Sarajevo kojeg više nema

[Pravi Valter]

@popajic-krasna prica

Jos jednom da se zahvalim svima na pozitivnim komentarima, kako javnim tako i privatnim.

[svjezi_ustipak]

@popajic-krasna prica

Jos jednom da se zahvalim svima na pozitivnim komentarima, kako javnim tako i privatnim.

postovi su ti samo takvi. iskreno, zaledim se i otopim citajuci. pogode me isto Julianine price sa bloga.

sretna nova godina i sve najbolje.

popajic bravo za familiju. i u pravu si. nema vise sarajeva.

a i Beca bi nestalo da pocnu Balkanci unositi svoje navike i vaspitavati Beclije. zato je Sarajevo nestalo, jer su nas oni koji su dosli poceli uciti njihovim navikama i obicajima.

[popajic]

@popajic-krasna prica

Jos jednom da se zahvalim svima na pozitivnim komentarima, kako javnim tako i privatnim.

@svjezi ustipak,
Hvala, uz malo objasnjenje.
Ima Sarajeva. Uvijek ga je bilo i bice.Sve se mijenja , pa i Sarajevo , kao i svaki drugi grad.
Mnogo toga sto je Sarajevo cinilo Sarajevom , prevashodno ljudi i odnosi medju njima , jos uvijek postoji samo je potisnuto u drugi plan aktuelnom politickom i ekonomskom situacijom.
Nisu ove price o nekadasnjem Sarajevu puke price nostalgije. Svaka prica je djelic istorije ovog grada . Da bi se upoznala dusa nekog grada mora se biti dio ovih prica za sta je potrebno vrijeme.
Bez toga smo samo njegovi stanovnici , a to je draaasticna razlika.
Ali , ima i bice Sarajeva

[Pravi Valter]

.

[kojeime]

.

[svjezi_ustipak]

i ja sam lijeceni Sarajlija.


Lijecila me u osnovnoj skoli uciteljica...
Lijecili me i mnogi ucitelji, nastavnici i profesori...
Onda me lijecio Radovan Karadzic, bez uspjeha...
Da, da tada me je lijecio i Ratko Mladic...
U to vrijeme me je lijecio i Mate Boban, pa Alija Izetbegovic , pa Franjo Tudzman i Slobodan Milošević kad odoše u Karadžorđevo...
Lijecio me u par navrata i Reis Ceric...
Dodik, na Dodika mislim, Dodo ga od milja Lagumdžija zove, me u zadnje vrijeme intenzivno lijeci...
Pa me lijecilo Istocno Sarajevo...

Pa me nekako sinhronizovano lijecise Srbi, Hrvati i Muslimani. Evo i ostali u liku i djelu Sejdica i Fincija.
U zadnje vrijeme me lijeci ova nova Valter Wolf koalicija na vlasti...
Malo su me i parlamentarci lijecili...
Onda me lijecio, istina kratko, ali moram ga spomenuti kako bi imali kompletnu sliku i Mevlid Jasarevic zvani „umalo šehid“...
Lijecio me i Dnevni Avaz sa voždom Radoncicem na čelu...
Pa OBN sa onim Emerikom, Emerigom, ma onim malim pederom iz okoline Gorazda sto zna udariti po doajenima Sarajevske scene ko biva lose se obukli...
FTV sa svojim analognim signalom...
Pa ona RTRS televizija sa raspjevanim cetnikom na celu...
Razne parlamentarne, i one koje to nisu stranke, sa svim onim svojim skracenicama, SDS, SDA, HDZ, HDZ brojke i slova, SDA brojke i slova, stranka za BiH, SNSD, PDP, HOS... ups, pardon, HSP pa jos u vlasi sa SPD i nasim postenim poduzetnikom Lijanovicem.

Pa su me lijecili Tuzlaci, Zenicani i Mostarci koji povracaju kad im Sarajevo spomenes a onda odjednom, na pozicijama u Sarajevu. Sada vam nije bas toliko mrko, jelda?

Ne mogu, sad ovako da se na brzinu sjetim ali bilo je tih terapija mnogo. Neka se ne ljute ovi sto sam ih zaboravio.[/b]

Valtere


dobar dan. Moje ime je Svjezi Ustipak. I ja sam lijeceni Sarajlija.

[popajic]

+ 1 koji je vrlo svjesno sabotirao sve pokusaje lijecenja , pa ostao - neizlijeceni Sarajlija

[♥ Julianna ♥]

Valter...Eugena Samo ne bi ti bio materijal za ministra niš ne brini. Previše si Sarajlija.
Evo da se i ja upišem u liječene, al neizliječene i arogantne Sarajlije

[Pravi Valter]

A sto se iskupismo.
Trebamo i onu dvojicu jos naci i eto nas sviju na okupu.
Ili se ne smiju javiti da ih Eugena Mengele ne skolesa!
Lijepi strah.

[Kapri]

Sad cu da se zarovim u citanje-interesantna tema

[♥ Julianna ♥]

Sad me podsjeti na jednoj drugoj temi, al ko sad da čujem onog: "Poooopravljamo kišobrane, oštrimo noževe i makaze!"

[Pravi Valter]

.

[HAVANA]

pričao: Dario Džamonja
Sad, dok sjedim u svojoj ludnici, sa svojim divnim budalama, koje mi ne žele nikakvo zlo, samo dobro od mene očekuju, prisjetim se da je večeras 31. decembra i da bih, k’o fol, trebao slaviti Novu godinu.
S kim? S čim?
Još nisam uveo praksu skrivanja piva u kereću kućicu, pa i ne skidajući se, opružim se po krevetu i sam sebi želim da mi 1999. bude bolja, puno bolja… i dumam o svim onim proteklim novogodišnjim noćima…

SARAJEVO, BiH, 1969.

Na novootvorenoj Skenderiji se održavao Rock-maraton, a ja sam, žgepče od četrnaest godina, kao Alisa u zemlji čuda, presretan što imam petohiljadarku u džepu, osjećaj slobode u srcu, praznio plastične čaše pive, slušao Čičke, gledao Širaza Muftića kako slika nekakav nadrealistički mural, “plesao” u disko-klubu, ponosno mahao svojom dugom kosom i bio usamljen u gomili.

Ujutro – imaš šta vidjeti: snijeg je napadao više od metra. Od Skenderije do moje kuće (nekih petsto metara udaljene) trebalo mi je više od dva sata hoda kroz prtinu.

Baka me je dočekala vrelim dlanovima na promrzlom licu: “Trebao si se javiti, brinuli smo se za tebe”; a djed je otfrknuo: “Nedostaje mi pet hiljada iz novčanika, znaš li ti, mali, šta o tome?”

Sretna Vam Nova godina, bako i dedo!

SARAJEVO, BiH, 1970-1989.

Čini mi se da su sve bile iste: divlje pijanke po stanovima imućnijih roditelja, koji su za tu priliku otišli na Jahorinu, neizbježna ruska salata, škripavi gramofoni sa izgrebanim pločama, kratkotrajna dahtanja (“ma šta ti je, jesi ti lud”) u pokrajnim sobama, beskrajni telefonski pozivi u ponoć, svađe i mirenja, ljubavi i ljubomore, smrad ispovraćanih klozeta, kiselkasti vonj otvorenih, a neispijenih flaša vina, teški, junferski mamurluci, kokuzluk i depresija, jer svi će sad otići kući, a ja u Korzo, izljubiti se s konobaricom Radom, ona će narezati pečenja što je donijela iz Han-Pijeska, a ja ću kunjati u ćošku, sam…

Sretna Ti Nova godina, Rado!

SARAJEVO, BiH, 1989.

Nema više prijepodnevnih pijanki, onih šupljih priča: “Ma, vala, ne ide mi se nigdje”, “Jebe mi se, svaki dan mi je Nova godina”, rastaljivanja za piće i mezu, svađe s pikanama, koliko da se potroši na alkohol, a koliko na ostala sranja…

Oženjen sam čovjek, a prije jedanaest dana mi se rodila kćerka: nisam više sam!

Sjedim pored kreveca svoje Nevene i duh ljubavi pritišće naš stan; svako malo se naginjem da je otkrijem ili da je pokrijem, samo da se uvjerim da je tu, da živi to malo biće koje me je napravilo tatom…

Volio bih beskrajno voditi ljubav sa svojom ženom, ali ona, kao, još nije “zarasla” od poroda…

Svejedno: Sretna Ti Nova godina, Nevena!

SARAJEVO, BiH, 1990.

Prije nekoliko dana sam kupio kravatu od svog prijatelja Nijaza Dizdarevića Bunje, a onda skontao da nemam uz šta da je nosim, pa sam bio primoran da kupim prvo odijelo u životu.

Za novogodišnje veče sam bio gost na TV-u kanal 3. Upicanio se k’o lampa, odvratno trijezan: voditelj me provocira da pričam o svom “boemskom” životu (što znači o mom jadu i bijedi), a ja odgovaram da je sve to iza mene, da ja imam samo dva ženska bića na svijetu koje volim: ženu i kćerku.

Kroz žutu, kao šlajm gustu, maglu se nestrpljivo vraćam kući i očekujem ženin komentar…

Kaže da je prespavala. I opet zaspa.


John Lennon - Happy Xmas (War Is Over)
Stan mi je ukrašen kao Katedrala i ja čekam dvanaest sati da navijem pjesmu Johna Lennona: “We wish you Merry Christmas and Happy New Year…”, a Dijana se budi i njeno, inače prelijepo, lice se ružni od zlovolje:
“Moraš li uvijek izigravati budalu?”

Najednom me ona ponosna kravata guši i pošto se, opet sam, sjargam u Dom pisaca, gdje me niko ne treba…
Sretna ti Nova godina, Dijana!

SARAJEVO, BiH, 1991.
Nema podataka.

SARAJEVO, BiH, 1992.
Izbrisano iz sjećanja.

SARAJEVO, BiH, 1993.
Nije se imalo šta slaviti.

PARDEVILLE, WI, U.S. A, 1994.
Trebala je to biti Nova godina našeg Novog života, u Novom svijetu, ali, uprkos najboljim željama naših domaćina, Ivana i Marije Rabotski, biće to godina jednog klupka ljubavi i mržnje, koje će se odmotati do kraja.
Iako sam, opet, sam: sretna vam Nova godina, Ivane i Marija.

DODGEVILLE, WI, U.S.A., 1995.
Moja Amerikanka je u petom mjesecu trudnoće. Dobili smo poziv od naših prijatelja, Nenada i Indire. Amerikanka se ibretila koliko možemo popiti, a bila i zavidna, jer za vrijeme trudnoće ona nije pila.
Kad smo se, u rano jutro, vratili kući, vodili smo ljubav bjesomučno, baš kao da smo slutili da ćemo i ja i ona, uskoro, ostati sami.
Sretna vam Nova godina, Nenade i Indira.

DODGEVILLE, WI, U.S.A., 1996.

Vraćam se s posla, iz fabrike: Nova godina je uveliko prošla – već je jedan sat po ponoći. Kuća nam je ukrašena kao Katedrala; ja vadim pivo iz fižidera, naginjem se nad krevet svoje kćerke Vesne i udišem njen slatki dah. Poljubio bih je, ali neću da joj remetim san.

Sjedam u “living room” i tiho, tiho navijam ploču John Lennona: “We wish you Merry Christmas and Heppy New Year…”


Indexi - Sve ove godine
Iz spavaće sobe se čuje: “Turn off the music, you maniac. I have to work tomorrow.” (“Ugasi muziku, manijače. Valja mi raditi sutra.”)
Sretna ti Nova godina, Janette!

MADISON, WI, U.S.A. 1997.
Sjedim sam u sobi, slušam traku Indexa i sjećam se kako si mi jednom, kad sam te pitao zašto ih voliš, rekla: “Tata, kad slušam tvoje Indexe, ja sanjam u koloru.”
Sretna Ti Nova godina, Vesna, sretno Ti sve, moj dragi, dragi Zeko…

SARAJEVO, BiH, 1999.
Još se ne zna.

[HAVANA]

pisao: Dario Džamonja

Osmijesi na licima i onih rijetkih prijatelja su se tiho gasili poput logorske vatre na oktobarskoj kiši, jer već je prošao mjesec dana kako sam se vratio iz Amerike i to ne “pun kao brod”. Nisam baš kokuz, ali jebo pare kad ih nemaš s kim potrošiti…

Ulazim u Slogu. Za šankom (novim) ona ista tupa lica koja sam i ostavio pri odlasku, a koja nisu registrovala čak ni rat, a kamoli moje petogodišnje odsustvo. Za stolovima četvrtaste glave mnogo mlađe od mene. Listam lica jedno po jedno, kao da listam knjigu potjernica, ne bih li prepoznao nekoga, ali svi su slični, slično obučeni, slično ošišani, pričaju sa sličnim naglaskom, koriste iste riječi u razgovoru… Nema meni u tom stoglavom biću ništa poznato.

Sjedim za šankom, okrenut prema ulaznim vratima. U kontralajtu se pojavljuje silueta, zastaje za trenutak, privikava oči na polumrak, a onda se pomiče i u isto vrijeme i ja i silueta širimo ruke i letimo jedan drugom u zagrljaj:

“Ma jesi li to ti, jebo te patak?”, uzvikujemo istovremeno.

Bio je to Koke Hamzigahop.

“Kako je?”, pitam ga.

On samo široko razmahnu rukom po sali:

“Sam vidiš. Goli papak.”

“Ti?”
“Ma, ne znam, moj Koke… Ispuh’o sam k’o balon. Dočekali su me k’o Clintona: vodali po televiziji, radiju, novinama, književne večeri i ta sranja – sve sam mislio da će od toga biti nekog haira, a ispalo je da su me vodali kao mečku na lancu… Kao: naša je zasluga što se zaslužni građanin Dario Džamonja vratio.
Jebo ih i zaslužni građanin i Dario Džamonja. Ne znam, moj Koke. Samo da vratim svoj stan, pa idem nazad djeci…”

“Samo?!”

“Pa, dobro – ne znam koliko to može potrajati: imam stanarsko pravo, ugovor o korištenju stana…”

Očito je bilo da ne želi više slušati moje gluposti, nego je mahnuo rukom Šekiju, konobaru:

“Daj nam još dva hladna.”

Pričali smo o našim prijateljima kojih više nema ili su puhnuli i sa zadovoljstvom konstatovali da nijedan nije “prešao na Pale”…

“Šta ti radiš?”, pitao sam ga.

Napravio je gadljiv izraz:

“Kurvam se. Jebu me na suho k’o jeftinu kurvu, a ne plaćaju mi.”

Prije rata je radio u Bosnalijeku kao pravnik. (Pravo je završio u rekordnom roku – dvadeset godina.)

Nisam dalje insistirao. Htio sam skrenuti razgovor:

“Mazne li se šta?”

“Daj, ne budali”, ljutnuo se.

Koke je, inače, svoj nadimak stekao jer mu se sve “lijepilo” za ruke – od voća na pijacama, novina sa trafika, čokolada sa polica tek otvorenih “mini-marketa”, švercovanih farmerki i majica na Maloj pijaci na Baščaršiji, do hemijskih olovaka u školi…

Kasnije, kad smo otkrili privlačnost Johna Barleycorna, nas kokuze je Koke redovno snabdijevao flašama manastirke i badelovke, Skenderbega, Wyborove votke, Rubina, Johnnya Walkera… Mi smo se samo trebali snaći za “šiljke”. A, i to je preuzeo na sebe: svaki gazda disca (kako su se tad zvali kafići) bio je voljan kupiti flašu viskija u pola cijene.

Sjećam se kako smo jednog ljeta sjedili iza Istrine bašte i maštali o pivi, a u džepu ni banke.

“Sačekajte raja”, rekao je Koke, zabio ruke u džepove i pitao: “Može li jedna gajbica?”

“Ne budali Koke. Pašćeš – ne isplati se …”

Nije nas šljivio. Uputio se ravno prema Gradini i za par minuta smo ga vidjeli kako prti gajbu piva.

Saletjeli smo ga:

“Pa, bolan, kako? Foliraš – im’o si zašlepane love?”

Koke se samo iscerio:

“Hamzigahop!”

Onda nam je ispričao: predstavio se kao radnik Pivare koji je došao da vidi da li ima piva kojem je istekao rok, k’o džoja pregledao gajbe, odabrao jednu, turio je prodavačici pod nos i strogo je ukorio: “Drugarice, ovo je vaš posao da provjerite. Ne znate kako je opasno trovanje pivom?”

Samo je jednom “pao” u životu. Pošli smo kod mene: Munja, Cigo i Lolo.

Imali smo bukadar pića, ali ništa od meze. Koke je rekao da će on to srediti.

Prolazili smo pored “dragstora” u Titovoj, a on je rekao da produžimo, da će nas stići. Ali nije.

Čekali smo ga cijeli sat kad se pojavio na vratima. Pitali smo ga šta je bilo i ponudili pićem. Samo je odhuknuo:

“Ma, kakvo piće – ne mogu ni da dišem.” Elem, šta je bilo?

Poslovođa ga je uhvatio s cijelom mortadelom ispod džempera. Smijao se:

“A, kako i ne bi kad sam izgledao kao trudnica. Zaključao me je u magacin i pozvao drotove. Nije bilo druge nego da smažem cijelu mortadelu. O, moj bože, mortadela i nekako, ali što sam se namučio s kanafom. Došli su drotovi i svuda tražili mortadelu. Pomogao im je i papak i samo ponavljao: nisam lud, nisam lud, nisam lud i čupao se za kosu… Meni su rekli: Momak, izvini, idi kući.

Dok smo izlazili iz radnje, dobacio sam mu: Stari, bolje bi ti bilo da ne piješ na poslu.”

Pitao me je kuda se krećem, a ja sam slegnuo ramenima:

“U krug. Pokušavam tamo gdje nema papaka, ali je to teško naći.”

Dogovorili smo se da se sutradan nađemo u FIS-u, ali sam ja ujutru otputovao u Crnu Goru i ostao tamo mjesec dana.

Dugo se nismo vidjeli, a onda se slučajno sreli u Imperijalu. Žalio sam mu se da me u MUP-u handre za ličnu kartu – k’o biva, nisam se nikad ni rodio, nisam ni postojao…

“Imaš li slike?”

“Naravno da imam.”

“Daj mi ih. Ja ću ti to srediti. Ti sutra dođi, iza dvanaest, po ličnu na Marindvor.”

“Daj, Koke, nemoj me još i ti zajebavati.”

“Ne zajebavam te. Ja sam sada viši inspektor u MUP-u.”

Samo sam buljio u nevjerici, ali sam mu ipak dao slike i sutra potpisao karton, pritisnuo palac i podigao dokaz mog postojanja.

Nakon dvije godine sam ušao u svoj stan i pozvao Koketa na naselje.

Došao je s dvije flaše štoka.

Pitao sam ga: “Jesi li ih kupio?”

Ostala raja ga nije znala otprije, pa su me u čudu gledali. Odgovorio je:

“Hoćeš li da ti pokažem račun.”

Kad smo se “šupili” i kad smo ostali sami, prebacio mi je ruku preko ramena i upitao:

“Sad si sredio stan. Vraćaš li se u Ameriku?”

“Još nemam pravo. Moram ostati neko vrijeme, ali jebaji ga, ja sam otrovan ovim gradom. Ne znam da li ga više volim ili mrzim.”

* * *

P.S.

Par dana nakon njegove posjete sam sjedio kod Kerima i s čika-Enesom pričao nešto o istoriji Bosne. Obećao sam mu da ću mu donijeti knjigu Nijaza Durakovića Prokletstvo Muslimana.

Sve sam pretražio, ali je nisam mogao naći.

Pomislio sam: pa, majku mu, nisam lud. Nije je niko mogao pojesti.

Onda mi je kroz glavu samo prostrujalo: “Hamzigahop.”

[♥ Julianna ♥]

"....ja sam otrovan ovim gradom. Ne znam da li ga više volim ili mrzim."

[HAVANA]

"....ja sam otrovan ovim gradom. Ne znam da li ga više volim ili mrzim."

Pricaj mi o tome...
Ipak,volim.

[Filter]

*bla vas tema
kazem sebi nemoj citati... i opet se vratim da virnem...

[Pravi Valter]

.

[♥ Julianna ♥]

*bla vas tema
kazem sebi nemoj citati... i opet se vratim da virnem...

A virio i ja pa vidi me na sta sam izasao
@Havana hvala na postovima-uzitak citati

I ja virih, pa sad tumaram...

@Filter Welcome to the Hotel California.

[Filter]

*bla vas tema
kazem sebi nemoj citati... i opet se vratim da virnem...

A virio i ja pa vidi me na sta sam izasao
@Havana hvala na postovima-uzitak citati

I ja virih, pa sad tumaram...

@Filter Welcome to the Hotel California.

fala ja stajao pred vratima, pusio...

[♥ Julianna ♥]

razbistrio misli, pa opet nazad

[Filter]

razbistrio misli, pa opet nazad

ma konto, da li uci ili ne...

ova tema mi je kao tombola. kad ulazim nikad ne znam hocu li se sj38ati, ili ce mi biti drago sto sam navrnuo

[♥ Julianna ♥]

Ma bude mi drago šta god da bude
Još da samo ovaj Valter hoće napisat još koju

[lavic]

Ja sto me Valter a i vi ostali s.ebaste, pardon na rjecniku, vise nisam nizasta, a kamo li za posla...

[Pravi Valter]

.