Forum Klix.ba

shalla wrote:Evo ja molim dragog Boga nek bude ISTI scenarij kao u Parizu

Mi povedemo u prvom izvodeći faul na foru, oni izjednače u 78-oj iz penala, Pandža, Spahić i Papac dobiju žute, Nani povrijedi Lulića (gluho bilo), Pape uplakan (od sreće) daje intervju poslije tekme, ja kao i milioni drugih Bosanaca ne mogu da zaspim (ovaj put naravno od sreće), ova, kao i tema o selektoru naprosto krahiraju od količine postova u njoj, FB statusi svih Bosanaca (mlado, staro, muško, žensko) govore samo o jednom - BiH na EP...

P.S. Zna li neko koji su simptomi srčanog udara?

mikogoago wrote:Jedno je sigurno .Veceras iza utakmice nema me na forumu.Vratim se kada dodjem sebi.Znaci dan dva

shalla wrote:Jeboga više dvadesetorica i baraž, ja bih banovao ko stavi ovu peh pjesmu...

shalla wrote:Jeboga više dvadesetorica i baraž, ja bih banovao ko stavi ovu peh pjesmu...

Not My Idea wrote:

hvala Zdravko

mousstapha wrote:

just principe wrote:jel koga spucala trema

ja71 wrote:

just principe wrote:jel koga spucala trema

Imal' ko da ga nije spucala ?

ja71 wrote:

just principe wrote:jel koga spucala trema

Imal' ko da ga nije spucala ?

samo_ti wrote:Ovo vrijeme do utakmice, ova trema se ubija u kafani ! ziv`eli

Abacija wrote:

LSD wrote:SC: Jeste li tokom utakmice razgovarali sa Ronaldom?

JAHIĆ: Jesam. Počeo je pričati na engleskom, a ja sam mu odgovorio na španskom. Rekao mi da smo p.... i da smo se prepali, upitavši me što ne igramo u Sarajevu. Odgovorio sam mu da cijele kvalifikacije igramo u Zenici i da nema razloga da to mijenjamo. Nervozan je bio vjerovatno zbog toga što nije mogao ništa napraviti i onda je počeo provocirati. Nije mu to potrebno. On je veliki igrač i ne bi trebao tražiti svađu. Trebao bi malo igrati.


Jahić pedagog.

Diplomatski Jahic, diplomatski nema sta ali trebao mu je odbrusiti sta ti znas sta je pi... pederu jedan!

sumirprimus wrote: tita mi strah me, i za utakmicu, i za zdravlje,ubi me ovo sta ako...

ja71 wrote:

just principe wrote:jel koga spucala trema

Imal' ko da ga nije spucala ?

arzuhal wrote:Igra naše reprezentacije nešto je više od samog fudbala, a sve vezano za nju je jedan poseban bosansko-hercegovački fenomen koji okuplja svaku jedinku (muško ili žensko) kojoj je i BiH na srcu, a drži i do same sebe.

Neki dan ulazim u pekaru i nalazim tamo jednu nanu kako, gestikulirajući rukama i veoma glasno, priča sa radnicom pekare o susretu na Bilinom. Nana priča kako ju je razočarala neka koja je rekla kako nemamo šansi protiv Portugala, pa je nana osula paljbu po toj nekoj. Ova radnica odmahuje glavom i veli kako Portugal ima samo nekoliko vrhunskih igrača i da ih itekako možemo dobiti. Nana klima glavom i veli:''Lopta je okrugla!''

Bivam zatečen pričom i kroz smijeh jedva tražim te kifle...

Kada kažem da je to poseban fenomen, pri tome mislim na toliko razloga oko nas, u našoj državi, koji nam crnu svakodnevnicu ispisuju, ali sve to nadjača naša okrenutost ka igri naše reprezentacije. Toliko je nezaposlenih ljudi, toliko belaja i svakodnevnih pucnjava, samoubistava iz svakojakih razloga. Sve poskupljuje, političari ništa ne rade, a imaju tamo neki koji svakodnevno rade na rušenju ove zemlje.
Na Wall Streetu demonstracije, ljudi iz raznih, daleko bolje uređenih država i društava protestuju, dižu svoj glas protiv nečeg...
Mi svoj glas, svoje nade, svoje želje usmjeravamo ka igri naše repke.
Jesmo li mi narod koji može dugo da trpi nepravdu ili smo inertni - ne znam. Toliki nas belaji (politički, ekonomski...) pritisli, a mi ne reagujemo. Ili ne znamo, ili nećemo, ili ne možemo ništa učiniti.

Možda smo mi takvi, naprosto, ili nas je već tolika muka pregazila da samo želimo malo neke ljepote, malo radosti. Zato se ne osvrćemo previše na belaje i tegobe, tragamo za nekom nadom koja je moguća. A reprezentacija nudi tu nadu, tu radost koja nas prožima, ujedinjuje!

Ne vjerujemo mi sudijama, ni FIFI, ni UEFI, niti ikome osim Papetu, Džeki, Misketu, Rahimiću...Nije da mi tek onako ne vjerujemo, iz nekakvog bijesa, nego što smo naučili i znamo kako nas je taj svijet već gledao u najvećim mukama, pa nisu prstom mrdnuli da nam olakšaju. Zato znamo u koga i šta se uzdamo, a u šta ne.

Ove igre naše drage reprezentacije, tih sjajnih momaka, donose nam i taj grč, strepnju, strah, kao i radost, nadu, treperenje - i baš to sve zajedno jest život, i baš to nas i vraća u ŽIVOT! Zato mi to tako mislimo, osjećamo, djelujemo.

I zato nije nikakva patetika kada naši igrači kažu kako bi voljeli da vrate osmjehe i nadu na lica naših ljudi - to je, ljudi moji, najveća istina!

Možda imaju puno bolji igrači od bilo kojeg našeg, ali mi imamo najbolji tim. Možda imaju neki timovi više navijača, ali naši BH Fanaticosi su najbolji. I naše radnice u pekarama, i naše nane, i forumaši koji prate let aviona...nema to niko!

I boli me apsolutna briga tamam da sutra igramo protiv intergalaktičke reprezentacije - vjerujem u pobjedu! A ako se ne plasiramo na EP - ja ću još jače vjerovat u te momke! Tu me niko ne može zajebat.

Često smo bili u prilici da tražimo od nekih besćutnih ljudi da urade naš posao i bili smo zabrinuti. Hajmo sada da sami uradimo svoj posao, a neka se drugi malo zabrinu.