Forum Klix.ba

Lets twist again - Chubby Checker
http://www.youtube.com/watch?v=aWaJ0s0-E1o

Pesma posle nedelje


Prazna je malena boca.
Miris ljubicice
juce sam prosula na dlane i skutove...
Prazno je moje srce, moje lice..
Samoca slazi niz putove..


Kao skupoceni zracni ramovi
iz kojih su povadjene slike,
stoje moje oci prazne..
Pogasili se jucerasnji pramovi
u njima, i na usnama reci mazne..


Kao beskrajna pustinja gledaju na nas
nebesa, za snove nase juce tako uska..
I zvezda prva, i dusa moja, i rec svaka
cini mi se danas
kao malena prazna ljuska..


D.M

"I Dreamed a dream"

There was a time when men were kind
When their voices were soft
And their words inviting
There was a time when love was blind
And the world was a song
And the song was exciting
There was a time
Then it all went wrong

I dreamed a dream in time gone by
When hope was high
And life worth living
I dreamed that love would never die
I dreamed that God would be forgiving
Then I was young and unafraid
And dreams were made and used and wasted
There was no ransom to be paid
No song unsung, no wine untasted

But the tigers come at night
With their voices soft as thunder
As they tear your hope apart
And they turn your dream to shame

He slept a summer by my side
He filled my days with endless wonder
He took my childhood in his stride
But he was gone when autumn came

And still I dream he'll come to me
That we will live the years together
But there are dreams that cannot be
And there are storms we cannot weather

I had a dream my life would be
So different from this hell I'm living
So different now from what it seemed
Now life has killed the dream I dreamed.

Kad je Bog napravio ženu, došao je do šestog dana, radeći prekovremeno.

Došao je anđeo i pitao ga:
“Zašto trošiš tako puno vremena na nju?”

I Bog odgovara:
“Jesi li ti vidio što sam joj joj sve dao, specifikaciju prema kojoj ju oblikujem?"

“Ona mora znati prati, ali ne smije biti od plastike, treba imati više od 200 pokretnih zglobova, svi moraju imati mogućnost za promjenu, i pri tom da svaka dijeta funkcionira, i još da ima krilo za najmanje četvero djece…ali u isto vrijeme da ima poljubac, koji može izliječiti sve, od ozlijeđenog koljena do slomljenog srca, i sve ovo radi sa samo dvije ruke.”

Anđeo se začudio svim tim vještinama.
“Sa samo dvije ruke… Nemoguće!”

“I ovo je samo standardni model…”-reče Bog.

“To je puno posla za jedan dan… odmori se, pa je sutra dovrši“.


“Ne želim to”, protestirao je Bog, “tako sam blizu da završim ovo biće, što je mom srcu drago.
Kad se razboli, sama se izbori za ozdravljenje, i može raditi 18 sati dnevno.”

Anđeo se približio i dotaknuo ženu.
“Bože, kako si je napravio taku meku…”
“Jest, mekana je”, kaže Bog, ali napravio sam je da ima i snagu.
“Nećeš vjerovati što sve može izdržati.”

“Može li misliti?" pita Anđeo.

Bog odgovara:
“Ne samo da može misliti, može i surađivati i dogovarati se."


Anđelu nešto privuče pažnju, i dotakne ženino lice…
“Bože, izgleda da ovaj model ima jedan propust. Nisam li ti rekao da previše toga stavljaš na nju…”

“Nije to nikakav propust - to je suza”, ispravi ga Bog.

“Čemu to?," upita Anđeo.

I Bog kaže:
“Suza je njezin način da se izrazi, njena tuga, njena ljubav, njena samoća, njen bol i njen ponos.”

Ovo je ostavilo jak utisak na Anđela;
“Ti si genije, Bože….na sve si mislio. Žena je sjajno biće!!”

“To je istina!
Žena ima zadivljujuću snagu.
Žene podnose teškoće, nose tugu, ali znaju za sreću, ljubav i svoje mišljenje.
One se smiju, kad žele vrištati.
Žene pjevaju, kada žele plakati. Plaču kad su sretne i smješkaju se kad su nervozne.
Bore se za ono u što vjeruju.
One su protiv nepravde.
Ne priznaju “ne” kao odgovor, ako postoji drugi i bolji način za rješenje. Sve od sebe daju za svoju obitelj. One prate prijateljicu k liječniku, zato što se boji. I žena voli bez granice...
One plaču kad im djeca dožive nešto novo u životu, i raduju se dobroti svojih prijatelja.
One se raduju kad čuju za neko rođenje ili vjenčanje.
Srce se njihovo slomi kad čuju za smrt neke drage osobe.
One tuguju za izgubljenim voljenim osobama, ali su jake i kada više nema ničega za što bi se borile. Žene znaju da jedan poljubac i zagrljaj može izliječiti slomljeno srce.

Ipak, žena ima jednu grešku:

Ona zaboravi koliko vrijedi!! “

zelenashica wrote:Kad je Bog napravio ženu, došao je do šestog dana, radeći prekovremeno.

Došao je anđeo i pitao ga:
“Zašto trošiš tako puno vremena na nju?”

I Bog odgovara:
“Jesi li ti vidio što sam joj joj sve dao, specifikaciju prema kojoj ju oblikujem?"

“Ona mora znati prati, ali ne smije biti od plastike, treba imati više od 200 pokretnih zglobova, svi moraju imati mogućnost za promjenu, i pri tom da svaka dijeta funkcionira, i još da ima krilo za najmanje četvero djece…ali u isto vrijeme da ima poljubac, koji može izliječiti sve, od ozlijeđenog koljena do slomljenog srca, i sve ovo radi sa samo dvije ruke.”

Anđeo se začudio svim tim vještinama.
“Sa samo dvije ruke… Nemoguće!”

“I ovo je samo standardni model…”-reče Bog.

“To je puno posla za jedan dan… odmori se, pa je sutra dovrši“.


“Ne želim to”, protestirao je Bog, “tako sam blizu da završim ovo biće, što je mom srcu drago.
Kad se razboli, sama se izbori za ozdravljenje, i može raditi 18 sati dnevno.”

Anđeo se približio i dotaknuo ženu.
“Bože, kako si je napravio taku meku…”
“Jest, mekana je”, kaže Bog, ali napravio sam je da ima i snagu.
“Nećeš vjerovati što sve može izdržati.”

“Može li misliti?" pita Anđeo.

Bog odgovara:
“Ne samo da može misliti, može i surađivati i dogovarati se."


Anđelu nešto privuče pažnju, i dotakne ženino lice…
“Bože, izgleda da ovaj model ima jedan propust. Nisam li ti rekao da previše toga stavljaš na nju…”

“Nije to nikakav propust - to je suza”, ispravi ga Bog.

“Čemu to?," upita Anđeo.

I Bog kaže:
“Suza je njezin način da se izrazi, njena tuga, njena ljubav, njena samoća, njen bol i njen ponos.”

Ovo je ostavilo jak utisak na Anđela;
“Ti si genije, Bože….na sve si mislio. Žena je sjajno biće!!”

“To je istina!
Žena ima zadivljujuću snagu.
Žene podnose teškoće, nose tugu, ali znaju za sreću, ljubav i svoje mišljenje.
One se smiju, kad žele vrištati.
Žene pjevaju, kada žele plakati. Plaču kad su sretne i smješkaju se kad su nervozne.
Bore se za ono u što vjeruju.
One su protiv nepravde.
Ne priznaju “ne” kao odgovor, ako postoji drugi i bolji način za rješenje. Sve od sebe daju za svoju obitelj. One prate prijateljicu k liječniku, zato što se boji. I žena voli bez granice...
One plaču kad im djeca dožive nešto novo u životu, i raduju se dobroti svojih prijatelja.
One se raduju kad čuju za neko rođenje ili vjenčanje.
Srce se njihovo slomi kad čuju za smrt neke drage osobe.
One tuguju za izgubljenim voljenim osobama, ali su jake i kada više nema ničega za što bi se borile. Žene znaju da jedan poljubac i zagrljaj može izliječiti slomljeno srce.

Ipak, žena ima jednu grešku:

Ona zaboravi koliko vrijedi!! “

Predivno zelenasice.

PalaSa Marsa wrote: Predivno zelenasice.

Hvala draga

" Budi jako oprezan da ne rasplaces zenu jer Bog broji njezine suze.
Zena je nastala od muskarcevog rebra. Ne od njegovih stopala da se po
njoj gazi. Ne od njegove glave da se njome vlada, nego od boka da mu
bude jednaka. Ispod ruke da bude zasticena i pokraj srca da bude voljena. "

Noćas te tugujem, najdraže moje,
s nekim osjećajem daljine
Jer, nema nikoga ovdje kraj mene,
i nitko da mi skine
tu suzu sa obraza.

Noćas te tugujem.

A u istom smo gradu
i iste brojimo minute.
Samo što usne ne ljube i sute,
samo što oči prosipaju sjaj
U nekim drugim sobama,
nekim drugim ljudima.

Noćas te tugujem i skitam.

Ne ljubim i pitam
Sto je tamo iza jutra,
iza zagrebačke zime.
Postoji li tamo još tvoje ime,
kao što ti u meni postojiš
I ova noć što miriše,
po narančama s juga
govori mi što je tuga.

Nisi daleko.

A čini mi se kao sto godina
svjetlosti i tame,
kao da se ljubav tamo topi,
na plamenu svijece.

I tugujem te nocas…
I tugujem…
I tugujem…
Ž.Krznarić

Drugačije umire ovaj dan
u gluho predvečerje

poslušan i pognut
kao krivac koji traži stope grijeha
otkoračava u beskraj sivila
zavlači se
u utrobu nadolazeće noći
da bi bar dosanjao horizont purpura
toneći krug sunca iza bregova
oblake od pamuka
što mu čuvaju tragove na nebu

sanja svoju potpunost
onako,
onako kako ja sanjam tebe

Drugačija je usamljenost breze
u ovo tmurno predvečerje

samotna i nezamijetna
posljednjim sasušenim drhtajem lišća
gubi samosvijest o svojoj ljepoti
istapa boje
u gordim siluetama borovih šuma
što čekaju prvi novembarski snijeg

čekaju svoju smislenost
onako,
onako kako ja čekam tebe.



j.l.

U kasne sate,
kad samoća, s glasom sobne studeni,
priziva melanholiju

uvučem se u misao o Tebi

kao u toplu postelju,
kao u utrobu majke.

I sve potpuno nestane
da sve samo postane
jedan san sa izgubljenim budjenjima.



J.L.

Dva anđela


Dva putujuća anđela zaustavila su se kod bogate obitelji, da prenoće. Obitelj nije bila ljubazna i nije udovoljila njihovoj želji da prespavaju u sobi za goste. Umjesto u sobu za goste, smjestili su ih u malu sobu u hladnom podrumu.

Kada su pripremili krevete za spavanje, stariji je anđeo primjetio rupu u zidu i popravio je. Tada ga je mlađi anđeo upitao zašto je popravio rupu. Stariji anđeo je odgovorio: "Stvari nisu uvijek takve kakvima se čine".

Sljedeće noći anđeli su došli u vrlo siromašnu kuću. Ljubazan domaćin i njegova žena su s njima podijelili svoju večeru i dozvolili im da prespavaju u njihovom krevetu, da bi se dobro naspavali i odmorili.

Kada se sunce probudilo sljedećeg jutra, anđeli su zatekli domaćina i njegovu ženu u suzama. Njihova jedina krava, čije je mlijeko bilo njihov jedini izvor prihoda, ležala je mrtva na njivi.

Mlađi je anđeo bio istinski bijesan i pitao starijeg anđela kako je mogao to dozvoliti:

"Prvi domaćin je imao sve, a ti si mu ipak pomogao.

Drugi domaćin ima vrlo malo i uprkos tome nas je ljubazno primio, nahranio i čak dozvolio da prespavamo u njegovom krevetu, a ti si dozvolio da njegova jedina krava ugine".

Drugi anđeo je opet odgovorio:

"Stvari nisu uvijek takve kakvima se čine. Kada smo bili u hladnom podrumu, primjetio sam da je u onoj rupi u zidu bilo zlato.

Posto je domaćin bio vrlo pohlepan i nije bio voljan dijeliti svoje bogastvo, popravio sam rupu zato da više ne može naći to zlato.

Prošle noći, kada smo spavali u domaćinovom krevetu, anđeo smrti je došao po njegovu ženu. Dao sam mu kravu umjesto nje.

Stvari nisu uvijek takve kakvima se čine". Ponekad se desi točno to, kada se stvari ne odvijaju tako, kao što bi morale.

Jedino je potrebno vjerovati u to, da je svaki takav događaj tvoja prednost.

Vremenom ćeš saznati... Neki ljudi brzo dođu u naš život i brzo odu iz njega...

Neki ljudi nam postanu prijatelji i dugo ostanu u našem životu...

Ostave lijepe tragove u našim srcima...

I nikada više nismo isti kao sto smo prije bili, jer smo upoznali dobrog prijatelja !!!

Jučer je povijest.

Sutra je zagonetka!

Danas je poklon.

Zlata M. wrote:Dva anđela


Dva putujuća anđela zaustavila su se kod bogate obitelji, da prenoće. Obitelj nije bila ljubazna i nije udovoljila njihovoj želji da prespavaju u sobi za goste. Umjesto u sobu za goste, smjestili su ih u malu sobu u hladnom podrumu.

Kada su pripremili krevete za spavanje, stariji je anđeo primjetio rupu u zidu i popravio je. Tada ga je mlađi anđeo upitao zašto je popravio rupu. Stariji anđeo je odgovorio: "Stvari nisu uvijek takve kakvima se čine".

Sljedeće noći anđeli su došli u vrlo siromašnu kuću. Ljubazan domaćin i njegova žena su s njima podijelili svoju večeru i dozvolili im da prespavaju u njihovom krevetu, da bi se dobro naspavali i odmorili.

Kada se sunce probudilo sljedećeg jutra, anđeli su zatekli domaćina i njegovu ženu u suzama. Njihova jedina krava, čije je mlijeko bilo njihov jedini izvor prihoda, ležala je mrtva na njivi.

Mlađi je anđeo bio istinski bijesan i pitao starijeg anđela kako je mogao to dozvoliti:

"Prvi domaćin je imao sve, a ti si mu ipak pomogao.

Drugi domaćin ima vrlo malo i uprkos tome nas je ljubazno primio, nahranio i čak dozvolio da prespavamo u njegovom krevetu, a ti si dozvolio da njegova jedina krava ugine".

Drugi anđeo je opet odgovorio:

"Stvari nisu uvijek takve kakvima se čine. Kada smo bili u hladnom podrumu, primjetio sam da je u onoj rupi u zidu bilo zlato.

Posto je domaćin bio vrlo pohlepan i nije bio voljan dijeliti svoje bogastvo, popravio sam rupu zato da više ne može naći to zlato.

Prošle noći, kada smo spavali u domaćinovom krevetu, anđeo smrti je došao po njegovu ženu. Dao sam mu kravu umjesto nje.

Stvari nisu uvijek takve kakvima se čine". Ponekad se desi točno to, kada se stvari ne odvijaju tako, kao što bi morale.

Jedino je potrebno vjerovati u to, da je svaki takav događaj tvoja prednost.

Vremenom ćeš saznati... Neki ljudi brzo dođu u naš život i brzo odu iz njega...

Neki ljudi nam postanu prijatelji i dugo ostanu u našem životu...

Ostave lijepe tragove u našim srcima...

I nikada više nismo isti kao sto smo prije bili, jer smo upoznali dobrog prijatelja !!!

Jučer je povijest.

Sutra je zagonetka!

Danas je poklon.

Odlicno!

Indigo-X wrote:

Precitavajuci i osluskujuci note i akorde ...zaista...djecakom sam....tih godina i ispisivanja ljepote po meni ...tog osebujnog i prirodnog zubora potoka u protoku moje duse kroz ariju breza.I ...kad bih pjesnikom bio ...doista bih bisernom ogrlicom ,iznad mene,bio sapleten i vez po istoj zazivao.
Jednom nekom upisah sljedece po motivima Cesarica i ulogovani video me "spuca" te isto risem ovdje.
"i lije na uglu petrolejska lampa
svjetlost...." crvenu i pedgradzem razlivenu
i rob joj u pohodu
onemocao Tajgom i u prolazu
i lampa sjenu mu rishe
korak.... u mimohodu
I ropsko oko na lampi
i odraz plama u zjenici oka
i plam robovsku Tajgu brishe
Sjenom lampe u predgradzau
rob se princom uzdize
i Rob gordim stasa .
I pokrov zvijezda
kap kisnu isplaka
i lampa zgasnu
i princ se sjenom rastoci.
Sablasni muk
u tmini
i rob i princ i lampa
u predgradzu
igra sjena i sum odlijevanja
i rastakanjem u iscekivanju.

@tech10, ... super fotka, ... kako je samo dobro bilo subotom otici u FIS i gledati M. Cunu Idzakovica, ... Zoku Glasovica i tu raju, ...

Ja sad odlazim
a u meni tisucugodisnje kise placu
ali nemoj i ti oci ovlaziti
suzom jutarnjom
nemoj ruke pomaci
jer pocet cemo razmisljati
sve ono lijepo istjerati
iz sigurnih zaklona


Ti samo zatvori oci
i pobjegni u zaborav
ne slusaj i ne misli


Pa to je samo jedan dio tog dugog puta
to samo ja odlazim sa suncane strane


Vjeruj mi
bit ce mi lakse ako znam
da te ostavljam tako
kao neku neznanku ili slucajnu zenu

Zeljko Krznaric