Vidim, sve je teze dostupna ova izvanredna recenzija ranih Fatmirovih radova.
Ekskluzivni feljton Starta: Fekalno-kanalizacioni klan sarajevskog novinarstva (2)
Fatmir Alispahić, delegat svih Bošnjaka
Piše: Ozren KEBO
Jer on uistinu umije i ima šta da kaže. (Enver Čaušević za Fatmira
Alispahića, Walter broj 72, 21. 1. 2003. godine, strana pet)
Istina je izišla na vidjelo. Fatmir Alispahić je, kao javni autoritet, postao
preutjecajan i prejak da bi se to moglo trpjeti. (Alisa Lekić-Mehićević,
Walter broj 82; Na jednog deset zvijeri, strana 16)
Govoriti o meni kao nacionalisti stvar je potpunog poraza onih koji me
časte takvim gadostima.
Eh, eto, jebo vam nacionalista mater.
Je-boe-boe-je-oboe-jebo-e...
(Fatmir Alispahić, Walter broj 82)
1.
Ovaj nastavak feljtona posvećujemo uglednom tuzlanskom publicisti Fatmiru Alispahiću. Živopisan lik za kojeg je Indira Kučuk Sorguč onomad napisala da je jedini ozbiljan kandidat za novinara godine i da će svako drugo rješenje biti teška nepravda. Nevjerovatni delegat kojeg udružena bošnjačka dijaspora predlaže za ličnost godine. Filozof kojeg umjereno krilo Stranke demokratske akcije vidi kao budućeg gradonačelnika Tuzle. Dostojanstvenik kojeg na Internetu kandidiraju za predsjednika BiH. Doduše, prijedlog je promptno i ukusno ismijan.
Posvetimo se malo njegovom publicističko-filozofskom opusu.
2.
Nakon teksta o Radovanu Karadžiću, u našu redakciju je stiglo nepotpisano ćirilično pismo slijedeće sadržine:
Kebo,
Jebem ti sve tvoje u guzicu. Nemoj da se ti brineš gde i šta rade srpski sveci Rašo i Rale. Nisu oni u rupama seljače oni uživaju u svojoj slobodi i još manje da su na prostoru te usrane i smrdljive balijske bosne. Ti Srpski Obilići su stvorili Srbima državu i ona se zove REPUBLIKA SRPSKA. I zapamtite svi glupi bosančerosi da nije samo 1 Ratko i Radovan, svi smo mi Radovani i Ratko. Ti seljače pričaš o stradanju sarajevskih govana a šta je sa Srbima što ste ih sa mudžahedinima poklali jebem vam pleme balijsko i usrano.
ZA SRPSTVO, BOGA I
SRPSKI NAROD
Unuk: Radovana Karadžića.
3.
Eto, tako naš anonimni i dragi prijatelj. Kako da definiramo autora ove nadasve humane poruke? Fašist? Nacist? Ekstremni desničar? Verbalni zločinac? Ili sve to zajedno? Kako god da bilo, njegovo pismo sjajan je materijal za analizu fekalno-kanalizacionih metoda. Na nepunih 15 redova ovaj lucidni autor nam je demonstrirao sve karakteristike fek-kan. razmišljanja. Vrlo lako je detektirati i klasificirati brojne sličnosti u metodi, strategiji, taktici i tehnici bošnjačkih i srpskih fekalaca. Isti misaoni kod, isti ideološki čip. Njegove karakteristike su:
- fekalac je brutalan prema neprijatelju;
- fekalac je najžešći kada se ne potpisuje. Najogavniji radovi u Walteru obično nisu potpisani, iako će stručno oko iz prve pogoditi šta je pisao Enver Čaušević, a šta ovaj Alispahić.
- fekalac preferira kombinaciju divlje mržnje i nekontroliranog bijesa. To mu je glavno izražajno sredstvo;
- fekalac bjesomučno, zvjerski ponižava neistomišljenike; smatra da ih je dozvoljeno vrijeđati na sve načine. On nema argumenata, niti zna uzvratit na njih. Uvreda je sve što ima. Bez nje ne bi umio komunicirat sa okolinom.
- fekalac će ostati trajni zatočenik mržnje koja mu ne dozvoljava da objektivizira svijet. I za koju nema rješenja. A i da ima, on bi ga plebiscitarno odbio. Šta je život bez uvreda?
- fekalac najozbiljnije misli da neistomišljenike treba uništiti. Ovaj svijet je napravljen tako da svi misle kao mi. Ako ne misle...
- i posljednje, ali ne manje važno: fekalci su – na svim prostorima i u svim vremenima, bez obzira kojoj naciji pripadaju, bošnjačkoj, srpskoj ili nekoj trećoj – nepopravljivo i dramatično opsjednuti: a) guzicom b) usranošću i c) govnima. To je njihovo prokletstvo kojem se ne mogu oduprijeti i koje ne znaju sakriti pred javnošću. A toliko uživaju da svoju fascinaciju i ne žele skrivati. Guzica, govno i sranje njihovo su zajedničko ishodište, jedinstveni imenitelj, povezujuća ideološko-politička odrednica.
4.
Fatmir Alispahić, redovni kolumnista Waltera i Saffa, kreator je najogavnijih uvreda u bošnjačkom medijskom toru. Njegove invektive su beskrupulozne, gadne, pune fekalnih radosti i analnih situacija, što ne govori ništa o onome na koga se odnose, ali govori sve o onome koji takve uvrede (udarnički) proizvodi.
Uvreda je način komunikacije koji isključuje bilo kakva konverzaciona svojstva, kaže već pominjani Walter C. Langer, opisujući Hilterovu sklonost da vrijeđa i nemogućnost da istinski učestvuje u dijalogu. Međutim, naš fekalac, ovaj Fatmir iz Tuzle, čak je i tvorac jednog dijaloškog projekta. Taj projekt zove se bošnjački dijalog i živo je čudo prirode. Čovjek koji nije u mogućnosti da dijalogizira – nego samo opako vrijeđa – inicira dijalog kod Bošnjaka. On, koji svoje neistomišljenike naziva govnima, šupcima, guzicama, analnim drkadžijima, homoseksualcima, proljevima, čmarovima, prdežima, hemoroidima, bul-terijerima, balavim silnicima, urindžijama, prostitutkama, intelektualnim smećem, svinjama, on bi da razgovara. Kako autor ovih ogavnosti zamišlja bošnjački dijalog? Kako u istoj osobi mogu živjeti grozomorni uvređivač i otac dijaloga kao (unutar)nacionalnog projekta? Odgovor je jednostavan. U Fatmirovom slučaju ništa ne može i sve može. Njegov je fekalno-kanalizacioni opus, osim što pliva u govnima, guzicama i čmarovima, istovremeno neponovljiva zbirka protivrječnosti. Svi smo mi u većoj ili manjoj mjeri rezultat i proizvod kontradikcija, ali te kontradikcije u Alispahićevom slučaju odlaze u pravcu iz kojeg, strah nas je, nema povratka na normalan kolosjek.
Ovaj feljton to dokazuje živopisnim primjerima.
5.
Prvo ćemo navesti jedan citat Fatmira Alispahića. Walter broj 91, str. 20, 21.: Da bi se put pronašao i putnik usmjerio, valja povesti dijalog, jer se samo kroz propitivanje prošlosti i sadašnjosti može izbistriti ambicija za budućnost. No totalitarne navike ovdje isključuju dijalog kao bogohulno iskustvo.
Aha! Totalitarne navike isključuju dijalog kao bogohulno iskustvo. Ovdje! Zanimljivo. Pogledajmo sad kako dijalog kao netotalitarna aktivnost, kao propitivanje prošlosti i sadašnjosti koje može izbistriti ambiciju za budućnost, šta god da to značilo, izgleda u interpretaciji F. A..
Otac bošnjačkog dijaloga je u magazinu Saff, koji nosi datum 10. muharrema o.g., objavio tekst čiji je naslov šta je krme Bošnjacima, a međunaslovi: Armija žderača krmetine, Mozak u krmećem saftu i Put krmećeg prosvjetljenja. Tu se naš autor na lucidan i nadasve dijaloški način bavi fundamentalnim pitanjem ovog trenutka: dvije javne ličnosti bošnjačke provenijencije su u emisiji Paradajz i paprike (ili tako nekako) pristale da sprave jelo od svinjetine. Evo šta ugledni bošnjački čmarolog piše u toj neponovljivoj analizi. On sve ličnosti navodi punim imenom i prezimenom, a mi ćemo se, zbog diskrecije, zadovoljiti inicijalima: Osoba B je A.R., nekadašnja komunistička snaha, koja je četiri-pet godina nakon rata odjednom izmislila da je stilistica, što je inače kod nas samozvanje raznih ubleha koje po profesiji nisu ništa. Ta A. je rat provela u Skandinaviji, a onda se pojavila sa pričom da je u Holivudu završila za stilisticu, i danas u SDP-ovskim medijima važi kao stručnjak za to nešto što se zove stajling. Inače, pod stare dane ašikuje s bivšim konobarom D. M., koji je u ratu postao glumac i koji je prvi 1996. uspostavljao bratske odnose sa Beogradom. Njih dvoje danas drže nekakav restoran gdje dolazi k'o biva multikulturna elita. S obzirom na ideološki background, krmetina je tu podrazumijevajuća.
E tako otac dijaloga u Bošnjaka. Šta je ovaj pasus koji smo naveli? Bošnjački dijalog? Analiza stanja u društvu? Pogledajmo prvo relevantne elemente:
1. A. R. je provela rat u Skandinaviji, a vamo se pravi da je završila stajling u Holivudu.
2. Zabavlja se s konobarom koji je postao glumac i...
3. ... još se prvi povezivao s Beogradom.
4. Otvorili su restoran u kojem se...
5. ...pravi, naručuje i jede krmetina.
Kako se ova gadost zove? Trač! Gdje je ta gadost objavljena? U Saffu! Šta u Saffu piše o traču? Nekoliko brojeva prije ove bravurozne filozofske analize, u istoj toj novini čitali smo tekst u kojem decidno piše da je trač teški haram i da će svi koji ga prakticiraju, ako se ne zaustave, završit u džehenemu.
Idemo dalje. Kako se zove to kada novinar i filozof piše o privatnom životu stilistice, o tome s kime se ona zabavlja, s kime je otvorila restoran i šta se u njemu jede? Udar na privatnost. Ko je autor tog udara? Onaj Fatmir Alispahić! Ko je taj? Onaj što su mu jednom provalili u e-mail prepisku pa s pravom nadigao dreku zbog udara na njegovu privatnost! Pa zašto sada on čeprka po privatnom životu drugih ljudi? Eh! čuj zašto? Zato što promovira dijalog! Recimo, sakupi se grupa dijalogu odanih Bošnjaka i jedan od njih se, ništa ne sluteći, javi da nešto kaže. A onda predsjedavajući, nesuđeni novinar godine i ličnost decenije, uzme mikrofon i suvereno mu dobaci: Ti, krme jedno, sjedni i da nisi pisno. Ti si bio konobar, a sad mi se praviš glumac. Pu, nalet te bilo! Mrš! Mrš odavde! Sljedeći!
6.
E aferim ti dijalog, Bošnjače. Ti, genije, koji si napisao i ovakvu rečenicu: Osobno, ja sam spreman da sjednem sam naspram tih pedesetak glava, koje ne znaju funkcionirati u dijalogu, u demokratiji, u raspravi...
A on, kao što vidimo, zna. Ali niko nije spreman, isključivo zbog higijenskih razloga, da sjedne naspram njega.
7.
Ove prizemne kontradikcije ipak su manji problem u Alispahićevom osebujnom stvaralaštvu. Ono što plijeni pažnju i izaziva mučninu, stid, gađenje – njegova je trajna i neponovljiva fasciniranost fekalijama. Autor feljtona koji čitate sedmicama je izučavao Fatmirove tekstove i, da na ovom svijetu ima pravde – danas bi zbog toga dobio beneficirani radni staž. Fatmir se ne može čitati dva dana uzastopno. Jedan dan izučavanja traži najmanje 48 sati intenzivnog odmora, zabave i zaborava.
Ovako Šaban Nurić, u ime Bosansko-kanadskog islamskog centra Ontario obrazlaže odluku da naš mislilac iz Tuzle bude proglašen za ličnost godine:
O gospodinu Alispahiću je malo, koliko god da se kaže, lijepog i zaslužnog u borbi i javnom zastupanju Bošnjaka, njihove tradicije, vjere, kulture, i konačno države BiH kao topraka sviju nas u zemlji i svijetu.
Kad je već tako, napravimo jedan slalom kroz Fatmirove fekalno-guzične ljepote, da vidimo kako u stvarnosti funkcionira toprak sviju nas u zemlji i svijetu:
V. A. je dvolična kurva koja bi dala guzicu za stolicu...Lagumdžijaneri kod Goge... na guzove dobili kućice...debilguzi...dobio bi on svoje, sve batinom među guzove... srbendijska litologija Džeja Ramadanovskog...zato što zaposleni u pozorištu u susretanju s njim puste lahki i kratki vjetar, ne bi li neutralizirali hodajući kontejner... nikad mu nije došlo iz guzice u glavu...najbolja anal-liza Edina Avdića....mačija guza Zlatka Lagumdžije...zato što mu je, kao i svakom drugom staljinisti, draže rusko govno nego američka čokolada...greške u gaćama...dosta je bilo skidanja gaća...sada kada su gaće skinute...vaše su greške u vašim gaćama. Imate cilj a nemate pištolj...U tunelu usred mraka smrdi žlijezda druga Zlatka...lita...gowno... schuppakk...Jer se usro od straha kad mu se mačka pokakila pred vratima, mislio da je plastični eksploziv, pa se policija znojila danima deminirajući govna...Zato što hoda kao da je oslobodio Sarajevo, iako ga je granata, kao i svakog podrumaša, ranila u guzicu dok je bježo, pa ga raja prozvala šupljoguzi...priroda bošnjačkih masturbacija...analne odaje Zlatka Lagumdžije...mudroseri, tute, čmarovi i kurtizane iz Kruga 99...kad žena gleda šejtanske serije, kad cikti i drma debelim mesom u ritmu folka...strategija naguzivanja komunistima...prdezzy koje je raznio wyetharrr ...prdezzy kroz mynderr bili su toliko debilni...acreph je golloguzz...gonorejisani slinavci i pijandure iz knjižare Buybook...uvlačiguzi, frustrirani sadomazohisti...
Toliku količinu govana teško je danas naći u nekoj drugoj novini. I kod nekog drugog delegata. Molim vas još jednom da nam oprostite zbog ovolike prisutnosti fekalija, ali šta možemo kad su one najzastupljeniji sadržaj u analiziranim člancima. U dvadesetak tekstova koje smo podvrgli antifekalnom tretmanu, njegovo veličanstvo Govno u najrazličitijim materijalnim i metafizičkim izvedenicama i supstitutima pominje se više od 80 puta. Nevjerovatno! Fatmir Alispahić!!! Ovom ljubitelju guzice i guzičnih prerađevina nema ravnog u savremenoj bošnjačkoj publicistici, kad je opsjednutost fekalijama u pitanju. Pomna analiza njegovog stvaralaštva rezultirala je zanimljivim zaključcima. Pišući o čmarovima, govnima, guzicama, pišakama, povraćotinama i ostalim divotama, Fatmir je, moramo biti iskreni pa priznati:
- ostvario duboki uvid u problematiku;
- ostvario duboki uvid u materiju, što možemo definirat kao fekalno prosvjetljenje;
- gastrointestinalni trakt i njegove olfaktivne smjese promovirao u legalnu i legitimnu metaforu svog političkog vokabulara;
- verbalnu dijareju promaknuo u originalni priliv nadahnuća;
- njemu novine služe kao verbalni klistir. On doživljava pročišćenje i ushićenje pišući o stvarima koje kod normalnih ljudi izazivaju gađenje i muku.
- od fekalije je napravio ubojito sredstvo vrijeđanja ostvarivši onaj fini, suptilni balans između fekalnih i svakodnevnih, nazovimo ih ovom prilikom – svjetovnih uvreda, što mu je omogućilo da nagrdi sve što vrijedi u ovoj zemlji.
Ako već ne znamo da pišemo, znamo da se vrijeđamo, što rekao suprug Mirjane Marković.
8.
Pred ovakvom bujicom govana čovjeku ostaje samo da zanijemi. Šta ima toliko privlačno u govnetu? Jesu li to možda vitamini? Nisu. Jesu li minerali? Nisu. Oligoelementi? Karoten? Hlorofil? Bioflavonidi? Ima li u strukturi govneta možda korisnih kalijevih soli? Ili su tu možda skriveni oni blagotvovrni bioregulatori koji reguliraju metabolizam? Nemamo odgovora na ova pitanja. Imamo samo utisak da se suočavamo sa jedinstvenim autorom, koji doživljava fekalno-analno-kanalizacioni delirij (ili je to možda orgazam?) posredstvom svojih tekstova i uvreda.
9.
Kad sve ovo vidimo, možemo biti sretni i zadovoljni što se F. A. zadovoljio da bude samo novinar. Gluho i daleko bilo da je postao urednik. Zamislite u Crnoj hronci nekih dnevnih novina tekst s nadnaslovom Drama u Zaostrogu, i naslovom Posrali delfina i pobjegli!. Pa na šta bi takve novine ličile i kakav bi to svijet bio?
10.
U analiziranim tekstovima susrećemo nepomirljiv sukob metoda i motiva.
Pravedni gnjev zbog bošnjačkih stradanja tu se smjenjuje sa brutalnim, fašističkim napadima na neistomišljenike, njihove porodice i privatni život.
Tako metoda anulira motiv. Svaki tekst o Srebrenici kojeg napiše ovakav um uvreda je za Srebrenicu i njene žrtve. U Alispahićevim radovima dešava se zapanjujuća izmjena registara i motiva. Smjenjuju se, na zastrašujući i neobjašnjiv način, govna i stradanja Bošnjaka, kanalizacija i ubijanje Srebreničana, najogavnije fekalne uvrede i odbrana islama i muslimana. On bošnjaštvo brani tako što napiše da je (divni pjesnik) M. S. idiot sa kanalizacijom umjesto vrata. On islam brani tako što napiše da se A. R. po stare dane zabavlja sa bivšim konobarom, a sad glumcem D. M.
Ponavljamo: svaki njegov tekst o Srebrenici uvreda je za ovaj grad. Nečuveni progoni, gnusne uvrede i klasična ponižavanja ne bi smjeli imati ništa sa istinskom tragedijom jednog naroda.
11.
Evo još jedne intrigantne rečenice: Bošnjaci neće otpočeti rat. Ako ga otpočnu Srbi, onda će prvo stradati njihovi agenti u Sarajevu. (Walter broj 77, 02. april 2003.) A ko su srpski agenti u Sarajevu, to će, bezbeli, određivati i propisivati F. A.
Obratite pažnju na ovaj dio prijetnje: ...onda će prvo stradati njihovi agenti u Sarajevu. Sad nakratko idemo u Walter broj 82, na 17. stranu, gdje isti autor ima tekst pod naslovom Trt Milojka. Pa kaže:
Nakon što je SDP krenuo u satanizaciju Bošnjaka i učvršćivanje rezultata s&h genocidnih osvajanja, gaće su spale.
Pri tome niko od ovih inkvizitora i lažova ne navodi nijedan jedini primjer tog tobože novoprobuđenog radikalizma u Bošnjaka. Obične novinske rasprave u kojima nema ni traga šovinizmu, oni proglašavaju bošnjačkim radikalizmom. Da li je iko rekao da ijednog Srbina ili Hrvata treba progoniti iz Sarajeva, oduzeti mu prava, jer je Sarajevo bošnjački grad itd itd.
Fakat je čovjek u pravu. Niko nije rekao da ih treba progoniti ili oduzeti im prava. Nego da ih treba eliminirati, što dokazujemo citatom s početka ovog poglavlja.
12.
Fatmir Alispahić, Walter broj 80, str 16 i 17, tekst Ivan pehlivan i njegovi volovi:
Dosad sam, mislim, u tri teksta bio prinuđen da dokazujem kako Lovrenović nije baš tačan s logikom i principima. Učinit ću to i ovaj put. Lovrenović smatra da su osnovna karaktetistka Dnevnog Avaza, Ljiljana i Waltera vulgarnost i zastrašujući atentati na osobe i njihovu privatnost.
Ostavimo sad po strani Ljiljan i Dnevni Avaz. Zadržimo se na Walteru i Alispahiću. On je jedini intelektualac u Kantonu koji se uhvatio dokazivanja da govno, sranje i analne izlučevine nisu vuglarnosti. Dobro, znamo da njemu nisu, ali ostatku čovječanstva jesu!
Ili, on želi dokazati da rečenica u kojoj se S. B. taslači sa ciganom, rečenica koja je popraćena njenim brojevima telefona, nije zastrašujući atentat na osobu i njenu privatnost. Ovome intelektualcu zaista nema ravnog. A ni novini koja ga objavljuje.
A evo bisera nad biserima. Fatmir Alispahić, autor najogavnijih uvreda bošnjačkog novinarstva i teških diskvalifikacija na račun Ivana Lovrenovića, ovako na jednom mjestu piše: Ivanu Lovrenoviću bi čak i ton ovog teksta mogao poslužiti kao demanti njegove teze o fašističkim medijima.
13.
Ovaj osebujni stvaralac iz grada soli živi u svom izoliranom, izmaštanom svijetu fekalija koji ima malo veze sa realnošću. Nakon što je serija uvreda na račun I. Lovrenovića izazvala opće, do tada neviđeno i konsenzualno gnušanje nad metodama fekalno-kanalizacionog novinarstva, F. A. je mirno i dostojanstveno proglasio (ali ni to mu nije bilo dovoljno, nego pride i proslavio) – pobjedu nad stranim plaćenicima. Da čovjek ne povjeruje:
U svojoj sam nakani uspio, zahvaljujući njihovom siledžijstvu i prostakluku, koji se skriva pod kostime demokratije i multikulture.
Aha! Zahvaljujući njihovom sileždijstvu i prostakluku. Vrlo zanimljivo. Pa pošto je čovjek u svojoj nakani uspio, kakve će onda mjere poduzeti? Evo kakve:
U to ću ime, kao pravi mudžahedin, večeras, u subotu, izvaditi bocu viskija i nazdraviti u čast naše prve, bosanskohercegovačke velike pobjede.
Golemo da golemije ne može biti. Aferim, majstore, gdje čuo i ne čuo.
14.
Nemamo, nažalost, dovoljno prostora. (Možda bi trebalo napraviti knjigu od ovog feljtona?) Zato evo kratkog pregleda najljepših fekalno-kanalizacionih rečenica Fatmira Alispahića:
LEVI, OVAj ZNAK xxx TREBAš ZAMIJENITI SA CRNOM TAčKOM. žANA, MOLIM TE SKRENI PAžNJU LEVIJU NA OVU CRVENU NAPOMENU I NEK JE IZBRIšE KAD PROčITA.
xxx Jer, Alibabićev slučaj je vrh septičkog brijega, kad začačkaš pipak, sve će do dna zasmrdjet.
xxx Pa ja bih se rađe slikao gologuz, nego onako.
Vjerujemo, Fatmire, sto posto ti vjerujemo.
xxx Nama se, kao u restoranu, serviraju gotova jela na koja kuhari iza zatvorenih vrata istresaju zagnojene sline.
xxx Paravac nije ljudsko biće, ono je divlja svinja s mozgom-čvarkom čiji bi život prohujao u svinjcu da mu Alija nije priznao Republiku Srpsku.
xxx Ovo je vrijeme u kojem kleveta ima veću snagu od istine. Nema sistema, nema pravila, rat je, a za istinu malo ko mari. Stvarnost ostaje na kleveti, baš kao u Kafkinom procesu.
Majstore. Ničijim te se riječima ne može bolje opisati kao tvojim.
xxx Mudro je saopćenje SDA zasnovano na pukim činjenicama, a ne na optužbama. To je intonacija koja trpi samo konkretne odgovore, a ne histerične curwallucke tipa: pritisak na pravosuđe.
Jesmo li dobro pročitali? Najveći bošnjački histerik digao glas protiv histeričnih curwallucka, šta god da to značilo.
xxx Najbolja ilustracija je da Walter nikad ni dinara nije dobio iz međunarodnih fondova, za razliku od Slobodne Bosne, Dana, Starta (...) Time je jasno da međunarodne s&h fondove ne zanima konkretna, kritička, nepotkupljiva borba za multietničku BiH, već ih zanima obmana koja će biti upakovana u tu civilizacijsku blamažu.
Dakle, kako se zove ovo histerično nabacivanje govnima? Konkretna, kritička, nepotkupljiva, borba za multietničku BiH! Mislim, samo da se zna!
xxx Nekrofilska zaljubljenost u smrt svojstvena je svim fašističkim režimima, koji na patnji mobiliziraju naciju, da bi je pljačkali i handrili.
Dobra.
xxx Oko deset sam stigao u Tuzlu i ušao u svoju kuću. Nadvio sam se nad dijete. Spavalo je. U svijetu dobrote i plavetnila....
Ovdje se pjesnik kao vratio iz Srebrenice, pa očajan zbog divljaštva i prostakluka ovog dunjaluka, naginje se nad svoje usnulo dijete. Šta da mi poručimo tom djetetu? Isto što i otac: da ostane u svijetu dobrote i plaventila, da, ako Bog da sreće, mira i zdravlja, nikada ne priviri u bh. novinarstvo koje se, zahvaljujući nekim morbidnim prostacima, utapa u ružnoći i govnima. Drago dijete, iskreno ti želimo dobar, zdrav i dug život, daleko od naših koljača. Ali i fekalaca. I da te nikad niko javno ne uznemirava, kao što tvoj sumanuti otac uznemirava djecu, očeve, majke, sestre i braću svojih neistomišljenika. Ovo je naiskrenija želja.
xxx Takav sunovrat novinarske profesije nije zabilježen ni u jednoj policijskoj, totalitarnoj državi.
Ako je autor mislio na Walter, i svoje tekstove u njemu, smjesta potpisujemo.
xxx Među brojim reakcijama međunarodnih zvaničnika uvjerljivo je najodvratnija, po prostakluku i gluposti, ona koja je došla od glasnogovornika OHR-a Juliana Braitwaitha. Ovaj šiljokuran se usudio da iz svoje pozicije ćate u OHR-u, najvišeg bošnjačkog funkcionera, Sulejmana Tihića, označava kao jednog od – balkanskih propalih političara koji su svom narodu obećali sve (...) Više je nego očigledan aparhejdski pristup ovog, kao i svih drugih međunarodnih kokodakala.
Ma šta nam ovo Fatmir napriča? To da je najodvratnija izjava po prostakluku i gluposti? Nije tačno. Znamo mi i za veće prostake. Na primjer, Fatmir je za Sulejmana Tihića napisao da se od njegovih klempavih ušiju u početku nije moglo očekivati išta više osim da budu antene na koje će se primati signali minderske lože.
Za međunarodne dužnosnike u BiH Alispahić kaže: međunarodni laprdatri, kojima su gubice pune šećera. A na drugom mjestu govori o njihovoj histeričnosti i čoporativnosti. Pa postoji li histeričnija osoba od ove koju ovdje analiziramo?
xxx Jer je koristan ko fratrov k...! Samo visi i ničemu ne služi.
xxx Medijski vandal M.Š., komunistički fašist, čiji lik saobražava osobine Staljina i divlje svinje.
I tako dalje. Ponavljamo: i tako dalje.
15.
U okviru ovog ogleda evo fragmenta kojeg posvećujemo studentima prve godine Žurnalistike. Nešto kao praktične vježbe. Ima kod Fatmira Alispahića jedna antologijska misao: Međutim, mi to ne činimo, jer mi smo novinari koji se bave novinarstvom, u jednoj finoj bosnoljubivoj novini. Sve što je gore rečeno, mogu razumjeti pametni, pristojni, čestiti ljudi.
Praktična pitanja za studente:
1.Kako se zove novinarstvo koje ovako superiorno i nadahnuto operira govnima, guzicama, čmarovima, kanalizacijama?
2. Kakve su u toj nesrećnoj, brdovitoj zemlji ružne nebosnoljubive novine, ako su im fine bosnoljubive ovakve?
3. A kto je i šta je ta Bosna, da prostite, ako su ovakvi oni koji je ljube?
Itd itd. Pitanja se mogu dodavati po želji. Ah, da: moramo dodati još jednu sitnicu. Ništa naročito, samo mala parafraza: Sve što je u ovom feljtonu rečeno mogu razumjeti pametni, pristojni i čestiti ljudi.
16.
A sad nešto čudesno. U broju 67, od 11. 11. 2002. godine, na stranama 20 i 21 ličnost godine ima tekst čiji je nadnaslov ovakav: Hitno usvojiti zakon o zabrani upotrebe fašističkih simbola. A tek naslov: Smrt hitlerizmu.
U potpunosti podržavamo. Ali šta će biti sa dragim kolegama ako ova inicijativa prođe?
17.
Budući da uvreda uvijek i do kraja nemilosrdno & precizno oslikava onog koji je odašilja, a ne onog koji je prima, neko stručniji u ovom je feljtonu dobio nevjerovatnu građu.
Šta nam Fatmirove uvrede govore o Fatmiru? Možda da se radi o jedinstvenom, (patološki struktuiranom) slučaju u povijesti bh. i bošnjačkog žurnalizma? Njegova fascinacija govnima, kanalizacijom, čmarom i ostalim radostima guzice i analnih odaja ostat će kao prvorazredna građa za generacije eksperata koje dolaze.
18.
Kao i novina za koju piše, kao i klan kojem pripada: irelevantan u svemu osim u zlu koje proizvodi.
19.
Nedostaje nam prostora. Analizirali smo ovdje tek 30 posto akumulirane građe. Ostatak prikupljenih dokaza iz Fatmirovog opusa može poslužiti kao eventualni separat feljtonu, u kojem bismo, ako bude potrebe, izložili principe fekalnog promišljanja na drugi način. Koji, sigurni smo, ne bi baš obradovao našeg zaljubljenika u koprofagijske metafore i maštarije.
20.
Zaključimo ovaj prigodni ogled o Fatmiru Alispahiću jednom bisernom rečenicom Fatmira Alispahića iz Waltera broj 80: Bolest je uzdignuta na pijedestal vrline. Uvrede i laži čine takozvano profesionalno novinarstvo.
Stvarno, Fatmire. Nikad ništa pametnije nisi rekao.
21.
Sve ove citate, kao što na početku rekosmo, napisao je popularni Fatmir Alispahić. Ali ne smijemo zaboraviti ni ostale u lancu odgovorosti. Odobrio ih je i u javnost odaslao Enver Čaušević, finansirao i logistički podržao Ekrem Lekić, a ispotiha simpatizirala Indira Kučuk Sorguč.
22.
Pa, kad je već tako, neka se pripremi Enver Čaušević.
23.
Ali neka se dobro pripremi.
(U slijedećem broju: Komandna odgovornost i druga iznenađenja)
glasnost
Magazin"Start BiH"
