svi zidovi su obloženi daskom, svi ćoškovi- podni, zidni, prozorski- ušuškani lajsnama i čitava površina zidova je lakirana u 4 sloja/"ruke". Htio sam i dobio sam isti efekat sjaja kao u prizemlju: kad se zid gleda frontalno- ne sjaji se, a pod rukom se osjeti da je glatko. Iskosa gledano, uz pomoc vrlo malo svjetla, sjaj je vrlo lagan, kao saten.
Krajem januara sam sa porodicom i prijateljima otišao jednu sedmicu na skijanje, i ta pauza mi je jako dobro došla.
Po povratku, završio sam još neke sitnice. Medju njima, najbitnija je ta što sam definitvno pripremio/doveo na potrebnu mjeru otvor za vrata sobe u mansardi. Istina, štok sam morao vratiti stolaru da rubne lajsne/pervaze/pervajze, kako ko ih zove) koje su fiksirane sa jedne strane štoka vrata poveća na 8 cm širine, umjesto prvobitnih 6 cm, a na istu širinu mi je uradio i lajsne sa druge strane štoka. Prvobitna širina od 6 cm, nije bila dovoljna. Nije njegova greška u izradi stolarije, već su tesari, koji su pravili kontrukciju tog pregradnog zida ostavili preširok otvor, iako su znali tačnu vanjsku mjeru štoka. Nema veze, nije strašno.
Neko vrijeme prije i poslije skijanja sam potrošio na lakiranje, jer je zbog hladnoće i vlage u zraku lak sporije sušio; zatim sam čitavu površinu od cca 155 kvadrata lagano prebrusio starim brusnim papirom (mislim da je grid bio 150), šisto da poravnam. Nakon brušenja, a prije novog sloja laka, uslijedilo je, naravno, detaljno usisavanje kompletnih ploha i brisanje vlažnom krpom.
Opet, paralaleno sa ovim poslićima i u medjuvremenu, našao sam kamenoresca u Prijedoru s kojim sam dogovorio da mi pripremi ploče sedre (25 x 15 cm) kojom ću obložiti dio zida do peći u prizemlju (1 x 1,95 m), nabavio potreban materijal- stirodur 2 cm, ljepilo Ceresit 11 i 16, mrezicu, fasadne tiple...
Konačno, jučer sam pozicionirao peć sa granitnom pločom i limom ispod peći, na potrebnu mjeru izrezao dimnjačke cijevi (promjer cijevi 150 mm, debljina stijenke 1,5 mm)- nije bilo lako, ako ništa drugo zbog težina- peć 110 kg, granitna ploča barem 50-60 kg. Ali, uspio sam, sve sastavio - cijev u cijev, kriva u krivu (proizvodjač Braća Karić Zenica, stvarno imaju dobar program ovih cijevi za veliki raspon potrebnih promjera, sa korektnim cijenama.vidjeti detaljnije na njihvoj web stranici!), I ZALOŽIO PRVU VATRU!
Ovako izgleda peć tek postavljena :
Prva vatra:
Na drugoj slici se vidi da sam na zid sdesna stavio komad lima (ostao od krova), čisto kao preventivu dok se sedra ne postavi. Za sada, čini mi se da sve biti OK.
Sedra bi trebalo da bude gotova u srijedu-cetvrtak. Kada je dovezem, moram je naširoko složiti na verandi da se osuši/prosuši barem jednu sedmicu, jer je rezana "na mokro" pa je krtija, nego suha. Sa majstorom sam dovorio da tako uradim, i obojica mislimo da bi tokom februara i taj poslić mogao biti gotov. Dok se bude radio zid sedre, nastojaću da sam postavim štok i vrata (nije to neka velika pamet), a ako kojim lsučajem ne uspijem/ne stignem, pomoći će mi movaj isti meštar. Nakon toga, sve što je u prizemlju, a ima svašta- od bruke alata, dva jesenas nabavljena kredenca i još more nekih gluposti, sitnica-sve ide vani na verandu, dižem kartone, postavljam preostale podne lajsne (spremne, čekaju) usisavam, brišem i vraćam "namještaj". Pošto u stvarnosti nekog "pravog" namještaja i nemam- osim dva kredenca koji cekaju proljeće za mini restauraciju, 3 retro drvene fotelje, jednog bezveznog klub stolića (neka ga, poslužiće za prvo vrijeme) i jednog pravog konjičkog peškuna od crnog oraha, te jednog starog bosanskog ćilima koji prvo treba temeljito oprati i osušiti, odlučio sam da pod ponovo prekrijem kartonom, dok se koliko - toliko ne "skućim".
Idemo dalje, eppur si muove!
