dr.Gonzo wrote:
@arzuhal, ne slazem se s tobom. u abrahamskim religijama je primarni cilj sluzit bogu, dok tog nema u budizmu.
Opet je to najvise stvar tumacenja.
Imas i u abrahamskim religijama mistike cija ucenja se razlikuju od istocnih duhovnih tradicija kao sto su Budizam ili Advaita Vedanta jedino po terminologiji.
Svako vidi ono za sta je spreman. Recimo u hinduizmu imas svega, od bozanstava sa vise ruku, do apstraktne Advaite, pa zagrabi sta ti odgovara u datom trenutku. To su sve razne prizme kroz koje mozes posmatrati situaciju.
Meni se cini da je veliki dio problema u tome sto su organizovane abrahamske religije, odnosno vjerske institucije na veliko, izgubile kontakt sa duhovnim potrebama covjeka u modernom materijalisticmo drustvu. Plus sto su historijski veoma kompromitovane. Vjerske vodje se bave populistickom politikom a ne duhovnim potrebama clanova svojih zajednica. Kako onda ocekivati od takvih (a cini mi se da su takvih u vecini) da nekoga uce duhovnosti?
Ono sto je specificno za Budizam je da insistiranje na vlastitom iskustvu. Do univerzalnih istina svako treba da dodje sam, kroz direktno iskustvo. Ono sto je meni veoma zanimljivo je da postojanje tih univerzalnih, transcedentalnih istina nuzno ne implicira postojanje
nadprirodnog. Barem mi se tako cini.
Da, ali su ti mistici uglavnom okarakterizirani kao otpadnici,heretici i sektasi. Naveo sam primjer sufizma, gdje posjedine stvari podsjecaju na budizam, ali je krajnji cilj znatno drugaciji.
Sto se hinduizma tice, svi bogovi i sva bozanstva su u biti nebitni, centralni pojam u hinduizmu je brahman, znaci sve sto jeste, i to bi se mozda moglo povezat sa abrahamskim religijama posto je taj pojam na izgled jako slican.alfa i omega, pocetak i kraj, sve sto jeste, omnipotencija itd, ali samo sto u hinduizmu, brahman ima svoju predstavu gdje je on jedini glumac ali glumi sve moguce uloge. to je neki pojam kolektivne univerzalne svjesti, koja je u abrahamskim religijama bogohuljenje jer nije moguce da je svaki covjek bog.
A sto se tice budizma, ja na njega gledam kao dijalog sa samim sobom, visim ja, dok na teisticke religije vidim kao monolog sa svemogucim bicem. dopusta mi da sagledam svoju realnost kroz prizmu objektivnosti, bez necijeg uticaja, dopusta mi da formiram svoje stavove i svoj pogled na zivot i da na kraju krajeva shvatim da sve sto se dogadja oko mene, je ustvari moje djelo i da sam odgovoran za svaki svoj postupak i ma koliko on beznacajno izgledao, ima svoju tezinu.
posotje razliciti smjerovi,usmjerenja ka istom cilju
, 
, 
, 
apsolutno se slazem s tobom, samo bi na kraju dodao jedno fino zapazanje jednog zen ucitelja, na zalost ne sjecam se gdje sam ga procitao kao ni ime ucitelja, a to je da je covjek kao glavica luka. ispod svih tih slojeva, ne nalazi se nista, praznina.
