Forum Klix.ba

Prava istina

Kako se čuva ljubav?

...Majka i dječak hodaju plazom...
U jednom trenutku dječak upita: "Mama, kako se čuva ljubav??"
Mama ga pogleda i odgovori: "Uzmi malo pijeska i stisni saku..."

Dječak stisne saku i sto je vise stiskao, to je vise pijeska curilo iz nje... "Ali mama, pijesak mi bjezi..!!!"
"Znam, a sada otvori potpuno saku..."

Dječak poslusa, ali uto zapuhne vjetar i odnese sav pijesak s dlana..
"Ni ovako ne uspijevam zadrzati pijesak...!!!"

Na to majka, sa smjeskom na licu, reče: "Sada uzmi opet malo pijeska u ruku i drzi dlan kao da je u obliku zlice, dovoljno zatvoren da ga sačuvas i dovoljno otvoren da bude slobodan..."

Dječak učini kako mu je rečeno i pijesak mu ostane na dlanu, zastićen od vjetra i slobodan da ne klizi kroz prste...

Eto... kako se čuva ljubav...

Ako te pitam nešto o umjetnosti, ti ćeš mi dati i najsitniji detalj...
iz svake knjige o umjetnosti ikada napisane.
Mickelangelo? Znaš mnogo o njemu.
Njegov životni rad, političko opredjeljenje.Njega i papu.
Njegovu seksualnu opredijeljenost.Sve što je radio, zar ne?
Ali se kladim da mi ne možeš opisati miris Sikstinske Kapele.
Nikada nisi zaista stajao tamo i gledao taj predivni plafon.
Gledao to....

Ako te pitam nešto o ženama,
vjerojatno ćeš mi dati cijeli spisak tvojih omiljenih.
Možda si i povalio par puta.
Ali mi ne možeš reći kako je to kada se probudiš pored žene...
i osjećaš zaista sretno.
Ti si opasan klinac.

Ako te pitam nešto o ratu ti ćeš početi sa citiranjem Shakespearea, zar ne?
"Još jednom u prodor,prijatelji dragi."
Ali ti nisi bio ni blizu nekog rata.
Nikada nisi u krilu držao glavu najboljeg prijatelja...
i gledao ga kako kroz posljednji izdisaj vapi tebi za pomoć.

Ako te pitam nešto o ljubavi, vjerojatno češ mi citirati neki sonet,
ali ti nisi nikada gledao u ženu i osjećao se potpuno ranjivo.
Nisi znao nekoga tko te može oboriti svojim pogledom.
Osjećao da je Bog poslao anđela na Zemlju samo za tebe,
koji će te spasiti iz dubina pakla.
I ne bi znao kako je to biti njen anđeo,
i pored svega čuvati svoju ljubav za nju.
Pored svega...

Ne znaš ti što je pravi gubitak,
jer se to događa samo kada voliš nekoga više nego što voliš samog sebe.
Sumnjam da si se ikada usudio nekoga voljeti tako jako.
Kada pogledam u tebe, ne vidim inteligentnog, pouzdanog čovjeka.
Vidim usranog, uplašenog klinca...

Dalek je put što traje 1 sekund, a vodi te od cara do prosjaka. I nazad. Hajde da na trenutak oduzmemo sve vanjske uticaje. Oduzmimo moje i tvoje porijeklo, pređene kilometre i sve ono što nas je učinilo robovima stvarnosti. Hajde da budemo mi...Mi, oni koji smo mali, a opet sve. I šta sad?! Retorika?! Ma ne! Suština!...Ili barem ono što nazivamo tako. Ah! Evo, opet sam razgolićen dok stojim pred tobom. Nemam više maske. Imaš li je ti? Znam. Možda ne izgledam tako ali ZNAM. Isto kao i ti.
Volim te jednom i zauvijek.

clarKKent wrote:Ako te pitam nešto o umjetnosti, ti ćeš mi dati i najsitniji detalj...
iz svake knjige o umjetnosti ikada napisane.
Mickelangelo? Znaš mnogo o njemu.
Njegov životni rad, političko opredjeljenje.Njega i papu.
Njegovu seksualnu opredijeljenost.Sve što je radio, zar ne?
Ali se kladim da mi ne možeš opisati miris Sikstinske Kapele.
Nikada nisi zaista stajao tamo i gledao taj predivni plafon.
Gledao to....

Ako te pitam nešto o ženama,
vjerojatno ćeš mi dati cijeli spisak tvojih omiljenih.
Možda si i povalio par puta.
Ali mi ne možeš reći kako je to kada se probudiš pored žene...
i osjećaš zaista sretno.
Ti si opasan klinac.

Ako te pitam nešto o ratu ti ćeš početi sa citiranjem Shakespearea, zar ne?
"Još jednom u prodor,prijatelji dragi."
Ali ti nisi bio ni blizu nekog rata.
Nikada nisi u krilu držao glavu najboljeg prijatelja...
i gledao ga kako kroz posljednji izdisaj vapi tebi za pomoć.

Ako te pitam nešto o ljubavi, vjerojatno češ mi citirati neki sonet,
ali ti nisi nikada gledao u ženu i osjećao se potpuno ranjivo.
Nisi znao nekoga tko te može oboriti svojim pogledom.
Osjećao da je Bog poslao anđela na Zemlju samo za tebe,
koji će te spasiti iz dubina pakla.
I ne bi znao kako je to biti njen anđeo,
i pored svega čuvati svoju ljubav za nju.
Pored svega...

Ne znaš ti što je pravi gubitak,
jer se to događa samo kada voliš nekoga više nego što voliš samog sebe.
Sumnjam da si se ikada usudio nekoga voljeti tako jako.
Kada pogledam u tebe, ne vidim inteligentnog, pouzdanog čovjeka.
Vidim usranog, uplašenog klinca...

jedan od mojih omiljenih filmova

kuharica wrote: jedan od mojih omiljenih filmova

<Good Will Hunting>, tesko se ukratko moze opisati
koliko taj film gledaocu donese pozitivnog

120 i nije neki veliki broj... 120 u kilometrima je nekih 3 u satima... I nemam pojma koji mi to šejtan ne dade juče ili jutros da se ukrcam u one krntije i bar malo napojim srce srećom!

"Nek' mirišu avlije
Nek' se svako raduje
Širom Bosne ponosne
Nek' se pjeva Bajram je..."

Nije isto kao u toplom roditeljskom domu, nije... Sredila sam kuću, miriše, i poranila sam, gledala Bajram Namaz, slušala ilahije... Ali nije isto. Steglo nešto u grlu, peče. Pritislo u grudima, ne da disati. I umjesto što telefonom čestitah trebala sam sada biti sa dragim ljudima, najdražim ljudima na svijetu

Kada bih mogla reći kako se zaista osjećam, teret svijeta bih skinula sa svojih ramena.
Kada bih mogla živjeti bez svega onoga što me podsjeća....što me opominje, svaki moj osmijeh bi bio stvaran.
Kada se ne bih morala brinuti o budućnosti umjesto onoga što se sad danas dešava, vjerovatno bih mogla napokon i disati.

10/04/2011 18:56
trebao sam otici...
ali ostadoh, osjecao sam se dobro u tvom prisustvu...
pogrijesio sam

Mislila si da sam
voda za piće,
ćek koji ima pokriće,
mislila si da mogu
da ti dam sreću,
rekla si "drugog neću"...

Mislila si da ću
biti tvoje kuće krov,
da ću živjeti
s tobom život nov,
Mislila si da mogu
promjeniti se.

Kasno si shvatila
da sam čudno biće,
jedna od otrovnih biljaka
što na jestive liće.

Ubila si se sama,
Žao mi je što me nisi prepoznala
lutko svojom si se krivocom otrovala.

(oridjidji, 8/11/2011)

I onda će znati ...

znat će da je jedina koju sam ikada volio ...

Da sam sve druge volio tamnom stranom srca ...

iz navike ili dosade, utonuo u monotoniju svakodnevice ...

štedeći se ...

i učeći kako ću najbolje voljeti nju ...

kada je konačno nađem."

Čuvaj me...čuvaj...

.

Šta je borba bez ožiljaka,
sadasnjost bez rana,
sta je buducnost bez zrtvovanja
ili zivot bez sranja?

Šta je hrabrost,
ako je ona samo na jeziku?
Šta je samopouzdanje,
ako mu nedostaje žrtvovanje?

Sreća ne dolazi sama,
ona prati hrabre,
ona je samo zadnji korak
na dugome putu,
streha pod kojom se sklonis,
u mokrom kaputu.

Za sreću se treba obilato potrudit,
sebe i svoje postuke uljudit.

Nije to lako i ne zna to svako,
tiho se pomoli, za sreću proući,
zakoraći hrabro i malo se mući.

Budi hrabar
jer Bog voli hrabre.

Samo kroći,
rezlatati će svakako vremenom doći.

I reci : "Trudite se! Bog će trud vaš vidjeti ..." (sura At-tavba ili Pokajanje, 105 ajet)

Oridjidji (15.11.2011.)

.

Voljeću te u tišini tamnih noći i svijetlih jutara, voljeću te kad mjesec zapovijeda cijelom zvijezdanom nebu i kad sunce tjera oblake želeći da miluje prolaznike svojim toplim zrakama. Znam da ću te voljeti, jer ti si poseban, tvoja duša je čista duša i tvoje srce je čisto srce, bez obzira što ti nikad nećeš saznati da te neko voli na taj način i da svaki put jedva čeka da te vidi, da čuje tvoje korake, da sluša muziku tvoga glasa. Ti si moja priča o zabranjenoj ljubavi, ti si nešto što ja nikad neću imati upotpunosti, ja tvoje usne nikad neću osjetiti na usnama svojim, kao što to može ona, ja nikad neću osjetiti tvoje ruke na svojim rukama,ja nikad neću osjetiti miris tvoje kože i biti sretna sa tobom......

Dion, da te ne citiram zbog dužine teksta... Ali neke rečenice kao da si prepisao iz moje glave!

Ne osjecam vise nista, opcenito, jel to dobro ili lose?

Ko da mi je neko oborio sistem i sad ga ponovo "dize" sa samo najosnovnijim funkcijama.

dječak sa šibicama wrote:Ne osjecam vise nista, opcenito, jel to dobro ili lose?

Ko da mi je neko oborio sistem i sad ga ponovo "dize" sa samo najosnovnijim funkcijama.

Polako,navikne se covjek na svasta.

nevidljiva_ wrote:Voljeću te u tišini tamnih noći i svijetlih jutara, voljeću te kad mjesec zapovijeda cijelom zvijezdanom nebu i kad sunce tjera oblake želeći da miluje prolaznike svojim toplim zrakama. Znam da ću te voljeti, jer ti si poseban, tvoja duša je čista duša i tvoje srce je čisto srce, bez obzira što ti nikad nećeš saznati da te neko voli na taj način i da svaki put jedva čeka da te vidi, da čuje tvoje korake, da sluša muziku tvoga glasa. Ti si moja priča o zabranjenoj ljubavi, ti si nešto što ja nikad neću imati upotpunosti, ja tvoje usne nikad neću osjetiti na usnama svojim, kao što to može ona, ja nikad neću osjetiti tvoje ruke na svojim rukama,ja nikad neću osjetiti miris tvoje kože i biti sretna sa tobom......

nevi, ovo je divno

draga agonijo,

dan je bio jako produktivan, uspio sam na trenutke da te zaboravim i osjetim ono sto mi ti zabranjujes.

tvoja zrtva.

Miroslav Antić, Odluka

Zivot je sve nesto iz pocetka.
Juce i prekjuce sutra ne vrede.
Nema na svetu dva ista petka,
dve iste nedelje,
dve iste srede.

Pa cemu onda razocaranja?
Ako je jedna ljubav - corak,
Odmah se drukcije i lepse sanja.
I kad si najvise tuzan i gorak
nekih se novih ociju setis
i shvatis da letis... divnije letis.

Ko je to video da decak pati?
Da kunja kmezav i da place?
Svaki put moras iznova znati
da volis bolje, da volis jace.
Ne da se vadis.
Ne da se tesis.
Vec da se istinski do neba smesis.

Nema na svetu dve iste srede,
dva ista utorka,
dva ista petka.
Sve nove ljubavi drukcije vrede.
Zivi se svaki put iz pocetka.
Zivi se da se nikad ne pada.
Da budes snazniji posle oluje.
I da se u tvom srcu vec sada
100 zlatnih zvezda unapred cuje.

sigurna sam da te ostavljam u dobrim rukama

Prejeli smo se davno i zubatog i nježnog.
Sad svako pruža šape i nova čuda traži.
A sve je smiješno,
i tužno,
i sve je neizbježno,
i ove istine dobre i ove dobre laži.