HZArnel wrote:
mig tebe bih da pitam,ali pristojno,bez ikakve doze licemjerstva i podrugljivosti,ako neznas odg. potrazit cu ga drugdje.Zaista mi nije cilj da te(svetonazor) vrijedjam s obzirom da mi se doimas kao fina i dobra osoba.
Ja sam nekako neka vrsta deista,cini mi se najprihvatljivijom "smjeri" za mene i upravo zbog toga volim da citam teme koje postavljaju kontekste svetih knjiga u drugacije okvire,da citam one koji ih drugacije tumace itd.Upravo citam jednu hm...nazovi knjigu(nema vise od kakvih 30 str i to je plafon)gdje autor kaze,ako je Isus prestavljen kao moralna osoba,osoba koja osudjuje novac,zlato i bogastvo,tome u prilog ide prica gdje isus pravi "haos" u sv. hramu,radi sakupljaca poreza illi sta su vec bili(parafraziram) i onda kaze autor knjige,odkud to da je Isus pio iz zlatnog kaleza?Ne vrijedja li odnosno ne bogohuli li onaj ko misli da nije pio?A istovremeno,ako je pio,kako objasnjavas tu pomankljivost u njegovoj etici?
Htjedoh otvoriti novu temu,al' znam,smao bih izazvao svadju.
A ako koji musliman bude htio ovo da iskoristi kao argument da je biblija iskrivljena onda nek' se zapitaju zasto oni peru vrat tokom uzimanja abdesta,to niti je muhammed radio,niti bog zapovjedio.

Hvala na ovolikom uvodu i lepim recima
Isus ne osudjuje novac, zlato i bogatstvo, vec njihovu zloupotrebu. Zasto bi onaj ko ima novca bio nuzno nemoralan? ALI, primer koji si naveo, kada Isus isteruje trgovce iz hrama ima sasvim drugu pouku i nema veze sa novcem. Sam Biblijski tekst kaze:
"I uđe Isus u crkvu Božju, i izgna sve koji prodavahu i kupovahu po crkvi, i ispremeta trpeze onih što menjahu novce, i klupe onih što prodavahu golubove.
I reče im: U Pismu stoji:
Dom moj dom molitve neka se zove; a vi načiniste od njega pećinu hajdučku." -Mat. 21,12.13
Ako te tema zanima zbog cega je Isus napravio "haos", onda ti nece biti mrsko da procitas:
"Spoljašnje predvorje Hrama ličilo je na ogromni stočni tor. S oglašavanjem životinja i oštrim zvečanjem kovanog
novca mešalo se ljutito prepiranje trgovaca, a među njima čuli su se glasovi ljudi u svetoj službi. Sami
dostojanstvenici Hrama bavili su se kupovinom i prodajom i razmenom novaca. Pohlepa za zaradom tako
je potpuno ovladala njima da u Božjim očima nisu bili bolji od lupeža.
Sveštenici i poglavari malo su shvatali i svečanost zadatka koji su trebali izvršiti. Za vreme svake Pashe i
Praznika senica sveštenici su zaklali na hiljade životinja, a njihovu krv skupljali su i izlivali na oltar. Jevreji su
bili upoznati sa žrtvovanjem krvi i gotovo su izgubili iz vida činjenicu da je greh učinio nužnim sv to
prolivanje životinjeske krvi. Nisu u tome razaznavali da je ona predstavljala krv Božjeg ljubljenog Sina, koja
se trabala proliti za život sveta i da su prinošenjem žrtava ljudi trebali biti upućeni raspetom Otkupitelju.
Isus je posmatrao nevine žrtve i video kako su Jevreji od ovih velikih skupova načinili prizore krvoprolića
i grubosti. Umesto poniznog pokajanja zbog greha, umnožavali su žrtvovanja životinja, kao da se Bog može
poštovati službom bez srca. Srca sveštenika i poglavara otvrdnula su u sebičnosti i lakomstvu. Od pravih
simbola koji su ukazivali na Božje Jagnje načinili su sredstva za sticanje dobiti.
Na taj način u očima naroda
svetost službe prinošenja žrtava bila je u velikoj meri razorena. U Isusu je pokrenut opravdani gnev. Znao
je da će sveštenici i starešine isto tako malo kao što cene krv životinja koju su stalno prolivali ceniti Njegovu krv koju će uskoro proliti za grehe sveta.
Ponovo je prodorni Isusov pogled prešao preko obesveštenog predvorja Hrama. Sve su oči bile
okrenute Njemu. Sveštenik i poglavar, farisej, i mnogobožac zadivljeno su posmatrali Njega koji je stajao
pred njima u veličanstvu nebeskog cara. Božanska priroda bljesnula je kroz ljudsku prirodu, zaodenuvši
Hrista dolastojanstvom i slavom koju nikada ranije nije pokazao. Oni koji su stajali najbliže Njemu povukli
su se toliko koliko im je mnoštvo dopuštalo. Osim nekolicine Njegovih učenika, Spasitelj je stajao sam.
Utihnuo je svaki zvuk. Duboka tišina činila se nepodnošljivom. Hristos je progovorio silom koja je potresla
narod kao moćna oluja: »U pismu stoji: dom moj dom molitve neka se zove; a vi načiniste od njega pećinu
hajdučku.« Njegov glas odzvanjao je kroz Hram kao truba. Negodovanje koje se ogledalo na Njegovom licu
izgledalo je kao oganj koji proždire. S autoritetom je zapovedio: »Nosite to odavde.«
Tri godine ranije poglavari Hrama bili su posramljeni zbog svog bekstva pred Isusovom zapovesti. Otada
su se čudili svom strahu i svojoj bezuslovnoj poslušnosti jednom skromnom Čoveku. Osećali su da je
nemoguće ponavljanje njihove nedostojanstvene predaje. Ipak, sad su bili prestrašeniji nego ranije i u
većoj žurbi da poslušaju Njegovu zapoved. Nije bilo nikoga ko bi se usudio osporiti Njegovu vlast.
Sveštenici i trgovci pobegli su od Njega, goneći svoju stoku pred sobom.
Na putu iz Hrama sreli su mnoštvo koje je dolazilo sa svojim bolesnicima raspitujući se za Velikog
Iscelitelja. Neki od ovih su se vratili kad su čuli izveštaj onih koji su bežali. Bojali su se susreta s Onim koji je
tako moćan da je samo pogledom oterao sveštenike i poglavare iz svog prisustva. Međutim, veći broj se
probijao kroz užurbano mnoštvo u želji da dopru do Njega, koji je bio njihova jedina nada. Kad je mnoštvo
pobeglo iz Hrama, mnogi su ipak ostali. Njima su se sada pridružile pridošlice. Ponovo je predvorje Hrama
bilo puno bolesnika i umirućih i Isus im je još jednom poslužio."