madner wrote:
Da vidimo koji nivo je od 93 zdogovorno mogao razmjeniti teorije. Vojnici koliko znam nisu znali da je sve dogovoreno, tako da njih mozemo iskljuciti. Komadanti ceta i bataljona, tesko i oni da su bili ukljuceni.
Da li su znali komadanti brigada, divizija i korpusa? Ako nisu znali, kako tacno su izvrsene razmjene?
Dovoljno je da su znali glavni ljudi koji su rukovodili svakom od strana plus glavni ljudi iz vana.
Dogovore se Alija, Franjo, Slobo pri kraju 93-će/početkom 94-te da bude ovako kako je na kraju i bilo. Jasno je da Srbi svom narodu ne bi mogli objasniti zašto se dobrovoljno odriču RSK i tolike teritorije u BiH jer u tom momentu su držali 70% BiH. Dakle trebalo je u ratnim dejstvima da nekako izgube RSK i 20% BiH.
Da bi to postigli moraju postići situaciju da srpske snage budu nadjačane a to je bilo moguće samo ako se Bošnjaci i Hrvati ujedine i zajedno udare. Od sredine 1994-te HVO i ArmijaBiH djeluju zajedno. Naravno, Slobo okreće leđa pobunjenicima da bi i na taj način bili slabiji. A tu su i NATO udari kao šlag na tortu.
NIKO ne tvrdi da su obični vojnici znali za dogovor. Nisu znali ni njihovi komandanti brigada sasvim sigurno. Ali Karadžić i Mladić su sigurno znali i sudjelovali u predstavi. Sve je napravljeno da njihovi porazi koji će usljediti budu sasvim logični. Bez podrške iz Beograda, protiv dva udružena neprijatelja koji se više ne bore međusobno već zajedno protiv njih, a kasnije i sa NATO udarima naravno da će gubiti teritorije. To je sasvim logično ako je vojska demoralisana i ako nema pojačanja. Zato je dovoljno da znaju oni na vrhu jer oni su ti koji rukovode gdje će koja brigada u ispomoć, ko će se povlačiti itd. Uostalom, neki generali su kasnije govorili da je krajina prodana i da im nije jasno zašto im nije poslata pomoć. Obični vojnici i njihovi komandanti na terenu naravno nisu ništa znali ali brigade pa i korpusi su samo šahovske figure a lideri pomiću figure:
31.07.1994.
Milošević prihvata ponuđeni prijedlog Kontakt grupe 51-49 i to isto traži od samozvane RS.
«Stvorena je RS, koja po prijedlogu međunarodne zajednice treba da bude lagalizovana i da zauzima teritoriju polovine sadašnje BiH. …..Sada kada je RS ostvarena i kada je njena legalizacija izvjesna u granicama garantovanim od međunarodne zajednice, zahtjev za još veća odricanja građana SRJ i cijelog srpskog naroda ne bi se mogao braniti nijednim moralnim razlogom. Naprotiv, stvaranje uslova za ukidanje sankcija je u ovom trenutku najmanje što građani SRJ imaju pravo da očekuju od građana i rukovodstva RS….
03.08.1994.
Milošević: «Odluka rukovodstva na Palama je nesumnjivo najteža odluka protiv interesa cijelog srpskog naroda….Raspisali su referendum da bi sakrili svoju odgovornost iza leđa građana i naroda….Njihova odluka da odbiju mir ne može biti u interesu građana, već samo u interesu ratnih profitera i ljudi čija je savjest nečista, koji se boje dolaska mira…Sada su diretno stali protiv narodnog interesa i sebi prisvojili pravo da odluče o milionima ljudi… Zato moramo prekinuti svaki dalji odnos i saradnju sa takvim rukovodstvom»
Ministar spoljnih poslova Rusije Andrei Kozirjev: "Neću više razgovarati s Radovanom Karadžićem."
04.08.1994.
Nakon što su pobunjeni bosanski Srbi odbili mirovni plan, jugoslavenska vlada "prekinula je političke i ekonomske odnose" sa samozvanom Republikom Srpskom i uvela "blokadu granice".
26.08.1994.
U skupštini Srbije usvojena deklaracija o mirovnom planu Kontakt grupe za BH sa 126 glasova za i 2 protiv.
02.11.1994.
Predstavnik State Departmenta Majkl Mekari je izjavio da legalna bosanska Vlada ima razloga za pokretanje ofanzive s obzirom na srpsko odbijanje plana Kontakt-grupe. «Vlada u Sarajevu ima legitimne razloge da ostvari neke svoje ciljeve na vojnom polju. On je ocjenio vojne akcije bosanske strane «kao korak u službi mira»
I austrijska štampa pozdravlja ofanzivu ARBH u Bosni: «Bosnu očekuje treća uzastopna ratna zima – ovog puta uz prećutno odobravanje međunarodne zajednice» piše bečki «Standard»
03.11.1994.
HVO u zajedničkoj akciji sa ARBH su oslobodili Kupres
06.11.1994.
Glavni štab vojske pobunjenih Srba izdaje proglas:
» Poslije više od dvije i po godine teškog rata koji smo vodili i ostvarili veoma visoke rezultate na bojnom polju, svjetski moćnici u okviru tkzv. Kontakt-grupe skrojili su mirovni plan koji je naš narod ocjenio nepravednim i kao takvog odbacio. Tim povodom došlo je, nažalost, do narušavanja politčkih, ekonomskih i ukupnih odnosa sa našom maticom Srbijom, odnosno SRJ. U takvoj situaciji naši duševni neprijatelji muslimanski fundamentalisti i ekspnzionisti i hrvatske ustaše, koji žele da nas istrijebe sa naših vjekovnih prostora, digli su glavu i uz pomoć i blagoslov svjetskih silnika počeli snažnu ofanzivu protiv naše vojske i našeg naroda.“
11.11.1994.
Bil Klinton je izdao naredbu u skladu sa odlukom Senata, po kojoj SAD od 12.novembra u ponoć neće više učestvovati u sprovođenju embarga na isporuke oružja. Data je naredba mornarici SAD da više ne presreću brodove koji nose oružje za Vladu BiH.
21.11.1994.
NATO avijacija bombardovala je aerodrom Udbine.
29.11.1994.
Hrvatska vojska u sadejstvu sa HVO počela ofanzivu «Zima 94» iz Livanjskog polja prema Glamoču, Grahovu i Dinari. Cilj akcije bio je osigurati povoljan strateški prostor za oslobađanje okupiranih dijelova Hrvatske i BiH;
25.02.1995.
Pozivajući se na posmatrače UN londonski «Gardijan» navodi da se ARBH naoružava preko aerodroma u Tuzli i da je riječ o snabdjevanju oružjem ARBH uz pomoć NATO.
23.03.1995.
ARBiH oslobađa Opaljenik sa radio-relejnim čvorištem na Vlašiću.
1.-3.05.1995.
Vojno-redarstvenom operacijom Bljesak oslobođena je zapadna Slavonija i Posavina - UN sektor Zapad (oko 600 km2). Akcija je počela u 5.30 sati, da bi već oko 13.00 bez ikakvog otpora bio oslobođen Jasenovac.
25.05.1995.
Specijalni izaslanik generalnog sekretara UN-a Jasuši Akaši dao nalog za zračne udare. Šest aviona NATO-a bombardovalo je dva podzemna skladišta za municiju u blizini Pala. Sljedećeg dana još 6 bunkera u istom kompleksu.
06.06.1995.
Hrvatske snage su zauzele ključne kote na planini Šator, tako da sada artiljerijom pokrivaju Glamoč, Drvar i Grahovo.
02.07.1995.
Pripadnici francuskih mirovnih jedinica upotrijebili su minobacače 120 mm protiv jedinica vojske pobunjenih Srba u okolini Sarajeva.
Naravno, kao dio dogovora iz 93-će, Bošnjaci trebaju odustati od Srebrenice i Žepe i Srbi su očigledno tražili da se prvo to desi prije nego oni odustanu od RSK i zapadne Bosne. Pa sljedi:
06.07.1995.
Vojska pobunjenih Srba počela napade na Srebrenicu, demilitarizovanu i sigurnu zonu pod zaštitom UN-a. Komadanti Armije BIH traže od UNPROFOR-a pristup oružju koje su stavili pod kontrolom UN-a nakon potpisivanja sporazuma o demilitarizaciji. UNPROFOR odbija ovaj zahtjev. Holandski komandant usmeno zatražio zračnu intervenciju, no zahtjev je odbijen u štabu UNPROFOR-a u Sarajevu.
07.07.1995.
U Beogradu se susreli predsjednik Jugoslavije Slobodan Milošević i (Visoki predstavnik za BiH) Karl Bilt. Bilt je tražio od Miloševića da urgira kod bosanskih Srba kako bi se obustavila neprijateljstva oko Sarajeva. Međutim, Bilt se nije posebno osvrnuo na zbivanja u i oko Srebrenice.
08.07.1995.
Vojska pobunjenih Srba nastavlja ofanzivu na Srebrenicu.
Zahtjev za neposrednu zračnu podršku ponovo je osujećen.
11.07.1995.
Jedinice vojske pobunjenih Srba ulaze u Srebrenicu.
19.07.1995.
Jedinice vojske pobunjenih Srba ušle u sigurnu zonu Žepa. Civilno stanovništvo pod nadzorom UNPROFOR-a postepeno evakuisano.
Jasuši Akaši je izjavio prije toga da je pad Žepe neminovan i da UN nemaju sredstava kojima bi to mogle da spriječe.»Tužan sam zbog pada Srebrenice i predstojećeg pada Žepe. Mi, međutim, nismo u poziciji da fizički zaštitimo enklave»
25.07.1995.
Jedinice vojske pobunjenih Srba ušle u Žepu.
E sad, kad je taj dio dogovora ispoštovan, i Srbi su lagano krenuli ispunjavati svoj dio dogovora:
28.07.1995.
HVO zauzima Glamoč i Grahovo.
Pazi ovo, pada mu Glamoč i Grahovo (a samim tim i RSK) ali Mladić se tamo u podrinju bavi Srebrenicom i Žepom koji su okruženi već godinama. Ofirno do bola
04.08.1995.
Hrvatska vojska započela operaciju »Oluja«. Za tri dana veći dio samozvane Republike Srpske Krajine bio je pregažen.
07.08.1995.
Armija RBiH oslobodila Veliku Kladušu.
E, ali sada treba uvesti i NATO napade u igru da stvar bude još vjerodostojnija:
16.08.1995.
Specijalni izaslanik SAD Ričard Holbruk i specijalni predstavnik generalnog sekretara UN-a Jasuši Akaši razgovarali o unapređenju mirovnog procesa. Holbruk je izrazio mišljenje da će novonastala situacija na vojnom polju, uz vjerovatnu upotrebu zračnih udara NATO-a, biti od ključne važnosti za iznalaženje jedinstvenog vojnog i diplomatskog pristupa u pravcu rješavanja sukoba u BiH. Holbruk je zatražio da se, u okviru priprema za intervenciju NATO-a, skloni međunarodno osoblje koje bi vojska pobunjenih Srba mogla uzeti kao taoce.
30.08.1995.
Počeli zračni udari NATO-a na jedinice i objekte vojske pobunjenih Srba u BiH.
11.09.1995.
Udružene jedinice II i III korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine oslobodile su veoma jako četničko uporište - Vozuću.
12.09.1995.
HVO je zauzeo Šipovo.
13.09.1995.
HVO je oslobodio Jajce, a ARBH Donji Vakuf.
Peti korpus Armije RBiH krenuo u kontraofanzivu i ovladao širim rejonom Grmeča. Jedinice Petog korpusa ARBiH oslobodile Bosanski Petrovac.
14.09.1995.
HVO/HV zauzeo Drvar i prijevojem Oštrelj.
U svom pohodu jedinice Petog korpusa ARBiH oslobodile Ključ
17.09.1995.
ARBiH ulazi u Bosansku Krupu a zatim i Sanski Most.
19.09.1995.
Na pritisak zapadnih sila, posebno SAD, ofanziva se zaustavlja, jer je napredovanje ARBiH i HVO/HV premašilo ranije zadani teritorijalni odnos među "entitetima" s odnosom 51:49.
01.11.1995.
Počinju pregovori u vazduhoplovnoj bazi u Dejtonu (Ohio, SAD)