Za predane Životu

[bizet]

mozda je vatrogasac htio reci dusa, ali se omeo pa rekao srce, ili zato sto je jednostavno u narodu prihvacena uloga srca kakvom je vatrogasac predstavlja

Nije mene ništa omelo. Citirao sam Ibn Arebija.

Ti si skoro pola iz ovog teksta kontra shvatila. Čuuula, bila ona slijepih ili gluhih osoba i onih koja ih koriste ne znače mnogo bez srca u spoznajnom putu po Ibn Arebiju. To kažem jer sam već gore spomenuo da nema dva ista.

Za šta se srce sve koristi kao metafora? Ukucaš u google 'ljubav' i zacrveni se stranica od slika srca. Hajd malo i ti razmisli o tome.

oprosti za citiranje, valjda udrobih odr0nov odgovor pa sebi slozih sliku....percepcija, sjecas se?
citat je kao svicarski sir, pun rupa i naivan (procitah ga ponovo, ovaj put sa vecom paznjom) ako mene pitas

ma jasno bolan za to srce...ljubav=crveno srce, jer eto srce mozda zalupa jace (u sustini se mahom takvi osjecaji javljaju u stomaku ali valjda je bilo glupo crtati stomacnu duplju, a i srce smo malo uljepsali ) kad se zaljubimo ili sto jednostavno volimo slusati otkucaje srca nama drage osobe dok smo naslonjeni na grudi...znak zivota, otkucaji srca, a nas raduje pomisao da je neko koga volimo ziv i tu pored nas jos topao i dise...a crvena jer rasplamsava strasti ili jednostavno budi zivotnu energiju (pojacava)...jeste crvena pokretacka boja...ja je licno mnogo volim (nevezano za ljubav)

hej, moram se zezati malo, ukucah ljubav sad i odem na slike (ovako mi izbacuje wiki i zeljka joksimovica )...kad ono meni se ekran i plavi i rozi i ima i duginih boja jednako koliko se crveni
a morala sam, nisam ljubav nikad na googlu potrazila ...ovo je bilo zanimljivo otkrice...hvala ti vatrogasac

znaci crveno srce kao metafora za ljubav je stvar percepcije pojedinih...percepcija vatrogasac, vecina se stvari samo oko toga vrti

[vatrogasac]

citat je kao svicarski sir, pun rupa i naivan (procitah ga ponovo, ovaj put sa vecom paznjom) ako mene pitas

Što bi ti rekla...percepcija. Nisam ni očekivao da se poistovijetiš, a išao je u kontekstu priče o osjećaju tamo negdje gore.

[pussysmoke]

...Analogno tome, razum ne može spoznati Allaha Veličanstvenog bez šestog čula, a to čulo je srce.

Koliko ja vidim, ateisti hodaju okolo bez srca.

I koliko još sura i citata Ibn Muse i Ebu Jusufa, koji nemaju veze s vezom, moramo pročitati na temi Za predane životu?

[vatrogasac]

...Analogno tome, razum ne može spoznati Allaha Veličanstvenog bez šestog čula, a to čulo je srce.

Koliko ja vidim, ateisti hodaju okolo bez srca.

To Ibn Arebi nije rekao. Može se razumjeti na način da ateisti ne koriste srce (kako god razumijevali ovaj pojam) kada razmišljaju o Bogu.

[raoul duke]

[raoul duke]

[vatrogasac]

Ako ovaj ateista kaže da ne obožava šejtana, da li vjeruje da postoji?

[bizet]

...Analogno tome, razum ne može spoznati Allaha Veličanstvenog bez šestog čula, a to čulo je srce.

Koliko ja vidim, ateisti hodaju okolo bez srca.

To Ibn Arebi nije rekao. Može se razumjeti na način da ateisti ne koriste srce (kako god razumijevali ovaj pojam) kada razmišljaju o Bogu.

vec znas sta bi bio moj odgovor na ovu tvoju recenicu

ma pussysmoke, ateisti su ti samo zbunjeni, svi prije ili kasnije upoznamo svoga boga (uh), samo se malo odmetnuli i to je sve, uz to smo nekakvi hendikepirani misa mu jer ne koristimo srce samo za pumpanje krvi kroz nas organizam...vjerovatno smo zbog ovog nedostatka liseni nekakvih visih emocija, a samim tim i spoznaja koje se opet vezuju za moc razuma koja bi nama onda bila na nizoj razini nego vjernicima...mozda odatle se otima nekakva misao da smo vise liseni morala nego vjernici...u stvari kako god okrenem percepcija nevjernika od strane vjernika je da smo misa mu nekakvi bogalji, a samim tim, iako imamo sve isto i jednako razvijeno, i neka niza bica koja ne zavrjedjuju nista drugo od strane vjernika do sazaljenje, mahom lazno i prividno no ovo je ipak generalizacija sa moje strane trenutno bazirana na osnovu licnih iskustava

vidi, izgleda da sam se naljutila ..kako ako nemam tog srca koje se moze svakako razumjeti?

juce gledam Louisa C.K. (tek sam otkrila tu seriju, nazalost) i kako se prepucavaju sa homoseksualcem za kartaskim stolom...svaki put je on na trehi...ali namjere nisu lose i ljudi valjda (oni znatizeljniji) imaju potrebu da shvate i nauce nesto...potreba da razumijemo...sve sto ne razumijemo propisujemo nekim nadbicima i nekakvom "osjecaju" koji bi ostao nedokuciv za one koji zele imati u harmoniji svoj razum, percepciju i svoje osjecaje

osjecaji,
znam zenu koja je izgubila troje djece...ona se nasmije i danas ali taj osmijeh nema zivota (da tako se izrazim)...ona je emotivno hmm pa recimo jednostavno da izgleda kao da nema vise toliko emocija...sto je istina, jer je njen organizam pretpio veliku emotivnu bol koja je ostavila iza sebe takav trag da se njen organizam prilagodio zivotu bez emocionalnih skokova kako bi opstao....po vjeri osoba bez emocija ne bi mogla biti onda vjernik uopste ili?...ili je opet stvar moje percepcije (mrgud face ovaj put)

[raoul duke]

Ako ovaj ateista kaže da ne obožava šejtana, da li vjeruje da postoji?

Slika pokusava zaludjenim vjernicima opisati stanje uma jednog ateiste.

Ateista nije osoba koja obožava šejtana, vec osoba koja je uvjerena da ne postoji ni bog ni šejtan.

Idalje ne shvatam sta radis na ovoj temi? Osim ako ne zelis da progledas, i odbacis zabludu zvana religija?

[vatrogasac]

Slika pokusava zaludjenim vjernicima opisati stanje uma jednog ateiste.

Ateista nije osoba koja obožava šejtana, vec osoba koja je uvjerena da ne postoji ni bog ni šejtan, sto je ujedno isto.

Ne obožavaju ni vjernici šejtana.

Bulgakov je to davno zaključio... najveći uspjeh đavola jeste da te uvijeri da ne postoji. Ostalo sve mu je već lakše.

[kojeime]

...jeste crvena pokretacka boja...znaci crveno srce kao metafora za ljubav je stvar percepcije pojedinih...percepcija vatrogasac, vecina se stvari samo oko toga vrti

Daklem, ovako. Pretpostavlja se da je bojenje usana crvenom bojoj porijeklom iz Egipta, onog starog dok su jos bili faraoni. Zasto crvenom bojom? Zato sto tako podjeca na usmine vagine kada je zena seksualno uzbudjena. Pa je ta simbolika ostala i nadalje.

Na primjer treca sreca. Pretpostavlja se da je taj obicaj jos iz stare Grcke, kada se treci pehar vina posvecivao Zevsu.

Ili obrnuta situacija. Znate li za obicaj da se jednom sibicom pale dvije cigarete, nikada treca? To je iz Burskih ratova (Britanci protiv Zulu plemena). Dakle, ovako. Mrak i vojnici su tu negdje. Neprijatelj pokusava da ih vidi. Vojnik pali svoju cigaretu, neprijatelj vidi plamen. Istom sibicom pali cigaretu drugu, neprijatelj ima vremena da pripremi pusku. Dok vojnik pali trecu cigaretu neprijatelj ima vremmena da dobro nacilja i ubije onoga ko tu trecu cigaretu zeli zapaliti istom sibicom. Zato su tada vojnici maksimalno palili samo dvije cigarete jednom sibicom.

Postoje racionalni razlozi zasto je crvena boja ljubavi, jedan od tih razloga je gore napisani. Nista to nije napamet, za sve postoji objasnjenje u istoriji. To sto mi ne znamo odakle poticu neki obicaji ne znaci da su nastali tek tako. Nastali su iz prakticnih razloga. Ja dadoh primjere za tri, ko zna koji su izvori raznih drugih obicaja. Ali koji god da su nastali su iz prakticnih razloga, ne zato sto je to nekome samo palo na pamet.

[raoul duke]

Ne obožavaju ni vjernici šejtana.

Bulgakov je to davno zaključio... najveći uspjeh đavola jeste da te uvijeri da ne postoji. Ostalo sve mu je već lakše.

O zabludi zvana Islam nastaviti cu pisati na temi Za predane Allahu, jer ne zasluzuje pozornost forumasa na ovoj.

[Almond]

srce je samo misic, pumpa, i nema ulogu da stvara osjecaje...

e sad u dusu kao neki zasebni faktor u nama, neku bestezinsku stvar (mozda ipak navodno ima koji gram tezine) ne vjerujem...taj neki duh, sveti, za mene nije nista drugo nego nase obicno Ja koje izgradjujemo kroz zivot...imamo genetske predispozicije da budemo ovakvi ili onakvi, imamo razum koji nas vodi i na kraju se oblikujemo u ovo ili ono

Bizet,

Jednom sam se okoristio tvojim savjetima na jednoj temi,pa dozvoli da ti uzvratim dobročinstvo tako što ću ispričati jedno svoje iskustvo.Samo radi toga sam se prijavio,inače ne pratim ovu temu,pa se izvinjavam ako sam sa ovim postom upao kao padobranac.

Kada sam bio dijete,bio sam tako dobar šahista,da sam mislio da će šah biti moj život.I dok sam se uspinjao ka vrhu, posmatrao sam pad i odlazak sa scene već afirmisanih majstora.Bio sam sve svjesniji da sve ima svoj kraj,i tako posredno shvatio da sam i ja prolazan,kao i život oko mene.
Pa sam se zapitao...čemu sve to,zašto da težim ka onome što na kraju neminovno vodi ka nestanku?

To je bio početak mog puta u potrazi za smislom života.

Napustivši šah,u umjetnosti sam težio ka nekom idealu Ljepote i kada sam i tu doživio duhovni sunovrat,tražio sam odgovore u budizmu.Na kraju sam se toga ostavio zbog pesimizma samog učenja.
Okrenuo sam se ljudima,pa naposlijetku sam tražio mir i spokoj u samome sebi.
Kada ni to nisam našao,toliko mi je bilo loše da sam spakovao mali šator,obukao putničke cipele i napustio svoj dom i zavičaj,i tumarao besciljno tamo-amo dugo vremena.

Voleo sam u tišini posmatrati rijeku koja huči u tamnim kanjonima,prirodu u izmaglici,prozračne oblake,ogromno zvjezdano nebo,ljude,sela i gradove...i jednog dana shvatio sam da sve to ima svog Tvorca.

Pa zar je to sve samo od sebe nastalo? Iz ničega?
Prvi put sam postao svjestan da nisam sam,da ima Neko koji zna za me,koji uvijek bdije nada mnom gdje god bio.

Jedne večeri,boravio sam u džamiji.Ne znam kako i zašto,nisam tada ni znao kako se ta građevina zove i koja je njena svrha,niti sam znao išta o bilo kojoj religiji.
Sjedio sam u kutku,i ponekad bih bacio pogled na jednog lika koji je u sumraku prelistavao neku knjigu,sa slabašnim svjetlom koji ga je odozgo obasjavalo.
Poslije sam tu knjigu uzeo,pitajući se...možda u ovoj knjizi ima nešto o smislu života?
Bila mi je čudna,i prije nego je vratih,privukao me je naslov jednog poglavlja- Stvoritelj.
Počeo sam čitati i razmišljati,i tako,to je bio početak mog puta ka Bogu.


Ono što hoću da ti kažem,srce nije samo komad mesa.Ono je nešto više.

Kada sam tada u džamiji uzeo knjigu,jedna od prvih rečenica koju sam pročitao je bila ova :

Bog je izvor Svjetlosti(upute) nebesa i Zemlje! Primjer Svjetlosti Njegove je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka.
Svjetiljka je u kandilju,a kandilj je kao zvijezda blistava koja se užiže blagoslovljenim drvetom maslinovim,i istočnim i zapadnim,čije ulje gotovo da sija kad ga vatra ne dotakne.Sama svjetlost nad svjetlošću.
Bog vodi ka Svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće.Bog navodi primjere ljudima,Bog sve dobro zna.

Ovom rečenicom Bog je opisao naše srce u tijelu,i koju svrhu ima.


I da kažem nešto o duši.
Ona postoji.
Nekoliko puta sam imao iskustvo kliničke smrti.


Svako dobro ti želim na putu ka Istini.
Budi strpljiva,iskrena,hrabra i odlučna.

[odr0n]

Ako ovaj ateista kaže da ne obožava šejtana, da li vjeruje da postoji?

Jedna velika greška u svetim spisima je ta što pojam nevjernika osim nevjere u boga ne obuhvata nevjeru i u šejtana/e, nego čak suprotno, tvrdi se da nevjernici ili obožavaju ili su pod njegovim uticajem/vlašću, što je fatalna greška, jer mi jednako odbacujemo i boga i šejtana/e.

[bizet]

...jeste crvena pokretacka boja...znaci crveno srce kao metafora za ljubav je stvar percepcije pojedinih...percepcija vatrogasac, vecina se stvari samo oko toga vrti

Daklem, ovako. Pretpostavlja se da je bojenje usana crvenom bojoj porijeklom iz Egipta, onog starog dok su jos bili faraoni. Zasto crvenom bojom? Zato sto tako podjeca na usmine vagine kada je zena seksualno uzbudjena. Pa je ta simbolika ostala i nadalje.

Postoje racionalni razlozi zasto je crvena boja ljubavi, jedan od tih razloga je gore napisani. Kao sto ima razlog za vjerovanje u trecu srecu i ostale misticne stvari. Nista to nije napamet, za sve postoji objasnjenje u istoriji. To sto mi ne znamo odakle poticu neki obicaji ne znaci da su nastali tek tako. Nastali su iz prakticnih razloga.

i dalje crveno kao metafora za ljubav je stvar percepcije...danas je to vise vezano za osobu nego za obicaj
kad znas da neko koga volis kida na tirkiznu npr. neces mu pokloniti nesto crveno samo da bi se znalo da je to iz ljubavi...ja bi takvo sto dozivjela kao nekakav vid sebicnosti

ovo je kao da si mi izlistao sta koja boja ruze znaci...zar je to toliko bitno?...zar ljudi danas paze na simboliku?...zar nije vazniji povod i iskrene zelje pri poklonu, nego sama simbolika?

inace mislim da sam negdje procitala da zene koje koriste kramin crvene boje u stvari su agresivne...sad boje i simbolika, ili nekakva psihoanaliza koja mozda nema veze sa simbolikom bojenja usana u Starom Egiptu...ne znam, nisam o simbolici nikad toliko razmisljala, kao ni psihoanalizi na osnovu boja

[pussysmoke]

...od strane vjernika je da smo misa mu nekakvi bogalji, a samim tim, iako imamo sve isto i jednako razvijeno, i neka niza bica koja ne zavrjedjuju nista drugo od strane vjernika do sazaljenje...

Samo mi još treba da me sažaljevaju ljudi koji vjeruju u duhove i djeda mraza.

[raoul duke]

Izbrisani su mi postovi na pdfu Religija, pa da ovdje nastavim.

S obzirom da na temi pricamo o Životu , prodiskutujmo utjecaj religije na isto.

Šta Islam (jer mi je bio najbliži) misli o onima koji ga ne slijede:

Sura At Tuwbah

104. Al-Humaza - Klevetnik
Mekka - 9 ajet

Teško svakom klevetniku podrugljivcu,
koji blago gomila i prebrojava ga,
i misli da će ga blago njegovo besmrtnim učiniti!
A ne valja tako! On će, sigurno, biti bačen u Džehennem!
A znaš li ti šta je Džehennem?
Vatra Allahova razbuktana,
koja će do srca dopirati.
Ona će iznad njih biti zatvorena,
plamenim stupovima zasvođena.

Džehenem je stvorio milostivi Bog? Cekaj malo... Vatra razbuktana = milostivi ? Khm

Sloboda prihvatanja religije? Cekaj.. Robe, vjeruj u Gospodara svog ili goris u vatru koju ti je on pripremio. Sloboda? Khm

Al-Kafirun - Nevjernici
Mekka - 6 ajeta

"O vi nevjernici,
ja se neću klanjati onima kojima se vi klanjate,
a ni vi se nećete klanjati Onome kome se ja klanjam;
ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali,
a i vi se niste klanjali Onome kome se ja klanjam,
vama - vaša vjera, a meni - moja!”

Jednostavo ne trebate navoditi rjeci tog nepostojeceg entiteta zvan ''Religijski Bog'' jer znamo cije maste je on plod.

Tvorevina ''Bog'' u Religiji je djelo grupe ljudi koji su vjerovatno znali sta rade , cim su uspjeli zadobiti povjerenje ovolikog broja sheeple ljudi na ovom svijetu. Od starog Babilona pa do danas, monoteisticka religija se mijenja u cilju pridobijanja ljudskih zivota te iskoristavanja istih za personalnu dobit elitnih.
Zato danas Papa maše sa zlatnim križom, Ceric odredjuje kada je Bajram, jer znaju da vi jednostavno ne mozete i ne znate nista van okvira knjige stare hiljadama godina
Ne postoji pastir (bog), jer mi nismo ovce.

Stoga se otkriva konacni cilj ovog mog posta a ujedno i teme. Shvatanje da je Zivot samo jedan, ne onaj prije, niti onaj poslije, vec ovaj na planeti Zemlji. Iskoristiti ga na najbolji nacin poznat samo osobi koja ga zivi.
Istaknuti se iz sredine ako je potrebno i pokazati svoju razlicitost, individualnost.

Tekst koji umanjuje inteligenciju
"Udaja muslimanke za nevjernika"
http://www.n-um.com/?q=node/3430

Dosta od mene za ovu sedmicu.

[bizet]

srce je samo misic, pumpa, i nema ulogu da stvara osjecaje...

e sad u dusu kao neki zasebni faktor u nama, neku bestezinsku stvar (mozda ipak navodno ima koji gram tezine) ne vjerujem...taj neki duh, sveti, za mene nije nista drugo nego nase obicno Ja koje izgradjujemo kroz zivot...imamo genetske predispozicije da budemo ovakvi ili onakvi, imamo razum koji nas vodi i na kraju se oblikujemo u ovo ili ono

Bizet,

Jednom sam se okoristio tvojim savjetima na jednoj temi,pa dozvoli da ti uzvratim dobročinstvo tako što ću ispričati jedno svoje iskustvo.Samo radi toga sam se prijavio,inače ne pratim ovu temu,pa se izvinjavam ako sam sa ovim postom upao kao padobranac.

Kada sam bio dijete,bio sam tako dobar šahista,da sam mislio da će šah biti moj život.I dok sam se uspinjao ka vrhu, posmatrao sam pad i odlazak sa scene već afirmisanih majstora.Bio sam sve svjesniji da sve ima svoj kraj,i tako posredno shvatio da sam i ja prolazan,kao i život oko mene.
Pa sam se zapitao...čemu sve to,zašto da težim ka onome što na kraju neminovno vodi ka nestanku?

To je bio početak mog puta u potrazi za smislom života.

Napustivši šah,u umjetnosti sam težio ka nekom idealu Ljepote i kada sam i tu doživio duhovni sunovrat,tražio sam odgovore u budizmu.Na kraju sam se toga ostavio zbog pesimizma samog učenja.
Okrenuo sam se ljudima,pa naposlijetku sam tražio mir i spokoj u samome sebi.
Kada ni to nisam našao,toliko mi je bilo loše da sam spakovao mali šator,obukao putničke cipele i napustio svoj dom i zavičaj,i tumarao besciljno tamo-amo dugo vremena.

Voleo sam u tišini posmatrati rijeku koja huči u tamnim kanjonima,prirodu u izmaglici,prozračne oblake,ogromno zvjezdano nebo,ljude,sela i gradove...i jednog dana shvatio sam da sve to ima svog Tvorca.

Pa zar je to sve samo od sebe nastalo? Iz ničega?
Prvi put sam postao svjestan da nisam sam,da ima Neko koji zna za me,koji uvijek bdije nada mnom gdje god bio.

Jedne večeri,boravio sam u džamiji.Ne znam kako i zašto,nisam tada ni znao kako se ta građevina zove i koja je njena svrha,niti sam znao išta o bilo kojoj religiji.
Sjedio sam u kutku,i ponekad bih bacio pogled na jednog lika koji je u sumraku prelistavao neku knjigu,sa slabašnim svjetlom koji ga je odozgo obasjavalo.
Poslije sam tu knjigu uzeo,pitajući se...možda u ovoj knjizi ima nešto o smislu života?
Bila mi je čudna,i prije nego je vratih,privukao me je naslov jednog poglavlja- Stvoritelj.
Počeo sam čitati i razmišljati,i tako,to je bio početak mog puta ka Bogu.


Ono što hoću da ti kažem,srce nije samo komad mesa.Ono je nešto više.

Kada sam tada u džamiji uzeo knjigu,jedna od prvih rečenica koju sam pročitao je bila ova :

Bog je izvor Svjetlosti(upute) nebesa i Zemlje! Primjer Svjetlosti Njegove je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka.
Svjetiljka je u kandilju,a kandilj je kao zvijezda blistava koja se užiže blagoslovljenim drvetom maslinovim,i istočnim i zapadnim,čije ulje gotovo da sija kad ga vatra ne dotakne.Sama svjetlost nad svjetlošću.
Bog vodi ka Svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće.Bog navodi primjere ljudima,Bog sve dobro zna.

Ovom rečenicom Bog je opisao naše srce u tijelu,i koju svrhu ima.


I da kažem nešto o duši.
Ona postoji.
Nekoliko puta sam imao iskustvo kliničke smrti.


Svako dobro ti želim na putu ka Istini.
Budi strpljiva,iskrena,hrabra i odlučna.

hajde Almond, ovo je prilicno dirljiva prica....hvala ti na javljanju, od srca

simbolika ili mozda cak i misticno,
ugledam tvoju poruku koja je prilicno licna i jeste dirljiva, a komsinica mi zvoni na vrata...donijela mi veliku saksiju punu cvijeca (ne znam koje je, moracu je detaljnije upitati jer je samo ostavila, rekla da je okacim na balkon i da je visegodisnje i pobjegla dalje za svojim poslom)

nemam komentara, sem hvala ti jos jednom na javljanju

[nasa]

@Almond


Prelijepa prica zaista.

Trebao bi je staviti i na temu Za predane Allahu...steta da se ne procita...

[pussysmoke]

@Almond

Priča je toliko izrežirana da to nije normalno. Jedini problem je taj što režiser nije shvatio da mu se neke stvari ne uklapaju.

Također mogu reći da sam više puta imao kliničku smrt, i žao mi je ako se nađe neko razočaran, ali to je to, nema svjetla na kraju tunela, niti vam čitav život prođe pred očima. Svijest ti se vrati tek kada te ožive i probude, dok si mrtav - mrtav si, pa bilo to klinički ili ne.

I slažem se sa nasom, trebao bi ovu priču postati na temu za predane Allahu Dž. š., tamo ove bajke bolje prolaze, plus imaš garanciju od mene da ti istu neće obrisati moderatori, zato što je ova priča ono što se traži.

[harač]

da stvar bude gora možda je i istina. sjećam se ispovijesti poznatog biologa f. collinsa o njegovom konvertiranju na katoličanstvo. hodao čovjek šumom zimi i naišao na nekakav vodopad gdje su se tri slapa sledila. pao na koljena i od tad slavi trojstvo. čovjek je naučnik, jedan od kodifikatora ljudskog genoma, veliki zagovornik evolucije, i svi "dokazi" nisu mu naučni, već osjećajni - osjeća boga u sebi, osjeća trojstvo, osjeća djevicu mariju, apsolutno je siguran, sretan je, ispunjen... šta čovjek može reći na takve ispovijesti koje su na sve strane, i o svim mogućim bogovima. Wovon man nicht sprechen kann, darüber muss man schweigen...

[nasa]

@Almond

Priča je toliko izrežirana da to nije normalno. Jedini problem je taj što režiser nije shvatio da mu se neke stvari ne uklapaju.

Također mogu reći da sam više puta imao kliničku smrt, i žao mi je ako se nađe neko razočaran, ali to je to, nema svjetla na kraju tunela, niti vam čitav život prođe pred očima. Svijest ti se vrati tek kada te ožive i probude, dok si mrtav - mrtav si, pa bilo to klinički ili ne.

I slažem se sa nasom, trebao bi ovu priču postati na temu za predane Allahu Dž. š., tamo ove bajke bolje prolaze, plus imaš garanciju od mene da ti istu neće obrisati moderatori, zato što je ova priča ono što se traži.

Hajde ne ljuti se, Nisam upratila sta se brisalo,tako da vjeruj mi moj komentar nema veze s tim ....

Kako @harac napisa sto se tice klinicke smrti jako puno ljudi ima neku pricu,to
je samo njihova prica jednako kao sto ti imas svoju,
nece niko od nas postati ni vjernik ni nevjernik zbog tudjeg iskustva,ali eto lijepo je napisao.....

[Great Cornholio]

E ovo je za onog GC što se ispario, napokon nešto konkretno :

" Tri dokaza da je Isus bio Dalmatinac:
1) Pretvarao je vodu u vino.
2) Nije ništa radio, nego je samo hodao okolo.
3) Ako je nekad nešto i napravio, onda je to bilo pravo Ćudo. "

Da sam "klasični vjernik", ja bih se sad trebao žestoko naljutiti i ljutito braniti Boga, ali pošto sam siguran da Bog ne treba zaštitnika, ja to neću učiniti. A vjerujem da se u ovom slučaju, zbog ove šale, ni Bog ne bi naljutio,jer, siguran sam,da Bog ne zabranjuje da se šalimo, jer da zabranjuje ne bi nam dao "opciju" da možemo da se smijemo

@bizet, nije ba fazon ono za platu od 2000 maraka, moje poimanje nekog humanog i pravednog društvenog sistema podrazumijeva lagodan život, za sve, a ne, kao što je danas sučaj,odricanje, žrtvovanje, iscrpljivanje većine da bi manjina živjela u pretjeranom luksuzu, raskoši i potpuno opušteno.
Takav sistem bi bio moguć kad bi ga svi željeli, a danas takav sistem ne želi ni sirotinja ni bogataši, jer i jedni i drugi bilo kakav vid ograničavanja smatraju tiranijom.

[Great Cornholio]

srce je samo misic, pumpa, i nema ulogu da stvara osjecaje...

e sad u dusu kao neki zasebni faktor u nama, neku bestezinsku stvar (mozda ipak navodno ima koji gram tezine) ne vjerujem...taj neki duh, sveti, za mene nije nista drugo nego nase obicno Ja koje izgradjujemo kroz zivot...imamo genetske predispozicije da budemo ovakvi ili onakvi, imamo razum koji nas vodi i na kraju se oblikujemo u ovo ili ono

Bizet,

Jednom sam se okoristio tvojim savjetima na jednoj temi,pa dozvoli da ti uzvratim dobročinstvo tako što ću ispričati jedno svoje iskustvo.Samo radi toga sam se prijavio,inače ne pratim ovu temu,pa se izvinjavam ako sam sa ovim postom upao kao padobranac.

Kada sam bio dijete,bio sam tako dobar šahista,da sam mislio da će šah biti moj život.I dok sam se uspinjao ka vrhu, posmatrao sam pad i odlazak sa scene već afirmisanih majstora.Bio sam sve svjesniji da sve ima svoj kraj,i tako posredno shvatio da sam i ja prolazan,kao i život oko mene.
Pa sam se zapitao...čemu sve to,zašto da težim ka onome što na kraju neminovno vodi ka nestanku?

To je bio početak mog puta u potrazi za smislom života.

Napustivši šah,u umjetnosti sam težio ka nekom idealu Ljepote i kada sam i tu doživio duhovni sunovrat,tražio sam odgovore u budizmu.Na kraju sam se toga ostavio zbog pesimizma samog učenja.
Okrenuo sam se ljudima,pa naposlijetku sam tražio mir i spokoj u samome sebi.
Kada ni to nisam našao,toliko mi je bilo loše da sam spakovao mali šator,obukao putničke cipele i napustio svoj dom i zavičaj,i tumarao besciljno tamo-amo dugo vremena.

Voleo sam u tišini posmatrati rijeku koja huči u tamnim kanjonima,prirodu u izmaglici,prozračne oblake,ogromno zvjezdano nebo,ljude,sela i gradove...i jednog dana shvatio sam da sve to ima svog Tvorca.

Pa zar je to sve samo od sebe nastalo? Iz ničega?
Prvi put sam postao svjestan da nisam sam,da ima Neko koji zna za me,koji uvijek bdije nada mnom gdje god bio.

Jedne večeri,boravio sam u džamiji.Ne znam kako i zašto,nisam tada ni znao kako se ta građevina zove i koja je njena svrha,niti sam znao išta o bilo kojoj religiji.
Sjedio sam u kutku,i ponekad bih bacio pogled na jednog lika koji je u sumraku prelistavao neku knjigu,sa slabašnim svjetlom koji ga je odozgo obasjavalo.
Poslije sam tu knjigu uzeo,pitajući se...možda u ovoj knjizi ima nešto o smislu života?
Bila mi je čudna,i prije nego je vratih,privukao me je naslov jednog poglavlja- Stvoritelj.
Počeo sam čitati i razmišljati,i tako,to je bio početak mog puta ka Bogu.


Ono što hoću da ti kažem,srce nije samo komad mesa.Ono je nešto više.

Kada sam tada u džamiji uzeo knjigu,jedna od prvih rečenica koju sam pročitao je bila ova :

Bog je izvor Svjetlosti(upute) nebesa i Zemlje! Primjer Svjetlosti Njegove je udubina u zidu u kojoj je svjetiljka.
Svjetiljka je u kandilju,a kandilj je kao zvijezda blistava koja se užiže blagoslovljenim drvetom maslinovim,i istočnim i zapadnim,čije ulje gotovo da sija kad ga vatra ne dotakne.Sama svjetlost nad svjetlošću.
Bog vodi ka Svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće.Bog navodi primjere ljudima,Bog sve dobro zna.

Ovom rečenicom Bog je opisao naše srce u tijelu,i koju svrhu ima.


I da kažem nešto o duši.
Ona postoji.
Nekoliko puta sam imao iskustvo kliničke smrti.


Svako dobro ti želim na putu ka Istini.
Budi strpljiva,iskrena,hrabra i odlučna.

Nemoj se naći uvrijeđenim, ali meni ovo tvoje prihvaćanje Boga kao da je posljedica nečeg drugoga od onog što si naveo kao razlog zašto si postao vjernik. Ja sam stekao dojam da si ti "prihvatio" Boga ne kao rezultat traženja smisla života, već da si "prosvjetljenje" doživio kao posljedicu neuspjeha u nekim aktivnostima koje bi ti obezbjedile društveno priznanje, pa si u Bogu ( bolje reći u pripadnosti određenoj religijskoj zajednici) našao kompenzaciju kojom bi stekao društveno priznanje, jer kao dio neke društvene grupe koja se smatra vrijednom, koja se cijeni, ti prisvajaš ugled grupe kojoj pripadaš, i doživljavaš ga kao vlastiti.

Oprosti, nek mi oprosti i Bog, ako griješim, ali fakat ja ovu tvoju ispovjest doživljavam kao promovisanje određenog vjerskog učenja, a ne kao neko čudo koje je Bog učinio, i tako te motivisao da povjeruješ u Njega.

[bizet]

@pussysmoke, harač, nasa,
koga briga da li je prica istinita ili ne

ono sto je mene dojmilo je sto stize takva poruka, za koju ja iskreno vjerujem da jeste dobronamjerna i iskrena, a stize i cvijece od komsinice u isto vrijeme...uljepsalo mi je to ovaj dan i navelo na razmisljanje, koje me nije prevelo na vjeru ali....razmisljam umjesto da sam danas povadila mrkvu i napravila slatko od dunja kako sam planirala, ja sam krala vrijeme da visim ovdje, uzaludno, i stigla samo napraviti slatko, a mrkva valjda ostaje za sutra, a sutra je radni dan!...hmmm...meni dovoljno da me vrati odakle sam dosla ...zbog tog je Almond zaradio sevap i hvala mu na javljanju

@Great Cornholio...kad bi sva ogranicenja bila na vise i bolje, ne bih se bunila, ovisno o ogranicenjima naravno...trebao si sinko to tako lijepo obasniti ...zezam se, misli su na tome da nije moguce takva ogranicenja, pa makar bila i na bolje, postaviti...i ne da se oni sa manjim primanjima ne bi slozili, nego oni sa vecim to nikada ne bih dozvolili...a opet ko zna

jednog se mislim nismo dotakli...naucili smo da razlicite percepcije ili dozivljaji odredjenih stvari ne znace nuzno da je neko u pravu ili krivu, sve i da znace uzaludno je pokusati mijenjati drugog...ali kako pomiriti dva svijeta i naci kompromis, zivjeti zivot zajedno koji nam je jednako dat?

budite mi zdravo i pozdravljeni...zivot ne ceka, a mrkva moze jos koji dan