Nurudin wrote:
Apsurd je što se ti isti onda kite tim "šarenim islamskim ruhom" , sad kad je popularno biti širok i tolerantan, a recimo ja se sjećam
kad je sam Arzuhal nekad pisao na temi na kojoj je bila riječ o ubijanju Mensura Haladža, zbog njegovih heretičkih izjava,
izjavio da ga je i trebalo ubiti jer javno iznosi svoje heretičke stavove.
Mislim, odluči se, ili si tolerantan prema svim pristupima islamu ili si egzekutor , ne može oboje. Može ako si dvoličan
pa je tolernacija za javnost, a privatno si zadrta i nasilna stava.
Hajde da ti odgovorim na neke stvari u kojima mi se in/direktno obraćaš u zadnjim postovima, nevezano samo za ovaj citirani dio tvog zadnjeg posta...
Naravno da imaš (što se mene tiče) slobodu i treba da je imaš, da misliš, govoriš i doživljavaš islam, budizam ili bilo što onako kako to ti vidiš, to meni nije sporno nikad bilo. Ono na što sam ja reagirao više puta su stvari jedne vrste nepoštenog odnosa. Jedan od takvih odnosa (ovo se ne odnosi samo na tebe) je kada se koristite ličnostima ibn Arebija, Rumija ili Halladža - pozivajući se na njih i kazujući kako su oni izrekli istine koje su iznad "dogmatizma islamske religije" - a da pri tome ili zaboravljate ili namjerno pokušavate da ih "falsficirate" a kada je riječ o njihovom odnosu spram tog istog islama ili "propisa islamske religije" jer svi oni su se pridržavali do kraja tih istih propisa: obavljanje namaza, post mjeseca ramazana, obavljanje hadždža, zekat, sadaka, zikr, itd.
Dakle nije meni sporno da vi imate potpuno drukčije poglede na Kur'an, Poslanika, alejhi-selam, islam, propise islama,
i nije sporno da vi pronađate u nekim djelovima učenja i tumačenje kod Rumija ili ibn Arebija nešto što vas se dojmilo ili je "pogodilo" nešto o čemu i sami mislite da je tako pa navodite i citirate njih,
ali nemojte - samo zbog toga što ste sami napustili "islamsku religiju" i odlučili da ste prerasli "potrebu obavljanja formalnih islamskih propisa", odnosno odbacili islam - pokušavati i ibn Arebija, Rumija i Haladža (i ostale velikane tesavufa i islama) predstaviti takvima kada nisu bili takvi, oni su sve propise izvršavali kao i ostali muslimani. Samo je njihova spoznaja, njihovi kapaciteti, njihova mogućnost primanja (kabilijjet) bila - a Kur'an govori o tome - iznad brojnih drugih vjernika, iznad znanja kruga muslimanske jurisprudencije, a pogotovo znanja i spoznaje masa, puka.
To je samo jedna stvar...
Što se tiče Haladža, njegova stvar pripada onom području u kojem su se sreli hazreti Musa, alejhi-selam, i hazreti Hidr, alejhi-selam (sura
el-Kehf). I tebi je to veoma poznato. Musa, alejhi-selam, je, laički rečeno, imao i predstavljao Znanje o
izvanjskoj zbilji (Zakonu) a Hidr je predstavljao
Znanje o unutarnjoj zbilji, imao je
ilmi-ledun, "probuđeno znanje", od Boga darovano znanje o stvarima koje izmiču racionalnom diskursu. A oba su od Allaha, obje vrste znanja i njih dvojica. Ono što je radio Hidr bilo je nepojmljivo po znanju Musa, alejhi-selama. A obojica su bila u pravu.
Tako je i sa Haladžom: on može biti (ili jest) u pravu po pitanju jednog znanja ili spoznaje, ali po pitanju vanjskog zakona (šerijata) on je kriv.
Zato su druge sufije kazale: sama ekstatična izjava Haladža je odredila njegovu sudbinu. On je sam izjavu koja pripada unutarnjoj zbilji ogolio i iznio napolje i zato se desilo to što se desilo. Nijedna vrsta znanja tu nije kriva.