Svako ima svoj nacin zivota i ne treba svoje nametati drugim.
Ja u zivotu nisam ponio hranu od kuce na posao niti bi to ikada radio,sve dok ili ima organizovana hrana/kuhinja na poslu ili ima u okolini cevabdzinica ili buregdzinica gdje se moze nesto pojesti. U mom gradu je ta hrana uvijek bila u visini toplog obroka za radnike,tako da za te pare koje su se prije dobijale za TO,fino jedes svaki dan i to je to. Ko bi se patio i kuhao jos i kuci,trosio slobodno vrijeme na to,da se ustedi 1-2 KM dnevno. Ja hranu nikada nisam racunao kao trosak,nego kao nesto sto se ne moze izbjeci,dakle ja moram jesti...pa ako vec moram jesti,necu da jedem pastetu i suh hljeb,ako mogu otici na porciju graha,gulasa,corbu,cevape,doner,pileci file i ostalo. To je kod nas prije bilo 3-4 KM...sada je 7+ KM . Ja kada kvalitetno jedem,mogu kvalitetno i raditi,posebno ako posao ukljucuje i fizicki rad.
Kafu sam uvijek pio i to je bilo 1 KM prije...nije neki trosak a i da jeste,opet bi pio,jer pijem kafu cijeli zivot i to mi je cejf. Ne pusim pa nemam tu troska. Gorivo i dolazak na posao isto ne mogu izbjeci,pa nekada moram i autom,mada sam ja licno 2-3 godine isao na posao biciklom,sve dok me vrijeme sluzilo a nekada sam znao i naletiti na pljusak,pa dodjem busom,ali to nije gradski prevoz,nego medju gradski pa treba ga nacekati,ali eto,nuzda zakon mijenja
Ali troskova ima koliko hoces...odjeca,obuca,kozmetika,hemija...ne mozes na posao doci poderan,smrdljiv i svakakv. Imaju neka pravila i norme.
Ja ne vidim svrhu da se bas na svaku marku stedi...ja jesam po prirodi stedisa ali u smislu da ne bacam pare na gluposti a ne da se odricem svakog zadovoljstva i zelje. Nisam uvijek imao dovoljno love a ni tada nisam jeo pastetu za rucak ili hodao poderan a pogotovu to sada nemam potrebu raditi,kada mogu sebi ispuniti svaku zelju.
