Ateista wrote:Nije poenta u znacenjima ovih ajeta, vec nacinu na koji se obraca zenama, uopste ne ulazeci u samo znacenje. Cak i u onima koje si ti izdvojio, zene se definisu kao "zene vjerovjesnikove" ili se obraca vjerovjesniku da kaze svojim zenama. To je tipican primjer jednog starog vremena kada zene uopste nisu ni zvali njihovim imenima vec po muzu, recimo Hasanaginica i slicno, gdje se totalno negira identitet zene i gleda se kroz njenog muza ili njene roditelje, uglavnom kroz oca.
Ne , poenta jest u značenju ajeta jer da nije ttako onda se vraćamo na ono tvoje o bin ladenu.
Kur'an se obraća ženama kao bićima iste vrste a različitog spola.
Odlika kur'anskog obraćanja je da kada se obraća svima upotrebljava rečenice u muškom rodu: „O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sačuvali.“ (El-Bekare,21). Kome su ove riječi upućene? Svima. Kada se obraća i ženama i muškarcima Kur'an upotrebljava množinu muškog roda podrazumijevajući pod tim i ženski rod (to je pravilo arapskog jezika).Dalje Kur'an nam navodi primjer Ummu Seleme koja je bila povod objavljivanju ajeta: „Muslimanima i muslimankama...“ (El-Ahzab, 35) jer je pitala zašto se Kur'an časni obraća muškarcima bez spominjanja žena. Allah Uzvišeni objavljuje ovaj ajet kao odgovor na pitanje jedne žene u čemu se ogleda priznanje žene i prava njenog glasa“.
primjer:
U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavaljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte! nemoj pogrešno shvattiti da žene ne smiju izlaziti napolje.
pročitaj ovo
Kur'an govori o ženama
Kur'an Časni govori o ženama i objašnjava propise koji se tiču žena. Govori o ženama kada nam kazuje o ličnostima kao što su kraljica od Sabe, Merjema, Merjemina majka, Musaova majka ... Govori o ženama kada objašnjava propise koji se tiču nasljedstva, bračnog života, razvoda...
sa svojim podanicima i razgovara s njima prije donošenja odluke, a Ibn Ašur kaže da su islamski pravnici ajet koji govori o Belkisi: „O velikaši – reče ona – Pitanje gledateljice iz Maroka: „Slažem se sa dr. El-Qaradawijem kada kaže da postoji ogromna razlika i udaljenost između kur'anskog predstavljanja žene i njenog stvarnog položaja u društvu. Kur'an časni navodi primjer koji govori o ženi s društvenog i političkog aspekta, opisujući Belkisu i njenu vladavinu. Kur'an nam bilježi riječi žene vladarke upućene podanicima: „Kada carevi osvoje neki grad – reče ona – oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove učine poniženim; eto tako oni rade.“ (En-Neml, 34) Ibn Abbas kaže u svom tefsiru da čak ni to što je bila nevjernica nije je sprečavalo da se savjetuje savjetujte mi šta treba u ovom slučaju da uradim, ja bez vas ništa neću da odlučim,“ (En-Neml, 32) uzeli kao dokaz kako nijedan sudija niti vladar ne smije donositi odluke bez prisustva učenih i savjetovanja s njima. Moje pitanje dr. El-Qaradawiji je sljedeće: Kako danas neki islamski učenjaci mogu odbaciti ovaj kur'anski primjer i ignorisati ga kada se govori o pravima žene i njenoj političkoj i društvenoj slobodi? Zašto se pozivaju na to da je ona bila nevjerkinja koja je živjela u vrijeme prijašnjih naroda pa tako nije dozvoljeno služiti se njenim primjerom u dokazivanju, a istovremeno se iz tog istog primjera izvlače fikhski propisi? Kur'an nam navodi primjer Ummu Seleme koja je bila povod objavljivanju ajeta: „Muslimanima i muslimankama...“ (El-Ahzab, 35) jer je pitala zašto se Kur'an časni obraća muškarcima bez spominjanja žena. Allah Uzvišeni objavljuje ovaj ajet kao odgovor na pitanje jedne žene u čemu se ogleda priznanje žene i prava njenog glasa“.
Ja sam se koristio spomenutim ajetom o Belkisi kao dokazom, a i šejh El-Gazali, rahimehullah, i spomenuo sam to u svojoj knjizi „Savremene fetve“ govoreći o tome kako je dozvoljeno i potrebno da se žena kandiduje za parlament, vladu i sl. Ovaj kur'anski primjer kraljice Belkise je dokaz protiv onih koji bukvalno shvataju i nastoje generalizovati hadis: „Neće uspjeti narod kojem je žena zapovjednik.“ Svjedoci smo, tokom historije, da je bilo naroda koji su uspjeli i napredovali, a njihov vođa i zapovjednik bila je žena. Belkisa je svoj narod vodila i bila uspješna u tome iako je bila nevjerkinja. Kur'an Časni joj zbog toga odaje priznanje spominjući je u pozitivnom i lijepom svjetlu kao primjer. Vrhunac njene mudrosti i pravde je bio ulazak u islam: „... zajedno sa Sulejmanom predajem se Allahu Gospodaru svjetova!“ (En-Neml, 4)
Hadis: „Predznak Sudnjeg dana je pojavljivanje žena na tržnicama i pijacama“
Nije mi poznat stepen ispravnosti ovog hadisa, ali znam da je još Omer, r.a., imenovao ženu kao „muhtesibu“ (tržišni inspektor) na jednoj od pijaca. Vidite šta je Omer, r.a., učinio pa kako da mi danas zabranimo ženi da trguje i posluje. Žena ima pravo na posjedovanje imetka kao i muškarac i ima pravo da posluje i trguje njim, a kako će sve to stići uraditi bez odlaska na mjesta gdje se to praktikuje. Ženi je zabranjeno da izlazi među muškarce otkrivena, namirisana, ukoliko nije obučena po šerijatskim propisima, da hoda po tržnicama i pijacama i gubi vrijeme u besposlici. Neki pravdaju zabranu ženi da se bavi trgovinom i biznisom time što imamo veliki broj nezaposlenih muškaraca i kako su oni preči da imaju posao i plaću. Ovdje dolazi do izražaja uloga vlasti u muslimanskim društvima koja će procijeniti da li je i koliko potrebno da i žena radi i bavi se poslovima. Nema ništa loše u tome da i muž i žena rade poslove i pomažu se u izdržavanju porodice i podizanju djece.
Kur'anska slika odnosa prema ženama
Kur'an časni nam daje primjer kako da se odnosimo prema ženi kao majci, ženi kao supruzi, ženi kao kćerki. Kur'an nam naređuje dobročinstvo i poslušnost majci, dobročinstvo prema supruzi i brigu o kćerki. „Čovjeka smo zadužili da roditeljima svojim čini dobro.“ (El-Ahkaf, 15) Tri četvrtine od dobročinstva prema roditeljima pripadaju majci: „Tvoja majka, zatim majka, zatim majka, pa onda otac.“ (hadis) Žena-supruga takođe ima svoja prava i slobodu: „O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete, preko volje njihove, i da im teškoće pričinjavate, s namjerom da im nešto od onoga što ste im dali prisvajate, osim ako budu zgriješile. S njima lijepo živite.“ (En-Nisa, 19) Kći, opet, znači stalnu brigu i pažnju jer: „Svi ste vi pastiri i bit ćete odgovorni za svoje stado.“ (hadis)
Prije islama, koji je dao ženskom djetetu ravnopravan položaj u porodici i pravo na život, Arapi su ubijali svoju žensku djecu i prezirali ih: „I kad se nekome od njih javi da mu se rodila kći, lice mu potamni i postaje potišten, krije se od ljudi od nesreće koja mu je dojavljena: da li ovako prezren da je zadrži ili da je u zemlju zarovi? Kako ružno oni prosuđuju!“ (En-Nahl, 58,59)