Kikibombona wrote:arzuhal wrote:Znaš li što mi se sviđa kod tebe, iskreno, a čemu se mnogi drugi opiru? Ti se odmah pokenjaš vjerniku na njegovu vjeru, odmah uglavu, odmah izvrgneš sve ruglu, u par postova, cinično se i nadmoćno nasmiješ i - odeš. To je za mene veoma pošten i prihvatljiv stav jer je jasan, otvoren, direktan. I nema potrebe za dvije stvari : (1) za nekakvom prijateljskom komunikacijom, normlanom nekom argumentacijom, dogovorom, razumijevanjem i sl. u smislu nekakvog tobožnjeg zbližavanja ljudi različitih religija/svjetonazora i (2) prikrivanjem negativne emocije koja se bezuspješno pokušava upakovati i prikriti silnim ponjava-postovima u kojima se, aman, želi samo da se argumentira, nude dokazi, poziva na logiku i metodologiju, iskustvo, znanost, etc.
Znači nema toga, nema šuplje, nema ublehe, ima samo direktno iznošenje stava kojim se iskazuje odvratnost i završena priča...Tako treba, biti pošteniji, hrabriji, iskreniji, time neće biti licemjerja, bit će se dosljednije...
Ne znam je li produkt vjere izreka 'ne cini drugome sto ne bi volio da neko cini tebi', ali se svojski trudim da je se pridrzavam. Ko uspije u tome, covjek je za pohvaliti. Ja se trudim.
Ovako ja isto sa vjernicima u facu, koji imaju kapacitet argumentovano razgovarati bez da se ljute. Recimo, sa rodjenom majkom vise ne pricam o ovim temama, jer se odmah naljuti. Napadne moj nacin zivota, sto ja saslusam bez ikakve ljutnje, ali se onda ljuti ona kada kazem da joj je poslanik varalica. E jbg onda, to nije posteno. Ja tebe pod plastom vjere mogu blatiti, a ti moju vjeru ne smijes kritikovati. I primjetio sam da se najvise ljute oni koji nisu sigurni da je vjera od Boga. Tacno vidis strah, plase se da im ne razbijes uvjerenja. Zato postanu agresivni.
Dakle, nemam nikakv problem da se atakuje na moj svjetonazor i nacin zivota. Siguran sam da radim dobro za svoje tijelo i psihu. U fantasticnoj sam formi u svakom pogledu.

E sad, da sumnjam u svoj zivotni put, da smatram kako sam mozda na krivom putu, mozda bi i mene frustriralo ako bi neko atakovao na uvjerenja i nacin zivota.
Ti, džentlmenski i pun samopouzdanja, nudiš svoj svjetonazor pod udarce kritike jer se ne plašiš svog izbora! Aplaudiram, glasno! Postoje raznoliki načini iskazivanja frustracije i kompleksa kod pojedinaca, bilo da su vjernici ili nevjernici, nije nužno samo u tome da se neko boji za svoju vlastitu vjeru ili sumnja u svoju religiju, pa da reaguje burno na nečije "napade", nego to može biti i preventivna aktivnost, neki vjernik ili nevjernik mogu tu svoju frustraciju, svoju slabost, strah, nesigurnost, neki kompleks, bilo što i kako god to nazvali, pokušati sakriti, suzbiti, umanjiti na način da napadaju tuđa vjerovanja i uvjerenja a ne da samo brane svoja, tuđe svjetonazore, a da nisu ničim izazvani, da imaju nekakvu čudnu potrebu da hodaju unaokolo i ljudima se kenjaju u život jer vjeruju ili ne vjeruju kako treba, jer su glupi što vjeruju u jednu Knjigu ili jadnici i nesretnici što ne vjeruju baš u tu Knjigu.
Iskompleksiranih, utučenih i očajnih ljudi koji to i ne znaju da su ima
i među krštenim i među nekrštenim podjednako, imaju potrebu (dok se kunu da nemaju nikakvu lošu namjeru) da pametuju bez ikakva razloga i potrebe, bez da ih iko pozove..Toliko mediokritetstva u tim izlučevinama te šake sivih moždanih ćelija, toliko nekakve prpošne i zamišljene pameti i inteligencije da me čudi što se Zemlja više ne strovali pod nama, kada nam se već nebesa ne sručuju na glavu...Toliko samodopadnosti, toliko prividne dobrote, toliko nekog jeda i licemjerja samo ljudska vrsta može istovarit iz sebe, niko drugi...