i strah od spominjanja njenog odlaska su se osjecali u mraku sobe. A, opet, i tu noc sam je osjecao kao i prvi put. Kao i danas ... Napetost nije dugo trajala, pogledi nam se susretose i onda plac .... Covjece, to je bilo rikanje, da ga i danas cujem. Zagrljajima gusili jedno drugo, al nije bilo dovoljno. Zagrli me jos jace ...

Otisla je, a ja ... Prvi put u drugoj drzavi da sam se osjecao usamljenim do bola, a bol je svakako prisutan bio. Bio sam zaljubljen, a fakticki bolestan ...


Polako se blizio dan moje prve posjete, osjecao se kao leptir. Nikada bolje. Ali, kako to u filmovima biva, dva dana prije posjete mi dolazi sms od nje. Izgubljena u prostoru i vremenu, nesretna jer je sve tako brzo desavalo, da dođem do nje da popricamo kao prijatelji, ... Znao sam, karma is a bitch! Ista stvar se meni desila nakon odlaska iz BiH. Skoro pa iste rijeci izgovorene, ovaj put meni namjenjene ... Ovaj put me nije bilo vise, na koljenima. Ja nisam mogao vjerovati da su me osjecaji sa njom ovako savladali. Nisam vjerovao da mi se ovo uopste desava ...

Taj dan je bio i nas zadnji. Vakat prolazio, i da mi bude rahatnije, mene sve vise i vise gusilo. Kako klisejski, al ja sam venuo ... Koji put se slucajno sreli na Skype-u ili MSN, ali jednostavno nisam mogao sa njom pricati nit na taj nacin. Nisam je na FB mogao dodati. Jednostavno, samo na jedan nacin sam s njom mogao biti. Al, taj nacin nije za mene mario ...

Proljece 2009 godine zapocnem vezu sa isto tako predivnom djevojkom. Bilo mi je stvarno super sa novom osobom u zivotu. Svoju proslost sam ubrzo poceo kotarisati u glavi i sve je bilo skala - normala, ponovo.

Dosla 2011 i na prijateljski zahtijev bivse na FB odgovorim pozitivno. Na trenutak se i nasalimo, al pri tome se i zavrsi. Mada me uhvatila ona stara jeza proslosti, nisam osjecao potrebe za njom jer sam bio sretan. Nisam nit pokusavao da je kontaktiram. Nisam znao da li se je vratila i sta je sa njom trenutno ... Mada su mi sjecanja na nju cesto proradila, cijelo vrijeme ...

2013 godina i FB slike, ona se udala. Malo me pritisnulo, ponovo sjecanja i osjecaji, al bio sam cvrst. Proslo je prilicno vremena i razumjeo sam situaciju...

Januar ove godine dolazi do raskida sa zadnjom djevojkom. Bilo mi cudno, ipak smo prozivjeli vrijeme zajedno, al nit priblizno me nije kostalo osjecaja kao prije toga. Krenuo sam dalje ...

Sada za kraj ... Prije dvije hefte svojoj vjecnoj patnji odlucim cestitati na lijepom događaju i zazeljeti ruze kroz cijeli zivot. Upitati za zivot i nis vise. U jednoj recenici sam napisao "kada vec ja nisam znao". U međuvremenu odlazim u Amsterdam na 10 dana, FB naravno nisam nit pogledao. Dolazim kuci, među mnogim porukama i njena.

Uh, otvorit sam se bojao ... Kada jesam, pozalio sam duboko u sebi ... Glasilo je ovako: "Kakva budala? Mene je i danas sram kako sam se ponasala. Srce me boli jer te jos uvijek volim. Ne znam sta se je desavalo u mojoj glavi tada. Skontala sam da nije bilo fer sto sam otisla. Pa sve ostalo ... Kada sam se vratila, zeljela sam te nazvati, al sam bila uvjerena da me ne zelis vidjeti, a ja sam tebe htjela. Nadam se da ces mi oprostiti ...". Ne znam, zasto i kako, al suze su same tekle. Ponovo me pocelo gusiti. Vratila se bila ... Sa svojih 30 godina osjecao sam se kao pokisao cuko, popisan cuko .. Bili smo u istom gradu vise od godinu, a nismo znali za sebe. Ili nismo htjeli znati. Danas zalim, ali sam i sretan zbog nje ...

Kako god, meni ostaje cinjenica da cu za njom vjecno patiti. Ona najgora, tiha patnja, sto sa vremena na vrijeme dođe. Da te podsjeti, da nikada je necu zaboraviti ...

Jos jednom, pardon na ovakvom memoaru. Morao sam, jer o njoj pricati sa nekim svojim, da bi mi lakse bilo, ne mogu. Manje vise, sve nam je to zajednicka raja, znaju nas i sta smo bili ... Hvala ...

[dita von teese]

Neka si nam napisao memoare...taman mi treba neki ovakav povod da se i ja isplacem ko covjek.

[Velkoski]

Udala se za drugog, a tebe voli, tačno je treba čekićem po glavi.

[KPNCTNJAH]

U zadnje vrijeme koju god temu otvorim kilometarski post.. sta vam je ljudi...
vjerovatno je neka tuzna prica... e'o i od mene bice bolje... a i ne mora...

[Ductus Holedocus]

Neka si nam napisao memoare...taman mi treba neki ovakav povod da se i ja isplacem ko covjek.

[alkalna_baterija]

Za dunjaluk cijeli ne bih dala toplinu tvoje ruke na svom obrazu i zvuk nježnog poljupca u kosi...

[relativno84]

Prokleti grasov kupon i kad ga nadjoh, sve bi bilo drugacije da sam produzio dalje. Ali sudbina je uplela svoje prste, trebalo je da se dogodi ali ni slutio nisam da ce ovako da me pogodi.

Od prvog dana znao sam da ti si ta, moje svjetlo u ovom zivotu stradanja.. tvoj osmijeh nestasni.. tvoje lijepe oci dale su mom zivotu drugu boju. Poceo da da zivim san iz dana u dan. Cinilo se da vrijeme igra na nasu kartu, poneki pad nije ostavljao traga.

Ali kao i svaki san proletilo je za tren, vrijeme budjenja donijelo je nova cudjenja.. jedan da oci tvoje traze oci moje, vec drugog dana oci tvoje vise nisu trazile moje.. Mozda sam prema tebi gresan bio, ali kao tebe nikog volio nisam, znam dobro da drugi vidi sebe u ocima plavim..

Ljepoto moja ne trosi suze, na ovog idiota sto ti osmijeh s lica uze

[KPNCTNJAH]

Zijo Valentino.. jes' to ti ?

[swanfilter]

Udala se za drugog, a tebe voli, tačno je treba čekićem po glavi.

Hm, nema ona nis sa time. Moja tastina, tvrdoglavost bosanska, horoskopski znak , .., su krivi da se danas, nakon toliko godina, ovako osjecam. I, nije meni uopste drago zbog toga. Imam godina, posao i prilicno ozbiljan zivot, nisam vise student sa previse slobodnog vreman na bacanje na kojekakve gluopsti ...

Sto se nje tice, zene drugacije funkcioniraju. Moze patiti zbog tebe isto tako godinama, al zena ne dozvoli da je patnja sprijecava u postizanju njenih zivotnih ciljeva. Ici ce kroz zid, praviti se da joj je svaki trenutak ruzama posut, al ici ce onako kako to ona zeli ...

[swanfilter]

Za dunjaluk cijeli ne bih dala toplinu tvoje ruke na svom obrazu i zvuk nježnog poljupca u kosi...

Hvala ti, osjecam se voljen ovaj tenutak . Nego, ja bih dunjaluk dao joj nisam poslao poruku, da je ostalo sve kako je i bilo, bilo bi bolje. Ovakom tri recenice me, ni kriva - ni duzna, vratise u 2008 godinu dok si keks rekao ... A, nije lijep osjecaj nakon toliko godina, a da sam je samo jednom vidio, dva puta sa njom popricao, uvidjeti da te određena osoba moze ovako prati. Zadnjih dana razmisljam, da li je moguce da sam jos uvijek zaljubljen u nju, toliko. Da li stvarno imam tu nafaku filmsku, pricu iz romana kojima se obicno smijemo ... Ala, sada sam fakat slucaj ... U svakom slucaju, hvala na podrsci ..

Pardon, ne znam sta mi bi. Nije ovo meni bilo namjenjeno ... Stvarno sorry ...

[swanfilter]

Neka si nam napisao memoare...taman mi treba neki ovakav povod da se i ja isplacem ko covjek.

Nadam se, da prica jos uvijek ne pere . Hvala ..

[KPNCTNJAH]

Za dunjaluk cijeli ne bih dala toplinu tvoje ruke na svom obrazu i zvuk nježnog poljupca u kosi...

Hvala ti, osjecam se voljen ovaj tenutak . Nego, ja bih dunjaluk dao joj nisam poslao poruku, da je ostalo sve kako je i bilo, bilo bi bolje. Ovakom tri recenice me, ni kriva - ni duzna, vratise u 2008 godinu dok si keks rekao ... A, nije lijep osjecaj nakon toliko godina, a da sam je samo jednom vidio, dva puta sa njom popricao, uvidjeti da te određena osoba moze ovako prati. Zadnjih dana razmisljam, da li je moguce da sam jos uvijek zaljubljen u nju, toliko. Da li stvarno imam tu nafaku filmsku, pricu iz romana kojima se obicno smijemo ... Ala, sada sam fakat slucaj ... U svakom slucaju, hvala na podrsci ..

Mozda je do mene, ali mislim da nije tebi posvecen taj njen post...

[swanfilter]

Za dunjaluk cijeli ne bih dala toplinu tvoje ruke na svom obrazu i zvuk nježnog poljupca u kosi...

Hvala ti, osjecam se voljen ovaj tenutak . Nego, ja bih dunjaluk dao joj nisam poslao poruku, da je ostalo sve kako je i bilo, bilo bi bolje. Ovakom tri recenice me, ni kriva - ni duzna, vratise u 2008 godinu dok si keks rekao ... A, nije lijep osjecaj nakon toliko godina, a da sam je samo jednom vidio, dva puta sa njom popricao, uvidjeti da te određena osoba moze ovako prati. Zadnjih dana razmisljam, da li je moguce da sam jos uvijek zaljubljen u nju, toliko. Da li stvarno imam tu nafaku filmsku, pricu iz romana kojima se obicno smijemo ... Ala, sada sam fakat slucaj ... U svakom slucaju, hvala na podrsci ..

Mozda je do mene, ali mislim da nije tebi posvecen taj njen post...

I ja tes sada nes skonta ... . Pardon ...

[al_akhisari]

...kada sam je sreo prvi put, prošla je pred mene, tiho, skoro neprimjetno; da ne začuh smijeh i glas grleni, ne bih ni znao da je tu; kada sam je vidio prvi put, bila je mlada, i lijepa je bila; pamtim još uvijek vitki stas, lice joj pamtim, oči i usne joj sjajne; kada sam je upoznao, vesela i vedra je bila; kada sam je sreo drugi put, misao me snađe, da je muzika i pjesma moja, samo ona; a, kada je se srce i duša sada sjeti, uzdahom je opišem

[JaneEyre]

Mozda sam cak i na ovoj temi pisao o njoj. Ne zamjerite, zadnjih dana sem depra ...

Upoznali se jesen 2005. Nocna smijena u stampariji - rad preko studentskog servisa.

Onako, iz prve pukli jedno na drugo. Bili jedno za drugo u stranoj nam drzavi. Vrijeme prolazilo, svaki dan sa njom blistaviji od prethodnog. Znao sam da sa njom zelim biti ...

Dolazi ljeto 2008 i vijest da je trenutni posao salje nazad u rodnu grudu, pola godine - godina. Ko ce li ga znati ..

Jednu od zadnjih zajednickih noci proveli smo lezeci u krevetu. Samo dodiri i strah od spominjanja njenog odlaska su se osjecali u mraku sobe. A, opet, i tu noc sam je osjecao kao i prvi put. Kao i danas ... Napetost nije dugo trajala, pogledi nam se susretose i onda plac .... Covjece, to je bilo rikanje, da ga i danas cujem. Zagrljajima gusili jedno drugo, al nije bilo dovoljno. Zagrli me jos jace ...

Otisla je, a ja ... Prvi put u drugoj drzavi da sam se osjecao usamljenim do bola, a bol je svakako prisutan bio. Bio sam zaljubljen, a fakticki bolestan ...


Polako se blizio dan moje prve posjete, osjecao se kao leptir. Nikada bolje. Ali, kako to u filmovima biva, dva dana prije posjete mi dolazi sms od nje. Izgubljena u prostoru i vremenu, nesretna jer je sve tako brzo desavalo, da dođem do nje da popricamo kao prijatelji, ... Znao sam, karma is a bitch! Ista stvar se meni desila nakon odlaska iz BiH. Skoro pa iste rijeci izgovorene, ovaj put meni namjenjene ... Ovaj put me nije bilo vise, na koljenima. Ja nisam mogao vjerovati da su me osjecaji sa njom ovako savladali. Nisam vjerovao da mi se ovo uopste desava ...

Taj dan je bio i nas zadnji. Vakat prolazio, i da mi bude rahatnije, mene sve vise i vise gusilo. Kako klisejski, al ja sam venuo ... Koji put se slucajno sreli na Skype-u ili MSN, ali jednostavno nisam mogao sa njom pricati nit na taj nacin. Nisam je na FB mogao dodati. Jednostavno, samo na jedan nacin sam s njom mogao biti. Al, taj nacin nije za mene mario ...

Proljece 2009 godine zapocnem vezu sa isto tako predivnom djevojkom. Bilo mi je stvarno super sa novom osobom u zivotu. Svoju proslost sam ubrzo poceo kotarisati u glavi i sve je bilo skala - normala, ponovo.

Dosla 2011 i na prijateljski zahtijev bivse na FB odgovorim pozitivno. Na trenutak se i nasalimo, al pri tome se i zavrsi. Mada me uhvatila ona stara jeza proslosti, nisam osjecao potrebe za njom jer sam bio sretan. Nisam nit pokusavao da je kontaktiram. Nisam znao da li se je vratila i sta je sa njom trenutno ... Mada su mi sjecanja na nju cesto proradila, cijelo vrijeme ...

2013 godina i FB slike, ona se udala. Malo me pritisnulo, ponovo sjecanja i osjecaji, al bio sam cvrst. Proslo je prilicno vremena i razumjeo sam situaciju...

Januar ove godine dolazi do raskida sa zadnjom djevojkom. Bilo mi cudno, ipak smo prozivjeli vrijeme zajedno, al nit priblizno me nije kostalo osjecaja kao prije toga. Krenuo sam dalje ...

Sada za kraj ... Prije dvije hefte svojoj vjecnoj patnji odlucim cestitati na lijepom događaju i zazeljeti ruze kroz cijeli zivot. Upitati za zivot i nis vise. U jednoj recenici sam napisao "kada vec ja nisam znao". U međuvremenu odlazim u Amsterdam na 10 dana, FB naravno nisam nit pogledao. Dolazim kuci, među mnogim porukama i njena.

Uh, otvorit sam se bojao ... Kada jesam, pozalio sam duboko u sebi ... Glasilo je ovako: "Kakva budala? Mene je i danas sram kako sam se ponasala. Srce me boli jer te jos uvijek volim. Ne znam sta se je desavalo u mojoj glavi tada. Skontala sam da nije bilo fer sto sam otisla. Pa sve ostalo ... Kada sam se vratila, zeljela sam te nazvati, al sam bila uvjerena da me ne zelis vidjeti, a ja sam tebe htjela. Nadam se da ces mi oprostiti ...". Ne znam, zasto i kako, al suze su same tekle. Ponovo me pocelo gusiti. Vratila se bila ... Sa svojih 30 godina osjecao sam se kao pokisao cuko, popisan cuko .. Bili smo u istom gradu vise od godinu, a nismo znali za sebe. Ili nismo htjeli znati. Danas zalim, ali sam i sretan zbog nje ...

Kako god, meni ostaje cinjenica da cu za njom vjecno patiti. Ona najgora, tiha patnja, sto sa vremena na vrijeme dođe. Da te podsjeti, da nikada je necu zaboraviti ...

Jos jednom, pardon na ovakvom memoaru. Morao sam, jer o njoj pricati sa nekim svojim, da bi mi lakse bilo, ne mogu. Manje vise, sve nam je to zajednicka raja, znaju nas i sta smo bili ... Hvala ...

prelijepo, iskreno. Ipak, nadam se da nećeš za njom vječno patiti i da ćeš upoznati neku novu ljubav koja će u potpunosti izbrisati tvoju bol...

[Dion]

Duso moja, da li se sjecas danasnjeg datuma?

crvene ruze?
Mnogo mi nedostajes i mogao bih ti romane pisati.

[Velkoski]

ZABIO GA NEMANJA, OOO oOO!

[Zoya]

...za tebe ne znam, a možda nije niti važno sada; fališ, još uvijek fališ; i ako mislim na tebe dok pišem, ne bih znao reći da li sam te posljednji put vidio prošle godine, prošlog mjeseca, ovog jutra ili možda prije samo nekoliko trenutaka; ostalo je nešto tebe, tu unutra, duboko i skriveno; i, još uvijek se ponekad sretnemo, tu između zemlje i neba, u snovima; za tebe ne znam, ali ja još uvijek žalim,...svaki put kad se probudim

damn. Nisam dugo

[alkalna_baterija]

Za dunjaluk cijeli ne bih dala toplinu tvoje ruke na svom obrazu i zvuk nježnog poljupca u kosi...

Hvala ti, osjecam se voljen ovaj tenutak . Nego, ja bih dunjaluk dao joj nisam poslao poruku, da je ostalo sve kako je i bilo, bilo bi bolje. Ovakom tri recenice me, ni kriva - ni duzna, vratise u 2008 godinu dok si keks rekao ... A, nije lijep osjecaj nakon toliko godina, a da sam je samo jednom vidio, dva puta sa njom popricao, uvidjeti da te određena osoba moze ovako prati. Zadnjih dana razmisljam, da li je moguce da sam jos uvijek zaljubljen u nju, toliko. Da li stvarno imam tu nafaku filmsku, pricu iz romana kojima se obicno smijemo ... Ala, sada sam fakat slucaj ... U svakom slucaju, hvala na podrsci ..

Pardon, ne znam sta mi bi. Nije ovo meni bilo namjenjeno ... Stvarno sorry ...

ništa drug, samo naprijed

[Niemand]

.