Citati koje bi podijelili s drugima

[PurpurHazel]

Teško je ljubavi, sve teže.
Odsvirane su njene mazurke i polke.
Gle, i srednjoškolke
od ljubavi bježe.

Ljubavi je objavljen rat.
Totalni. Do istrebljenja.
Šta mi da radimo sad,
mi iz Trebinja?

Mi iz avangarde,
mi koji se od mature
spremamo za barde,
za trubadure?

Teško je, teško je ljubavi.
I dokle ovako, dokle?
A ti meni uštipke praviš,
praviš šnenokle,

a ti izlaziš na balkon,
pušiš cigarete,
mila moja provincijalko,
ti kao dijete

vjeruješ u "Vertera", u kolače,
u tu tugu što nas oboje steže,
i ja plačem, plačem, plačem,
jer teško je ljubavi. Sve teže.


(i.sarajlic)

[MedenoSrce]

Osim toga glupak je, za razliku od zlikovca, u potpunosti zadovoljan samim sobom: da, on je čak i opasan zato što se lako razdraži i prelazi u napad. Stoga moramo biti obazriviji sa glupakom nego sa zlim čovekom. Nikada više ne treba da pokušavamo da glupaka ubedimo argumentima, to je besmisleno i opasno.
Da bismo znali kako da izađemo na kraj s glupošću, moramo da pokušamo da shvatimo njenu suštinu. Jedno je sigurno: ona u suštini nije defekt intelekta, nego ljudskosti. Ima ljudi intelektualno veoma dobro opremljenih, koji su glupi, i intelektualno usporenih koji su sve samo ne glupi. To, na vlastito iznenađenje, otkrivamo u određenim situacijama.
Utisak da je glupost urođena slabost nije tako jak kao onaj da ljude u određenim situacijama načine glupima, tj. da sami dopuštaju da budu zaglupljeni.
I možemo da vidimo da ljudi koji žive odvojeno od ostalih, usamljeni, tu manu ređe poseduju nego ljudi ili grupe ljudi koji imaju potrebu za druženjem ili su na to upućeni.
Čini se, dakle, da je glupost više sociološki nego psihološki problem. Ona je rezultat delovanja izvesnih istorijskih okolnosti na čoveka, psihološki fenomen koji prati određene spoljašnje prilike.

Ditrih Bonhefer (Dietrich Bonhoeffer; 1906 – 1945)
nemački sveštenik, teolog, antinacistički disident.
Suprostavljajući se nacističkoj diktatuti, pre svega Hitlerovim programima eutanazije i genocidu nad Jevrejima, uhapšen je aprila 1943. i sproveden u koncentracioni logor. Obešen je 9. aprila 1945

[Tabhana]

“They say when you are missing someone that they are probably feeling the same, but I don't think it's possible for you to miss me as much as I'm missing you right now”

[Saian]

Osim toga glupak je, za razliku od zlikovca, u potpunosti zadovoljan samim sobom: da, on je čak i opasan zato što se lako razdraži i prelazi u napad. Stoga moramo biti obazriviji sa glupakom nego sa zlim čovekom. Nikada više ne treba da pokušavamo da glupaka ubedimo argumentima, to je besmisleno i opasno.
Da bismo znali kako da izađemo na kraj s glupošću, moramo da pokušamo da shvatimo njenu suštinu. Jedno je sigurno: ona u suštini nije defekt intelekta, nego ljudskosti. Ima ljudi intelektualno veoma dobro opremljenih, koji su glupi, i intelektualno usporenih koji su sve samo ne glupi. To, na vlastito iznenađenje, otkrivamo u određenim situacijama.
Utisak da je glupost urođena slabost nije tako jak kao onaj da ljude u određenim situacijama načine glupima, tj. da sami dopuštaju da budu zaglupljeni.
I možemo da vidimo da ljudi koji žive odvojeno od ostalih, usamljeni, tu manu ređe poseduju nego ljudi ili grupe ljudi koji imaju potrebu za druženjem ili su na to upućeni.
Čini se, dakle, da je glupost više sociološki nego psihološki problem. Ona je rezultat delovanja izvesnih istorijskih okolnosti na čoveka, psihološki fenomen koji prati određene spoljašnje prilike.

Ditrih Bonhefer (Dietrich Bonhoeffer; 1906 – 1945)
nemački sveštenik, teolog, antinacistički disident.
Suprostavljajući se nacističkoj diktatuti, pre svega Hitlerovim programima eutanazije i genocidu nad Jevrejima, uhapšen je aprila 1943. i sproveden u koncentracioni logor. Obešen je 9. aprila 1945

zanimljivo, ovo ima sigurno negdje na njemackom, zanima me koju je rijec koristio za "glupost", potrazim


onTopic

One sees, from this Essay, that the theory of probabilities is basically just common sense reduced to calculus; it makes one appreciate, with exactness, that which accurate minds feel with a sort of instinct, often without being able to account for it.

Laplace

[Saian]

We may regard the present state of the universe as the effect of its past and the cause of its future. An intellect which at a certain moment would know all forces that set nature in motion, and all positions of all items of which nature is composed, if this intellect were also vast enough to submit these data to analysis, it would embrace in a single formula the movements of the greatest bodies of the universe and those of the tiniest atom; for such an intellect nothing would be uncertain and the future just like the past would be present before its eyes.

Pierre-Simon de Laplace. Also known as Laplace's demon

[s.aint]

klix is a good thing to accept when it's going your way. When it isn't, don't call it klix; call it injustice, treachery, or simple bad luck.
Heller

[Anestezija]

Sve staze svijeta prodjoh ja
sa zvijezdama sjevera
i svaku svoju gresku znam
ja ih zbog nje ponavljam

Sve staze svijeta puste su
samoca mi u koferu
pjesma me boli, razori
a nju mi nista ne vrati

Daleko, daleko
srce mi je ostalo
ostalo za sva vremena
da kraj nje budi se

Sve luke mora moj su dom
a moje misli su sa njom
u boji njenog oka sam
i njeno ime ponavljam

[relativno84]

But it was too late now. A lifetime too late. A million wishes too late..

[Leia_Organa]

Nema ničega, ničega pouzdanog osim ništavila svega ovog što mi je shvatljivo i veličine nečega neshvatljivog ali silno važnog. - Tolstoj

[Velkoski]

Oh, you. You just couldn't let me go, could you? This is what happens when an unstoppable force meets an immovable object. You truly are incorruptible, aren't you? You won't kill me out of some misplaced sense of self-righteousness. And I won't kill you because you're just too much fun. I think you and I are destined to do this forever.

[relativno84]

Curiosity is the lust of the mind..

[Anestezija]

Nemoj da te prevari izgled.Naizgled su svi ljudi..

[PurpurHazel]

"A onda si ti brojala što bi mi radili da smo zajedno, pa sam brojao i ja, jer sam morao, inače bi ti brojala da se moja šutnja ne broji, jer nemam želja koje su sentimentalno ubrojive.

Pa sam brojao: plesali bi, krstarili bi Dunavom, popeli se na London Eye i kad bi bili na vrhu zajedno bi povraćali onima dole na glavu, igrali bi poker na svlačenje, udarali nogom u stare flipere i namjerno radili “tilt” dok slušamo Stonese, obukli se kao Bonnie and Clyde i gađali se kuglicama šlaga na dječjim rođendanima, ni sjetiti se ne mogu šta sam sve tu nanizao.

Sve sam lagao.

Ne želim to raditi sa tobom. Ne želim ništa. Hoću jednu jedinu stvar koju nismo spomenuli: biti jedno, postati jedno, pobjeći od ljudi koji će nas gađati haubicama sujete, braniti se šutnjom na sudu svetog srca, upiti te, usisati, primiti te intravenozno, inficirati se tvojim očima i poludjeti, popiti kao zadnju čašu šampanjca ”Midas Ace of Spade” jer na to imam pravo, kao osuđenik na smrt, a posljednja želja se ne odbija, i da odem, odem… Sa tvojim očima u mom mozgu.

Moramo raditi ništa, samo tako ćemo biti totalno zajedno. Nema trošenja vremena na okolinu, na situacije koje nisu naše, na tek usputne prolaznike i treptaje okicama, nema ničega oko nas, nema nikoga, samo ti, samo ja, samo mi u svemiru.

Dakle, sve sam te lagao. Sa tobom bi radio samo ništa."

b.davidović

[MedenoSrce]

http://akuzativ.com/teme/249-sre%C4%87ni-i-ne-ostvareni

Da me ne bi optužili za totalno mračnjaštvo i pesimizam, ipak ću reći da znam da ima srećnih i zadovoljnih ljudi, a ono što sam naučila da te ljude čini srećnim i zadovoljnim jeste upravo potpuno odsustvo bilo kakve želje za samoostvarivanjem. Srećni ljudi, jednostavno žive. Kako se to postiže? E, to nemam pojma.

[MaD_ProfessoR]

U pohvalu spokojstvu


Šare svjetlosti nasrću na mrak, čudesnije od meteora.
Nejasan visoki grad širi se nad poljima.
Siguran u vlastiti život i u smrt, pormatram
častohlepljive i želim ih razumjeti.

Njihov dan je grazljmiv kao laso u zraku.
Njihova noć je zatišje gnjeva u nožu spremnom na napad.

Govore o čovječanstvu.
Čovječanstvo osjećam kao glasove jedne te iste patnje.

Govore o domovini.
Moja domovina je zvuk gitare, poneki portret i stari mač,
očevidna molitva vrbika u sumracima.

Proživljava me vrijeme.
Tiši od vlastite sjene, prolazim kroz zbrku njihove
uskomešane lakomosti.

Oni su nužni, jedini, dostojni sutrašnjice.

Moje ime je netko i svatko.

Hodam polagano, kao netko tko dolazi iz tako silnih
daljina da se i ne nada odredištu.

Jorge Luis Borges

[MedenoSrce]

BRATOUBILAČKI RAT

Raspadom Jugoslavije 1941. godine razmahao se neviđen progon mnoštva poštenog i nevinog svijeta. U našem kraju ustaše hapse i zlostavljaju naročito srpski živalj, a po selima se digli četnički raspoloženi seljaci pa pale i pljačkaju muslimanska sela i ubijaju nedužne ljude.

Tako ja dobijem zadatak da u školi okupim što više seljaka i da im objasnim kako je takozvana vlast prolazna, te da neprijateljske sluge po svaku cijenu treba onemogućiti, i svim silama spriječavati bratoubilački rat koji prijeti da sve uništi.

Sjede seljaci u učionici osnovne škole. Ja se upinjem iz petnih žila, govorim im šta nas sve čeka ako nasjednerno neprijateljskoj propagandi, ako se nastavi s klanjem, progonima i ubijanjem, objašnjavam da su Muslimani i Hrvati naša braća i da je jedini izlaz da prekinemo bratoubilački rat i gradimo, usprkos svemu, bratstvo i jedinstvo …

Držim im predavanje, a istovremeno ih posmatram, mnogi mi odobravaju, neki me zabrinuto gledaju, a treći šute i žmirkaju. U nastalom se tajcu javi moj daljnji kum:
- Ama, čekaj Branko, šta si, brate, navalio prekinimo bratoubilački rat, te gradimo bratstvo i jedinstvo! Pusti nas, ako Boga znaš, da najprije završimo posao koji smo započeli, mislim, ovaj bratoubilački rat, pa kad završimo taj bratoubilački rat, onda ćemo graditi i to, kako ti kažeš – bratstvo i jedinstvo.

Branko Čopić

Enes Čengić je svojedobno došao na ideju da povede razgovore s Brankom Ćopićem o njegovom djetinjstvu i životu. Tako je nastao svojevrsni humorni dnevnik „Treba sanjati“. 2008. godine izdala ga je izdavačka kuća „Vrijeme“ iz Zenice, u ediciji „Bosanski portreti“.

[relativno84]

Making love in the morning got me through morning sickness. I found I could be happy and throw up at the same time..

Pamela Anderson

[al_akhisari]

A wife asked her husband: 'What do you like most in me, my pretty face or my sexy body?'

He looked at her from head to toe and replied: 'I like your sense of humour!'

[Velkoski]

You either die a hero or you live long enough to see yourself become the villain.

[Velkoski]

Some men just want to watch the world burn.

[shmizlica]

“Jedna od najpotrebnijih sposobnosti predviđanja jest osjećaj da se ne može sve predvidjeti”


so true

[el ma]

What thoughts I have of you tonight, Walt Whitman, for I walked down the sidestreets under the trees with a headache self-conscious looking at the full moon.
In my hungry fatigue, and shopping for images, I went into the neon fruit supermarket, dreaming of your enumerations!
What peaches and what penumbras! Whole families shopping at night! Aisles full of husbands! Wives in the avocados, babies in the tomatoes!--and you, García Lorca, what were you doing down by the watermelons?

I saw you, Walt Whitman, childless, lonely old grubber, poking among the meats in the refrigerator and eyeing the grocery boys.
I heard you asking questions of each: Who killed the pork chops? What price bananas? Are you my Angel?
I wandered in and out of the brilliant stacks of cans following you, and followed in my imagination by the store detective.
We strode down the open corridors together in our solitary fancy tasting artichokes, possessing every frozen delicacy, and never passing the cashier.

Where are we going, Walt Whitman? The doors close in a hour. Which way does your beard point tonight? ...

[Tabhana]

"Jednom ću, znam, postati prah i sve za šta sam se borila godinama, trgala, otimala, čuvala, njegovala, ostaviću...
Sa sobom ništa ponijeti neću, samo kajanje, samo žal, što nije svaki moj dan, otkako za sebe znam bio ispunjen pokornošću Tebi, Ya Rabb..

A zaboraviće me brzo, k'o da nikad ni bilo me nije, kao da me i nisu znali ranije, ostaće da žubori rijeka, ostaće ezani da sabahom bude one koji spavaju i one budne, ostaće riječi da svjedoče da nekad sam i ja hodila zemljom što dunjaluk se zove,da nekad sam voljela i onda kad' moje riječi zanijeme, kad se Tebi vratim el-Halim, El- Kerim. "

[Leia_Organa]

"But who prays for Satan? Who, in eighteen centuries, has had the common humanity to pray for the one sinner that needed it most?" - Mark Twain

[promjenjivoblacno]

"Čovjek koji želi raditi, ali je u nemogućnosti da nađe posao vjerovatno je najtužniji prizor koji predočava nejednakost sreće." - Thomas Carlyle