#676 Re: Sutorina:Pitanje koje će ujediniti Srbe i Bošnjake
Posted: 17/01/2015 01:10
Prema pripovijedanju popa Dukljanina i nekoliko bizantskih izvora (uključujući Konstantina Porfirogenet, Scylitzes, Cedrenus, Choniates, Zonaras) te oblasti pripadale su u razdoblju od 8. do 10. stoljeća Crvenoj Hrvatskoj. Do 12. stoljeća pripadao je Kotor, a vjerojatno i cijela Boka u užem smislu, Bizantskom Carstvu kao dio dalmatinskog temata. Poslije smrti cara Manuela 1180.Kotor i primorje je zauzeo raški veliki župan Stefan Nemanja. Boka je time postala dio srpske države i ostaje u tom sklopu do smrti dinastije Nemanjića 1371. U srpskoj državi imao je Kotor važan položaj kao veza sa Zapadom, a razni trgovci i plemići iz Kotora su stekli na dvoru velik utjecaj kao voditelji financija, zakupnici carina i poslanici na vanjskim dvorovima.
Kotorom je zagospodario 1371. ugarsko-hrvatski kralj Ludovik Veliki. No u ratu koji je uslijedio između Mlečana i Ludovika (1378. - 1381.) Kotor je napao mletački admirala Vitorijo Pisanijo. Poslije smrti Ludovika (1382.) kraljica i majka Jelisava poklonili su grad 1385. bosanskom kralju Tvrtku I. Dio Bosne Boka Kotorska je bila kratko no vladanje Tvrtka važno je, zbog osnivanja Herceg-Novog, koji je bio i izvozna luka za bosansku trgovinu.
Kotor je bio pod pritiskom od braće Balšića koji su vladali Zetom, a bez od drugih bosanskih kraljeva Kotor je zatražio 1395. mletačko pokroviteljstvo. Venecija je odbila to zbog trenutne geopolitičke situacije pa je Kotor priznao 1403. pokroviteljstvo Ladislava Napuljskog, koji im je za svoga boravka u Zadru potvrdio stare povlastice. Međutim, 1409. Ladislav Napuljski je prodao Mlecima svoja prava na Dalmaciju, pod Mlečane je pripao Kotor i dio Boke 1420.
Turske snage pokušavale su osvojiti ovo područje pa je sjeverozapadni dio, a zatim i župu Grbalj potpale pod njihovu vlast. Od tud su ih 1538. istisnule mornarice kršćanske koalicije pape, Španjolske i Venecije, no turske snage su se vratile već iduće godine. Ipak, u Kandijskom ratu (ratu za Kretu) 1687. Venecija je konačno izbacila Tursku iz Boke kotorske.
Mirom u Campoformiju 1797. Boka je pripala Habsburškoj Monarhiji, a barun Matija Rukavina ušao je na čelu austrijskih snaga u Kotor 24. kolovoza iste godine. U prevratnim godinama Napoleona mirom u Požunu Boka je dana Francuzima 1805. no već 4. ožujka 1806. Rusi pod admiralom Sinjavinom su osvojili Boku do 12. kolovoza 1807., kad su ih istjerali Francuzi. Poslije poraza Napoleona kod Leipziga 1813., pobunili su se Bokelji (Hrvati) i Crnogorci.
Ujedinjenje Crne Gore i Boke Kotorske proglađeno je u Dobroti 29. listopada 1813. (kraj Kotora), no Bečki kongres je od 1814. do 1815. odlučio da Boka kotorska pripadne Habsburškoj Monarhiji. Rusija nije podržavala crnogorske zahtjeve da bokokotorski zaljev ostane u sastavu crnogorske države te je čak zaprijetila Crnogorcima da ne pokušavaju obranu Boke kotorske, a ukinuli su i financijska pomoć Crnoj Gori. U okviru Habsburške Monarhije Boka kotorska bila je dio hrvatskih povijesnih primorski područja.
Nakon kraja Habsburške Monarhije postala jee dijelom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca prvotno 1918. između 1922. kao posebna regija sa sjedištem u Kotoru, zatim između 1922. i 1929. kao Zetska oblast, a od 1929. do 1941. Zetska banovina u okviru šestosiječanjske diktature. U Drugom svjetskom ratu Talijani su okupirali Boku kotorsku u travnju 1941. te je bila pod njihovom vlasti do rujna 1943. Usprkos osnivanju NDH, talijani su odbili priključiti Boku kotorsku hrvatskoj državi, no kapitulacijom Italije NDH je uz odobrenje Hitlera prisvojila Boku kotorsku. Ipak, hrvatskim postrojbama nije bilo dopušteno da uđu u nju već samo njemačkim.
Partizani su s druge strane čak i u nazivlju jasno odjeljivali Crnu Goru i Boku, pa je to bilo i vidljivo iz imena narodnih i partizanskih organizacija (npr. ZAVHO Crne gore i Boke, koje je 14. srpnja 1944. preimenovano u CASNO - Crnogorska antifašistička skupina narodnog oslobođenja). Čak i nakon proglašenja FNRJ, fraza Crna Gora i Boka kotorska zadržala se u imenima brojnih organizacija. Godine 1948. pod velikim pritiskom izbrisana su ta nazivlja, a Bokelji su prisiljeni da se izražavaju kao Crnogorci, a ne Hrvati.


