Vukovar, kao vojna operacija i nema toliko značenje koliko ima kao 180°-a prekretnica ratova u Jugoslaviji. Rezultat svi znamo: JNA uz obilatu pomoć kojekakvih hordi skupljenih s koca i konopca nakon 87 dana klasične srednjovjekovne opsade zauzimaju Vukovar. Evo tih pokazatelja prekretnice u pomenutim ratovima:
1. Hrvatska gubi Vukovar, ali dobija međunarodne simpatije koje do tada nije imala, ali koje im otada itekako puno znače za nastavak rata (a bogami i pripremu za BiH);
2. JNA (čitaj Srbi) ulaze u Vukovar ali po Pirovoj cijeni: 3,500 hiljade izbačenih iz stroja, 2 uništena aviona i 110 oklopnih vozila...
3. JNA nikada ne bi ušla u Vukovar bez pomoći gore pomenutih hordi, što je i pokazala do septembra 91-e, a tek utrčavanjem "u teren" Arkana i Šešelja, situacija se hametice mijenja.
4. Gornjim činom Srbi gube ama baš sve adute u kartama naspram svjetske javnosti, i dalje samo nastavljaju svoj sunovrat u provaliju žigosanja i osude javnosti (čak i u Srbiji)
5. Vukovar je zadnji ekser u mrtvačkom sanduku JNA, jer nakon njega ista de-facto prestaje da postoji kao takva (što bi moja rah. nena rekla: Ni Jugoslovenska, ni narodna, ni armija...

)
6. Nakon Vukovara dramatično se mjenja kadrovska struktura i politika JNA i Srbije
7. Do Vukovara se i moglo misliti da JNA i njen rezervni sastav mogu iznijeti ideje nekakve "pokrpljene" Jugoslavije, ali nakon istog uviđa se da su samo srpske para-militarne jedinice i lokalni Srbi motivisani za odlazak u i vođenje tako definisanog rata. Što se na najtragičniji način reflektovalo u BiH. Znači: "široki odziv radničke klase i poštene inteligencije i ustrajanost naroda i narodnosti SFRJ na očuvanju ustavnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta SFRJ - JOK"
8. Svjetska javnost uviđa da ovdje više nema govora o očuvanju Jugoslavije, u ma kakvom obliku, i uviđa i podržava međunacionalnu podjelu mesa lešine koja se zvala SFRJ. Znači: Nakon što su Slovenci još i prije zaokružili svoju nacionalnu teritoriju, Srbi, Hrvati, Bošnjaci i Makedonci, sa utrčavanjem Albanaca i Crnogoraca u drugom poluvremeneu - NA VAS JE RED
9. Sve navedeno u prethodnoj tački otvara širom mračne kapije bjelosvjetske hohšatplerske špekulacije u vidu "brige za narode sa ovoga prostora" (što se u politici pejorativno naziva "diplomatija")
10. Nakon sve halabuke oko toga ko je "oslobodio" a ko je "okupirao" Vukovar, isti ovaj hohšatpleraj u rukavicama predaje (reintegriše) Vukovar u teritorij Hrvatske - bez ispaljenog metka. Srbi malo prde, malo se kurče, ali u konačnici klepe ušima i pomire se s time da ni Hrvati neće baš udarati u talambase oko "oslobođenja stolnog grada".
U konačnici i nakon 22 godine imamo: "avetinjski tih pejzaž nečega što se nekad zvalo gradom, a koji se sada sastoji od kilometara gomila cigli i šuta, zahrđalih olupina automobila, popadalih krovova kuća i bandera koje vire iz ruševina. Vjetar fijuče kroz opustošena skladišta duž obala Dunava, a i sljedećeg proljeća će po njima niknuti trava, ptice će se gnijezditi po ovim gomilama, a nade za oporavak NEĆE BITI"
Ili, što bi rekao jedan srpski političasr (lično mi se gadi, pa mu ime neću ni spominjati):
"Ne mogu da čestitam na "pobedi" u Vukovaru koja se tako euforično proslavlja u ratnom propagandom zatrovanoj Srbiji. Ne mogu, jer ne želim da povredim žrtve, hiljade mrtvih, niti neprolazni bol i nesreću svih preživelih Vukovarčana, jer je Vukovar Hirošima hrvatskog i srpskog ludila... Svi u ovoj državi koje više nema, a Srbi i Hrvati naročito, preživljavamo dane najveće sramote i propasti... Potomstvo će se stideti i ovog igranja, ovog pevanja, ovog bekrijanja u gradu-grobu, u gradu-kosturu. Treba poskidati kape i barem ćutati, a ne slaviti pobedu."
Ja, drugovi, toliko
