Koristeći se ovlaštenjima koja su visokom predstavniku data u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi s implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi s tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu s gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i prema tački (c) ovog stava, “mjere kojima se osigurava implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Konstatirajući da je, prema poglavlju VII Povelje Ujedinjenih naroda, Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda izričito potvrdilo gore spomenute zaključke Vijeća za implementaciju mira u nizu rezolucija, uključujući, na primjer, rezolucije 1247 (1999), 1423 (2002), 1491 (2003), 1551 (2004), 1575 (2004), 1639 (2005), 1722 (2006), 1785 (2007), 1845 (2008), 1895 (2009) i 1948 (2010);
Uzimajući u obzir, radi ilustracije, stav 4. Rezolucije 1174 (1998) Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda od 15. juna 1998. godine, prema kojem Vijeće sigurnosti, u skladu s poglavljem VII Povelje Ujedinjenih naroda “…ponavlja da je visoki predstavnik konačni autoritet za tumačenje Aneksa 10 o civilnoj implementaciji Mirovnog ugovora i da u slučaju spora može davati svoja tumačenja i preporuke, te donositi obavezujuće odluke, kako god ocijeni da je neophodno, o pitanjima koja je obrazložilo Vijeće za implementaciju mira u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine”;
S obzirom na to da je, prema Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine, Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine morao biti sazvan “najkasnije dvadeset dana nakon izbora kantonalnih zakonodavnih tijela”, te da su prema Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine kantonalna zakonodavna tijela bila obavezna izabrati delegate/izaslanike u Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine “odmah po sazivanju kantonalne skupštine nakon izbora za kantonalne skupštine, a najkasnije mjesec dana nakon ovjere izbora”;
Uvjeren da se Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine ne sprečava ni ovjeravanje mandata svih onih delegata izabranih radi omogućavanja djelovanja prethodno spomenute odredbe Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, niti se sprečava objavljivanje u relevantnim službenim glasnicima rezultata izbora provedenih u kantonalnim skupštinama;
Pozivajući se na Pravno mišljenje Ureda visokog predstavnika od 9. februara 2001. godine o “tumačenju određenih odredbi Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i ustavâ kantonâ Bosne i Hercegovine” i tumačenja OHR-a od 15. januara 2007. godine, u kojim se, između ostalog, jasno navodi da Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine može održati svoju konstituirajuću sjednicu uz prostu većinu delegata izabranih od strane kantonâ, može usvajati zakone i započeti proces nominiranja delegata u Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, dok će upražnjena mjesta u Domu naroda Federacije Bosne i Hercegovine biti popunjena nakon što naknadni izbor bude potvrđen;
Ističući da institucionalni mehanizmi predviđeni ustavima na kantonalnom, federalnom odnosno državnom nivou ne mogu biti paralizirani bojkotiranjem i da se u demokratskim sistemima Ustav mora tumačiti s ciljem da se osigura efikasno funkcioniranje institucija;
Uzimajući u obzir da, gotovo pet mjeseci nakon što su objavljeni zvanični rezultati općih izbora iz 2010. godine u Bosni i Hercegovini, kantonalne skupštine Posavskog kantona, Zapadnohercegovačkog kantona i Kantona 10 nisu izabrale delegate u Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine, što predstavlja očito kršenje Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i Izbornog zakona Bosne i Hercegovine;
Zabrinut zbog toga što je neuspjeh kantonalnih skupština Posavskog kantona, Zapadnohercegovačkog kantona i Kantona 10 da ispune svoje ustavne i zakonske obaveze spriječio konstituiranje Doma naroda Federacije Bosne i Hercegovine te stoga i uspostavljanje ključnih institucija Federacije Bosne i Hercegovine, kao i Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine;
Podsjećajući da je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira tražio od visokog predstavnika da preduzme aktivnosti posredovanja u nastojanju da se omogući formiranje organa vlasti Federacije Bosne i Hercegovine te da je Ured visokog predstavnika, uz punu podršku Vijeća za implementaciju mira, preduzeo ove aktivnosti posredovanja u periodu između 9. i 16. marta;
Konstatirajući da je tokom aktivnosti posredovanja Ured visokog predstavnika prezentirao kompromisni prijedlog, koji je dobio punu podršku od Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira kao i od niza drugih međunarodnih faktora u Bosni i Hercegovini, a kojim bi se omogućila uspostava široko utemeljene koalicije u Federaciji i omogućilo formiranje organa vlasti Federacije Bosne i Hercegovine;
Žaleći što političke stranke koje su učestvovale u aktivnostima posredovanja nisu uspjele da postignu dogovor o osnovu ovog kompromisnog prijedloga, uprkos slaganju po pitanju zajedničkog političkog programa i raspodjele velike većine viših izvršnih i zakonodavnih funkcija u Federaciji Bosne i Hercegovine;
Uzimajući u obzir da su konstituirajuću sjednicu Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine dana 17. marta 2011. godine sazvali delegati izabrani od sedam kantonalnih skupština;
Prisjećajući se da su Odluka o izboru predsjedavajuće i potpredsjedavajućih Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, Odluka o izboru predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine i potpredsjednikâ Federacije Bosne i Hercegovine i Odluka o potvrđivanju Odluke o imenovanju premijera/predsjednika, zamjenikâ premijera i ministara u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, koje su sve donesene 17. marta 2011. godine, bile naknadno objavljene u “Službenim novinama Federacije BiH” br. 12/11;
Svjestan činjenice da su najmanje dva zahtjeva u vezi s ustavnošću konstituirajuće sjednice Doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i određenih akata koje je donio Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine kao i Odluke o izboru predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine i potpredsjednikâ Federacije Bosne i Hercegovine donesene 17. marta 2011. godine, podnesena Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, te da je na Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da se očituje u vezi sa svim takvim zahtjevima;
Konstatirajući da je, do očitovanja Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine po ovom pitanju, imperativ da se očuva stabilnost i funkcioniranje institucija, pruži pravna sigurnost, te da se osigura neometano funkcioniranje organa vlasti Federacije Bosne i Hercegovine za dobrobit svih njenih građana;
Uzimajući u obzir da se dvjema odlukama koje je donijela Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine na svojoj 21. sjednici, održanoj 24. marta 2011. godine, između ostalog, dotiču pitanja koja proizlaze iz Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i koja stoga mogu potpadati pod nadležnost Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, pa stoga izlaze izvan okvira Izbornog zakona Bosne i Hercegovine;
Uzevši u obzir i razmotrivši sveukupnost prethodno spomenutih pitanja, nakon obavljanja konsultacija s ambasadorima Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira, visoki predstavnik ovim donosi sljedeći:
N A L O G
kojim se privremeno suspendiraju određene odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine donesene na njenoj 21. sjednici, održanoj 24. marta 2011. godine, kao i svi postupci u vezi s prethodno navedenim odlukama
Član 1.
Odluka Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine donesena na njenoj 21. sjednici, održanoj 24. marta 2011. godine, kojom se utvrđuje da izbori za Dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine nisu provedeni u svih deset kantona u skladu s odredbama Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, te da nisu bili ispunjeni uslovi za njegovo konstituiranje, kao i svi postupci u vezi s navedenom Odlukom ovim se privremeno suspendiraju dok visoki predstavnik ne odluči drugačije.
Član 2.
Odluka Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine donesena na njenoj 21. sjednici, održanoj 24. marta 2011. godine, kojom se utvrđuje da izbor predsjednika i potpredsjednikâ Federacije Bosne i Hercegovine, izvršen Odlukom oba doma Parlamenta Federacije BiH br. 01,02-05-183/11 od 17.03.2011. godine, objavljenom u (“Službenim novinama Federacije BiH”, br. 12/11), nije proveden u skladu sa Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine i prema kojoj se poništava izbor predsjednika i potpredsjednikâ Federacije Bosne i Hercegovine, te utvrđuje da će se, nakon pravosnažnosti, ova Odluka objaviti u Službenom glasniku BiH, Službenim novinama Federacije BiH, Službenom glasniku RS i Službenom glasniku Brčko Distrikta BiH, kao i svi postupci u vezi s navedenom Odlukom ovim se privremeno suspendiraju dok visoki predstavnik ne odluči drugačije.
Član 3.
Ovaj Nalog donosi se na osnovu međunarodnog mandata visokog predstavnika i ne donosi se supstituiranjem bilo kojeg domaćeg organa vlasti. Nalog će imati prvenstvo u odnosu na bilo koje nekonzistentne odredbe bilo kog zakona, propisa ili akta, bilo postojećeg, bilo budućeg. Ovaj nalog izravno se primjenjuje i nije potrebna nijedna dodatna radnja radi osiguranja njegovog pravnog dejstva.
Član 4.
Ovaj Nalog stupa na snagu odmah i objavljuje se na službenim internetskim stranicama Ureda visokog predstavnika.
Ovaj Nalog objavljuje se odmah u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” i “Službenim novinama Federacije BiH”.
