OTVORENO PISMO VALENTINU INZKU
dr. sci. Esad BAJTAL
--------------------------------------------------------------------------------
Mit dem Staub, den wir aufwirbeln,
verhüllen wir unsere Nacktheit.
Herbert HECKMANN
Poštovani gospodine Inzko,
Pretpostavljam da Vam gornja misao Herberta Heckmanna nije nepoznata.
No, i ako nije (ne moramo baš sve znati, zar ne?), vjerujem da Vam je moralna logika koju njegov iskaz postulira samorazumljiva.
S prašinom koju podižemo prikrivamo našu golotinju.
Tako bi otprilike glasio prevod Heckmannovog citata.
Za potrebe onoga što hoću da Vam kažem, i u svrhu izoštravanja etičkog momenta Hackmannove poruke, prevešću to malo slobodnije nimalo ne narušavajući moralni credo napisanog.
Dakle:
S prašinom koju podižemo oko sebe, samo otkrivamo svoju golotinju.
Vama se upravo to dogodilo.
Svojim nedavnim javnim zahtjevom (Pismom) Narodnoj skupštini RS-a, podigli ste ogromnu prašinu sa obje strane željezne entitetske zavjese.
Ta prašina, kod jednih je pobudila ljudsku nadu da ćete, uz podršku Međunarodne zajednice (koja je također vrlo "prašnjavo" eksponirana), Milorada Dodika, Miloševićevog ideološkog nasljednika, u njegovom višegodišnjem antidaytonskom i anticivilizacijskom djelovanju, konačno zaustaviti.
Kod drugih, Vaše pismo (prašina) viđeno je kao odlična mogućnost da se i Vama i Svijetu, još jednom, direktno, i već uobičajeno, cinički pljune u lice.
Tako je i učinjeno.
Najprije Vam je, iz RS-a, otvoreno, medijski javno, tonom neviđenog omalovažavanja, rečeno da ništa od onoga što tražite neće biti ispunjeno.
Citiram:
Predsjednik Vlade Republike Srpske (RS) Milorad Dodik izjavio je Srni da Narodna skupština RS neće povući zaključke o efektima prenošenja nadležnosti sa Rs na BiH, što je tražio visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko.
A zatim je, oslovivši Vas neodređenom zamjenicom "neko" (čija upotreba u našoj jezičkoj praksi, i logički analognom kontekstu, ima nadmeni, posprdno-omalovažavajući smisao), nastavio:
Ako neko misli da će to biti urađeno, samo zato što tako misli da treba, to su prošli dani.
Istovremeno, nazvavši Vas silnikom, svoju je prizemno-provincijalnu taštinu, pred svojim medijima, zadovoljavao i uvredljivo tempiranim iskazima tipa:
"...da bi bilo dobro i pametno" da visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko "ne manifestuje silu, poručivši Vam da se on ne boji Vaših "bonskih ovlaštenja".
Cf:
*** SPAM ***/content/view/32012/218/
Odmah nakon toga, KOS-ovsko KGB-ovskim trikovima, poput onog ratnog da smo sami sebe granatirali na Markalama (Sarajevo) i Kapiji (Tuzla), počelo je razvijanje strategije razvodnjavanja težine i smisla Vašeg zahtjeva. Naime, bestidno, kao da je u pitanju nemirni đak prvak, pozvali su Vas, da "dođete u Skupštinu" da im razjasnite (resp. položite račun), o čemu se zapravo radi, tj. da im se izvinete za pokazani "nestašluk".
Nasjevši naivno na otrcanu KGB-ovštinu (zar se o zahtjevima raspravlja!!!???), počeli ste pokajničko-objašnjavalačku prepisku s njima, čime ste, automatski devalvirali ozbiljnost vlastitog nauma (Pisma) svodeći ga od neupitno obavezujućeg zahtjeva međunarodnog službenika, na – neobavezujući pokušaj nekog političkog naivca.
Drugim ste pismom, potpisali svoj prvi poraz, koji je, danas, dva dana nakon neizvršenja traženog poništavanja Zaključaka – definitivan. Umjesto poništenja Zaključaka, kako ste tražili i vremenski jasno precizirali do kada (11. juni, 2009.), to MORA biti učinjeno, mangupski (h)ladno, poručili su Vam, medijski; samo to da, sporne antidaytonske Zaključke, eto, "neće objaviti u Glasniku".
Umjesto da im ponovite šta ste tražili, i šta treba da učine (da PONIŠTE ANTIDAYTONSKE ZAKLJUČKE), Vi ste se pokajnički povukli, skrušeno rekavši kako ćete čekati par dana da vidite hoće li održati riječ.
Dakle, uprkos ogromnoj javnoj prašini koju ste digli svojim zahtjevom, odustali ste od poništavanja, odustali ste od Pisma, i time, sred pompezne prašine razgolitili sramotu vlastite inkonzistentnosti.
Na Vašem mjestu, meni se to ne bi dogodilo.
Ne zato da bih učinio nešto za nekog drugog (BiH), nego zato što uvijek nepokolebljivo stojim iza sebe samog i onog što reknem. I ne iz razloga tvrdoglavosti! Nego, i prije svega, zato što prethodno dobro i trezveno razmislim šta mogu i šta hoću; a šta neću i šta ne mogu.
Poštovani gospodine Inzko,
Završiću svoje skromno i nedorečeno pismo onako kako sam ga i počeo, riječima još jednog, mudrog i rekao bih dalekovidnog, njemačkog književnika, koji nas opominje da
Beim Beginne einer Unternehmung und unweit des Zieles ist die Gefahr des Misslingenes am grössten. Wenn Schiffe scheitern so geschieht es nahe am Ufer.
Odnosno:
U početku nekog pothvata i nedaleko od cilja najveća je opasnost od neuspjeha. Brodovi se obično razbijaju blizu kopna.
(Ludwig Börne, 1786-1873).
Nažalost, niste uspjeli.
Razbili su Vas!
Nasukali ste se!
A bili ste tako blizu.
Vaš rasklimani brod uzalud su gurali i moćna Amerika i smušena Evropa.
Očito, zbog konformističke golotinje bilo Vas je stid da izađete na Dodikovo kopno.
Ali, "ne lezi vraže", kažu Bosanci.
Upravo svojim sramežljivim ostajanjem u vodi (prašini)
svoju ste moralnu golotinju samo otkrili, a ne prikrili – kao što vjerujete da jeste.
Na samom kraju, još samo nešto:
Ponesen odlučnošću Vašeg Pisma NSRS, ponadao sam se, da ću, konačno, dobiti državu i pasoš kakve sam imao prije totalitarnih vladavina Miloševića, Karadžića i Dodika, i da ću definitivno, i formalno, postati Građanin Evrope i Svijeta kakav u biti i jesam.
Za sada, kako izgleda, ništa od toga.
Ili ćete me, uskoro, ipak, demantirati???
14.06.2009.
