mirzaaa33 wrote:ABH017 wrote:mirzaaa33 wrote:Nema se šta poštovati nečije uvjerenje. Poštujem to ako si odlučio da vjeruješ al nemoj mene tjerati da ja poštujem Allaha, Muhameda, Isusa, crkvu, hodžu, IZZ samo zato što ti poštuješ.
Meni moja nevjera a vaša vjera u džamiju.
Upravo o tome se radi @mirzaaa33.
Niko ovdje od tebe ne traži da ideš u džamiju. Niko ne traži ni da poštuješ Allaha, Muhammeda, Isusa, a pogotovo ne hodžu. Ako očekuješ da neko poštuje tvoje životne ideale i tebe kao ličnost, onda se i od tebe očekuje da poštuješ tuđi izbor ideala i tuđu ličnost, bez obzira koliko tebi ti ideali bili besmisleni. Na drugoj strani je sve u obbrnutom smislu. Nekome su tvoji ideali besmisleni, ali to ne može biti povod da te se (samo) zbog toga omalovažava.
I da. Moja vjera ide u paketu sa mnom. To je dio moje ličnosti i mog karaktera. Kako misliš da je upakuješ u džamiju, jer ja nisam nikakav vjerski službenik i samo povremeno odlazim u džamiju? S druge strane, 90% moje vjere nema šta da traži u džamiji, već upravo na ulici, u društvu, ne kao faktor nametanja drugima, već kao faktor mog odnosa prema drugima i prema društvu ukupno.
Nisam ja tražio da ti ostavljaš vjeru kod kuće i ne nosiš je na ulici, da se ne ponašaš lijepo i kulturno ako to radiš zbog vjere, da ne pomažeš drugima ako to radiš zbog vjere, da ne poštuješ druge ako to radiš zbog vjere, da ne pljulješ po ulici i čekaš crveno na semaforu, da ne paziš hoćeš li koga udariti autom. Ako ti je vjera potrebna za to ponesi je sa sobom na ulicu a ja ću ti biti mnogo zahvalan.
Kada očekuješ da se sve mora prilagođavati tvojoj vjeri i religiji onda imamo problem.
Problem imamo i kada smatrate da ja vaše mišlljenje važnije i što se ja moram ponašati ko sa retardiranom bijesnom djecom, paziti da koga ne uvrijedim riječima ili djelima radeći najnormalnije stvari.
Problem imamo i kada se nameće djeci da poštuju Boga, Allaha, Muhameda, hodžu, vjernike, kada se traže pare za religiju a oni koji ne daju, ne idu u džamiju itd budu izloženi uvredama i osudama, izbjegavanjima. Ovo je manje očito u većim gradovima ali u selima jeste. Pa se iz toga rađa neka vrsta komformizma. Mogao bih do sutra nabrajati šta mi sve smeta..
Opet pišeš isto. Zato i imaš problem.
Tražiš da ne poštuješ sve to što si nabrojao, a da neko, istovremeno, poštuje tvoje ideale. Ne ide to tako. Da se ne ponavljam, možeš nabrajati do sutra šta tebi smeta, mogao bih i ja...
Želiš li da tebe i tvoje ideale neko poštuje, moraš biti spreman da i ti poštuješ njegove ideale. Niko ti to ne nameće, ali tako ti je to u životu, bez obzira da li se radi o vjeri ili o bilo čemu drugom.
Da bi očekivao od nekog da tebe poštuje, moraš biti spreman da i ti poštuješ njega. Dokle god ti ne poštuješ moje ili bilo čije drugo ideale, kako možeš očekivati da taj isti poštuje tvoje?
Mislim, kakav je smisao da očekuješ poštovanje od onog kojeg ne poštuješ i kojeg bi "strpao u džamiju", ili gdje već? Šta ti znači njegovo poštovanje?
Trebaš shvatiti upravo to, da vjera nije samo to što si nabrojao i da se ne ogleda u tome da, kako ti kažeš, vjera nekome "treba" da bi se ponašao kako treba. Vjera i sve to što si nabrojao (a što, očigledno, ne možeš da poštuješ) su utkani u karakter i ličnost vjernika, ne samo u ponašanje. Vjernik osjeća ljubav prema svemu tome što si nabrojao. Postavlja se pitanje zašto bi bilo kome smetala nečija ljubav prema nečemu, ako se, kako kažeš, to njega uopšte ne dotiče.
Kad to shvatiš, biće ti mnogo lakše da poštuješ bilo koju osobu pored sebe i da na njega ne gledaš kao na svog neprijatelja, koji bi da ti nešto nameće. Suprotnosti mogu, itekako, živjeti skupa i nadopunjavati se, ukoliko se poštuju međusobno.
