#676 Re: Heroji odbrane Bosne i Hercegovine
Posted: 10/05/2021 18:53
Odbrana je potkopavana od pocetka. Pad je bio kruna tog svrsenog posla.
Snabdijevanje enklave bilo je moguće jedino zračnim putem. Kad su chetnici upratili koordinate i način na koji je vršena ta opskrba, skontali koridore uspjeli su oboriti taj jedan helikopter nakon čega je postalo preopasno nastaviti operaciju. Što znači da je prekinut jedan od dva načina opskrbe. Drugi način je bio diverzantski, možda bolji termin gerilski, upad u srpska sela i krađa hrane, municije i drugih dobara. To je sve bilo "isplativo" do trenutka dok RSu Srbija nije uvela embargo zbog sukoba sa vojnopolitičkim vrhom RSa. Tad i oni postaju goli kokuzi i nije se više imalo šta ni ukrast.
Pošto se i za Bihać jedino moglo helikopterom, da citiram izjave i razgovor Atifa Dudakovića i Manojla Milovanovića:costacurta wrote: ↑10/05/2021 19:51Snabdijevanje enklave bilo je moguće jedino zračnim putem. Kad su chetnici upratili koordinate i način na koji je vršena ta opskrba, skontali koridore uspjeli su oboriti taj jedan helikopter nakon čega je postalo preopasno nastaviti operaciju....
Nisi me mozda shvatio, cisto sam onako postavio pitanje zbog te teorije "da je oric izvucen jer je unaprijed dogovoreno bilo sve". Dok u izvjestaju helikopterske nesrece pise da se oric trebao vratiti iducim letom. bez helikoptera se nije mogao vratiti, zar ne?toska wrote: ↑10/05/2021 16:04hmmm...ne znam kojih si godina, ali ova verzija je zvanična od strane BiH vlasti nakon pada Srebrenice,
nezvanične verzije o padu kao izdaji, prodaji... počele su također kružiti možda nešto kasnije.
pored Orića u članku se navodi još 15 oficira Armije koji su trebali biti vraćeni :
"u Tuzli ostali komandant 28. divizije Naser Orić i 15 njegovih saboraca - oficira koji su završili Ratnu oficirsku školu u Zenici i trebalo je narednim letom da se vrate u Srebrenicu."
u helikopteru su bili i preživjeli sa povredama:
"načelnik Štaba 28. divizije Ramiz Bećirović, komandant Manevarskog bataljona iz Srebrenice Ejub Golić i načelnik Štaba 285. brdske žepske brigade Ramo Čardaković, kjoji su zajedno sa Orićem dvadesetak dana ranije izašli iz Srebrenice i Žepe."
kako god, odbrana Srebrenice je nedostatkom oficira sigurno bila značajno oslabljena, ne toliko zbog njihovog vojnog znanja već zbog onoga što su značili ljudima u vremenu napada.
Nije ARBiH imala samo jedan helikopter, pa ako je taj jedan pao nema zračnog mosta???Dimu1927 wrote: ↑11/05/2021 01:30Nisi me mozda shvatio, cisto sam onako postavio pitanje zbog te teorije "da je oric izvucen jer je unaprijed dogovoreno bilo sve". Dok u izvjestaju helikopterske nesrece pise da se oric trebao vratiti iducim letom. bez helikoptera se nije mogao vratiti, zar ne?toska wrote: ↑10/05/2021 16:04hmmm...ne znam kojih si godina, ali ova verzija je zvanična od strane BiH vlasti nakon pada Srebrenice,
nezvanične verzije o padu kao izdaji, prodaji... počele su također kružiti možda nešto kasnije.
pored Orića u članku se navodi još 15 oficira Armije koji su trebali biti vraćeni :
"u Tuzli ostali komandant 28. divizije Naser Orić i 15 njegovih saboraca - oficira koji su završili Ratnu oficirsku školu u Zenici i trebalo je narednim letom da se vrate u Srebrenicu."
u helikopteru su bili i preživjeli sa povredama:
"načelnik Štaba 28. divizije Ramiz Bećirović, komandant Manevarskog bataljona iz Srebrenice Ejub Golić i načelnik Štaba 285. brdske žepske brigade Ramo Čardaković, kjoji su zajedno sa Orićem dvadesetak dana ranije izašli iz Srebrenice i Žepe."
kako god, odbrana Srebrenice je nedostatkom oficira sigurno bila značajno oslabljena, ne toliko zbog njihovog vojnog znanja već zbog onoga što su značili ljudima u vremenu napada.
znam da nije to bio zadnji tj jedini helic, ali ako je ovaj oboren ocito je zracni most bio kompromitiran, pa je sigurno bio i rizik slati jos jedan helic kasnije. cisto sa tog aspekta sam postavio pitanje " da li se oric objektivno i mogao vratiti "tempuser wrote: ↑11/05/2021 08:21 Nije ARBiH imala samo jedan helikopter, pa ako je taj jedan pao nema zračnog mosta???
Nije tu samo pitanje namjere, nego kako to prikazati narodu i borcima.
U smislu teorije o predaji i prodaji, kud ćeš bolji izgovor od izvlačenja podobnog komadanta od "nije se moga vratiti"?!
Pa zračni most je u svakom slučaju kompromitivan jer se leti preko neprijateljske teritorije, a nemoguće je preletjeri neopažen.Dimu1927 wrote: ↑11/05/2021 21:59znam da nije to bio zadnji tj jedini helic, ali ako je ovaj oboren ocito je zracni most bio kompromitiran, pa je sigurno bio i rizik slati jos jedan helic kasnije. cisto sa tog aspekta sam postavio pitanje " da li se oric objektivno i mogao vratiti "tempuser wrote: ↑11/05/2021 08:21 Nije ARBiH imala samo jedan helikopter, pa ako je taj jedan pao nema zračnog mosta???
Nije tu samo pitanje namjere, nego kako to prikazati narodu i borcima.
U smislu teorije o predaji i prodaji, kud ćeš bolji izgovor od izvlačenja podobnog komadanta od "nije se moga vratiti"?!
Svirep zločin agresorske vojske: Obilježena 29. godišnjica stradanja 48 Bošnjaka Ahatovića, Bojnika i Dobroševića
14.06.2021 - 02:52
(Press služba)
U Sokolini kod Srednjeg danas je obilježena 29. godišnjica stradanja 48 nedužnih Bošnjaka iz naselja Ahatovići, Bojnik i Dobroševići, koje su na svirep način ubili pripadnici agresorske vojske u autobusu, kao i stradanje 18 šehida i poginulih boraca Armije RBiH, koji su u pokušaju proboja prema slobodnoj teritoriji poginuli na brdu Ranovača, braneći svoj narod i domovinu.
Veliki broj porodica stradalih, preživjeli borci i logoraši, delegacija Kantona Sarajevo predvođena ministrom za boračka pitanja Omerom Osmanovićem, te delegacije i predstavnici općina Novi Grad i Ilijaš, boračkih udruženja, stanovnici Ahatovića, Bojnika i Dobroševića, kao i političkih organizacija danas su položili cvijeće na mjestu masakra i odali počast žrtvama.
Na današnji dan 1992. godine, neprijateljske snage naredile su mještanima Bojnika, Dobroševića, Ahatovića koji su bili zarobljeni u logoru u Rajlovcu, da uđu u autobus koji ih je navodno, trebao odvesti na razmjenu. Ali, tada je neprijatelj, umjesto na razmjenu, 56 logoraša odvezao u Sokolinu, gdje ih je ubio na najsvirepiji način. Nakon strašnih tortura koje su pretrpjeli u logoru u Rajlovcu, koje ljudski um ne može ni zamisliti, mnogi od zarobljenika nisu ni slutili da će im lažno obećanje dato od agresora „da ih vode na razmjenu“ biti posljednja vožnja – vožnja u smrt. Neprijateljski vojnici po dolasku u Sokolinu naredili su zarobljenicima da legnu na pod autobusa, a onda su autobus zasuli granatama, mecima i bombama. Od 56 zarobljenika osam ih je preživjelo.
Elvir Jahić, jedan od preživjelih, stopostotni invalid, svakog 14. juna dođe na mjesto stradanja. Kaže da je teško, svake godine iznova doživljavati ono što se prije 29 godina dogodilo njemu i njegovim komšijama.
"Nakon višednevnih pokušaja da se odupremo agresoru, zarobljeni smo i odvedeni u logor u Rajlovcu. Jedno jutro su nam kazali da idemo na razmjenu, ali su nas prevarili i dovezli u Sokolinu kako bi nas mučki ubili. Agresorski vozač i vojnici su izašli iz autobusa i onda je počela kanonada iz raznog oružja, od granata, bombi, puščanih metaka. Nakon što su prestali, ostala su raskomadana tijela, a oni su otišli sa mjesta zločina. Iako teško ranjen, nekako sam uspio dopuzati do obližnjeg potoka, gdje sam pokušao skratiti sebi muke udarajući se kamenom u potiljak kako bih izgubio svijest, ali nisam uspio. Vratio sam se puzajući u autobus gdje sam proveo noć među mrtvim tijelima. Pronašli su nas mještani sela Ravne, Homar i Vukasovići i spasili nas preživjele, a poginule dostojanstveno ukopali", kazao je Jahić.
O izvlačenju ranjenika i preživjelih i situaciji koju su zatekli u Sokolini prisutne je upoznao Džafer Herić, član Ratnog štaba u Srednjem.
"Nekoliko ranjenika uz brdo i šumu dopuzali su u Vukasoviće i obavijestili o svemu što se desilo. Mi smo u noći oko dva sata noći i došli iz Gojanovića u Vukasoviće, gdje su nas informisali o svemu. Održali smo sastanak sa načelnikom Štaba, rahmetli Hrustemom Mališevićem i razmotrili kako da organizujemo evakuaciju i ukop. Jedan je predložio da se sve snimi kamerom i snimak je poslat u Olovo, odakle je o ovom događaju upoznat cijeli svijet. Pokušavao sam tri puta da uđem u autobus, ali nisam mogao, te potresne slike i zločin ne mogu se ni opisati ni shvatiti. Pored autobusa bio je kanister benzina ili nafte, imali su namjeru da zapale autobus. U magli i kiši organizovali smo izvlačenje, pripadnici policije, civilne zaštite su uz suze obavili evakuaciju tijela i obavljen je ukup u Ravnama, a ranjenici evakuisani. Od ovog mjesta Mokro i Ilijaš udaljeni su pola sata. Nad nama je također mogao biti izvršen masakr, ali tada o tome nismo razmišljali", prisjetio se Herić.
Važno je bilo da ranjenim bude pružena pomoć, neki su primili ljekarsku pomoć u Srednjem, a neke su vozili i za Tuzlu. Dokumentovali su ovaj zločin u jednom intervjuu, a nekim kanalima snimak i video kasetu poslali u Njujork.
Ministar za boračka pitanja KS Omer Osmanović istakao je kako je neophodno da gajimo kulturu sjećanja na žrtve i ne zaboravimo brojne zločine agresorske vojske.
"Historija jednog naroda se plaća u dvije monete. Jedna moneta je sjećanje, a druga naši životi. Zato se moramo sjećati, da ne bismo ponovo plaćali svojim životima. Moramo se sjećati ovih hrabrih ljudi koji su dali svoji živote, zemlju natopili svojom krvlju za našu današnju slobodu i život", istakao je ministar Osmanović.
Osman Đozo, predsjednik Udruženja RVI Novi Grad i nosilac aktivnosti obilježavanja godišnjice stradanja, kazao je da se na današnji dan desio masakr na nedužnim stanovništvom.
"Ahatovići su strašno stradali. Pored ovakvih mjesta treba samo ćutati i razmišljati zašto nam se ovo desilo. Ako zaboravimo, opet će nam se desiti, i zato našoj djeci trebamo prenijeti šta se desilo", kazao je Đozo.
Predsjedavajući Općinskog vijeća Novi Grad Mirza Selimbegović rekao je da je ovaj zločin nad stanovnicima Ahatovića pokazao kakav će krvav rat biti u nastavku i na kakve zločine je agresor spreman, što se ne smije zaboraviti.
"Žrtve svih naših boraca nikada ne smijemo zaboraviti, a posebno moramo paziti na njihove porodice, ali i na sve preživjele", naglasio je predsjedavajući Selimbegović.
Važnost obilježavanja ovih događaja istakao je i pomoćnik u Službi za boračka pitanja Općine Novi Grad Taib Delalić naglasivši da za ovaj zločin niko nije procesuiran ni osuđen.
"Kada pogledate kako se mi ponašamo, mislim da se neće ni procesuirati jer se mi sjetimo da uradimo nešto po tom pitanju dva dana prije ili poslije godišnjice. Oni koji ne pamte svoju prošlost, crna im je budućnost i zato ne zaboravite šta se dešavalo u periodu od 1992. do 1995. godine, posebno mladi trebaju pamtiti i ne dozvoliti da im se desi što se nama desilo", kazao je Delalić.
Ubijenim Bošnjacima u Sokolini podignuto je spomen-obilježje, a i autobus u kojem su dovezeni i ubijeni još se nalazi na istom mjestu i svjedoči o nezapamćenom zločinu počinjenom nad nedužnim ljudima.
Nakon polaganja cvijeća i učenja Fatihe kod spomen-obilježja Sokolina, brojne delegacije odale su počast i žrtvama na mjestu masovne grobnice i spomen ploče u mjestu Ravne.
Splet okolnosti i vrlo jake neprijateljske snage, sve skupa je doprinijelo padu. Isto kao što otkazivanje jednog motora ne može dovesti do pada aviona ali kada je to u kombinaciji recimo sa jakom olujom e onda je moguće.costacurta wrote: ↑10/05/2021 18:18Pusti tu priču.Zastozato wrote: ↑10/05/2021 17:57 Srebrenica nikad ne bi pala da su Naser i tih 15 saboraca bili tu 1995.
Bez njegovog autoriteta nastalo je rasulo i vecina vojno sposobnih samo je cekalo da zapuca pa da se upute prema Tuzli. Osim nesto malo na samom pocetku napada, nije tu bilo nekog otpora. Naser ne bi cekao da svijet, odnosno Nato reaguje, vec bi poduzeo sve da se Srebrenica odbrani.
Džaba ti 15000 boraca kad nemaju čime da ratuju.
Nije Naser Tom Kruz iz Posljednjeg Samuraja.![]()
Mi smo vjerovali UNu, demilitarizovali vojsku, ostalo samo nešto lakog naoružanja sa vrlo malo municije, bez hrane, medicinske opreme, goriva.......
Nije bilo TEORETSKE šanse da se odbrani Srebrenica ni sa 10 Nasera niti im se moglo pomoći iz pravca Kladnja, niti od bilo kuda jer je to dubok džep, izginulo bi stotine ljudi.
Ne petljajte bezzee
Opet teorija zavjere zelenih termita...Orić nije bio Slobin tjelohranitelj nego pripadnik Saveznog SUP-a i kao takav vršio je poslove obezbjeđenja političkih skupova.Slobo je imao svoje tjelohranitelje.
Orić je sam priznao i rekao da bio jedno vrijeme tjelohranitelj Slobe Miloševića.Al nastranu to 1992 ,1993 odbijene su neprijateljske ofanzive,žešće i jače nego 1995..Tad su uspjeli ne samo da se odbrane nego i da prošire teritoriju...Sad zašto je Orić izvučen iz Srebrenice?!PM72 wrote: ↑08/07/2021 10:40Opet teorija zavjere zelenih termita...Orić nije bio Slobin tjelohranitelj nego pripadnik Saveznog SUP-a i kao takav vršio je poslove obezbjeđenja političkih skupova.Slobo je imao svoje tjelohranitelje.
A da je Orić bio u Srebrenici sigurno bi bio pružen jači i duži otpor.
Koja je to ofanziva odbijena '93? Tada je Srebrenicu od pada spasio UN i proglasenje enklave, vojno je bila skoro izgubljena.Emiremir33 wrote: ↑08/07/2021 11:13 Orić je sam priznao i rekao da bio jedno vrijeme tjelohranitelj Slobe Miloševića.Al nastranu to 1992 ,1993 odbijene su neprijateljske ofanzive,žešće i jače nego 1995..Tad su uspjeli ne samo da se odbrane nego i da prošire teritoriju...Sad zašto je Orić izvučen iz Srebrenice?!
Poslije napada na Kravicu uslijedila kontraofanziva i tek poslije toga proglašena je enklavom od strane U.N.geralt wrote: ↑08/07/2021 11:20Koja je to ofanziva odbijena '93? Tada je Srebrenicu od pada spasio UN i proglasenje enklave, vojno je bila skoro izgubljena.Emiremir33 wrote: ↑08/07/2021 11:13 Orić je sam priznao i rekao da bio jedno vrijeme tjelohranitelj Slobe Miloševića.Al nastranu to 1992 ,1993 odbijene su neprijateljske ofanzive,žešće i jače nego 1995..Tad su uspjeli ne samo da se odbrane nego i da prošire teritoriju...Sad zašto je Orić izvučen iz Srebrenice?!