Dozer wrote: ↑23/10/2025 13:55
Zehran82 wrote: ↑23/10/2025 13:25
Dozer wrote: ↑22/10/2025 14:51
Nista ja ni ne moram sastavljati. Ti sam dajes argumente kojima pobijas sve o cemu pricas
Naravno, pri tome - to uopste ne kontas.
ajde obraduj nas i nas i sebe sa jednim argumentom na kojeg ces prlijepiti dokaze....pa da znamo da si i ti u stanju to...osim palamudjenja u prazno bez ikakvih logicnih argumenata i jos manje dokaza
Stalno ti h lijepim, ali ti ih ili ne razumijes ili se pravis blesav.
Kad je Bosna napala Osmanlije, pa su nas porobili u kontraofanzivi? Odgovor na ovo pitanje ti je direktan argument da lupas gluposti, tj. da ti citati o tome nisu na mjestu.
I mozemo ovako do besvijesti, ali znam da ti neces prihvatiti nista od toga, nego ces samo nastaviti s lijepljenjem kojekakvih citata koji ne znace nista, a koji se pobijaju cinjenicama bez ikakvih problema.
reci mi kako je Vatikan smatrao Bosnjanje, bogumile???
ne trebas, ja cu
Da — Vatikan (tj. Katolička crkva i papa u Rimu) jeste optuživao Bosanske bogumile za herezu, a ti sukobi i optužbe su s vremenom doveli i do političkih i vojnih pritisaka na Bosansko kraljevstvo.
Evo detaljnog pregleda:
1. Ko su bili Bogumili i zašto ih je Vatikan smatrao hereticima
Bogumili su predstavljali vjerski pokret nastao u 10. vijeku u Bugarskoj, a kasnije se proširio i na Bosnu, Makedoniju i Srbiju.
Njihova učenja su:
odbacivala materijalnu Crkvu (crkve, ikone, križeve),
odbacivala svešteničku hijerarhiju,
smatrala da postoji dva principa – dobar Bog (stvoritelj duhovnog svijeta) i zao duh (stvoritelj materijalnog svijeta),
odbacivala rimske sakramente i kult svetaca.
Zbog toga ih je Katolička crkva smatrala hereticima (krivovjercima) jer su osporavali osnovne dogme i autoritet pape.
2. Papalne optužbe i reakcije
U 13. vijeku, posebno za vrijeme pape Inocenta III (1198–1216), Vatikan je službeno optužio Bosnu za herezu.
Papa je tvrdio da je „bosanska crkva“ puna bogumila i da kraljevi ne čine ništa da ih suzbiju.
Godine 1203. papa Inocent III je poslao pismo ugarskom kralju Emeriku da poduzme akciju protiv „bosanskih heretika“.
3. Križarski rat protiv Bosne (Bosanski križarski rat)
Godine 1235–1241, papa Gregur IX i kasnije Inocent IV pozvali su ugarskog kralja Kolomana da povede križarski pohod protiv Bosne, s ciljem da se iskorijeni hereza.
Taj pohod je poznat kao "Bosanski križarski rat".
Ugarska vojska je upala u Bosnu 1235., ali nije imala velikog uspjeha, jer je teren bio težak, a bosanske snage su pružile otpor.
Nakon toga, Vatikan je više puta pokušavao uz pomoć Ugarske i lokalnih katoličkih biskupa (posebno iz Duvna i Splita) da „pokori Bosnu vjeri rimskog pape“.
4. Bosanski kraljevi između Vatikana i bogumila
Bosanski vladari su pokušavali balansirati:
prema Vatikanu su se formalno izjašnjavali kao katolici (da bi izbjegli rat),
ali su u stvarnosti štitili lokalnu Crkvu bosansku, jer su bogumili činili velik dio stanovništva i plemstva.
Primjer:
Kulin ban (1180–1204) je optužen za herezu, ali je pismom papi 1203. u Bilinom Polju obećao vjernost Rimu — to je poznato kao Bilino polje abjuracija (ispovijedanje vjere).
Međutim, i nakon toga se bogumilstvo nastavilo širiti u Bosni.
5. Kasnije posljedice
U 14. vijeku Vatikan je i dalje smatrao Bosnu heretičnom zemljom.
Kada su Osmanlije počele osvajati Bosnu u 15. vijeku, Vatikan i Ugarska su odbili vojno pomoći Bosni, smatrajući je „zemljom heretika“.
Nakon pada Bosne 1463., papa Pio II je čak rekao da je Bosna „Božjom kaznom pala pod Turke“ zbog svojih hereza.
Zaključak
Da, Vatikan je optuživao Bosnu i bogumile za herezu i vodio (ili poticao) križarske ratove protiv Bosne, naročito u 13. vijeku.
Glavni motiv je bio vjerski (borba protiv hereze), ali i politički (širenje uticaja Rima i Ugarske na Bosnu).
1. Bosna prije Osmanlija – zemlja između tri vjere
U 14. i 15. stoljeću Bosna je bila vjerski podijeljena:
Katolici (na zapadu i jugu, pod utjecajem Dalmacije i Ugarske),
Pravoslavci (na istoku, pod utjecajem Srbije),
Pripadnici Crkve bosanske (najveći dio središnje i sjeverne Bosne).
Vatikan je smatrao Crkvu bosansku heretičnom i više puta slao inkvizitore i križare da je iskorijene.
Mnogi bosanski plemići i obični ljudi su zbog toga osjećali neprijateljstvo prema Rimu i prema ugarsko-katoličkom utjecaju.
2. Progon i pritisci iz Rima i Ugarske
Bosna je stalno bila pod prijetnjom “križarskih pohoda” koje su papa i Ugarska pravdali „borbom protiv heretika“.
Katolički biskupi i franjevci su često optuživali bosanske vladare i narod da su nevjernici.
Mnogi su prisilno prevođeni na katoličanstvo, a bogumilski svećenici progonjeni.
Zbog toga su se bosanski ljudi vremenom otuđili od Katoličke crkve i počeli tražiti vjersku slobodu.
3. Dolazak Osmanlija (15. stoljeće)
Kada su Osmanlije (Turci) počeli osvajati Balkan, donijeli su sistem vjerske tolerancije koji se zvao "millet-sistem".
To je značilo:
Svaka vjerska zajednica može slobodno ispovijedati svoju vjeru,
Nema prisilnog pokrštavanja,
Ako prihvatiš islam, oslobađaš se poreza (harača) i dobivaš društvene povlastice.
Za razliku od Vatikana i Ugarske, Osmansko carstvo nije progonilo ljude zbog drugačije vjere.
4. Zašto su bogumili bili otvoreniji prema islamu
Postoji više razloga:
Sličnost u vjerovanjima:
Bogumili nisu vjerovali u križ, slike, kipove ni svece — to se dobro poklapalo sa islamskim učenjem o jedinstvu Boga (tevhid) i zabrani idolopoklonstva.
Mržnja prema Rimu i Ugarskoj:
Nakon stoljeća progona i ratova koje su vodili katolici, mnogi su u Osmanlijama vidjeli oslobodioce, a ne okupatore.
Porezna i društvena korist:
Muslimani su bili oslobođeni određenih poreza i mogli napredovati u vojsci, administraciji i trgovini — što je privuklo mnoge.
Mir i stabilnost:
Osmanlije su, nakon osvajanja, donijele mir i ukinule vjerske progone.
5. Šta kažu historijski izvori
Hroničari 15. i 16. stoljeća, uključujući i franjevce, bilježe da su mnogi “patareni” (bogumili) prešli na islam.
Katolički izvori iz tog vremena često pišu da su „patareni postali Turci“ – što znači muslimani.
Primjerice, franjevac Bartolomej Pisanski (oko 1380.) piše da u Bosni „vlada hereza patarena“, a kasniji izvori iz 16. vijeka govore da „oni koji su bili heretici sad su postali mahometanci“.
6. Zaključak
Da — vjerski progoni i neprijateljstvo Vatikana prema Bosni stvorili su kod mnogih Bosanaca otpor prema Katoličkoj crkvi i prihvatanje Osmanlija kao oslobođenje od zapadne vjerske dominacije.
Ukratko:
Bogumili nisu prihvatili Osmanlije zato što su voljeli ratnike, nego zato što su od njih dobili ono što im Vatikan nije dao – slobodu da vjeruju bez progona.
Izvor:
4. Regionalni talasi kolektivnih prelaza
Središnja Bosna (Visoko, Fojnica, Lašva, Sarajevo)
Vaticanski arhiv, “Relatio Bosnae” (1524.):
1. Ko su bili Bogumili i zašto ih je Vatikan smatrao hereticima
2. Papalne optužbe i reakcije
Godine 1203. papa Inocent III je poslao pismo ugarskom kralju Emeriku da poduzme akciju protiv „bosanskih heretika“.
4. Bosanski kraljevi između Vatikana i bogumila
5. Kasnije posljedice
Zaključak
Zbog toga su se bosanski ljudi vremenom otuđili od Katoličke crkve i počeli tražiti vjersku slobodu.
3. Dolazak Osmanlija (15. stoljeće)
4. Zašto su bogumili bili otvoreniji prema islamu
6. Zaključak
Ukratko: