Forum Klix.ba

vatrogasac wrote:

bizet wrote:
mozda je vatrogasac htio reci dusa, ali se omeo pa rekao srce, ili zato sto je jednostavno u narodu prihvacena uloga srca kakvom je vatrogasac predstavlja

Nije mene ništa omelo. Citirao sam Ibn Arebija.

Ti si skoro pola iz ovog teksta kontra shvatila. Čuuula, bila ona slijepih ili gluhih osoba i onih koja ih koriste ne znače mnogo bez srca u spoznajnom putu po Ibn Arebiju. To kažem jer sam već gore spomenuo da nema dva ista.

Za šta se srce sve koristi kao metafora? Ukucaš u google 'ljubav' i zacrveni se stranica od slika srca. Hajd malo i ti razmisli o tome.

bizet wrote: citat je kao svicarski sir, pun rupa i naivan (procitah ga ponovo, ovaj put sa vecom paznjom) ako mene pitas

...Analogno tome, razum ne može spoznati Allaha Veličanstvenog bez šestog čula, a to čulo je srce.

pussysmoke wrote:

...Analogno tome, razum ne može spoznati Allaha Veličanstvenog bez šestog čula, a to čulo je srce.

Koliko ja vidim, ateisti hodaju okolo bez srca.

statixx wrote:

Infidelity wrote:

vatrogasac wrote:

pussysmoke wrote:

...Analogno tome, razum ne može spoznati Allaha Veličanstvenog bez šestog čula, a to čulo je srce.

Koliko ja vidim, ateisti hodaju okolo bez srca.

To Ibn Arebi nije rekao. Može se razumjeti na način da ateisti ne koriste srce (kako god razumijevali ovaj pojam) kada razmišljaju o Bogu.

vatrogasac wrote:

Infidelity wrote:

Ako ovaj ateista kaže da ne obožava šejtana, da li vjeruje da postoji?

Infidelity wrote: Slika pokusava zaludjenim vjernicima opisati stanje uma jednog ateiste.

Ateista nije osoba koja obožava šejtana, vec osoba koja je uvjerena da ne postoji ni bog ni šejtan, sto je ujedno isto.

bizet wrote:...jeste crvena pokretacka boja...znaci crveno srce kao metafora za ljubav je stvar percepcije pojedinih...percepcija vatrogasac, vecina se stvari samo oko toga vrti

vatrogasac wrote:
Ne obožavaju ni vjernici šejtana.

Bulgakov je to davno zaključio... najveći uspjeh đavola jeste da te uvijeri da ne postoji. Ostalo sve mu je već lakše.

bizet wrote:

srce je samo misic, pumpa, i nema ulogu da stvara osjecaje...

e sad u dusu kao neki zasebni faktor u nama, neku bestezinsku stvar (mozda ipak navodno ima koji gram tezine) ne vjerujem...taj neki duh, sveti, za mene nije nista drugo nego nase obicno Ja koje izgradjujemo kroz zivot...imamo genetske predispozicije da budemo ovakvi ili onakvi, imamo razum koji nas vodi i na kraju se oblikujemo u ovo ili ono

vatrogasac wrote:

Infidelity wrote:

Ako ovaj ateista kaže da ne obožava šejtana, da li vjeruje da postoji?

kojeime wrote:

bizet wrote:...jeste crvena pokretacka boja...znaci crveno srce kao metafora za ljubav je stvar percepcije pojedinih...percepcija vatrogasac, vecina se stvari samo oko toga vrti

Daklem, ovako. Pretpostavlja se da je bojenje usana crvenom bojoj porijeklom iz Egipta, onog starog dok su jos bili faraoni. Zasto crvenom bojom? Zato sto tako podjeca na usmine vagine kada je zena seksualno uzbudjena. Pa je ta simbolika ostala i nadalje.

Postoje racionalni razlozi zasto je crvena boja ljubavi, jedan od tih razloga je gore napisani. Kao sto ima razlog za vjerovanje u trecu srecu i ostale misticne stvari. Nista to nije napamet, za sve postoji objasnjenje u istoriji. To sto mi ne znamo odakle poticu neki obicaji ne znaci da su nastali tek tako. Nastali su iz prakticnih razloga.

bizet wrote:...od strane vjernika je da smo misa mu nekakvi bogalji, a samim tim, iako imamo sve isto i jednako razvijeno, i neka niza bica koja ne zavrjedjuju nista drugo od strane vjernika do sazaljenje...

Sura At Tuwbah

104. Al-Humaza - Klevetnik
Mekka - 9 ajet

Teško svakom klevetniku podrugljivcu,
koji blago gomila i prebrojava ga,
i misli da će ga blago njegovo besmrtnim učiniti!
A ne valja tako! On će, sigurno, biti bačen u Džehennem!
A znaš li ti šta je Džehennem?
Vatra Allahova razbuktana,
koja će do srca dopirati.
Ona će iznad njih biti zatvorena,
plamenim stupovima zasvođena.

Al-Kafirun - Nevjernici
Mekka - 6 ajeta

"O vi nevjernici,
ja se neću klanjati onima kojima se vi klanjate,
a ni vi se nećete klanjati Onome kome se ja klanjam;
ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali,
a i vi se niste klanjali Onome kome se ja klanjam,
vama - vaša vjera, a meni - moja!”

Almond wrote:

bizet wrote:

srce je samo misic, pumpa, i nema ulogu da stvara osjecaje...

e sad u dusu kao neki zasebni faktor u nama, neku bestezinsku stvar (mozda ipak navodno ima koji gram tezine) ne vjerujem...taj neki duh, sveti, za mene nije nista drugo nego nase obicno Ja koje izgradjujemo kroz zivot...imamo genetske predispozicije da budemo ovakvi ili onakvi, imamo razum koji nas vodi i na kraju se oblikujemo u ovo ili ono

Bizet,

Jednom sam se okoristio tvojim savjetima na jednoj temi,pa dozvoli da ti uzvratim dobročinstvo tako što ću ispričati jedno svoje iskustvo.Samo radi toga sam se prijavio,inače ne pratim ovu temu,pa se izvinjavam ako sam sa ovim postom upao kao padobranac.

Kada sam bio dijete,bio sam tako dobar šahista,da sam mislio da će šah biti moj život.I dok sam se uspinjao ka vrhu, posmatrao sam pad i odlazak sa scene već afirmisanih majstora.Bio sam sve svjesniji da sve ima svoj kraj,i tako posredno shvatio da sam i ja prolazan,kao i život oko mene.
Pa sam se zapitao...čemu sve to,zašto da težim ka onome što na kraju neminovno vodi ka nestanku?

To je bio početak mog puta u potrazi za smislom života.

Napustivši šah,u umjetnosti sam težio ka nekom idealu Ljepote i kada sam i tu doživio duhovni sunovrat,tražio sam odgovore u budizmu.Na kraju sam se toga ostavio zbog pesimizma samog učenja.
Okrenuo sam se ljudima,pa naposlijetku sam tražio mir i spokoj u samome sebi.
Kada ni to nisam našao,toliko mi je bilo loše da sam spakovao mali šator,obukao putničke cipele i napustio svoj dom i zavičaj,i tumarao besciljno tamo-amo dugo vremena.

Voleo sam u tišini posmatrati rijeku koja huči u tamnim kanjonima,prirodu u izmaglici,prozračne oblake,ogromno zvjezdano nebo,ljude,sela i gradove...i jednog dana shvatio sam da sve to ima svog Tvorca.

Pa zar je to sve samo od sebe nastalo? Iz ničega?
Prvi put sam postao svjestan da nisam sam,da ima Neko koji zna za me,koji uvijek bdije nada mnom gdje god bio.

Jedne večeri,boravio sam u džamiji.Ne znam kako i zašto,nisam tada ni znao kako se ta građevina zove i koja je njena svrha,niti sam znao išta o bilo kojoj religiji.
Sjedio sam u kutku,i ponekad bih bacio pogled na jednog lika koji je u sumraku prelistavao neku knjigu,sa slabašnim svjetlom koji ga je odozgo obasjavalo.
Poslije sam tu knjigu uzeo,pitajući se...možda u ovoj knjizi ima nešto o smislu života?
Bila mi je čudna,i prije nego je vratih,privukao me je naslov jednog poglavlja- Stvoritelj.
Počeo sam čitati i razmišljati,i tako,to je bio početak mog puta ka Bogu.


Ono što hoću da ti kažem,srce nije samo komad mesa.Ono je nešto više.

Kada sam tada u džamiji uzeo knjigu,jedna od prvih rečenica koju sam pročitao je bila ova :

Bog je izvor Svjetlosti(upute) nebesa i Zemlje! Primjer Svjetlosti Njegove je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka.
Svjetiljka je u kandilju,a kandilj je kao zvijezda blistava koja se užiže blagoslovljenim drvetom maslinovim,i istočnim i zapadnim,čije ulje gotovo da sija kad ga vatra ne dotakne.Sama svjetlost nad svjetlošću.
Bog vodi ka Svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće.Bog navodi primjere ljudima,Bog sve dobro zna.

Ovom rečenicom Bog je opisao naše srce u tijelu,i koju svrhu ima.


I da kažem nešto o duši.
Ona postoji.
Nekoliko puta sam imao iskustvo kliničke smrti.


Svako dobro ti želim na putu ka Istini.
Budi strpljiva,iskrena,hrabra i odlučna.

pussysmoke wrote:@Almond

Priča je toliko izrežirana da to nije normalno. Jedini problem je taj što režiser nije shvatio da mu se neke stvari ne uklapaju.

Također mogu reći da sam više puta imao kliničku smrt, i žao mi je ako se nađe neko razočaran, ali to je to, nema svjetla na kraju tunela, niti vam čitav život prođe pred očima. Svijest ti se vrati tek kada te ožive i probude, dok si mrtav - mrtav si, pa bilo to klinički ili ne.

I slažem se sa nasom, trebao bi ovu priču postati na temu za predane Allahu Dž. š., tamo ove bajke bolje prolaze, plus imaš garanciju od mene da ti istu neće obrisati moderatori, zato što je ova priča ono što se traži.

odr0n wrote:E ovo je za onog GC što se ispario, napokon nešto konkretno :

" Tri dokaza da je Isus bio Dalmatinac:
1) Pretvarao je vodu u vino.
2) Nije ništa radio, nego je samo hodao okolo.
3) Ako je nekad nešto i napravio, onda je to bilo pravo Ćudo. "

Almond wrote:

bizet wrote:

srce je samo misic, pumpa, i nema ulogu da stvara osjecaje...

e sad u dusu kao neki zasebni faktor u nama, neku bestezinsku stvar (mozda ipak navodno ima koji gram tezine) ne vjerujem...taj neki duh, sveti, za mene nije nista drugo nego nase obicno Ja koje izgradjujemo kroz zivot...imamo genetske predispozicije da budemo ovakvi ili onakvi, imamo razum koji nas vodi i na kraju se oblikujemo u ovo ili ono

Bizet,

Jednom sam se okoristio tvojim savjetima na jednoj temi,pa dozvoli da ti uzvratim dobročinstvo tako što ću ispričati jedno svoje iskustvo.Samo radi toga sam se prijavio,inače ne pratim ovu temu,pa se izvinjavam ako sam sa ovim postom upao kao padobranac.

Kada sam bio dijete,bio sam tako dobar šahista,da sam mislio da će šah biti moj život.I dok sam se uspinjao ka vrhu, posmatrao sam pad i odlazak sa scene već afirmisanih majstora.Bio sam sve svjesniji da sve ima svoj kraj,i tako posredno shvatio da sam i ja prolazan,kao i život oko mene.
Pa sam se zapitao...čemu sve to,zašto da težim ka onome što na kraju neminovno vodi ka nestanku?

To je bio početak mog puta u potrazi za smislom života.

Napustivši šah,u umjetnosti sam težio ka nekom idealu Ljepote i kada sam i tu doživio duhovni sunovrat,tražio sam odgovore u budizmu.Na kraju sam se toga ostavio zbog pesimizma samog učenja.
Okrenuo sam se ljudima,pa naposlijetku sam tražio mir i spokoj u samome sebi.
Kada ni to nisam našao,toliko mi je bilo loše da sam spakovao mali šator,obukao putničke cipele i napustio svoj dom i zavičaj,i tumarao besciljno tamo-amo dugo vremena.

Voleo sam u tišini posmatrati rijeku koja huči u tamnim kanjonima,prirodu u izmaglici,prozračne oblake,ogromno zvjezdano nebo,ljude,sela i gradove...i jednog dana shvatio sam da sve to ima svog Tvorca.

Pa zar je to sve samo od sebe nastalo? Iz ničega?
Prvi put sam postao svjestan da nisam sam,da ima Neko koji zna za me,koji uvijek bdije nada mnom gdje god bio.

Jedne večeri,boravio sam u džamiji.Ne znam kako i zašto,nisam tada ni znao kako se ta građevina zove i koja je njena svrha,niti sam znao išta o bilo kojoj religiji.
Sjedio sam u kutku,i ponekad bih bacio pogled na jednog lika koji je u sumraku prelistavao neku knjigu,sa slabašnim svjetlom koji ga je odozgo obasjavalo.
Poslije sam tu knjigu uzeo,pitajući se...možda u ovoj knjizi ima nešto o smislu života?
Bila mi je čudna,i prije nego je vratih,privukao me je naslov jednog poglavlja- Stvoritelj.
Počeo sam čitati i razmišljati,i tako,to je bio početak mog puta ka Bogu.


Ono što hoću da ti kažem,srce nije samo komad mesa.Ono je nešto više.

Kada sam tada u džamiji uzeo knjigu,jedna od prvih rečenica koju sam pročitao je bila ova :

Bog je izvor Svjetlosti(upute) nebesa i Zemlje! Primjer Svjetlosti Njegove je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka.
Svjetiljka je u kandilju,a kandilj je kao zvijezda blistava koja se užiže blagoslovljenim drvetom maslinovim,i istočnim i zapadnim,čije ulje gotovo da sija kad ga vatra ne dotakne.Sama svjetlost nad svjetlošću.
Bog vodi ka Svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće.Bog navodi primjere ljudima,Bog sve dobro zna.

Ovom rečenicom Bog je opisao naše srce u tijelu,i koju svrhu ima.


I da kažem nešto o duši.
Ona postoji.
Nekoliko puta sam imao iskustvo kliničke smrti.


Svako dobro ti želim na putu ka Istini.
Budi strpljiva,iskrena,hrabra i odlučna.