Divovski Juventus
Napad, odbrana, igra, svi Oskari pripadaju Juventusu
Ekipa koja daje najviše, a prima najmanje golova, Pirlo je najbolji režiser, Vidal najbolja glavna uloga
Sedam bodova prednosti nakon 17 kola, titula jesenjeg prvaka dva kola prije kraja, najbolji napad (ako se ne računaju tri gola koja su pripisana Romi nakon službenih 3:0 protiv Cagliarija), najbolja odbrana, osjećaj evidentne nadmoći nad ostalim ekipama. Dakle, Juve za Oskara. Sezona je još uvijek duga, poteškoće dolaze kad se najmanje očekuju, ali trenutno
Bianconeri zaslužuju samo aplauz. Ako se malo poigramo možemo podjeliti nagrade za ovu polusezonu.
Najbolji scenarij: Antonio Conte
Ovaj stručnjak je veliki stvaralac čuda zvanog Juve. Sami navijači su u nedjelju na ogromnoj paroli napisali: Conte je izvukao Juve iz pakla i doveo do raja. Prije 16 mjeseci
Bianconeri su bili nešto poput otvorenog stovarišta, a danas su referentna tačka italijanskog fudbala. Juve zabavlja jer se zabavlja, sviđa jer uvijek napada, osvaja jer konstantmo prelazi svoj limit. Conte je lider u svlačionici, ali i u klubu: njegov projekat je uobličio ekipu, a njegov mentalitet je istu preinačio. Juventus je postao europska, a ne italijanska ekipa i zbog toga nema rivala u Italiji. Conte je zaista napravio jedan prelijep film.
Najbolji glumac: Arturo Vidal
Puno je glumaca u ovom filmu, svi igrači imaju važnu ulogu u Conteovom scenariju , ali za sada jedan se izdvaja od ostalih. Arturo Vidal zaslužuje Oskar jer je još od Super kupa igranog u augustu ostavio najdublji trag u uspjesima koje je ekipa postigla. Sa devet golova, zajedno sa Quagliarellom, najbolji je strijelac ekipe, ali i pored ovog podatka (svakako fenomenalnog) Čileanac je savršeno utjelovio ulogu pravog juventina: borbenost, želja za pobjedom, bijes da što prije osvoji loptu, uživanje u igranju, zadovoljstvo u pokazivanju svoje vještine na najvišem nivou.
Najbolji režiser: Andrea Pirlo
Neko vrijeme se nije činio blistavim kao prošle sezone, za nekoga zbog Lige šampiona ili možda zbog malo drugačije igre u odnosu na sezonu u kojoj se osvojio Scudetto kada je se bez lopte sigurno kretao mnogo više. Realnost je da se traži dlaga u jajetu. Pirlo komanduje igrom uobičajnom lucidnošću i maštovitošću, štaviše u ovoj sezoni je već postigao četiri gola iz slobodnih udaraca.
Najbolji specijalni efekti: Gigi Buffon
German Denis nije od onih igrača koji se uplaše kada se nađu ispred golmana. Moguće da je i on postao žrtva Gigijeve magije. Buffon i njegovo tijelo gol učine malim, savladati ovog golmana čini se pravim poduhvatom. Juve je primio samo 10 golova, spokojnost s kojom igra čitav tim, počevši od odbrane zasniva se na saznanju da na golu stoji apsolutni šampion. Protiv Atalante je imao samo jednu odbranu i to odlučujuću.
Najbolja scenografija: Navijači
Ljepotu jedne fudbalske utakmica na Juventus Stadiumu svakao čine i navijači. Curva Sud svake utakmice pripremi jako lijepu koreografiju, navijači su posebice bili „neobuzdani“ na dan povratka Contea na domaću klupu. I ove sezone stadion je skoro uvijek pun, atmosfera je uzavrela tako da igrači imaju očite prednosti. Nisu ni izostale situacije koje treba cenzurisati (parola u derbiju protiv Torina), ali u suštini ponašanje ultrasa je dobro. Ovo je pokazatelj da jedan konforan stadion bez pregrada na kojem se utakmica gleda i „živi“ predstavlja najbolju zaštitu od nasilnika koji se ne trebaju mješati sa navijačima.
Najbolja scena: Juventus - Roma 4:1
