Da se razjasni, vozila se prilikom testiranja propisanim testnim ciklusom ne testiraju ni u kakvoj laboratoriji. Nisu kunići.
Vozila se testiraju u ispitnoj stanici, na valjcima koji stvaraju otpor kotljanja i dodatno simuliraju otpor vazduha pri kretanju određenom brzinom.
Testni ciklus koji je trenutno propisan naziva se NEFZ (na njemačkom -
Neuer Europäischer Fahrzyklus), odnosno NEDC (na engleskom -
New European Driving Cycle).
Testni ciklus bi trebao predstavljati simulaciju koja je bliska stvarnim uslovima voženja na gradskim saobraćajnicama i na putevima rezervisanim za saobraćaj motornim vozilima, međutim po mišljenu mnogih aktuelni NEFZ/NEDC je daleko od realnih uslova, prije svega zbog male prosječne brzine, kratkoće trajanja i malih ubrzanja, te zbog toga što ne propisuje kada i kako je potrebno vršiti promijenu stepeni prenosa.
NEFZ/NEDC traje ukupno 1.180 sekundi (19 i 2/3 minuta) i podijeljen je na dio koji simulira vožnju u gradu u trajanju od 780 sekundi (13 minuta) i dio koji simulira vožnju međugradskim putevima rezervisanim za saobraćaj motornim vozilima u trajanju od 400 sekundi (6 i 2/3 minuta):
Kao što se vidi, ukupna simulirana dužina puta koji "pređe" automobil prilikom testiranja je 11 km. Pri tome se "kreće" prosječnom brzinom od 33,6 km/h, i ostvaruje najveće ubrzanje od 1,04 m/s2. To je jako mala vrijednost ubrzanja pri kojoj je za dostizanje brzine od 100 km/h iz mirovanja, potrebno 26,7 sekundi.
Korištenjem testnog NEFZ/NEDC ciklusa vrši se mjerenje slijedećih vrijednosti, koje se upisuju u dokumentaciju određenog tipa vozila:
1. potrošnja goriva u gradskoj vožnji, iskazana u l/100 km, a mjeri se u prvoj fazi ciklusa;
2. potrošnja goriva u međugradskoj vožnji, iskazana u l/100 km, a mjeri se u drugoj fazi ciklusa;
3. kombinovana potrošnja goriva, iskazana u l/100 km, a mjeri se tokom cijelog ciklusa;
4. količina izbačenog ugljen dioksida (CO2),iskazana u g/km i
5. količine štetnih sastojaka u izduvnim gasovima: ugljen monoksida (CO), nesagorjelih ugljikohidrata (xHC), čestica čađi (PM) i azotnih oksida (NOx), čije su najveće dozvoljene vrijednosti propisane odgovarajućom normom.