Hidžab-mahrama

[Compact]

Svi su oni od austro-ugara primali po 300 KM da se ovako nose!

[almin-78]

Ima jedna zanimljiva prica iz Sandzaka,.to se dogodilo nakon sto je dosao komunizam na vlast,i rezim tjerao imame da na hutbi pozovu ljude da otkriju svoje zene.Imami kao imami,svi vecinom poslusali.Jedan imam,cini mi se pod imenom Ahmet efendija jednostavno nije htio ,pa su mu zaprijetili da na sljedecoj hutbi mora to uciniti, tada je uputio dovu Allahu da mu ne dozvoli da ucini grijeh ali da ucini ono sto je ispravno..noc prije dzume je preselio na onaj svijet,i kao zene pricaju,kada su to culi "oni iz partije# htjeli su da crknu

to je pricala jedna zena iz Sandzaka ciji je muz bio u komunistima,pa je cak nju tjerao da ide na skupove i tako navodi zene da skidaju feredze,veli da ju je svaki put morao moliti da pristane.Ja placem on kaze,moras zeno moras,i tako me navratise

Ima tu dosta zanimljivih detalja,probacu naci tekst

[NIN]

Postaviću nekoliko slika iz perioda 1900.-1945. (znači do dolaska komunista ) tek toliko da vidimo da je zar, ili nikab ipak dio bosanke tradicije, a da li je i obavezni dio vjere, e na to nikada nećemo jedinstveni odgovor!

Uživajte....

Nije lose. Nego, de ti nama postavi jos slika bogatstva nase tradicije u Bosni. Recimo, sto nam ne bi postavio i jednog srpskog seljaka tezaka sa opancima i sajkacom na glavi jer i on je neodvojiv dio Bosne nam. Dal' bi to sad znacilo da svo raspolozivo muskinje treba u opanke?

I da, vazda' me zanimalo zasto se bas muskarci najvise sekiraju o tome kako ce necije tam', njima neznane zene biti obucene. Ono, zamisli ih samo kako se zadaju oko toga kako bi to zena trebala biti obucena. Fakat ne kontam. Valjda i te zene imaju mozgove jebemu misa da bi bile sposobne prilagoditi svoju odjecu tradiciji i kulturi sa kojom se poistovjecuju.

De ti nama postavi i to kako su se zene oblacile pocetkom osamdesetih proslog stoljeca, ono, punk i ti folovi

[Compact]

Postaviću nekoliko slika iz perioda 1900.-1945. (znači do dolaska komunista ) tek toliko da vidimo da je zar, ili nikab ipak dio bosanke tradicije, a da li je i obavezni dio vjere, e na to nikada nećemo jedinstveni odgovor!
Uživajte....

Nije lose. Nego, de ti nama postavi jos slika bogatstva nase tradicije u Bosni. Recimo, sto nam ne bi postavio i jednog srpskog seljaka tezaka sa opancima i sajkacom na glavi jer i on je neodvojiv dio Bosne nam. Dal' bi to sad znacilo da svo raspolozivo muskinje treba u opanke?
I da, vazda' me zanimalo zasto se bas muskarci najvise sekiraju o tome kako ce necije tam', njima neznane zene biti obucene. Ono, zamisli ih samo kako se zadaju oko toga kako bi to zena trebala biti obucena. Fakat ne kontam. Valjda i te zene imaju mozgove jebemu misa da bi bile sposobne prilagoditi svoju odjecu tradiciji i kulturi sa kojom se poistovjecuju.
De ti nama postavi i to kako su se zene oblacile pocetkom osamdesetih proslog stoljeca, ono, punk i ti folovi

Nema veze što se uglavnom ne slažemo, volim čitati tvoje komentare! Nasmija me do suza, čuj srpski seljak i opanci!

Ovdje nije bila namjera da se brinem o ženskom oblačenju, nego da razotkrijem priču (koju uglavnom šilji @zlatiborka & co) o tih famoznih 300 konvertibilnih maraka koje dobivaju žene koje nose zar!

Nego otkud ovdje, da nisi skratio pantalone!

[Bosanac sa dna kace]

I da, vazda' me zanimalo zasto se bas muskarci najvise sekiraju o tome kako ce necije tam', njima neznane zene biti obucene.

je, fakat i ja ne mogu da shvatim kako se mongi muskarci sekiraju sto tamo neke zene u Bosni, pa izmisljaju price da se to placa, fakat su ono stvarno zaista


usput ako neko zna dje i od koga se dobivaju te pare za nosenje nikaba i ostalih rekvizita nek mi javi pa da se ozenim

[almin-78]

Bosanac,obavezno se ozeni,pokrij zenu zarom,a ti pustis bradu i mjesecno primas dvije plate a da ni prstom ne maces,,i jos obicna plata sto radite i imas da zvisi ko sultan

fakat,da je ovo istina vas cijela Bosna bi bila vehabijska...ma i medju srbima i hrvatima bi ih bilo po dobar broj

[ljubav_aha]

pocetkom proslog vijeka,u porodicama mojih roditelja niko nije nosio hidzab

[medaaa]

Bosanac,obavezno se ozeni,pokrij zenu zarom,a ti pustis bradu i mjesecno primas dvije plate a da ni prstom ne maces,,i jos obicna plata sto radite i imas da zvisi ko sultan

fakat,da je ovo istina vas cijela Bosna bi bila vehabijska...ma i medju srbima i hrvatima bi ih bilo po dobar broj

predlazem nek ozeni 4 zene i nek ne radi nigdje, pa nije budala... ipak, imace obaveza oko njih

[Bosanac sa dna kace]

pocetkom proslog vijeka,u porodicama mojih roditelja niko nije nosio hidzab

hidzab i nikab nisu jedno te isto

ma ja ba mogo bi 4, nego shta
al bi bilo super
lezi hljebe da te jedem

[NIN]

Postaviću nekoliko slika iz perioda 1900.-1945. (znači do dolaska komunista ) tek toliko da vidimo da je zar, ili nikab ipak dio bosanke tradicije, a da li je i obavezni dio vjere, e na to nikada nećemo jedinstveni odgovor!
Uživajte....

Nije lose. Nego, de ti nama postavi jos slika bogatstva nase tradicije u Bosni. Recimo, sto nam ne bi postavio i jednog srpskog seljaka tezaka sa opancima i sajkacom na glavi jer i on je neodvojiv dio Bosne nam. Dal' bi to sad znacilo da svo raspolozivo muskinje treba u opanke?
I da, vazda' me zanimalo zasto se bas muskarci najvise sekiraju o tome kako ce necije tam', njima neznane zene biti obucene. Ono, zamisli ih samo kako se zadaju oko toga kako bi to zena trebala biti obucena. Fakat ne kontam. Valjda i te zene imaju mozgove jebemu misa da bi bile sposobne prilagoditi svoju odjecu tradiciji i kulturi sa kojom se poistovjecuju.
De ti nama postavi i to kako su se zene oblacile pocetkom osamdesetih proslog stoljeca, ono, punk i ti folovi

Nema veze što se uglavnom ne slažemo, volim čitati tvoje komentare! Nasmija me do suza, čuj srpski seljak i opanci!

Ovdje nije bila namjera da se brinem o ženskom oblačenju, nego da razotkrijem priču (koju uglavnom šilji @zlatiborka & co) o tih famoznih 300 konvertibilnih maraka koje dobivaju žene koje nose zar!

Nego otkud ovdje, da nisi skratio pantalone!

Ma joj ba, i ovaj svijet ne zna vise sta ce od sebe pa se u'fatio supljiranja k'o sad eto ne moRes rahat pronosat nikab u po' Egipta. Propast ziva..., a Egipta ocima nije vidio. Pa, jebo te Tito, Egipat je koljevka politickog islama i metar nekakvih islamistickih pokreta i eto sad odjednom islam ugrozen u prijestolnici Egipta! Stvarno vise ne mogu da vjerujem. A kod nas vala, eto sad ta @zlatiborka ko fol ugrozena sto mora gledat nindze po ulici. Ma daj ba... Mozda se boji da nece taj stil oblacenja prec u modu pa i njoj valja u islamski butik po jednu mantiju i coke. Imaju ljudi haman plaho svojih problema pa ih projiciraju na sto stignu.

A i ti, postavljas slike ko da je svaka ziva zena nosala nikab u Bosni. Jeboga ti, a gdje su druge zene sa narodnim nosnjama. Mada, kontam ja da si tim nesto htio pokazati al' opet ti to ne pije toliko vode jer na isti nacin ti i ja mogu dokazivati kako je i u to vrijeme nikab bio rijetkost, al' et'... Trebamo se busat u prsa nasom raznolikoscu na tako malom prostoru i tako maloj zemlji a ne jedni drugima ici uz nos.

Sto se mene tice ljudi mogu hodat' i gologuzi po ulici ako im je cejf, ha ja...

[neprilagodjena]

Meni je drago sto mi mozemo da odlucimo za sebe

[ljubav_aha]

A i ti, postavljas slike ko da je svaka ziva zena nosala nikab u Bosni.

[Compact]

A i ti, postavljas slike ko da je svaka ziva zena nosala nikab u Bosni.

Fakat ispade tako!

[tech10]

Dobar blog u prilog temi:
http://images.google.com/imgres?imgurl= ... tweZjtT0Bw

[ljubav_aha]

hijabi fashionistas

taj "problem" vec postoji u turskoj

[zonbirile]

ne znam što se ne nosi fes sa ahmedijom i to je tradicija,bar po slikama,još po kojeg magarca onako da se upotpuni ugođaj.

[Milefromneigborhood]

Svako treba da se oblaci kako hoce u demokratskom drustvu ali ja znam da u mostaru mahrame nose samo seljanke sto su dosle u mostar studirat a prava mostarka gradjanka nikad nebi to sebi na glavu stavila.

[BHF_Manijak]

Seljanke i mahrama?!o cemu ti pricas momak?!kakve veze mahrama i muslimannska nosnja ima sa lokalizmom?!mislim halo....sto to jedna mostarka muslimanka ne bi sebi na glavu stavila?!to ce je nesto unazadit sto ona ocitejue svoju vjeru maramom ili u tebi neki veci problem ima tipa kompleks?!

[zonbirile]

Seljanke i mahrama?!o cemu ti pricas momak?!kakve veze mahrama i muslimannska nosnja ima sa lokalizmom?!mislim halo....sto to jedna mostarka muslimanka ne bi sebi na glavu stavila?!to ce je nesto unazadit sto ona ocitejue svoju vjeru maramom ili u tebi neki veci problem ima tipa kompleks?!

-------------------------------------------------------
svojim pitanjem,dao si najsažetiji odgovor na sve i slične teme.U čemu je fol očitovati svoju vjeru nošnjom,danas,ovde?

[BHF_Manijak]

Sta ako to od tebe vjera nalazae?!a ako vjerujes onda se toga i pridrzavas!ne znam sto to toliko hidzab/mahrama nekome smeta!!!sto se mene licno tice,da sav svijet go hoda ja ne bi obraco paznju nit bi me tangirali,il da svi hodaju ko punkeri,rockeri itd itd,ali ocigledno neko kompleks od toga ima!!

[Kupalo]

Evo 2. Mahrama i veo na starom Orjentu


Upotreba mahrame i vela nije specifični fenomen vezan isključivo za islamsko društvo, već ima mnogo dužu tradiciju u kulturama starog Orjenta. Veo kao jedna od mogućih formi pokrivanja ženskog tijela se javlja još u kotekstu starih visoko razvijenih civilizacija. Pokriva dio lica pri čemu su oči i dio obraza nepokriveni:

« Iza vela – su tvoje oči poput golubica « (Hld 4:1)
«Obris ananasa je isti kao tvaoja nježnost iza vela» (Hld 6 : 7)



Mahrama i veo su služili zaštiti osobe, prije svega ko zaštita od hladnoće, vjetra, pjeska i sunca, ali i kao zaštita od znatiželjnih muških pogleda, a igrali su i važnu ulogu u zaštiti od štetnog uticaja demona, čarobnjaka i urokljivog pogleda. Od glave i lica se zahtjevalo da budu na poseban način zaštičene, zbog svog eksponiranog stanja i mnogih tjelesnih otvora, osobito u prelaznim stanjima, npr. za vrijeme puberteta kod djevojčica, malda za vrijeme vjenčanja, prilikom žalovanja za umrlim mužem, pa čak i prilikom sopstvene smrti.

Riječ «veo» u akadskom jeziku pussumu opisuje šal, koji se omota oko glave. Pored toga nam je poznat izraz kutummu « (glavin)pokrivač» (od katāmu «omotati»). Ponekad se na lice jednostavno navlačio jedan dio odječe (subātu) npr. skut (sisikktu). U hebrejskom jeziku nailazimo na izraze poput şammâ «veo» , şā ' îp ili mithapat «kapa ili pokrivalo» i rec ālā «veo za lice» (mala mahrama kojom bi se umotalo lice i vrat).

Mahrama i veo su se nosili u različitim prilikama. Posebnu formu i djelomično zeremonijalnu funkcija vrše mladenkin veo i veo žalovanja. Ovdje nećemo obrađivati formu vela koji koriste plesačice i kojim se naglašava ženska ljepota. Pri tome važnu ulogu igraju materijal (od kojegje napravljen veo) , boja, providnost , a prije svega naizmjenična igra otkrivanja i pokrivanja , koja budi fantaziju i izaziva erotski naboj.
O ovoj se funkciji govorilo još u staroarapskoj poeziji, a i danas je koriste orjentalne plesačice. Najpoznatiji je Salomin ples sa velom (Markus 6: 14ff), ali se veo spominje i u pismu iz Mara (ARM) iz 18. stoljeća u kojem se plesačice kao opisuju «Žene od sedam vela».









Nevjestin veo

Najbolje opisan na starom orjentu je pokrivanje nevjeste. Po izvorima iz klinastog pisma nevjesta ( akadski:kallatum «ovjenčana» , hebrejski kallá, arapski: kannatun) je po pravilu bila pokrivena. U leksikonskoj listi iz Mesopotamije nalazimo riječ pussumtum
«umotana» kao sinonim za kallatum «nevjestu». U jednoj sumerskoj pjesmi se ističe da glava nevjeste treba biti umotana ( sag-dul6-a pussumu). U jednoj molitvi bogovima noći na početku serije zakletvi Maqlû (I 2) kaže se.»Sa vama zovem noć, umotanu nevjestu» (kallatu kuttumtu). I u drugim molitvama nalazimo slične metafore.

Ovaj više ili manje providan veo, koji je prekrivao nevjestinu glavu, simbolično je predstavljao pripadanje. Po asirskom zakonodavstvu iz 12-tog stoljeća v.d.Z. je muškarac svoju priložnicu načiniti svojom suprugom, tako što će je u prisustvu šest svjedoka prekriti velom i proglasiti svojom suprugom:

« Kada građanin svoju priložnicu (konkubinu, eširtu) želi pokriti (katāmu), treba zamoliti pet ili šest svojih prijatelja da dođu, pred njima je treba pokriti i reči. « Ona je moja supruga». Tada ona postaje njegova supruga. Priložnica koja nije bila pokrivena u prisustvu svjedoka i čiji supružnik nije rekao :» Ona je moja supruga», nije supruga već još uvijek priložnica.Kada građanin umre i sinovi njegove pokrivene supruge nisu prisutni (ne postoje), onda su sinovi njegove priložnice njegovi (legitimni) sinovi i dobijaju dio nasljedstva.»

( srednjo asirski zakonik § 41)

Već krajem 3. stoljeća p.n.e. se počela održavati ceremonija «pokrivanja velom» prilikom zaključivanja braka. Jedna sumerska poslovica spominje ovo kao jasnu socijalno kritičku izjavu:

« Kćerka neimaštine.......je žena , koju muškarac, sa kojim ona spava, ne želi pokriti (dul), koja njemu nikad žena neće postati.»
(E. Gordon: Sumerian Proverbs. Philadelphia 1954,482 br.2.80)

U sudskom protokolu (NGU 23) jednog ponovnog vjenčanja, nakon razvoda sa istom ženom nalazimo muževu rečenicu:»Želim te velom prekriti».

Također i u hetitskim zakonima (§ 197f.) je predviđena slična gesta («on treba pokriti njenu glavu»), u slučaju da muž ženi oprosti izlet sa strane i želi nastaviti sa bračnim životom.

Predavanje , odnosno preuzimanje vela se obavljalo još prije vjenčanja. Zaruke kralja Zimrilimsa od Mara sa princezom Šibtu od Aleppoa je na primjer bilo potvrđeno simboličnim aktom pokrivanja velom. Kraljevski poslanici su sa sobom donijeli vjenčani dar i položili veo (kutummu) na princezu( ARM 26/1, 102 – 104). Slična ceromonija nam je poznata iz staro-asirskih pisama. U jednom staro-asirskom bračnom ugovoru se jasno spominje neotkrivanje pokrivene nevjeste, prije no što se plati cijena za nevjestu. Prilikom vjenčanja se mladoženji dovodi pokrivena mlada. On je potom mora «otkriti» i prepoznati»

« Nevjesti je lice pokriveno velom;a mladoženja joj mora dati dar u novcu, što se zove ' cijena za otkrivanje lica', prije no što je pokuša otkriti, što mu ona uz jasno negodovanje ne dopušta, pa se ponekad i nasilno brani, kako bi pokazala da drži do svoje djevojačke časti... Potom mladoženja po prvi put vidi lice svoje nevjeste...»
(Edvard Wiliam Lane: Manners and Customs of the Modern Egyptians [1836]: reprint: The Hague-London 1978,172).

Po Starom Zavjetu je muškarac mogao pokazati svoju namjeru po pitanju ženidbe tako što bi djevojku pokro skutom svoje odjeće.(Ez. 16:8 vgl. Ruth 3:9) Rebeka se također pokrila velom (şā ' îp ) kada je vidjela svog budućeg supruga Isaaka (Gen. 24:65 -67), a i Jakob se oženio pokrivenom Leom i spoznao je tek ujutro, nakon što ju je posvetio.(Gen. 29:23-25)


U ranijoj Arabiji je nevjestin veo bio upotrebljavan u ovisnosti od slučaja. Neke od Muhamedovih žena su pri sklapanju braka nosile zar(npr Aiša ili Asma 'bint an –Nu' man), a neke ne (Chadidja). U Mauritaniji su se porivale i mladoženje, također i Djâts u Bhatpuru i u Aghri.

Grci i Rimljanji su također pokrivali nevjeste, uporedi latinski nubes «oblak, veo», nubere «vjenčanje (žene), za nekoga uzeti veo». Rimska vjenčanica se sastojala iz bijele tunike preko koje je išla duga žuto-crvena haljina (palla galbeata). Uz što je nevjesta nosila zasljepljujući naranđasti veo (flammeum, flammeolum). Crveni veo je još i danas prisutan na Balkanu, Krimu, Armeniji, Siriji i Egiptu.

U 4. Stoljeću n.e. se može primjetiti da se veo počeo koristiti kao ukras krščanske nebvjeste.Ona je primala veo prilikom ceremonije vjenčanja iz ruku svećenika ( velatio nuptialis «svadbeno pokrivanje»).Ova ceremonija (cubiculum) preuzimanja vela je prikazana u rimskim katakombana u zadnjem redu gdje s lijeva na desno možemo vidjeti biskupa koji predaje nevjestin veo ( odatle potiče ime grobnica), jednu ženu u položaju za molitvu i jednu ženu sa djetetom.
Nošenje bijelog vela je postao još davno simbol: neoskrvnuća, čistoće i čednosti:

«S velom cijepam djevojačku čednost»
(Friedrich Schller: Die Braut von Messina II 1)

Otrivanje ili cijepanje vela je simbolično predstavljalo stupanje u brak (razdjevojčenje). U ponoć – prije no što se bračni par povukao u svoje bračne odaje- veo se tradicionalno oduzimao ili krao i pri takozvanom Plesu sa velom bivao cijepan na komade.Rodbina i prijatelji treba da uzmu po komadić i na taj način učestvuju u blagoslovu koji je dat mladencima. Na Steiermark smatra se da nevjestin veo ima iscjeliteljsku moć, a muškarci bi pri glavobolji trebali uviti glavu ženskim velom.

Veo kao religiozni simbol


Sveti ili kao sveti oposani objekti su tradicionalno bili pokrivani ili u mahramamu uvijeni, da bi se sakrili od profanih pogleda. Kultne slike su se na najsvetiji način sakrivale. Kovčezi, pokrivači ili zavjese su odvrćale sveto od pogleda požudnika. Samo u posebnim prilikama, prilikom blagdana i prznika su se otvarali i dopuštali da padne pogled na kultne objekte.

Božija uputa na Horeb brdu za izgradnju izraelskog svetog šatora sadrži opis zavjese:

«načini zavjesu od porfire i od skarleta i crvca i od tankog platna uzvedenoga, i po njemu nek budu vezeni herubimi. (...) Da vam zavjesa rastavlja svetinju od svetinje nad svetinjama.» (Druga knjiga Mojsijeva 26.31-33)


Ova zavjesa, koja zaklanja prisutnost božiju od pogleda svijeta, je bila predviđena i u hramu u Jerusalemu (2 Kronika 3:4). Kada je Isus umirao na križu trebalo je da se zavjesa crkvena pocjepa na dvoje (Matej 27:51; Luka 23:45; Marko 15:38).

Često je bilo pokrivanje kamenih idola u pred-islamskoj Arabiji.Tako da je i sveti kamen al-Lāt u Ta'ifu po bio pokriven prekrivačem. Kod Ibn al-Kalibi su spomenute i zavjese (Kaaba je po islamskoj legendi) za svetinje. Pokrivanje svetinja zavjesom je i u Meki bilo utvrđeno još u pred-islamsko vrijeme npr., kroz Asad Abu Kariba.
Kaab je po islamskoj legendi sveti šator napravljen po uzoru na prvi šator koji je sagradio Adem. Provo uspješno pokrivanje je izvršio Ismail, Abrahamov (Ibrahimov) sin: Do dana današnjeg je opkružen ogromnom crnom samotnom tkaninom na kojoj se nalze zlatom izvezene riječi iz Ko'rana (kiswa).

Boginjin veo

Mezopotamskae Boginje su mogle biti pokrivene. Aja Ninnibru ili Ninsun su opisane kao « Pokrivene vladarice» (rubâtu pussusuntu) , Nanaja kao «boginja pokrivenih», ahram Ulmaštime kao «stanište vela». U jednom novo-babilonskom tekstu (TCL 13,233) potvrđuje se dostavljanje (?) odjeće i vela za boginju, a kralj Jozija je dao uništiti prebivalište svećenika, koji su vrbovali narod u ime vela boginje Aschere. (2.Knjiga kraljeva 23:7).

Slika na jednom pra-atejskom zlatnom medaljonu iz Toprakkale (7. stoljeće p.n.e.) prikazuje boginju koja sjedi i moliteljicu (kraljicu) koja stoji. Obje nose dugačku , tešku mahramu, koja pada nit ramena i torzo. Sličnu mahramu nosi figura žene (boginje?) iz Darabeya kod Vana.

Grčeke boginje su također nosile mahramu i veo. Tako se za Demetru kaže , da je
velom obmotala ramena (kalyamma, kalyptra) . U Rituso od Eleusia su je slavili kao boginju od vela. Plašt ili veo se spominjao i kod Artemide (himation, kalymma) Atene (himation) i Here (krēdemnon,himation, peplos), a kod Astarte, Helene, Dide, Lene, Selene i Hekate. Kada je Hera željela Zeusa podstači na ljubavnu avanturu, odjenula je heanos i ukrasila se naušnicama» i uvi se mahramom(krēdemnon) od glave do pete, uzvišena među boginjama) (Ilijada XIV, 184). Pokrivene plesačice potiču iz djeliva bliskim Afroditi i Artemidi. Kybele,koja je bila načinjena od jedne vrste crnog meteorita, je u Rim donešena 204 godine p.n.e. iz Pessinusa pirgijskog glavnog kultnog sastajališta, se Rimljanima činila tako moćnom da su je stavili u Pantenon kao Manga Mater . Nosila je turban i veo. Jedna rano-antički Votivpinax (zavjetni kip, totem) iz Agore u Ateni (650.p.n. e.) predstavlja boginju opasanu heanosom, a povrh svega prebačen je veo. Terakoti prikazuju Afroditu kako nosi veo (καλύπτρα ). U helenskoj umjetnosti kod Komanjana, je pronađena glava boginje pokrivena mahramom Tyche / Kommangene/ Artangatis od Nemrut Dagh.


Gospin (Madonin) plašt

Od vremena Efeškog koncila 431. n.e. karakteristična oprava u bizantijskom prikazu Marije iz Maphorionje: je plava ili purpurna pelerina, mahrama sa zlatnim obrubom, pri čemu su ramena, grudi i ruke pokrivene, a mahrama pada na leđima sve do koljena. Od sredine 5. stoljeća se čuva autentični Marijin plašt kao relikvija u Blahernen (Ravnoj?) crkvi u Konstantinopolju. Ljudi mu pipisuju magičnu zaštitničku moć, posebno od opsade, kuge i zemljotresa. Akathistos-Hymnos (himna) bizantijske crkve (7.stoljeće n.e.) slavi Mariju kao «Haljina koja čisti grijehe», a u 16. stoljeću se spominje plašt kao jedna od relikvija iz samostana Pammakaristos.

Konstantinopolj je bio pokoren i opljačkan u krstaškom ratu 1204. Kao posljedica jedan dio plašta i ikona ( Madona della Grazie: prikazuje Mariju sa plaštom i dignutim rukama) iz «Ravne « crkve završavaju u San Marcu u Veneciji. Otprilike u isto vrijeme u 13. stoljeću , javlja se, i širi, specijalna forma prikazivanja Madone kao « Madfone u zaštitničkom plaštu», prvo u moliteljskim i laičkim redovima, a potom se širi na čitavu Europu. Osobito za vrijeme kuge u 14. stoljeću ovaj način predstavljanja Madone, pod čijim plaštom različiti ljudi nalaze zaštitu, postaje jako popularan. Ovaj prikaz ne nalazimo samo na molitvenim prikazima u obliku skulpture ili slike, neko koa zaštitni znak na pečatima i zastavama.










« Mariji pod velom, klanjamo se svi»

Drugi veo božije majke se čuva u jednoj od kapela crkve Notre Dame de Chartres (sancta camisia). Ovoj veo je Marija nosila navodno pri Isusovom rođenju.Karlo III ga je 876. godine zatražio iz Achena i poklonio ga gradu Chartres. Zapisi izveštavaju da je biskup Gantelm relikviu ponio sa sobom dok je bježao 911. godine normanskom kralju Rollu koji je grad držao pod opsadom. Pri pogledu na plašt neprijatelj se dade u bijeg. U noći između 9. na 10. juni 1194. godine uništi katastrofalni požar katoličku katesralu i veliki dio grada. Pa ipak , u kripti, Marijina statua umotana u veo majke božije uspijeva izbječi požar.

Kod predstavljanja Marije plava ostaje dominantna boja odjeće. Jedan od najljepših primjera nalazimo na južnim, sporednim, brodskim prozorima katedrale Chartres (12. stoljeće n.e.) Gdje dominira harmonija plavo-crvenih tonova i Marija u plavoj opravi i zlatnoj kruni i proslavljena kao nebeska kraljica. Plava boja ne označava samo nebo, nego simbolizira i Mariji pripadajuću unutarnju i tjelesnu čistoću (castitas virginitas ), i predstavlja je kao čistaćicu grijeha i antitip nasuprot grijesima uprljanoj Evi.

Veo ostaje konstitutivni element prikaza Marije, kao što prikazuje slika Alberechta Dürersa «Marija sa djeteto koje drži komadić kruške» (1512 KHM) da preko plavog plašta sa glave pada providni veo.

Slika Madone na Monte S. Giulano na Siciliji (= Eryx, pučka svetinja, Venus erycina) je prekrivena sa seda vela , koji se skidaju samo 15. avgusta (Gospojina) za vrijeme proslave i procesije.





















Islamski zar u Europi


Teško pada evropljanima da prihvate muslimane u svojim sredinam. Pri svemu tome mahrame, koje neki muslimani nose iz religijske obaveze, izazivaju naveći otpor. Često se u zadnje vrijeme nameće pitanje, šta moraju muslimani konkretno uraditida bi se bolje prilagodili, a gotovo redovno se kao odgovor počinje načinjati pitanje marame.
Mahrama je jasan znak da naše sekularno društvo, koje još od 19. stoljeća drži ravnotežu između javnosti, krščanske i jevrejske konfesije, stoji pred potrebom da i za Islam stvori neophodan prostor u okviru kojeg i on može obitavati.

Problem «Zara-vela» postaje gorće pitanje za većinsko njemačko društvo u okviru kojeg se nalazi muslimanska manjina. Osobito intenzivni su bili konflikti u Francuskoj.U Šviscarskoj je jednoj nastavnici (konvertirana) bilo zabranjeno da nosi mahramu.Javni interesi (sadrže fragilnu slobodu religije)za vjerovanjem i slobodom mišljenja (samo vanjska manifestacija unutarnjeg vjerovanja) nalažu da nastavnici kao predstavnici školskog autoriteta predstavljaju državu, koja mora zadržati sliku o konfesionalnoj neutralnosti.U Baden- Wutenbergu je avganistancima zabranjeno da budu nastavnici,u Nordhein-Westfalenu se tolerira, a u Niedersachsenu se konvrtitima zabranjuje rad na nastavnničkim pozicijama.U Baden- Wutenbergu je upravni sud došao do zaključka da je nošenje mahrame na nastavi demonstracija religije , koju učenicima ne mogu zabraniti, ako oni to žele.

Intresantno je da postoje 'frontovi' za i proti na obje strane. Čak i neke turske emigrantske obitelji pokušavaju izbjeći da njihovoj djeci predaje nastavnica koja nosi mahramu. S druge strane postoje glasovi u njemačkoj javnosti koji nošenje mahrame u školi vide kao spremnost na integraciju u njemačko društvo, pa čak to smatraju i poželjnim.
U zemljama u kojima su ljudska prava demokratski regulirana, sekularizam je jedan od najvažnijih osnovnih zakona u administraciji. Direktna posljedica ovog zakona je, da kod vođenja i upravljanja državom ne postoji prisila poštivanja bilo koje od religijskih normi. Pri tome je prirodna posljedica principa svjetovno orjentirane države, da država mora poštivati vjersku slobodu pojedinca, ograditi se od bilo kakvog oblika uskračivanja istog i individui priznati potpunu vjersku slobodu i slobodu mišljenja.
Tako stoji u Članu 18 « Deklaracija o ljudskim pravima» napisanoj 10.12. 1948. od strane Ujedinjenih Nacija:



Religija nije samo vjerovanje ili sistem vjerovanja. Pored osnovnih zakona religije postoji čitav niz pravila u svezi sa misom (molitvoma), dnevnim životom, moralnim načelima, zapovjedima i zabranama, kojih se vjernici moraju pridržavati ako žele pripadati određenoj religiji. Karakteristično je za sve religije da svojim sljedbenicima propisuju pravila ponašanja , koja se više ili manje striktno moraju poštivati. Iz ovog proizilazi da se kod pojmova vjerska sloboda i sloboda mišljenja ne radi samo o poštivanju osnovnih zakona jedne religije, nego mnogo više o pravu vjernika da neometano i slobodno može poštivati sve zapovjedi i zabrane koje mu njegova religija propisuje. Nema sumnje da se, pod vjerskom i slobodom mišljenja, upravo radi o tome da jedan čovjek ima slobodu da bez pritiska slijedi zapovjedi i zabrane religije kojoj pripada.Sloboda ispovjedanja odrođene religije garantira osobi pravo da svoje kompletno ponašanje može podrediti učenju religije kojoj pripada. Prema tome im ovo pravilo daje i pravo da se mogu oblaćiti na određeni način, ako religija to od njih zahtjeva.

Zbog svega već navedenog u zapadnoj Europi mahrama se smatra tipičnim znakom za Islam , što je gruba greška i teška predrasuda. Islamisti rado govore – da bi podvukli jasno islamsko porjeklo mahrame – o «islamskoj mahrami». Nažalost, zbog ovakvog načina razmišljanja je mahrama u večem dijelu Europe postala simbol zaostalosti i nečeg stranog.

Islam i sadašnje vrijeme: napet odnos. Kako se prilagođavaju mlade žene iz turskih obitelji vjerovanjima svojih roditelja? Kako se definira jedna žena kao muslimanka u jednom krščanskom okruženju? Koju ulogu igra Islam u njihovom načinu življenja i koju ulogu pri tome igra mahrama?
Gritt Klinkhamer je, na osnovu istraživanja i anketiranja turskih Muslimanki koje žive u Njemačkoj, čak i druge generacije, napravila studiju u kojoj se vide različiti tipovi religioznosti kod mladih žena. Analizom se došlo do diferencirane slike, koja stoji nasuprot uvrježenim predrasudama.Okret ka Islamu za njih često znači emancipaciju od tradicionalnog, ritaliziranog i besmislenog vjerovanja generacije njihovih roditelja. Nošenje mahrame u ovom slučaju ne simbolizira zaostalost, nego potreba za stvaranjem sopsvenog životnog stila. Mahrama joj može pomoći da pronađe svoje mjsto u njemačkom društvu i kao žena i kao Muslimanka. Studija pokazuje da čak i poznate Muslimanke koje ne nose mahramu Islam smatraju bitnim dijelom svog identiteta.

Pojedinačni slučajevi- real-tipično obilje i ambvilencija islamskog načina življenja

-islamizacija kao akt emancipacije
- islamizacija kao potreba za afirmacijom tradicije iz uvjerenja
-islamizacija kao viđenje ispravnosti Allahovog puta
- islamizacija kao odgovor na traženje smisla života
- islamizacija kao spoznaja trancendentalnog smisla
- Islam kao obiteljska svakodnevnica – red
- Islam kao kulturni milje

Sveukupno su se, kada uporedimo životni stil pojedinih ispitanih žena, iskristalizirala tri tipična pravca: tradiconalizam, ekskluzivizam i univerzalizacija. Sva tri tipa ne stoje u istom odnosu sa «modernim načinom življenja», pa ipak svaki od njih ga u sebi satrži. Tipiziranje islamskog načina života u tri pravca nam također pokazuje da je religioznost mnogo kompliciranije struktuirana od samog simbola mahrame. Ne zahtjeva ona neophodno diferencirano posmatranje samo zbog potreba znanstvenog istraživanja, već i iz društveno-političkih razloga uskogrudog posmatranja Muslimanki koje nose mahramu pri obavljanju državnih poslova.Istraživanje može otkriti jednu formu «strukturalne integracije» koja se pojavila kao reakcija na «unaprijeđenje esencijalnih potreba» jednog modernog društva.
Rezultati istraživanja nam pokazuju da religija i moderno društvo imaju jedan «produktivan» odnos i kroz to podržavaju tezu o «religijskom produktivitetu» modernog društva. Prema tome u diskusiji o Islamu u Europi treba prije svega govoriti o konceptu zajedničkog života u jenom multikulturalnom odnosno multireligijskom društvu. Ovdje prije svega treba misliti na razradu zajedničkih osnova na bazi mnoštva različitosti,, ali i paziti da se sačuvaju razlike, da bi se osigurala mogućnost zajedničkog postojanja u jednom društvu.

Protivnici i protivnice muslimanskih mahrama u Europi reagiraju s jedne strane na simbol, koji je očigledan, a s druge strane na prisilu pokrivanja koju muslimanke treba da ispoštuju. Ova prisila postoji bez daljnjeg u islamskim državama poput Irana, Afganistana, Sudana, Saudijske Arabije gdje države smatrajuda im je zadatak da provode šerijatski zakon, onako kako ga oni razumiju.

Prisila u smislu socijalnog i opiteljskog pritiska postoji u mnogim muslimanskim obiteljima u i izvan islamskih država, gdje otac ili djed može narediti majci ili nani da pokriju mlade žene. Pojavili su se čitave grupe -kako žene tako i muškarci- koji se smatraju odgovornim, za nastup protiv navodno ružnih običaja pojedinaca, koji se ne drže zapovjedi o nošenju mahrame. Ovdje postoje jake socijalne razlike.U siromašnijim familijama i četvrtima se do zapovjedi o nošenju mahrame strože drži nego u bogatijim, koje su često više okrenute europskim obićajima. U našoj sredini je večina žena, koje ne popuštaju, u nošenju «muslimanske» mahrame, koje ovo čine iz sopstvenog uvjerenje ponekad i prejako obilježena. Žene često zbog poštivanja svojih običaja i vjerskih uvjerenja imaju društvenih i socijalnih problema, koji se ispoljavaju na poslu ili u školi gdje se prigovara djevojkama.

Zbog zara kao vjerskog problema se javljaju složena pitanja. Mnoga europska demokratska društva, pa i američko su nakon užasne stogodišnje historije vjerskih ratova i njihovih posljedica u obliku pojave različitih vjerskih i konfesionalnih zajednica, došle do rješenja koje se zove sekularizam. Što implicira da se država ne treba mješati u vjerska pitanja.

Pa kako ipak ni jedna od religija ne pokazuje isamo individualne sklonosti (odnos pojedinca prema njegovom Bogu), nego i prirodu zajedništva (odnos vjerske zajednice prema Bogu) teško je razdvojiti državni od društveni i vjerki život u pojedine dijelove( školski život,crkveni porez, partije, skrb, bračni zakonizgradnja hramova i groblja). U Izraelu i Švicarskoj su dopuštene vjerske partije, a u Tunisu , Alžiru, Jordanu, Siriji i Egiptu zabranjene.

Ova i njima slična pitanja su raspravljena u europskim društvima tokom 19. stoljeća, gdje je postignut kompromis između večinskih religija i konfesja sa državnim upravama.Tu spada i konvencija o tome da u javnosti ne bi trebalo pretjerano isticati vjerske simbole (ograničenje kod oglašavanja crkvenih zvona). Odječa je izgubila značenje religijskog simbola. Religija je viđena kao «unutarnja» stvar svakog čovjeka


Biti prepoznatljiv na osnovu vanjskih znakova i simbola nije ništa novo. Ovaj razvoj je bez sumnje vezan za «sekularizam»
Islam ne poznaje sekularizam. Večina Muslimana izjednačava «sekularizam» sa «ateizmom». U sekularnom rješenju vide opasnost za Islam zbog suprotstavljanja države i religije , što njih može uništiti ili od njih načiniti jednu neuvezanu »ne-religiju», što se u njihovim očima već desilo u čitavoj «nemoralnoj» Europi.
Islam ne pravi , na isti način kao u kršćanstvu, razliku između duševnog i tjelesnog. Ovo se najjasnije vidi kod klanjanja gdje se tijelo savija do poda, što je akt tijela, a tako i treba da bude jer i ljudsko tijelo treba da služi Bogu.
Ova molitva, koju jedan Musliman treba prakticirati pet puta na dan, ne vrijedi, ako za to ne postoji niya, to jest iz duše potaknuta želja za molitvom. Ne vrijedi ni ako jedana od pripadajućih gesti, u koju spada i ritualno pranje(abdest), bude pogrešno načinjena ili proces učenja bude prekinut.U tom slučaju se proces mora iz početka ponoviti.

Pa ipak njihovo viđenje religije i svetih pravila koja se kroz nju provlače se stalno sudara sa iznenađujuče jakim odbijanjem strasnih branitelja europskog sekularizma, koji ne dopuštaju postojanje islamskih religijskih simbola na europskim prostorima. Srast, koja na ovaj način izbija na površinu, se da objasniti, da kroz viđenje «žena sa mahramama» na vidjelo izlaze emocije koje imaju više veze sa europskim fanatizmom , nego sa Islamom.

Javlja se strah od provale naših religijskih pravaca i povratka svjetovnih moći sablasnim vladarima i hierarhijama - djelom zbog porasta savjesti– kojih se toliko plaše ,da pravila igre, koja su se razvila za zaštitu od srednjovjekovne pomješanosti religije sa političkom moći(a još i danas vrijede), vide ugroženim, čim se pojavi novi faktor koji ima uticaj na već izgrađen sistem stvorenihz kompromisa. Ovo danas neosporno vrijedi i za Islam kao jednu od europskih religija.

Ovaj strah, koji se često opisuje kao antiklerikalizam, od povratka sablasnog uticaja moći, se može osobito primjetiti u Francuskoj iza ponašanja nepokolebljivih branitelja sekularizma.
Njima upadaju više u oči u Europi rijetki simboli Islama ,nego vjenčići i križevi, koji se u našem društvu s pravom smatraju bezopasnim. Nije rijetka pojava da sekularisti sklope pakt sa desno orjentiranim konzervativcima, kojih još uvijek ima u Europi. To su ljudi koji potpuno ne prihvačaju sekulariza, u sopstvenom društu i pokušavaju dokazati pravo postojanja jedino njihove religije. Njihov interes se poklapa sa mišljenjem sekularista tek utoliko da izbjegnu novi nastup islama kao religije.Iza akcija protiv «islama na našim ulicama» , uskračuju se , na ovim prostorima novoj religiji, građanska prava, osobito religiji poput Islama, koji je u srednjovjekovno doba, a i u novije vrijeme (do druge opsade Beča od strane turaka 1683.g.) bio ozbiljan protivnik «kršćanstvu».

Uz sve ovo postoji politička dinamika, koju protivnici nošenja mahrama potpuno zanemariju. Kroz strastvenu kritiku religioznosti svojih muslimanskih sugrađana postižu upravo ono što su prvobitno željeli izbjeći. Teško će na ovaj način uvjeriti bar jednu ženu da skine mahramu. Ali postižu to da se žene koje nose mahramu u našem društvu osječaju sve više neshvaćenim, iskljućenim i u ugroženim. Veliki broj muslimanki koje možemo prepoznati po mahrami nisu islamisti. One su uostalo kao i svi Muslimani izloženi jakim pokušajima islamista da ih dobiju na njihovu stranu. Islamiski aktivisti iz njihovih zemalja se trude da im objasne da su svi Muslimani dužni da se bore za stvaranje jedne božije države i postojeće mnogobožačke države u kojim žive dovesti do propasti.(Phoenix in Wien, Friedensweg in Graz).Islamski aktivisti koji dolaze iz islamskih zemalja u Europske zemlje da bi prikupljali novac za svoju stvar i da obavljaju preobračenje, nalaze na plodno tlo za svoje učenje sve dok europski muslimani ili muslimanke mogu reči da ne mogu biti punopravni članovi društva sve dok ostaju Muslimani.Upravo ova tvrdnja je potvrđena kroz debatu o mahrami. Ovim se ne postiže odstranjivanje muslimana iz Europe, jer oni jedva da imaju šansu za preživlavanjem u svojim prvobitnim zemljama, nego njihovo otuđenje. Prije će se postiči da će se oni učahuriti.Europljanima bi već odavno trebalo biti jasno da njihov odnos prema muslimanima uveliko utiče na prisustvo muslimana u Europi.Odbijanje , ili, nasuprot tome spemnost da se podrži njihovu integracija (akceptirati mahramu , a i muslimanska groblja i đamije) će biti odgovorne za to, da li će se muslimanske zajednice moći integrirati u Europu ,(jer nagon gorkog iskustva možda neće biti spremne na integraciju) ili izgraditi islamskka geta ili se ovakav nesretni razvoj jednako za muslimane i europljane može ipak izbjeći. (Arnold Hottinger.

Fazit: Iako ovako otvorena debata o za i protiv mahrame sigurno protivrječi večini žena na kojwe se odnosi, jedna slobodna razmjena mišljenja bi bila dostignučeu odnosu na zemlje islamskog orjenta, u kojima se ovakve debate ne mogu voditi. Možda ne trebamo ograničiti debatu na mahramu, nego možemo raspraviti i druga važna pitanja. Pri tome raznolikost muslimanske kulture ovdje predstavlja teškoću koja nije zanemariva u dijalogu o prihvatanju u društvo. Ipak se ove teškoće ne mogu zaobići tako što ih nećemo (otvoreno) tematizirati. Neprestano je prisutna tendencija da islam kao jedinstveni način življenja ili normirani društveni red uopće ne postoji,a interpretacija toga šta je 'islamsko' stoji u suprotnosti sa debatama između laika, historičara, teologa i pravnika –i ne na kraju, isto tako i političkih močnika.

















Veo mrtvih i ožalošćenih

U epu o Gilgamešu u psosmrtnoj pjesmi Enkidu se kaže «mom prijatelju je lice pokriveno kao nevjesti.(VIII; ii 17? Kīma kallati). Dvorske dame na kraljevskom groblju u Uru su izgleda ispod šešira nosile fini veo ili kapu sa zlatnim resama. I po jevrejskim običajima umiruči je pokrivao svoje lice , a u pred i post islamskoj Arabiji «umotani»(muqanna'un) je bio sinonim za umrlog. (Nahār bin Tausi'a, 8. stoljeće). Na nadgrobnim spomenicima u Palmyri se često vidi asamrtnički veo između Palmzweigen oder Ähnlichem. Za Sokrata i Cezara je rečeno da su njihove glave u trenutku smrti bile pokrivene. (Crowley 1931: 76) Pokrivanje glave kao gesta žalovanja i čuđenja nam je poznato iz starog zavjeta (Jer.14:3f;Ez.24.16,22).



Veo plemenitih žena

Odječa je služila i još uvijek služi za razlikovanje onih koji pripadaju ili ne pripadaju određenoj grupi, odnosno da pozicionira individuu u određeni društveni sloj. Ona daje informaciju o socijalnoj poziciji, zanimanju, životnoj fazi, emocionalnom stanju i političkom stavu nositelja ili nositeljice. Mahrama i veo su na starom Orjentu su pokazivale, pripadanje eliti, rang i status. Iz staro-babilonskog vremena imamo tragove(18.stoljeće p.n.e.) koji govore da su žene pri izlasku iz kuće na glavu stavljale veo (katāmu). U pismu iz Mara (ARMT II 113:5f.) stoji: «pokrij glavu i dođi»

Ovaj običaj, koji su poštovale najviše bogate i viđene žene, je signalizirao o njihovoj pripadnosti i uzvišenosti i stoji u čvrstoj vezi sa pokrivanjem nevjeste.

U jednoj zbirci zakona nađenoj na Assuri na Tigrisu iz 12. stoljeća p.n.e. (najvjerovatnije iz vremena vladavine kralja Tiglatpilesarsa I.,115 -1076) se nalaze bezbrojna pravila za ponašanje žena. U prvom dijelu ove, najvjerovatnije u privatne svrhe iz različitih izvora sakupljene, knjige zakona nalazi se kompalacija pravnih rečenica koje,gotovo sve, govore o pravilima ponašanja udate žene. Ovdje se jasno vidi nastojanje da se popravi pravo supruga na štetu supruge i da se njegovo pravo raspolaganja i posjedovanja nad njom zabilježi.Nakon niza delikta (silovanje supruge, prevara, osakačenje žene)koji opterečuje čitav bračni kodeks muže u §40 stoji:

«Udate žene(udovice) i (Assyrerinnen?), koje izađu na ulicu, ne smiju glavu(imati nepokrivenu). Kčerke građana (Assurs? Ne smiju) glavu pokriti mahramom, plaštom (ili mantilom?)(Udovice, udate žene i Assyrerinnen moraju kod kuće/ne upratnji) biti pokrivene, u vrijeme, kada se nalaze same na ulici.Konkupina (esirtu), koja izađe na ulicu sa svojim gospodarom treba biti pokrivena. Svećenica (qadištu) koja ima muža, mora na ulici biti pokrivena, ali ona koja nema muža na ulici ne treba biti pokrivena i ne treba se pokrivati.Prostitutka ne treba biti pokrivena, njena glava treba ostati nepokrivena.
Ako se pojavi pokrivena prostitutka, treba je uhvatiti, ustanoviti svjedoke i doveti je na kapiju palače.Nakit joj se ne smije oduzeti, ali joj se smije oduzeto oprava (kojom se pokrila) i to onaj koji ju je uhvatio.Treba je 50 puta štapom išibati, apreko glave joj posuti katran. Ako građanin primjeti pokrivenu prostitutku, ali je nakon toga pusti i ne dovede do kapije palače onda treba građanina 50 puta štapom išibati. Onaj koji ga prijavi ima pravo uzeti njegovu opravu, uši mu treba probušiti, kroz njih provuči špagui svezati je iza glave Čitav mjesec nakon toga mora biti rob kralju.
Robinje ne smiju biti pokrivene. Ako se pojavi pokrivena robinja, treba je uhvatiti i dovesti do vrata palače. Uši joj treba odsjeći, a onaj koji ju je uhvatio smije uzeti njenu opravu.ako građanin primjeti pokrivenu robinju, ali je ne uhvatin i ne dovede do vrata palače. Ako neko to primjeti i to može dokazati , treba ga išibati 50 puta štapom, probušiti mu uši, provući špagu i svezati na potiljku. Onaj koji ga je prijavio smije uzeti njegovu opravu. Čitav mjesec nakon toga mora biti rob kralju»
(zum Text vgl. TUAT1/1, 80-92)


Iz ovog zakoniika se može izvući jedan zajednički zaključak:» Žene koje pripadaju elitnim familijama (supruge, udovice, kčerke pa ćak i konkubine) moraju u javnosti biti pokrivene. Veo je bio znak pripadnosti asirskoj eliti i štitio je žene od nasilja i tračeva. Robinje koje su se pokrile su bivale kažnjavane, jer su prkršile društvene norme. Prema tome veo je naglašavao socijalne razlike.

Ipak još uvijek ima mnogo nejasnoća.Je li veo orginalno bio znak vjenčanja ili znak plemičkog porjekla?Je li bio privilegija ili prisila? Je li bioizuzetak ili pravilo?Bijeg od Deutero-Jesaja: djevojke(betûlâ «žena prije vjenčanja») iz Babilona su morale odložiti svoje velove i kao obične sluškinje mljeti žiti (Jes. 47:1-3), pokazuje da suse pokrivale i građanske djevojke i prije vjenčanja: Suzana se morala u Babilonu otkriti pred oboje starih (Dan.13:32). Po Mischni su jevrejske žene u Babilonu su preuzele običaj pokrivanja (Traktat Shabbath, VI, &). U jednom sumerskom tekstu možemo naslutiti, da se pokrivanje u mMezopotamiji nije uvijek smatralo dobrovoljnim.

« Ja nisam supruga čovjeka od Uruka, ja sam djevica, zašto se moram pokrivati»
(M.Civil, Aula Orientalis 1, 1983, 47)

[ružmarin-a]

Seljanke i mahrama?!o cemu ti pricas momak?!kakve veze mahrama i muslimannska nosnja ima sa lokalizmom?!mislim halo....sto to jedna mostarka muslimanka ne bi sebi na glavu stavila?!to ce je nesto unazadit sto ona ocitejue svoju vjeru maramom ili u tebi neki veci problem ima tipa kompleks?!

-------------------------------------------------------
svojim pitanjem,dao si najsažetiji odgovor na sve i slične teme.U čemu je fol očitovati svoju vjeru nošnjom,danas,ovde?

dozvoli da ti odgovorim:
Osoba koja nosi hidžab

To nije nošnja, to je znak raspoznavanja sestara koje nose hidžab,da ih se poštuje i prepozna na ulici i da se zna ko su jer ne piše nikome na čelu ko je i da im se ukaže svako poštovanje, može se napraviti paralela sa časnim sestrama koje se, naime smješkaju i pozdravljaju djevojke klimanjem glave iz poštovanja, jer vole Boga i jedne i druge...

isto tako svaka sestra koja nosi hidžab mora biti oličenje lijepog ponašanja, i kada dođe do tog stepena da izaziva divljenje okoline, ma koje vjerske pripadnosti bili/bile/bila (lijepo ponašanje, ženstvenost, elegancija, šarm, estetika, skromnost, blagost, odmjerenost, neupadljivost, sklad, susretljivost, lijep osmjeh za svakog,...ljepota koja zrači) treba da se odluči na nošenje hidžaba...

[FrancescoTotti]

Evo posta jednog našeg "stručnjaka za hidžab" sa jednog bh. foruma:
Iako ima dosta stvari u Islamu koje mi je jednostavno tesko prihvatiti,jedna od tih stvari mi je posebno cudna i neprihvatljiva.U zadnje vrijeme je sve vise djevojaka koje pokrivaju svoju kosu maramama kada izlaze u grad ili bilo gdje drugo.Mogu prihvatiti cinjenicu da je ta marama potrebna pri obavljanju obreda(klanjanju) radi zastite od opadanja dlaka ali mi se gubi svrha kada se koristi pri izlascima iz kuce.

Inace moje misljenje o marami i nastanku njene upotrebe je slijedeci:
Prije mnogo godina kada je nastao Islam i kada ga je Muhammed a.s. sirio,bilo je mnogo vruce posto se to desilo u tim vrelim podrucjima na planeti Zemlji.Marama se koristila da se glava zastiti od Sunca(da se nebi desio suncani udar).Medjutim tokom vremena su muskarci skontali da mogu iskoristiti to da zastite svoje zene od pogleda drugih muskaraca i nametnuli zeni upotrebu marame koristeci vjeru da bih nasli razloge i opravdanja.Zene su to prihvatile zato sto je tada smatrano da su muskarci superiorniji.Tada se nije znalo za rijec emancipacija.

Kosa je po meni nesto sto cini zenu zenom i ujedno je nesto najlijepse na cijeloj zeni.Nebih mogao zamisliti da sam u vezi sa pokrivenom zenom,kad tad bi mi to postao problem.Posto kad se tek upoznajemo sa djevojkom,tesko je da cemo upoznati karakter ako nam ne stima nesto u fizickom izgledu mislim da nebi bilo moguce da ja zavrsim sa takvom zenom.

U zadnje vrijeme mislim da se ta marama samo koristi da bi se svima pokazalo da je ta djevojka vjernica.Zar je to uopste potrebno,nemora niko znati da je to tako,dovoljno je da ti znas da vjerujes.Znam da ce me sada oni vjerski fanatici napasti zbog ovoga,ali kod mene je to tako i nemogu nikako protiv sebe.

Sta vi mislite?

Svaka cast na iskazanom neznanju

[zonbirile]

Seljanke i mahrama?!o cemu ti pricas momak?!kakve veze mahrama i muslimannska nosnja ima sa lokalizmom?!mislim halo....sto to jedna mostarka muslimanka ne bi sebi na glavu stavila?!to ce je nesto unazadit sto ona ocitejue svoju vjeru maramom ili u tebi neki veci problem ima tipa kompleks?!

-------------------------------------------------------
svojim pitanjem,dao si najsažetiji odgovor na sve i slične teme.U čemu je fol očitovati svoju vjeru nošnjom,danas,ovde?

dozvoli da ti odgovorim:
Osoba koja nosi hidžab

To nije nošnja, to je znak raspoznavanja sestara koje nose hidžab,da ih se poštuje i prepozna na ulici i da se zna ko su jer ne piše nikome na čelu ko je i da im se ukaže svako poštovanje, može se napraviti paralela sa časnim sestrama koje se, naime smješkaju i pozdravljaju djevojke klimanjem glave iz poštovanja, jer vole Boga i jedne i druge...

isto tako svaka sestra koja nosi hidžab mora biti oličenje lijepog ponašanja, i kada dođe do tog stepena da izaziva divljenje okoline, ma koje vjerske pripadnosti bili/bile/bila (lijepo ponašanje, ženstvenost, elegancija, šarm, estetika, skromnost, blagost, odmjerenost, neupadljivost, sklad, susretljivost, lijep osmjeh za svakog,...ljepota koja zrači) treba da se odluči na nošenje hidžaba...

---------------------------------------------------------------------------------------
pa upravo te to i pitam ,zašto da se prepoznaju,i o kakvom sestrinstvu pričaš? Časne sestre su nominalno institucionalizovan priznati red,svečenićka organizacija i tu nema nikakve paralele.Žena sa hiđabom je svjetovna,samo žena ma kako bila pobožna,a to "markiranje"o tome se i radi-čemu to.

[ružmarin-a]

@zonbrile

lijepo sam sve napisala u svom postu

šta ti je nejasno? to što je neko izabrao da pokrije kosu maramom? i nosi je ovdje? ili što sam upotrebila riječsestre?

sestrama se oslovljavaju međusobno pokrivene djevojke...zatimkada im se obraćaju drugi.... a i ne mora se koristiti taj način obraćanja...