Hvala ti prijatelju na ovako dugom i detaljnom postu.Salah ad-Din wrote:Nisam ni rekao da je prošla, trenutno osjećam depersonalizaciju, zujanje u ušima, "pomućen vid" i blagu tegobu u prsima, ali jednostavno ne obraćam pažnju na to i zaboravim, sada kada si me ti napomenuo shvatio sam da to osjećam xD
Nažalost istina je ne postoje bobe i tabletice koje bi riješile naše probleme, moramo se sami suočiti s tim. Shvatiti čega nas je to strah, koji je uzrok anksioznosti a onda pokušati racionalizovati te stvari. Paradoks je da anksioznost pogađa inteligentne ljude, a da ne možemo racionalizovati banalne stvari
@Stoner
Pio sam antidepresive, i imao xanax uvijek u uz sebe, kada je baš jak panični koji ne mogu savladati, preporuka svima, osjećate se sigurnije kada znate da je ta tabletica u vašem džepu a ja je nikada nisam iskoristio, čitavo pakovanje još uvijek stojiali to je otrov manite se toga, to samo u krajnjoj nuždi se koristi, čak i antidepresive, vjerujte mi, simptomi koje sada osjećate su ništa naspram simptoma koje imate prilikom skidanja sa antidepresiva, ja sam bio 3 dana paralizovan bukvalno, katastrofa, strujni udari po tijelu, toliki umor da rukom ne možete maknuti, nesvjestica koja vam ne da da stojite, i to traje sve dok se to ne izbaci iz organizma. Nevjerovatno teško je suzdržati se da ponovo ne popijete tu bobu i sve vratite u "normalu".
Bolje vam je ćaj od kamilice i majčine dušice. Kamilica smiruje, a mjčina dušica reguliše srčani ritam, za mene je to bilo najbolje. Kamilicu popijem poslije pola sata se smijem ko budala, sve prodje (ima tu i placeba, ali to vam treba).
Tehnike- tehnike disanja, s tim sam imao najviše problema, kada bi pazio na disanje ćuo bi srce kako nepravilno radi (sinusna aritmija) što je zapravo normalno, ali nama anksioznim osobama svaka devijacija od uobičajnog predstavlja razlog za strah, i to bi mi samo izazvlao panični napad. Onda mi je psiholog objasnio, diše se stomakom, ne plućima, duboko udahneš zrak u stomak, brojeći do 4 polahko, a onda izdišeš lagano na nos brojeći do 4-5-6 koliko ti odgovara pa opet, ne pretjerano raditi, da ti se ne bi počelo nesvjestati. Nije bitno da ispraviš leđa da ti ruke budu u određenom položaju, bitno je samo da ti je udobno i da si opuštena nebitno kako. Jedna stvar koja je meni pomogla: šta je uzrok paničnih napada? Plitko disanje, probajte to na svojim prijateljima koji nisu anksiozni, neka plitko dišu 1-2 minute i dobit će panični napadposlušaj sebe kada krene panični napad, poslušaj svoje disanje ono je plitko i ubrzano i tijelo ti šalje signal da nešto nije uredu kroz panični napad
Tehnika kartica-dobra tehnika, posebno u današnje vrijeme, napišeš kartice od kartona, papira ili na mobitel snimiš poruke tipa - "neće ti ništa biti, milion puta si ovo preživio i evo te živ si, proći će" "nećeš dobiti srčani, da je ovo srčani do sad bi umro" "ima toliko lijepih stvari, misli šta ćeš kupiti djevojci za poklon" "nikada se u životu nisi onesvjestio pa nećeš ni sad" itd. I kada krene panični (meni je najčešće kreto u tramvaju xD) izvadiš mobitel i čitaš to, u kombnaciji sa dubokim disanjem, opustiš se i ne daš da te panika savlada, već je pustiš da prolazi tvojim tijelom i dalje ide svojim tokom, nemoj se boriti protiv nje, pust je nek odradi svoje, tebi ne može nauditi, panični će proći u roku od 20 sekundi, i svaki put je osjećaj sve bolji, sama činjenica da si pobjedio panični napad daje ti samopouzdanje i osjećaš se odlično. Vremenom ti kartice neće trebati, ostat će sve to u sjećanju i tako ćeš refleksno reagovati na panične.
Razgovor sa samim sobom-Odvoji pola sata sjedni i razmisli, čega te strah, šta uzrokuje paniku, konkretno mene je bilo strah srčanog udara zbog čestog preskakanja srca i ubrzanog lupanja, i ja sjednem i kažem hajde da vidimo čega me strah, strah me srčanog udara, i onda pokušam racionalizovati stvar, kažem sebi, obrazovan si, pametan si, znaš šta je srčani udar, to ne dolazi iz neba i odjednom, imao bi simptome, uzmem nalaze koji su uredni pregledam ih, pročitam ih i kažem sebi evo vidiš, pa doktori znaju oni su išli u školu za to. Kažem sebi da je srčani umro bi do sad koliko puta se ovo desilo (dozvoljeno je i da preuveličavate stvari i lažete samo sebe xD), ovo je samo panični, pa sjednem i čitam komenare drugih ljudi koji imaju panične (nikada ne čitajte o onome čega vas je strah, čitajte o iskustvima drugih ljudi koji imaju panične a ne npr. o srčanom time još više stvarate anksioznost), postavm online pitanje doktoru i koncpiram ga tako da već znam šta će odgovoriti, i on odgovori nije u pitanju srce u pitanju je vaša anksioznost, pa vam bude lakše.
Uglavnom treba dosta truda, dosta borbe, ali svakiput kada pobjedite panični, kada ubjedite sebe da vam nije ništa osjećaj je nevjerovatan, ma koliko kratko on trajao. Ne može to proći do sutra i meni se često vraćaju crne misli, pa sve počinjem ispočetka, ali to je život borba i ništa drugo, bolje i anksioznost nego neka teška bolest
Izvinite za ovako dug post, i za greške u pisanju žurio sam
I da, znam da se svi isto pitamo, hoćemo li poluditi, nećemo poluditi neuroze (to što mi imamo) ne mogu preći u psihoze, vi ste napola izliječeni onog momenta kada ste sebi priznali da imate anksioznost
Eh, upravo to zadnje mene najvise muci. Konstantno imam opsesivne misli da sam poludio ili cu poluditi i to me najvise i muci. Moje misljenje je da samo treba ziviti zivot, probati bar malo zaboraviti na sebe i baviti se svijetom. Postaviti sebi ciljeve i gledati da ih postignemo. Socijalizirati se sto vise i ono sto je jako bitno za nas koji imame anksioznost je sto vise sporta, ustvari sport i fizicku aktivnost postaviti kao zivotni prioritet. Ja sam nedavno kupio biciklo i cekam da otopli ima da pedalam ko lud, haha.
Zelim vam puno srece i snage svima.
ja mislim da kod tebe 130/80 nije visoko, jer je skolski primjer 120/80, a mladji uvijek imaju nesto visi pritisak. 
