Kaligula I wrote:
Što se tiče tvog pogleda na diktaturu...da li ti je poznato slijedeće:
Da se u Iranu nalazi crkva sv. Marije koja je druga najstarija na svijetu, nakon one u palestinskom Betlehemu,
da se stotine tisuća iranskih kršćana slobodno obavljaju bogoslužje u 600 aktivnih crkava diljem Irana,
da je Iran većinski muslimanska država s najviše crkava (600), a slijedi Turska sa 236,
da su asirski kršćani prebacili sjedište svoje međunarodne udruge iz New Yorka u Teheran pod obrazloženjem kako se u Iranu najviše poštuju njihova vjerska prava,
da vjerske manjine kršćana, židova i zoroastrijaca imaju stalne zastupnike u iranskom parlamentu uz dodatno pravo glasa za političke stranke,
da Iran zabranjuje knjige i filmove koji se smatraju uvredljivima za kršćanstvo i ostale religije itd., itd.?
- Sadik Ibrahimović naš Tuzlak je u jednom kratkom memoarskom romanu ''Molitva u Reyu'' dosta precizno, jednostavno, i nepretenciozno, opisao iransko društvo. Dakle, ne radi se ni o kakvom frustriranom vehabiji. Čovjek je boravio u Teheranu dvije godine, radio kao urednik na Iranskoj radio-televiziji. Ne vidim razloga da mu ne vjerujem, ili pak da je potaknut zlobom i mržnjom prema Iranu napisao ''Molitva u Reyu''.
- Još bolja knjiga koja isto tako pruža mnogo informacija o iranskom društvu je od iranske odvjetnice i borca za ljudska prava, i dobitnice Nobelove nagrade Širin Ebadi. Knjiga se zove ''Buđenje Irana''.

Žena na fantastičan i prezanimljiv način piše o svemu onome što je proživjela u Iranu. Na mnogo mjesta čitatelja natjera na razmišljanje, a i najtvrđe srce ne vjerujem da može ostati ravnodušno na neka njena iskustva sa iranskim obavještajnim službama koje je opisivala u knjizi.
Bio sam u Saudiji godinu dana, naravno, i ona je daleko od demokratije, ali pola onoga o čemu je Širin govorila nemaš u Saudiji, prije svega mislim, na ubistva intelektualaca, mučenja, odvođenja u gluho doba noći.