E ti mi kazi sve ovo.

A ja zivim u Vojvodini, nisam s kruske pala.
Opet ti ponavljam-tvoji snovi o cepanju Srbije ti pomrace svest. To se vidi iz svakog tvog posta gde moju zemlju nazivas bivsa Srbija.
Dakle izvoli.
U jeku rasprava o Statutu Vojvodine često se pominje i Akademija nauka i umetnosti Autonomne pokrajine Vojvodine čije postojanje je po tvrdnjama mnogih protivustavno i, što je još važnije, ugrožava državnost Republike Srbije.
Potražio sam podatke o akademijama u svetu i video da u mnogim zemljama, pored nacionalnih, državnih akademija, postoje i regionalne akademnije, i to u povećem broju, posebno u Evropi, te ću ovde navesti neke od njih.
NEMAČKA: Akademija nauka Mainc, Akademija nauka Getingen, Akademija nauka Bavarske, Akademija nauka Berlin-Brandenburg, Akademija nauka Hajdelberg, Akademija nauka Severne Rajne-Vestfalije, Akademija nauka Saksonije u Lajpcigu...
ITALIJA: Akademija nauka Torino, Akademija poljoprivrede, nauke i književnosti Verona, Galilejeva akademija nauka, književnosti i umetnosti Padova, Akademija nauka i književnosti „La Colombaria“ Toskana, Akademija nauka, književnosti i umetnosti Udine, Ateneum Breše: Akademija nauka, književnosti i umetnosti u Breši, Akademija nauka, književnosti i umetnosti Bergamo, Akademija nauka, književnosti i umetnosti Venecija, Institut Lombardije, Akademija nauka i književnosti.
FRANCUSKA: Akademija Alzasa, Akademija Nimes, Akademija nauka, umetnosti i humanistike (Humanities) Turan, Akademija nauka, književnosti i umetnosti Lion, Akademija nauka, književnosti i umetnosti Ruan, Akademija nauka, humanistike i umetnosti Savoje, Akademija nauka i književnosti Monpelje, Akademija nauka, inskripcija (Inscripciones), književnosti i humanistike Tuluz.
Namerno sam izabrao ove tri zemlje, Nemačku kao federaciju, Italiju kao regionalno ustrojenu državu i Francusku kao primer unitarne države. U svim ovim, kao i mnogim drugim koje nisam pomenuo, postoji mnoštvo regionalnih akademija nauka i umetnosti. Ove akademije „pokrivaju“ šire ili uže regije i sudeći po nazivima nekih od njih, kao na primer pomenuta Galilejeva u Padovi ili poljoprivredna u Veroni, prilagođene su tradiciji i potrebama svog okruženja. One zajedno sa „nacionalnim“ akademijama šire lepezu naučnog i umetničkog delovanja. Ne smatraju se razbijačima državnog jedinstva niti se vrše pokušaji da budu ukinute, kao što je to kod nas sada slučaj. Oni koji to ovde čine, otkrivaju svoje antievropsko lice.
Ustavom od 2006. Vojvodini je većosporena suštinska autonomija. Lišena je zakonodavne vlasti a ekonomske i druge nadležnosti, nominalno navedene u Ustavu, potpuno su prepuštene zakonima koje donosi Skupština Srbije. To na primeru odredbe čl. 184 Ustava izgleda ovako: stav 1. „Autonomna pokrajina ima izvorne prihode kojima finansira svoje nadležnosti“, stav 2. „Vrste i visina izvornih prihoda autonomnih pokrajina određuju se zakonom“(!). Dakle, ako autonomna Vojvodina nema suštinsku, političku i ekonomsku autonomiju, zašto bar ne može da ima tzv. kulturnu autonomiju i u okviru nje pravo da o svom trošku ima i izdržava sopstvenu, regionalnu akademiju nauka i umetnosti, poput mnogih drugih u svetu? Ta Vojvodina, čiji su ljudi još od XVIII veka zaslužni za stvaranje prvog ustava Srbije, univerziteta (Dositej - Velika škola), pozorišta, muzeja... dočekala je da joj se u XXI veku u Srbiji osporava i traži ukidanje Akademije kao sopstvene ustanove nauke i kulture. Za mnoge, ovo je samo još jedno od poniženja i uvreda za Vojvodinu.
Autor je advokat iz Novog Sada
