KARCINOM I BORBA SA NJIM!!!

[Narya]

joj, ja više ništa ne čitam po forumima, jednostavno ne mogu. panika me uhvati i unaprijed počnem da se sekiram: šta ako se desi ovo, šta ako se desi ono...a ne smijem tako.

@ litte bit

Iako je ona sretna i smije se, vjerujem da duboko u sebi pati, jer mi ne znamo

vjerujem da je tako. samo oni koji su bolesni znaju šta misle kada ostanu nasamo, kada idu na spavanje i sve se oko njih stiša bog te pita šta svako od njih onda misli. pa tako i naše mame. možemo im pomoći ohrabrenjem, ali činjenica je da ne možemo nikada sa sigurnošću znati šta misle i kako se zaista osjećaju. pogotovo roditelji koji imaju djecu koja se možda još nisu osamostalila, pa zavise od roditelja, žive sa njima. takvi imaju još veću potrebu da pred djecom ne pokazuju da im je teško ili da ih je strah.

little bit, tvoja mama je baš mlada...samo osam godina starija od mene

@nova korisnica
za pshioterapiju si u pravu.
nadam se da ti mama neće imati puno bolova...ne znam stvarno šta drugo da kažem, suvišno je sve

kod nas je stanje podnošljivo. gore je podnijela injekcije za podizanje leukocita nego hemoterapije. od hemoterapije bude malo nemoćna dan-dva, ali od ovih injekcija joj je jednom pao pritisak užasno, a jednom je imala bolove u kostima (a to su sve inače nuspojave) pa smo oba puta išle u bolnicu jer tada nismo skontale da su to nuspojave. krvna slika je u stvari ono što je kod nje najveći problem, pored svega što jede i pije. ali pošto u startu nije bila baš najbolja, onda je to samo hemoterapija još više srozala. ali još uvijek je na nogama, hoda, ide na pijacu, kuha, po kući se vrti. juče je bila sa nama na vikendici cijeli dan i spremila nam je ručak i oprala suđe, malo čak i pomela lišće okolo.
moja mama je starija, 72 godine, u penziji već 12 godina, živi sama, jer mi je tata umro prije 11 godina.
i pokušavam na u tome neđem pozitivne strane: kod starijih žena sporije se bolest razvija, ne mora da se brine zbog posla, ne mora da se brine zbog male djece, ne mora da se brine kako ću ja ako se njoj nešto desi, jer sam ja odrasla žena koja ima svoju porodicu i posao, ima vremena i ništa je ne ometa da organizuje sebi raspored kada šta uzima od čajeva i dodataka prehrani, kuha sama sebi ono šta joj odgovara, ne mora da se brine o tome šta će jesti ostatak porodice, ako ona npr. mora taj dan da jede brokulu i cveklu ili šta već i realno gledajući do sada je imala kvalitetan život bez ikakvih velikih zdravstvenih tegoba (a da ne govorim o tome da je ostvarila sve šta je trebala u životu) ...pokušavam tako da nalazim neke ohrabrujuće stvari u svom tom njenom stanju i kada se i ona i ja fokusiramo na to onda nam bolje ide. ali opet svaki dan je za sebe - nekada je bolje, nekada gore, ali šta da se radi? kroz sve to se mora nekako proći.

samo ne bih željela da se napati, ako liječenje ne uspije. samo to. po cijenu da sutra umre, ne bih željela da doživi ono šta su doživjeli neki njeni prijatelji koji su bolovali od raka.

(evo upravo sad dok sam pisala mama me zove. išla u bolnicu da vadi nalaze, leukociti se podigli, krvna slika se popravila znatno od zadnje kontrole. vjerovatno su injekcije pomogle. to jeste vještački nabildana krvna slika uz pomoć lijekova, znači može da padne isto kao što se podiglo, ali sad o tome nećemo razmišljati. važno da se za sada popravilo, jer u ponedeljak idući joj je treća hemo)

pozdrav svima i izdržite.

[Orbit_girl]

Nije me bilo dugo... Pozitivaaaaa ljudi moji, pozitiva... Otac ima jos jednu terapiju zracenja od ukupno 10, nakon toga ponovo HT, IV ciklus... Dobro je, nalazi dobri, dobar apetit, udebljao se, kosa pocela rasti... Seta svaki dan, cak je i sam isao pjeske u bolnicu na zracenje... Sto vise pozitivnih misli, nije bolest kraj... Pozz

[little_bit_confused]

24.oktobra je mama imala 3.hemoterapiju.
Otisli ujutru, primila terapiju, isla da preuzme periku i onda nazad. Kaze mama da joj teze pada put do bolnice (jer je u drugom gradu), nego ta hemoterapija. Zbog ledja ne moze fino da sjedi u autu, a sa bolnickim kolima vise nikad ne zeli ici jer jer imala jednu situaciju kada su je vozili u bolnicu i danima nije mogla doci sebi zbog te voznje.
Uglavnom taj dan je spavala, vrlo malo povracala i naredni dan je bila ok.
Sto se tice njene ishrane, stvarno se zdravo hrani, ali opet su joj leukociti bili niski pred hemoterapiju, ali je ipak mogla primiti.
Mislim da vidim dosta napretka u odnosu na prije. Sada mama moze sama nekako da ustane i ode do wc-a ili dodje do kuhinje da vidi sta ja to kuham pa mi da neki savjet ako negdje zapne, jer nisam bas neka kuharica
Jedan dan smo cak isli u setnju, prvi put otkako su joj dijagnosticirali rak. Spremanje je trajalo sat vremena, te perika, pa sta ce obuci, pa pojas za kicmu.. Mama ko mama, uvijek se voljela sredjivati Izasle, prosetale 15-ak minuta i nazad kuci. Odmah je zaspala jer se umorila. Ali mora pomalo setati..
Kod mame su najveci problem ledja, jer je zbog njih prikovana za krevet. Ali doktori se nadaju da su zracenja tog propalog prsljena ucinila nesto pozitivno. Sacekacemo rezultate. Za nekih 15-ak dana bi trebala ici na kontrolu.

Da, treba biti pozitivan, treba bolesnike ohrabrivati da rade ono sto su oduvjek zeljeli, cak i ako su u pitanju sitnice. Mama je uvijek zeljela imati duge njegovane nokte a nikad nije mogla zbog kucnih poslova (cijeli zivot je domacica), a sada ih je pustila, pa i nalakirala.
Treba im ugadjati, treba biti uz njih koliko mozes, ne treba misliti na najgore, jer nikad se ne zna..
Nadam se da se i vasi najmiliji dobro bore protiv ove bolesti.
Lijep pozdrav svima

[Dado34]

Zna li neko kako doci do ove biljke u BiH? Ako nema kako naruciti i gdje?

[Narya]

orbit girl, naravno, treba da budemo pozitivni. mada nije uvijek lako biti i ostati pozitivan kad je ovako teška bolest u pitanju. ali dan za danom, pa ako smo jedan dan tužni i zabrinuti ne znači da ćemo i sutra biti.
drago mi je da ti je otac malo bolje i držim fige da se stanje još popravi.

little_bit_confused dobro je što ti je mama malo izašla da prošeta. valjda će nalazi biti malo bolji. da može da hoda puno bi joj to značilo. nekako je sve podnošljivije kad je bolesnik na nogama.

leukociti su i mojoj mami bili niski pa je dobila injekcije neupogen za podizanje leukocita. nisu baš bezopasne i imaju i one dosta nuspojava, ali pisala sam u prošlom postu da su joj znatno popravile krvnu sliku. primala ih je deset dana svaki dan. ona ih sama sebi daje jer zna kako inače bi trebala svaki dan ili u bolnicu ili u ambulantu da joj ih daju.

inače je mama završila u ponedeljak treću hemo. podnijela je dobro. ona se obično uznemiri kad odemo na onkologiju i čim uđe u onu salu za hemoterapiju počne da plače. to mi je u stvari najteže u svemu tome - ta emocionalna strana bolesti. više me slomi priča i hrabrenje i sve to nego trčanje okolo i nabavljanje stvari, lijekova i preparata koji joj trebaju. ali moram da joj budem podrška i izdržaću.
poslije kad je priključe na hemo onda se smiri, počne da priča sa ženama okolo, poslije izvjesnog vremena čujem je i da se smije i šali sa njima. i izađe bolja nego što je ušla.

dobila je dvije perike od prijateljica koje su prošle isto što i ona i izliječile se. smijale smo se perikama. ne stoje joj. ona je potpuno sijeda već godinama i ima kratku kosu, a perike jedna tamnosmeđa na kratki paž, a druga svijetlosmeđa na dugi paž. ma smijurija je živa bila sa tim perikama kad ih je probala. za mlađe žene su skroz ok, ali njoj i njenim godinama najbolje pristaje neki lijep mali turban ili marama, a perike će da vrati. ali bilo je lijepo vidjeti je da se u takvoj situaciji može i smijati.

dado na koju biljku misliš?

[Cholina_Lokica]

Kod nas se neki jako cudni procesi desavaju...

Poslije pet scana u Zg, ukljucene su nove hemoterapije, pa tako je zadnji put bio prikljucen na iste 96 sati 3 puta povratio poslije i to je to, sad za sad super podnosi, odmah poslije hemoterapije na UVZu se sve povuklo, inace je to ogromna kvrga na preponama, odmah se povuklo, na snimku sve cisto, poslije 48h kvrga opet iskace, i na snimku karcinom je opet tu On za 48h naraste ogroman

[Zoya]

Imam prijateljicu koja se sa ovom bolescu bori 7 godina, kada su joj otkrili rak, nisu joj davali vise od godinu dana, ona zivi sa tim vec 7, ali je pri kraju. Nisam je danas mogla prepoznati, imala sam strasnu zelju da je vidim (znam, zadnji put) i na neki nacin mi je drago sto jesam, ali mi je duboko zao sto sam je takvu vidjela. Ogromne izrasline velicine teniske loptice svuda po tijelu, nema ni 30kg, ima uzasne bolove, slabo i prica, sve shapuce, oci joj pune suza. Pitala sam je danas o cemu razmislja, veli da misli kako je zivot lijep, bez obzira sto je bolesna, da i dalje zivot voli, samo je umorna, nema vise snage da se bori Najgore je bilo vidjeti njenu djecu kraj kreveta, djevojcicu od 9 i djecaka od 14 godina Tuga

[dječak sa šibicama]

Kod nas nakon euforije da je dobro, totalni krah... Ono sto zelim svima savjetovati ako imaju mogucnost da odu u Zagreb na PET Scan da odu. Nakon 8 hemoterapija u Sarajevu na snimcima se nista ne vidi, sve uredu, mi sretni, dadnu nam preporuku za Zg, i onda totalni debakl... Ili su nasi doktori dobro zajebali, ili se na nasim snimcima stvarno ne vidi nista, ali nalaz iz Zg nam je pokazao da je limfom nakon 8 hemoterapija veci nego prije terapije, 4. finalna faza...

Nazalost, kod nas je dijagnostika uzasna, moje iskustvo.

Ja sam danas ubjedjenja da je moja mama nakon tumora dojke i odlicnih prognoza onkologa, imala metastaze na mozgu, a da niko od ljekara nijednom nije pomislio pa hej, mozda ta zena pamcenje i koncentraciju gubi iz nekog razloga.

Hvala Bogu, njene muke je Onaj gore skratio na vrijeme, ko zna, mozda joj je dijabetes uticao na mozdane celije, pa je mjesec dana pred smer buncala i bila "ne svoja"... ali ja i dalje sumnjam na tumor. Ali vise nije ni bitno.

Mozda sam samo paranoik, jer i moj tata i moja mama su umrli od ove proklete bolesti, i definitivno me glava zaboli kada citam ovu temu... ali kad si vec spomenula dijagnostiku u Sarajevu.

Ko god ima mogucnost, pravac Zagreb ili Ljubljana, eventualno VMA Beograd. Ovim nasim zoharima pacijent moze umrijeti, oni mozda nece znati da ima metastaze.

Onda, najgora stvar kod ove bolesti, su rapidna pogorsanja u kratkom vremenskom roku, a kod nasih onkologa pacijenti nerijetko imaju polugodisnje rutinske kontrole i "dodjite vi ako osjetite nesto". Sta nesto, zaboga.

[Cholina_Lokica]

Kod nas nakon euforije da je dobro, totalni krah... Ono sto zelim svima savjetovati ako imaju mogucnost da odu u Zagreb na PET Scan da odu. Nakon 8 hemoterapija u Sarajevu na snimcima se nista ne vidi, sve uredu, mi sretni, dadnu nam preporuku za Zg, i onda totalni debakl... Ili su nasi doktori dobro zajebali, ili se na nasim snimcima stvarno ne vidi nista, ali nalaz iz Zg nam je pokazao da je limfom nakon 8 hemoterapija veci nego prije terapije, 4. finalna faza...

Nazalost, kod nas je dijagnostika uzasna, moje iskustvo.

Ja sam danas ubjedjenja da je moja mama nakon tumora dojke i odlicnih prognoza onkologa, imala metastaze na mozgu, a da niko od ljekara nijednom nije pomislio pa hej, mozda ta zena pamcenje i koncentraciju gubi iz nekog razloga.

Hvala Bogu, njene muke je Onaj gore skratio na vrijeme, ko zna, mozda joj je dijabetes uticao na mozdane celije, pa je mjesec dana pred smer buncala i bila "ne svoja"... ali ja i dalje sumnjam na tumor. Ali vise nije ni bitno.

Mozda sam samo paranoik, jer i moj tata i moja mama su umrli od ove proklete bolesti, i definitivno me glava zaboli kada citam ovu temu... ali kad si vec spomenula dijagnostiku u Sarajevu.

Ko god ima mogucnost, pravac Zagreb ili Ljubljana, eventualno VMA Beograd. Ovim nasim zoharima pacijent moze umrijeti, oni mozda nece znati da ima metastaze.

Onda, najgora stvar kod ove bolesti, su rapidna pogorsanja u kratkom vremenskom roku, a kod nasih onkologa pacijenti nerijetko imaju polugodisnje rutinske kontrole i "dodjite vi ako osjetite nesto". Sta nesto, zaboga.

Shvatam te, vjeruj mi smo cim je dg ustanovljena sve nalaze poslali jednom od najboljih njemackih doktora, kad je vidio sve rekao nam nemojte dolaziti mi ovdje ne mozemo uraditi nista, za mjesec dana ce umrijeti bilo tamo bilo ovdje... I evo 9 mjeseci poslije ovdje se borimo sa tim...

[dječak sa šibicama]

Promase oni cesto u prognozama, sto mi bas i nije ok, ako vec zna da je svaki covjek slucaj za sebe, zasto onda daju te matematicke prognoze.

A sto se tice pogresnih radioloskih snimaka, ja sam svjedocio da neki nasi radiolozi pojma nemaju o poslu koji rade. Ne znaju uraditi RTG sinusa, tek u RDC mi uradili normalan snimak sinusa odozada. Prije njih, svi zapeli snimati sinuse sprijeda, i ORL im uporno objasnjava u nalazu da je to polovican snimak jer jagodicne kosti sakrivaju vise od pola "rupe" odnosno cijelu ako uzmemo u obzir cinjenicu da se gnoj ako ga ima skuplja dole, a na snimku sprijeda se vide samo gornji dijelovi sinusa, ali ne razumiju oni

Ali da ne budem samo negativan drzite se ljudi, i samo pozitivno. Ja nisam gubio nadu do zadnjeg dana, nikada nisam dopustio mami da misli na najgore, mada je sigurno imala crne misli i to joj je prilicno skratilo zivot, ali ne mozes uci u tudju glavu i fix it.
Pozitiva, nema druge, nema predavanja. Ode psiha, ali osmijeh na lice. Nakon svakog pregleda i svakog "u redu je", proslaviti. Pa koliko traje, traje.

[Cholina_Lokica]

Naravno, ja sam ubjedjena da je kod nas stanje ovakvo i jos se borimo samo zbog psihickog stanja bolesnika. Sjecam se na pocetku kad je on totalno pao, i roku od 7 dana je izgledao, osjecao se da ce umrijeti za par dana, i svi smo mislili da hoce, bilo je buncanje, agresivnost, nepokretnost... Mudjutim kad mu je kliknulo u glavi da zeli da ozdravi, tako je i bilo, i bori se i dalje samo sa tim ciljem.

[dječak sa šibicama]

To je valjda najgora stvar na svijetu, saznati dijagnozu.

Ne cudi me da ljudi psihicki padnu, vecina ce se u startu predati, to je grozno. Imas gripu, pa se bojis, jer si slab. A tek ovo.

Kod nas postoji veliki strah od "onog najgoreg", eto mnogi mu cak ni ime ne zele reci, karcinom, tumor, rak, mnogi i skrivaju simptome dok ne bude kasno. A kamoli da se ljude malo educira, ne slusati ljekare opce prakse koji pricaju o nasljednosti i slicno, vec se educirati o uticaju imuniteta na razvoj ove bolesti, o jacanju imuniteta, o aktivnoj prevenciji, i slicno. O samoj sustini bolesti, pa kada se koliko toliko shvati, onda se moze i (pokusati) lijeciti. Ja recimo gledam razliku prije 30 godina i danas, tada je tumor bio prakticno neizljeciv, jer niti se mogao na vrijeme otkriti kao danas, niti je medicina imala saznanja koje ima danas.

Ali nazalost kod nas je i danas karcinom bauk, mi pod broj jedan imamo uzasnu porodicnu medicinu, u odnosu na razvijenije drzave. I ovo sto smo vec pisali o nasim medicinarima.

[Desa8]

MOLIM VAS, AKO IKO PROCITA, NEKA KONTAKTIRA COVJEKA.
Ssk Stojan Simic Krpica
Prijatelji, pažnja! Prenosim hitnu molbu!
POTREBNA JE POMOĆ MOM SINU... POSTAVITE NA 10 MINUTA, NA SVOJ PROFIL!!!
HITNO POTREBNE "VEPERSID "AMPULE, RADI NASTAVKA HEMO-TERAPIJE MOG SINA STEFANA, KOJI JE BEZ NJIH ŽIVOTNO UGROŽEN! ZATO VAS MOLIM DA, UKOLIKO POSTOJI NEKO KO IH IMA, A MOŽE DA MI IH USTUPI ILI PRODA, NEKA MI SE JAVI NA MOB. 061/288-12-33, HITNO!!!
VAŠA POMOĆ BI MI DOBRO DOŠLA I NA NAČIN DA SE OVA PORUKA POSTAVI NA VAŠ ZID, U NADI DA ĆE OVU PORUKU VIDETI ONAJ, KO POSEDUJE AMPULE VEPERSID-a!
UNAPRED HVALA.

[Narya]

Najgore je bilo vidjeti njenu djecu kraj kreveta, djevojcicu od 9 i djecaka od 14 godina Tuga

koliko god je svima nama koji imamo roditelje bolesne od raka teško, meni je ovo nekako najgore - kada su ljudima mala djeca. ko ima odraslu djecu koja se sama brinu o sebi, ako dođe do kraja makar može da se sa njima oprosti sa saznanjem da ih je izveo na put i da sami mogu da sebi obezbijede sve što im treba.

Kod nas postoji veliki strah od "onog najgoreg", eto mnogi mu cak ni ime ne zele reci, karcinom, tumor, rak, mnogi i skrivaju simptome dok ne bude kasno. A kamoli da se ljude malo educira, ne slusati ljekare opce prakse koji pricaju o nasljednosti i slicno, vec se educirati o uticaju imuniteta na razvoj ove bolesti, o jacanju imuniteta, o aktivnoj prevenciji, i slicno. O samoj sustini bolesti, pa kada se koliko toliko shvati, onda se moze i (pokusati) lijeciti. Ja recimo gledam razliku prije 30 godina i danas, tada je tumor bio prakticno neizljeciv, jer niti se mogao na vrijeme otkriti kao danas, niti je medicina imala saznanja koje ima danas.

slažem se.
još da dodam da po je po mom mišljenju ovo kod nas epidemija raka. ne sjećam se više da je neko u mojoj blizini umro, šta ja znam, od srčanog udara ili tako nešto. samo neki karcinomi. ispada da ko umre od neke "obične" bolesti može da se smatra sretnim.

što se tiče nasljednog faktora dođe mi da nikad više i ne odem kod doktora kada mi kaže: štaaaaa? majka vam ima rak dojke? štaaaaa? otac vam je imao dijabetes? štaaaa? umro je od srčanog udara? cccc...
pa me onda pogleda kao da su i meni dani odbrojani.

Nakon svakog pregleda i svakog "u redu je", proslaviti. Pa koliko traje, traje.

na kraju se sve i svede na to.

na to i da jedni drugima pružimo onoliko ljubavi koliko je moguće. da makar ne žalimo što nešto nismo rekli ili uradili dok su nam bolesni roditelji bili živi.

[dzejkej]

Imam prijateljicu koja se sa ovom bolescu bori 7 godina, kada su joj otkrili rak, nisu joj davali vise od godinu dana, ona zivi sa tim vec 7, ali je pri kraju. Nisam je danas mogla prepoznati, imala sam strasnu zelju da je vidim (znam, zadnji put) i na neki nacin mi je drago sto jesam, ali mi je duboko zao sto sam je takvu vidjela. Ogromne izrasline velicine teniske loptice svuda po tijelu, nema ni 30kg, ima uzasne bolove, slabo i prica, sve shapuce, oci joj pune suza. Pitala sam je danas o cemu razmislja, veli da misli kako je zivot lijep, bez obzira sto je bolesna, da i dalje zivot voli, samo je umorna, nema vise snage da se bori Najgore je bilo vidjeti njenu djecu kraj kreveta, djevojcicu od 9 i djecaka od 14 godina Tuga

e Boze dragi..
tuga..
tacno je to, jos je veca tuga kad se ostavljaju maksumi iza sebe.. opet kad su odrasli ljudi, formirane osobe, cini mi se da je to nekako olaksavajuca okolnost. ovako, maksumi.. jadna zena.. da joj dragi Bog olaksa patnje..

[Cholina_Lokica]

Kod nas situacija sljedece: Karcinogeni limfomi iskacu na kozi, svi idu vani, natekne mjesto i onda puknu i iscure, i nema ih odna vise na tom mjestu, nego na drugom... Doktori o tome nista ne govore, da li je to dobro ili lose....

Slali smo nalaze i terapije u Svicarsku kliniku za koju su nam rekli da je najbolja za limfome, i dobili odgovor da je terapija koju prima ovdje bolje nego sto bi je tamo dobijao Te da iz tog razloga ne preporucuju dolazak jer u sustini kod njih bi nazadovao

[laki@]

Pozdrav svima,jednostavno Vam moram napisati svoje iskustvo sa mojim pokojnim ocem.Tesko je ranjen na Markalama 1994 u februaru i kroz tranfuziju krvi dobiva hepatitis C.I zivio je 18godina sa tom bolesti bez nekih vecih komplikacija jer se hranio zdravo i pio odredene lijekove,prosle godine vadi sve zube i stavlja protezu koja mu neodgovara kao zulja ga i i gadi mu se jesti.U decembru pocinje naglo da gubi natezini(7 kg) ide kod svoje dr.Zore koja ga vodi vadi markere i svi nalazi uredni.A dr Zora kaze izvadi zube najedi se sve je ok.U naredna dva mijeseca godi na tezini i 20kg i konstantno znojenje.Meni pukne pred ocima i odvedem oca privatno na CT abdomena kadi imam i sta vidjeti karcinom sa metastazom na pet mjesta.Sok,nevjerica sta dalje pitam doktora sta ikako dalje a on kaze nema dalje idite kuci i ispunjavajte mu zelje budite uz njega . Neznam kako smo izdrzali al evo 4 mjeseca kako je umro smirena sam jer znam da je na boljem mjestu da nema bolova i vjerujte da nemam vise onog grca u stomaku.Tesko je gledati svog roditelja kako umire,a nemozete mu pomoci........budite hrabri i hvala bogu pa postoji smrt.......

[nova_korisnica]

laki@, zao mi je zbog tvog gubitka
lokice, ako govoris/razumijes njemacki, ima jedan forum: http://www.krebs-kompass.de/ gdje mozes dobiti dosta informacija o razlicitim oblicima karcinoma, terapijama, iskustvima i sl...neke odgovore mozes dobiti od ljudi koji to sami prozivljavaju ili clanova njihovih porodica...
zoya, to je tuga da veca ne moze biti...moja rodica je iza sebe ostavila dvoje djece (curica 5 god i djecak ...cesto pomislim na njih kad me uhvati tegoba...ipak je meni 30 god, imam svoju porodicu, ali tuga oko majcine bolesti ne prestaje...pogotovo ovih dana kada trpi jake bolove...sva sreca uspjeli smo joj poslati neke malo jace tablete protiv bolova...njena doktorica kucne medicine joj je protiv bolova dala kafetin ja fakat ne kontam je li ona misli da joj to moze pomoci ili da li uopste razmislja o tome sta joj preporucuje....

drzite se ljudi...

[dzejkej]

e cuj kafetin?!
tvoj post me podsjeti na sve ono sto smo mi prosli. kakav crni kafetin. moj otac je imao rak pluca i rak kostiju, trpio je uzasne bolove. dobijao je morfij, onoliko koliko je dozvoljeno + svi moguci analgetici.
pisem jer mozda nase iskustvo moze nekome pomoci. otac je imao dobre doktorice i u DZ i na Kosevu ali smo angazovali i doktora koji je dolazio u kucne posjete. to mu je mnooogo olaksalo, posebno u posljednjim mjesecima. preporucujem svakome ko moze to priusiti da tako uradi. takodje, mama je medicinska sestra pa je morfij mogao dobijati i kuci a mogu misliti kolike tek bolove trpe ljudi koji cekaju hitnu ili moraju ici u DZ na inekciju.

[laki@]

laki@, zao mi je zbog tvog gubitka
lokice, ako govoris/razumijes njemacki, ima jedan forum: http://www.krebs-kompass.de/ gdje mozes dobiti dosta informacija o razlicitim oblicima karcinoma, terapijama, iskustvima i sl...neke odgovore mozes dobiti od ljudi koji to sami prozivljavaju ili clanova njihovih porodica...
zoya, to je tuga da veca ne moze biti...moja rodica je iza sebe ostavila dvoje djece (curica 5 god i djecak ...cesto :(pomislim na njih kad me uhvati tegoba...ipak je meni 30 god, imam svoju porodicu, ali tuga oko majcine bolesti ne prestaje...pogotovo ovih dana kada trpi jake bolove...sva sreca uspjeli smo joj poslati neke malo jace tablete protiv bolova...njena doktorica kucne medicine joj je protiv bolova dala kafetin ja fakat ne kontam je li ona misli da joj to moze pomoci ili da li uopste razmislja o tome sta joj preporucuje....

drzite se ljudi...

Hvala na lijepim rijecima moj otac je uzimao kapi Tranzem u malo infuzije nakapavali smo mu 20 kapi pa spricom smo mu davali jer nije mogao da guta i pomagalo je .......probajte sve ..samo im olaksajte molim Vas i budite uz njih ....

[nova_korisnica]

eto vjerovali ili ne, kafetin
sva sreca (muz mi je ljekar) pa smo joj kupili tilidin tablete (pila ih je nakon operacije, prije pocetka terapija) i malo joj je sada lakse...doktoricu kad je pitala za tablete tramadola ili tilidina ova joj rekla ma to vam je opioid, prejako je to...mislim, je li ta zena svjesna uopste njenih bolova?? kako ce joj sutra morfin prepisati??
sto se tice onkologa, ona je do sada stvarno bila ok i fina...ali dzaba ti to sve kad se bolest ne moze lijeciti
dzejkej, kako vam se zvao taj doktor sto je dolazio u kucne posjete?
ja, nazalost, nisam sa svojom majkom...zivim 1500 km od nje i ocekujem bebu svaki dan, tako da jos ne mogu da idem u bih...ali planiram cim prije budem mogla...telefoniram sa njom svaki dan nekoliko puta i kad je vidim onako svu slomljenu i shrvanu, jedva se suzdrzim da pred njom ne odvalim plakati

ovo mi je najgora tema na forumu...prije sam je znala ponekad procitati i oplakati i boga moliti da ne dodjem u situaciju da ikada razumijem ljude koji pisu...ali eto...nazalost, svako ima nekoga o kome moze pisati na ovoj temi

[Cholina_Lokica]

laki@, zao mi je zbog tvog gubitka
lokice, ako govoris/razumijes njemacki, ima jedan forum: http://www.krebs-kompass.de/ gdje mozes dobiti dosta informacija o razlicitim oblicima karcinoma, terapijama, iskustvima i sl...neke odgovore mozes dobiti od ljudi koji to sami prozivljavaju ili clanova njihovih porodica...
zoya, to je tuga da veca ne moze biti...moja rodica je iza sebe ostavila dvoje djece (curica 5 god i djecak ...cesto pomislim na njih kad me uhvati tegoba...ipak je meni 30 god, imam svoju porodicu, ali tuga oko majcine bolesti ne prestaje...pogotovo ovih dana kada trpi jake bolove...sva sreca uspjeli smo joj poslati neke malo jace tablete protiv bolova...njena doktorica kucne medicine joj je protiv bolova dala kafetin ja fakat ne kontam je li ona misli da joj to moze pomoci ili da li uopste razmislja o tome sta joj preporucuje....

drzite se ljudi...

Moje znanje njemackog mi ne pomaze na ovim hajmo reci medicinskim forumima
Nasli smo jos nekog doktora da pokusamo sa nekom terapijom, pa cemo vdijeti da li ce djelovati, tek danas to pocinje... Mislim da nam je ovo jos posljednja sansa da se nesto uradi, da ih nazalost vise necemo imati... Jako je lose

[radostan dan]

Neznam kako smo izdrzali al evo 4 mjeseca kako je umro smirena sam jer znam da je na boljem mjestu da nema bolova i vjerujte da nemam vise onog grca u stomaku.Tesko je gledati svog roditelja kako umire,a nemozete mu pomoci........budite hrabri i hvala bogu pa postoji smrt.......

i kada te moli da mu skratiš muke...
i kada ti na -nemoj molim te, bori se, kaže - što si takav, ja bih tebi to učinio, nikad ne bih dozvolio da se ovako patiš-
tako da se slažem sa tobom po pitanju boldanog.

[numizmatic]

i kada te moli da mu skratiš muke...
i kada ti na -nemoj molim te, bori se, kaže - što si takav, ja bih tebi to učinio, nikad ne bih dozvolio da se ovako patiš-
tako da se slažem sa tobom po pitanju boldanog.

Jao Bože, ne mogu da vjerujem.
Moj mozak ovo uopće ne može da pojmi.
Koji to mora biti bol.

Hvala dragom Bogu i svemu svetom što se ja nikada nisam našla u ovakvoj situaciji. Ja ovo ne bih mogla podnijeti.

[Narya]

laki, žao mi je što ste kroz to morali proći

i ovo što napisa radostan_dan, ne mogu da zamislim taj užas

moj tata je umro tako što je ustao da se napije vode jedno jutro i samo je pao i umro. to je bio užasan šok za sve nas. čovjek koji je bez obzira na jedan infarkt i dijabetes živio najnormalnije, radio, bio aktivan, pokretan, vječito vedar, koji je izgledao deset godina mlađe nego što je imao godina (umro je u 61.) da tako iznenada ode. jedno veče pričaš sa ocem o tome kako ćete za vikend nešto zajednički raditi na vikendici, a ujutro njega više nema. dugo mi je trebalo da prihvatim njegovu smrt, ali sada 11 godina poslije shvatam da je umro na takav način da nije ni znao šta mu se desilo i da bi za takvog aktivnog čovjeka od same smrti bilo gore to neko lagano propadanje od teške bolesti kojoj nema lijeka. sada sam potpuno mirna kada kažem da sam zavalna što mi je otac otišao na takav način.

u svjetlu ovoga šta mi se dešava sa mamom potpuno razumijem sve one koji svojim bližnjima ne žele veliku patnju i koji žele da im muke ne traju dugo. jednom sam čula jednu ženu kako kaže: samo da mi je mati živa, pa makar i na postelji. nikada to svojoj mami ne bih poželjela. ako treba da umre neka umre na način najbliži onome kako mi je tata umro.

a što se karcinoma tiče kod nas stanje onako. krva slika joj je loša bez obzira na sve živo šta uzima, pa prima injekcije neupogen, a one joj sve uništiše - imaju milion nuspojava i mamu su zakačile one vezane za iznenadne padove pritiska, nepravilnosti u radu srca. ni hemoterapija joj ne pada gore od toga. poslije hemoterapije se malo odmori jer bude kao umorna malo i malo je bole noge i to je sve, ali čim krene sa neupogenom odmah lupanje srca, pritisak jako nizak, vrtoglavice, slabost, to je baš obori i oslabi.

da li ima neko koje primao ove injekcije pa da možemo razmijeniti iskustva?