Sve je počelo s pogonom za sklapanje poljoprivredne mehanizacije. U Gorenju kažu da nema nikakve slučajnosti. Međutim, da je Gorenje moglo nastati onakvo kakvo postoji danas, istovremeno su se morale poklopiti neke okolnosti: skorašnje zatvaranje postojeće radionice koja je mogla zaposliti lokalnu populaciju; vladina nastojanja za poslijeratnom industrijalizacijom i ambiciozni i hrabri pojedinci s jasnom vizijom.
Korijeni današnjeg Gorenja mogu se pratiti sve do Špehove kovačke radionice koja je radila u selu Gorenje u vremenu neposredno nakon 2. svjetskog rata. Radionica je nakon nacionalizacije 1950. godine preimenovana u Mjesni metaloprerađivački pogon Gorenje - poduzeće s deset zaposlenih.
U ožujku 1953. godine, na čelo poduzeća postavljen je Ivan Atelšek, prvi menadžera vizionar Gorenja. Njemu poboljšanje djelotvornosti radionice nije ni izbliza bilo dovoljno; on je nastojao razviti radionicu u pravo poduzeće. Reorganizirao je tvrtku, poboljšao produktivnost rada, unaprijedio proizvode i proširio program proizvodnje. Linija mlinova za voće bio je uspjeh a Gorenje vršilica je već 1956. godine dobila patent. To se smatra inicijalnom točkom za inovacije zaposlenika u poduzeću koju nakon toga nastavlja preko 150 patenata i brojnih inovacija.
Prvi štednjaci na kruta goriva
Sljedeća je razdjelnica u povijesti Gorenja bilo preseljenje 1958. godine koje je omogućilo društvu da lansira proizvodnju štednjaka na kruta goriva "Tobi". Broj zaposlenika narastao je u 5 godina za dest puta. U tom su razdoblju bili uvedeni prvi principi serijske proizvodnje. Nadalje, Ivan Atelšek je već bio svjestan koliko je za uspjeh važna motiviranost zaposlenika pa je stoga tih godina bio promišljeno izgrađivan osjećaj lojalnosti prema poduzeću. Tih dana nije bilo neobično vidjeti radnike kako se okupljaju u takozvanim kampanjama udarničkog rada kada su u svoje slobodno vrijeme radili revno i s oduševljenjem, odričući se bilo kakvog zahtjeva za primanjima a sve kako bi povećali produktivnost time što su upotrijebili nove strojeve i proizvodne kapacitete ali i da bi si olakšali buduće zadaće.
Preseljenje u Velenje
Ova je godina u stvari dvostruka godišnjica – prošlo je pedeset godina kako je poduzeće preseljeno u Velenje. U to je vrijeme Velenje bilo rudarski grad koji se brzo razvijao i koji je pružao mogućnosti koje su Gorenju olakšavale daljnji razvoj i širenje. Rudnik ugljena je imao puno raspoloživih pogona uz staru rudarsku jamu a jednako tako je u interesu uprave rudnika bilo naći zaposlenje za žene rudara. Poduzeće je preimenovano u Gorenje, tvornica kućanskih aparata, Velenje. Moderna postrojenja i poboljšana tehnologija omogućila su širenje proizvodnje na područje električnih i plinskih kuhala.
Dizajn je popločao put prema stranim tržištima
Sa čvrstim položajem na tržištima ondašnje Jugoslavije, Gorenje je počelo gledati preko granice i 1961. godine prodana je prva serija od 200 štednjaka na zahtjevno njemačko tržište. Visoka kakvoća proizvoda otvorila je mogućnosti izvoza i u druge zemlje. Međutim, kako bi se nosili s oštrom konkurencijom, trebalo je savladati i drugi aspekt proizvodnje kućanskih aparata: dizajn. Kao rezultat toga Gorenje je 1963. godine zaposlilo prvog industrijskog dizajnera. Sedam godina kasnije osnovan je vlastiti dizajnerski centar koji radi do danas i koji je preimenovan u Gorenje Design Studio. Centar se brzo razvijao a dizajn je postao prepoznatljiva komparativna prednost robnog znaka Gorenje.
Prve perilice rublja
Šezdesetih godina prošlog stoljeća bilo je desetljeće kada su se žene emancipirale i oslobodile kućanskih poslova koje su sve više preuzimali strojevi - kućanski aparati. U Velenju su prve automatske perilice rublja bile proizvedene 1964. godine. Na taj način je Gorenje postalo prvi snabdjevač perilicama rublja u Jugoslaviji a za svoju je 20-godišnjicu 1970. godine već proizvodilo preko 200 tisuća perilica godišnje.
Uspostavljanje i proširenje postprodajne servisne mreže
Budući su aparati postajali tehnološki sve napredniji a rastao je i opseg proizvodnje, kako u Jugoslaviji tako i u inozemstvu, povećala se i potreba za postprodajnim servisom. Gorenje je reagiralo uspostavivši 1967. godine moderan i fleksibilan servisni odjel. Politika održavanja dobrih odnosa s kupcima pokazala se ispravnom i kroz desetljeća ostala jednim od najsnažnijih argumenata za izbor nekog od kućanskih aparata Gorenje.
Raspon proizvoda proširen je hladnjacima
Ponuda glavnih aparata ne bi bila cjelovita bez opreme za hlađenje. Istraživanje tržišta potvrdilo je potrebu za hladnjacima i zamrzivačima pa je 1968. godine pokrenuta improvizirana proizvodnja kompresorskih hladnjaka. Godišnja proizvodnja u sljedećim desetljećima iznosila je prosječno 300 tisuća hladnjaka.
Sve za vaš dom
Uključujući vrlo široki raspon proizvoda, KUĆNI je program postao Gorenjevim razvojnim prioritetom. Pokrenuta je proizvodnja malih kućanskih aparata a godinu dana kasnije proizveden je prvi televizor robnog znaka Körting; pogon "Elektronika" lansirao je i prve televizore Gorenje. Ubrzo nakon toga je ponuda proizvoda proširena i s kuhinjskim namještajem. Većina proizvoda bila su rezultat aktivnosti vlastitog istraživanja i razvoja Gorenja koja su urodila originalnim rješenjima i poboljšanjima.
Upotrijebivši kapital prikupljen uspješnim djelovanjem, društvo je izvelo nekoliko akvizicija. 1978. godine spajanja s poduzećima diljem Jugoslavije povećala su ukupni broj zaposlenika na preko 20 tisuća. To je bilo i vrijeme kada je društvo moglo vratiti zaposlenicima i lokalnoj zajednici: Umjesto izgradnje pogona i radionica, radnici su provodili svoje slobodno vrijeme na kulturnim priredbama i angažirani na sportskim aktivnostima koje je organiziralo Gorenje. Visoka predanost radu i obrazovanju, solidarnosti i brizi za društveni standard iskovani su u čvrstu kolektivnu kulturu. Privrženost poduzeću sve do mirovine bila je njezin važan dio.
Promišljeno globalno širenje na daljnja tržišta
Pomaknuvši svoje napore na internacionalizaciji korak dalje, društvo je proširilo mrežu svojih prekomorskih lokalnih kompanija i ureda što je opet rezultiralo skokovitim povećanjem prodaje. Prvi ured u inozemstvu, osnovan 1972. godine u Münchenu u Njemačkoj, bio je prvi znak uključivanja Gorenja u međunarodnu trgovinu. I u sedamdesetima, rast se odvijao uglavnom kroz povećanje izlaznog obujma. U osamdesetima, međutim, pomak se odvijao prema povećanom oslanjanju na razvoj menadžerske strukture, IT-a, procesa, tehnologije i dizajna. Pokrenuta je proizvodnja 500 mm-skih plinskih štednjaka, lansirane su prve pećnice s ventilatorom i višenamjenske pećnice, ugradbene i dvostruke pećnice, ugradbena kuhala a proizvedeni su i prvi ugradbeni hladnjaci. Tržištima su predstavljene perilice rublja s kadom od nehrđajućeg čelika i brzinom centrifugiranja od 800 do 1000 okr/min. Prosječna godišnja proizvodnja bila je 1,65 milijuna velikih aparata.
Događaji na početku devedesetih imali su veliki utjecaj na poslovanje Gorenja. Dezintegracija domaćeg tržišta prisilila je društvo da konsolidira svoj položaj na zapadu i da potraži novu priliku na tržištima istočne Europe u nastajanju. Udjel izvoza u ukupnoj prodaji porastao je preko 90 posto. Društvo je 1997. godine privatizirano i pretvoreno u zajedničko dioničko društvo.