ovi iz IZ nisu normalni
"...
Recimo, ako bi Emir Suljagić (a to je više nego zaslužio) bio obuhvaćen stogodišnjom fetvom, to bi se de jure i de facto ovako moglo tumačiti: nakon godina i godina kada preseli na bolji svijet Emir Suljagić (a pretpostavimo da je u nekom budućem vremenu tobe došao i hadž obavio, a svi oni, prije ili kasnije, dođu tobe, kad im iz guzice dođe u glavu) i doći će mu djeca ili unučad da prijave dženazu. Čovjek koji radi na dženazama (bilo koji čovjek u bilo kojem medžlisu) ukucat će u svoj kompjuter ime Emir Suljagić i po automatizmu će se na ekranu pojaviti oznaka koja upućuje na fetvu u kojoj jasno piše da se tom čovjeku zbog ranije nanešenog velikog zla prema islamu i muslimanima ne može klanjati dženaza. Fetva ima još 49 godina do isteka. Onda će se djeca ili unučad pitati šta je to njihov otac ili dedo u životu tako sramno i toliko nečasno uradio. A lista takvih bila bi pozamašna.
Mnogi su u ovoj „ukidajući vjernoauku" euforiji dali svoj islamofobijski doprinos. Od web portala (** No links **.ba, radiosarajevo.ba), preko medijskih kuća (FTV, „Oslobođenje", „Dani"), drugih institucija (PEN Centar, Helsinški komitet), ali, prvenstveno, glasovitih pojedinaca.
Što se tiče nemuslimana, jednog ću izdvojiti, a to je Boris Dežulović. Nažalost, moram ovako kazati: Boris Dežulović je jedno obično lupetalo, neznalica i nitkov. Gajio sam prema tom čovjeku i njegovom stavu izvjesne simpatije, zaslužio je naše divljenje i aplauze kada je tekstom odgovorio, hrabro i argumentirano, na papin govor u Regenzburgu („Što nam je katolički džihad donio osim zla", Globus), pa njegovi tekstovi o Srebrenici i ubijanju nedužnih ljudi, o logorima u Hercegovini u kojima su mučeni i ubijani nedužni Bošnjaci, ali, Boris Dežulović napokon pokazao je svoje pravo lice. A to što je prije radio i pisao nikako nije dovoljno da amnestira blasfemičnu glupost i štetu koju čini sadašnjim pisanjem. Zbog svog ideološkog oportunizma zaslužno se utkao u listu ne/skrivenih islamofoba.
Ima jedan (od njih) kojeg ne znam u šta bi ga svrstao, gotovo da je bez mirisa i okusa, ali i on je pustio svoj opori i odiozni ideološki miris (da ne kažem smrad), to je bivši profesor bosanskog jezika u Gazi Husrev-begovoj medresi. Riječ je o Hadžemu Hajdareviću. Njegova „nesreća", zapravo počinje onda kada ga otac, mimo njegove volje, upisuje u medresu. Kako je pričao učenicima na nastavi, na prijemnom ispitu sve je pogrešno pisao i odgovarao samo da bi ga odbili, no, budući je te godine malo kandidata bilo prijavljeno - sve su primili. A profesionalna putanja mu je odveć čudna. Od ciničnog i samozatajnog profesora bosanskog jezika u GHB medresi (u kojoj je maltretirao, ismijavao i ponižavao bošnjačku djecu, na način: evo onog malog s velikom glavom i velikog s malom glavom), preko književnika, glavnog urednika izdavačke kuće „Ljiljan" i člana redakcije političkog sedmičnika „Ljiljan" (kojeg je ekipa temeljito rasturila i uništila), pa do SDP-ovog poslanika u Skupštini KS (a to su oni koji daju podršku ministru Suljagiću i koji svi zajedno ukidaju vjeronauku u KS). Udobno smješten u stančugi kod hotela Central, uživa beneficije koje mu je od prije osigurala IZ, a sada mu to pazi crvena oligarhija. A da bi to sada sve sačuvao, valjda je dužan, s vremena na vrijeme, onako cinično, kako samo on to zna, pljucnuti na reisu-l-ulemu i instituciju IZ-a. I to je njegov domet, sram ga bilo!
...
citav
http://www.rijaset.ba/index.php?option= ... 6&Itemid=1