Forum Klix.ba

Fratris wrote:

Mecena wrote:Fratris
Koje izvore koristiš za rodoslove?

Hmm...to nije pitanje za koje mogu dati jednostavan i lagan odgovor.

U biti ne postoji jedna knjiga koja bi se bavila porijeklom stanovništva čitave BiH. Radi se o masi literature, sređene i nesređene, koja na jedan ili drugi način sadrži građu za porijeklo rodova i porodica...

Je li moguće sačiniti jednu takvu "knjigu", sastaviti "rodoslov" od takve (tvoje npr.) fragmentirane literature, imati sve podatke na jednom mjestu...@Fratris, jesi li ti u stanju napraviti takvo djelo?

poznanik wrote:
Je li moguće sačiniti jednu takvu "knjigu", sastaviti "rodoslov" od takve (tvoje npr.) fragmentirane literature, imati sve podatke na jednom mjestu...@Fratris, jesi li ti u stanju napraviti takvo djelo?

Rodoslov i porijeklo porodice su vrlo različite stvari. Rodoslov je porodično stablo koje pokazuje precizne odnose među generacijama ljudi, a porijeklo porodice se u biti svodi na traženje najstarijeg poznatog pretka ili čak ne pretka nego rođaka po bočnoj liniji.

U slučaju Omanovića koje ćemo uzeti opet kao primjer, onaj Ismail Omanović je samo član tog roda, ali daleko od tog da je predak svih današnjih Omanovića. Čak šta više, možda nije predak nikome živom danas, jer možda nije ostavio potomke. Mogao je biti bez djece, mogao je imati sina koji nije imao djece, ili je njegova loza mogla izumrijeti na neki drugi način. Njegovo spominjanje u Kokorini je samo dokaz da su Omanovići još prije 200 i više godina živjeli u Hercegovini i da su nosili isto prezime kao i danas.

Prava porodična stabla je u Bosni vrlo teško praviti. Manjak dokumenata, a i neupotrebljivost postojećih(turski izvori kao što su defteri i sidžili većinom bilježe samo ime i ime oca, bez prezimena), čine ovaj posao vrlo teškim. Civilne matične knjige se u BiH vode tek od 1945.Među sva tri naroda u Bosni ima porodica koje imaju usmenu tradiciju i pamte 6, 7 pa i više generacija predaka po muškoj liniji. Naravno, ovdje se radi samo o imenima, dok bilo kakvog sjećanja na godine rođenje i smrti nema.

Među nekim bošnjačkim porodicama je bilo takvih koji su zapisivali ovakve stvari i imaju rodoslove. Tu se većinom radi o begovskim porodicama. Među Srbima ima primjer sela Samobor kod Gacka. Do XX stoljeća su u selu živjeli samo Starovići, Popovići, Davidovići i Slijepčevići. Oni su istog porijekla i imaju zajedničku, ne tako čestu slavu Sveti Sava. Te porodice su držale "čitulju" u koju su upisivali rođenja i smrt svojih članova. Imali su pogodnost da su Popovići bili sveštenički rod, pa je među njima uvijek bilo pismenih. Zajednička čitulja se počela voditi početkom XVIII stoljeća, a nakon nekoliko generacija su ova 4 roda počeli voditi zasebne. Za vrijeme 2. svj. rata selo je spaljeno, i izgorjele su sve čitulje osim jednog dijela čitulje Slijepčevića. Ostatak te čitulje su rekonstruirali po pamćenju. Među Hrvatima ima dosta ljudi koji bi mogli na osnovu matica napraviti rodoslov koji ide bar do kraja XVIII stoljeća, pošto je katolička crkva bila najažurnija u bilježenju ovakvih stvari. Najstarije matice krštenih su one župe Sutiska kod Kaknja, i čuvaju se u samostanu Sv. Ive u Kraljevoj Sutjesci. Počinju 1641. i bez prekida se nastavljaju do danas. Znači, ima ljudi iz tog kraja koji bi mogli sastaviti porodično stablo unazad više od 350 godina.

No ovo je ogroman rad. Matice krštenih stare 300 i nešto godina nisu online baza podataka da se u njima možeš lako snaći. Za sastavljanje rodoslova samo 200 godina unazada bi trebalo mjesece rada.

S druge strane, ako misliš čisto na porijeklo nekog roda i spomene u izvorima i njihove migracije, to je onda malo lakše. "Malo" je ključa riječ ovdje. U svakom slučaju, ja nisam nabavljao knjige i građu da mi samo sjede u kući.

Zahvaljujem na detaljnom odgovoru. Vjerujem da ćeš ipak naći mogućnosti i sakupiti dovoljno energije da započneš stvarati ekipu koja će pokrenuti aktivnosti na kompletiranju podataka o porijeklu porodica u BiH

Fratris wrote:Rodoslov i porijeklo porodice su vrlo različite stvari. Rodoslov je porodično stablo koje pokazuje precizne odnose među generacijama ljudi, a porijeklo porodice se u biti svodi na traženje najstarijeg poznatog pretka ili čak ne pretka nego rođaka po bočnoj liniji.

Da li znaš koja porodica u BiH zna svog najstarijeg poznatog pretka i dokle u prošlost seže to porijeklo?

A familija "Pezić"? Navodno da je porijeklo iz okolice Duvna... Ima ih po tom dijelu Hercegovine i dan danas, jedna grana je u selu Rovna kod Busovače,dok je treća negdje u selima oko Kalesije (Miljanovci, Miljevci??? ili slicno). Usmeno predanje kaze da potjecu od brata... Ima ih razlicite vjere, ovi u BiH su muslimani, dok se po Hrvatskoj mogu naci i katolici, nije mi poznato da li ima pravoslavaca, al je moguce... Lijep pozdrav...

Prezime Kovacevic, muslimani. Zivjeli u okolini Doboja, selo Kotorsko. Prije rata bilo oko 10-15 porodica. Ako neko zna nesto vise molio bih ga mi javi, jer vec dugo trazim neki trag ali bez uspjeha.

Prezime Hodzic, muslimani. Zivjeli u okolini Vlasenice. Ne mogu se sjetiti imena sela. Cini mi se Milici, ali nisam siguran.

Hvala.

pojedinac wrote:

Fratris wrote:Rodoslov i porijeklo porodice su vrlo različite stvari. Rodoslov je porodično stablo koje pokazuje precizne odnose među generacijama ljudi, a porijeklo porodice se u biti svodi na traženje najstarijeg poznatog pretka ili čak ne pretka nego rođaka po bočnoj liniji.

Da li znaš koja porodica u BiH zna svog najstarijeg poznatog pretka i dokle u prošlost seže to porijeklo?

Koliko pouzdano to mora biti?

Imaš ljude tipa onog Mensura Omerbašića koji ili je totalno lud ili se jako dobro zajebava na račun lakovjernih.

www.popustinas.ba.org

On je sastavio i neki rodoslov, ali to je na nivou piramida i Troje kod Čapljine.

Imaš Kulenoviće koji su do XX stoljeća pričali da su porijeklom od nekog Mihajla Kulina, brata mletačkog dužda, da bi u XX stoljeću počeli pričati da su od Kulina bana. Naravno, i jedna i druga priča su smješne. Venecijanski arhiv je ogroman, i mislim da bi zabilježili događaj kao što je prebjeg duždovog brata Turcima i prelazak na islam. Nije se baš svaki dan događalo. S druge strane, Kulin ban je živio u XII stoljeću a Kulenovići se spominju tek u XVII. Razmak od 500 godina baš i nije mali, a da ne pričam o tome da je Kulin ime nepoznate etimologije a da je kulen drob iliti iznutrica.

Ali pustimo fantazije i maštarije i prijeđimo na malo konkretnije primjere.

Porodica Dugalić vuče porijeklo iz sela Duge u Rami. Oni su potomci Ahmed-paše Dugalića koji je bio bosanski beglerbeg od 1598. do 1604. godine. Ovaj dio stabla je provjeren. Dugalići su u Dugama imali posjede i svoju kulu, i u raznim dokumentima se bilježe sve do sredine XIX stoljeća kada su odselili i izumrli. Danasa ih ima po Mostaru, Sarajevu i drugim gradovima pod time prezimenom. Dugalići su najverovatnije potomci Malkoč-bega, koji je bio bosanski sandžakbeg sredinom XVI stoljeća. On je bio sin Karaosmana, koji se sigurno javlja kao posjednik jednog timara u Hercegovini 1528. godine, a vjerovatno je identičan s Karaosmanom koji 1485. posjeduje timar negdje kod Sarajeva. Malkoč-beg je imao 7 sinova, i nekoliko njih je imalo posjede u Rami. Pretpostavka da je Ahmed-paša Dugalić unuk ili praunuk Malkoč-bega se zasniva na činjenici da su Malkoči držali Duge kao zijamet i da se Ahmed-paša relativno mlad dokopao vrlo visokih položaja. Ovom donekle pridonosi i tradicija koju imaju Dugalići o porijeklu od Malkoča.

Ovakvih porodica ima još u Bosni, i može im se solidno odrediti prošlost. Dokumentirano porijeklo do neke osobe iz ranih dana turske vlasti nije toliko rijetko kod begovskih porodica. Filipovići Bošnjaci su po svemu sudeći porijeklom od zagrebačkog kanonika Franje Filipovića, koji se prvi put spominje 1553. Mogao bi biti rođen oko 1520. godine.

I kod BH Hrvata ima sličnih slučajeva. Fra Matija Divković je rođen u Jelaškama kod Vareša 1563. godine. U bivšem zaseoku tog sela Dištici je do 1991. bilo Divkovića. Divkovići se u selu spominju i na katoličkim popisima stanovništva sredinom XVIII stoljeća. Razmak između ovih događaja je 200 godina, ali s obzirom da se radi o malom, zabačenom selu i ne tako čestom prezimenu, nema sumnje da se radi o istom rodu.

Tu dolazimo do problema o kojem sam već govorio. I Dugalići i Divkovići mogu biti prilično sigurni da su im Ahmed Dugalić(ako već ne Malkoč-beg) i fra Matija bliski rođaci, ali niko od njih ne može napraviti precizno stablo kroz generacije koje bi pokazalo točno na koji način su povezani.

No, da rezimiram. Ima porodica koje relativno sigurno znaju za pretke do XVI ili XV stoljeća. Sve prije toga je manje-više rekla kazala.

Fratris wrote:

pojedinac wrote:

Fratris wrote:Rodoslov i porijeklo porodice su vrlo različite stvari. Rodoslov je porodično stablo koje pokazuje precizne odnose među generacijama ljudi, a porijeklo porodice se u biti svodi na traženje najstarijeg poznatog pretka ili čak ne pretka nego rođaka po bočnoj liniji.

Da li znaš koja porodica u BiH zna svog najstarijeg poznatog pretka i dokle u prošlost seže to porijeklo?

Koliko pouzdano to mora biti?

Imaš ljude tipa onog Mensura Omerbašića koji ili je totalno lud ili se jako dobro zajebava na račun lakovjernih.

http://www.popustinas.ba.org

On je sastavio i neki rodoslov, ali to je na nivou piramida i Troje kod Čapljine.

Imaš Kulenoviće koji su do XX stoljeća pričali da su porijeklom od nekog Mihajla Kulina, brata mletačkog dužda, da bi u XX stoljeću počeli pričati da su od Kulina bana. Naravno, i jedna i druga priča su smješne. Venecijanski arhiv je ogroman, i mislim da bi zabilježili događaj kao što je prebjeg duždovog brata Turcima i prelazak na islam. Nije se baš svaki dan događalo. S druge strane, Kulin ban je živio u XII stoljeću a Kulenovići se spominju tek u XVII. Razmak od 500 godina baš i nije mali, a da ne pričam o tome da je Kulin ime nepoznate etimologije a da je kulen drob iliti iznutrica.

Ali pustimo fantazije i maštarije i prijeđimo na malo konkretnije primjere.

Porodica Dugalić vuče porijeklo iz sela Duge u Rami. Oni su potomci Ahmed-paše Dugalića koji je bio bosanski beglerbeg od 1598. do 1604. godine. Ovaj dio stabla je provjeren. Dugalići su u Dugama imali posjede i svoju kulu, i u raznim dokumentima se bilježe sve do sredine XIX stoljeća kada su odselili i izumrli. Danasa ih ima po Mostaru, Sarajevu i drugim gradovima pod time prezimenom. Dugalići su najverovatnije potomci Malkoč-bega, koji je bio bosanski sandžakbeg sredinom XVI stoljeća. On je bio sin Karaosmana, koji se sigurno javlja kao posjednik jednog timara u Hercegovini 1528. godine, a vjerovatno je identičan s Karaosmanom koji 1485. posjeduje timar negdje kod Sarajeva. Malkoč-beg je imao 7 sinova, i nekoliko njih je imalo posjede u Rami. Pretpostavka da je Ahmed-paša Dugalić unuk ili praunuk Malkoč-bega se zasniva na činjenici da su Malkoči držali Duge kao zijamet i da se Ahmed-paša relativno mlad dokopao vrlo visokih položaja. Ovom donekle pridonosi i tradicija koju imaju Dugalići o porijeklu od Malkoča.

Ovakvih porodica ima još u Bosni, i može im se solidno odrediti prošlost. Dokumentirano porijeklo do neke osobe iz ranih dana turske vlasti nije toliko rijetko kod begovskih porodica. Filipovići Bošnjaci su po svemu sudeći porijeklom od zagrebačkog kanonika Franje Filipovića, koji se prvi put spominje 1553. Mogao bi biti rođen oko 1520. godine.

I kod BH Hrvata ima sličnih slučajeva. Fra Matija Divković je rođen u Jelaškama kod Vareša 1563. godine. U bivšem zaseoku tog sela Dištici je do 1991. bilo Divkovića. Divkovići se u selu spominju i na katoličkim popisima stanovništva sredinom XVIII stoljeća. Razmak između ovih događaja je 200 godina, ali s obzirom da se radi o malom, zabačenom selu i ne tako čestom prezimenu, nema sumnje da se radi o istom rodu.

Tu dolazimo do problema o kojem sam već govorio. I Dugalići i Divkovići mogu biti prilično sigurni da su im Ahmed Dugalić(ako već ne Malkoč-beg) i fra Matija bliski rođaci, ali niko od njih ne može napraviti precizno stablo kroz generacije koje bi pokazalo točno na koji način su povezani.

No, da rezimiram. Ima porodica koje relativno sigurno znaju za pretke do XVI ili XV stoljeća. Sve prije toga je manje-više rekla kazala.

Pitao sam ovo iz radoznalosti pošto, kako i ti to navede, mnogi sa lakoćom tvrde da su potomci ljudi od prije 500 pa i više godina.

Zahvaljujem ti se na iscrpnom odgovoru.

Fratris,
znam da su Kulenovići bili begovska porodica, pretpostavljam da imaju zajedničko porijeklo. Poznato ti je da su iz ove porodice bili istaknuti bošnjački političari, između dva rata (Džafer-beg, nasljednik dr Spahe na čelu JMO i brat mu Osman). Oni su bili porijeklom od Bosanskog Petrovca, kao i Skender Kulenović (pretpostavljam da su bili u nekom srodstvu). Danas ima u Sarajevu dosta Kulenovića, naročito su (slučajno ili ne) raspoređeni na pozicijama u zdravstvu i prirodnim naukama (bili su fizičari Esad i Fahrudin Kulenović, braća, pa rahmetli Husein, dekan medicinskog fakulteta, pa takođe Fahrudin, mislim da je predsjednik ljekarske komore KS itd).
Od porodica čije je porijeklo relativno poznato, znam da je Hamdija Kreševljaković napisao monografiju o Čengićima. Davno sam je čitao, ali znam da je stajalo da svi imaju zajedničko porijeklo, nabrajaju se brojne istaknute ličnosti iz osmanskog perioda (mislim da su dali najviše velikaša u tom dobu, od svih drugih i danas živih bošnjačkih rodova). Koliko ti znaš o ovom rodu. Ja znam da ih je najviše bilo oko Foče i Ustikoline (bile su kule Čengića u Rataju kod Foče i Odžaku kod Ustikoline, vjerovatno su se odatle i širili), ima ih u Goraždu, ali su tamo različitog porijekla (Rasim Živojević navodi nekoliko loza goraždanskih Čengića, koji su se doseljavali u različitim razdobljima, između ostalog iz Bukovice u Crnoj Gori, Žitova pokraj Goražda, Foče itd), u Pljevljima, zatim kod Gacka (čuveni Smail-aga i njegov sin Dedaga), u Sarajevu (pretpostavljam izdanci nekih od pomenutih loza) itd.
Dakle, stičem utisak da su svi Čengići porijeklom iz jugoistočne BiH i Sandžaka, i da su se odatle širili. Koliko ti znaš o njima, te da li je moguće pohvatati porijekla današnjih Čengića u odnosu na pomenute loze (npr.da li se mogu naći potomci Samil-age, tj.njegove loze)?
Dakle ukratko, Kulenovići i Čengići

Pera Trta wrote:Fratris,
znam da su Kulenovići bili begovska porodica, pretpostavljam da imaju zajedničko porijeklo. Poznato ti je da su iz ove porodice bili istaknuti bošnjački političari, između dva rata (Džafer-beg, nasljednik dr Spahe na čelu JMO i brat mu Osman). Oni su bili porijeklom od Bosanskog Petrovca, kao i Skender Kulenović (pretpostavljam da su bili u nekom srodstvu). Danas ima u Sarajevu dosta Kulenovića, naročito su (slučajno ili ne) raspoređeni na pozicijama u zdravstvu i prirodnim naukama (bili su fizičari Esad i Fahrudin Kulenović, braća, pa rahmetli Husein, dekan medicinskog fakulteta, pa takođe Fahrudin, mislim da je predsjednik ljekarske komore KS itd).
Od porodica čije je porijeklo relativno poznato, znam da je Hamdija Kreševljaković napisao monografiju o Čengićima. Davno sam je čitao, ali znam da je stajalo da svi imaju zajedničko porijeklo, nabrajaju se brojne istaknute ličnosti iz osmanskog perioda (mislim da su dali najviše velikaša u tom dobu, od svih drugih i danas živih bošnjačkih rodova). Koliko ti znaš o ovom rodu. Ja znam da ih je najviše bilo oko Foče i Ustikoline (bile su kule Čengića u Rataju kod Foče i Odžaku kod Ustikoline, vjerovatno su se odatle i širili), ima ih u Goraždu, ali su tamo različitog porijekla (Rasim Živojević navodi nekoliko loza goraždanskih Čengića, koji su se doseljavali u različitim razdobljima, između ostalog iz Bukovice u Crnoj Gori, Žitova pokraj Goražda, Foče itd), u Pljevljima, zatim kod Gacka (čuveni Smail-aga i njegov sin Dedaga), u Sarajevu (pretpostavljam izdanci nekih od pomenutih loza) itd.
Dakle, stičem utisak da su svi Čengići porijeklom iz jugoistočne BiH i Sandžaka, i da su se odatle širili. Koliko ti znaš o njima, te da li je moguće pohvatati porijekla današnjih Čengića u odnosu na pomenute loze (npr.da li se mogu naći potomci Samil-age, tj.njegove loze)?
Dakle ukratko, Kulenovići i Čengići

Mislim da kod pravoslavnih u Bosni i Hercegovini bez premca najstarije srodnike mogu pronaći Čihorići iz Popova Polja.
U Veličanima u Popovu postoji stećak ispod kojeg je sahranjena Radača kći Miltena Draživojevića,sestra Sanka Miltenovića i supruga Nenca Čihorića.Taj stećak datiran je u drugu polovinu četrnaestog vijeka i nalazi se u aktivnom pravoslavnom groblju gdje se i danas sahranjuju Čihorići.

Moje porodično stablo je kudikamo mlađe ali uspio sam ga u potpunosti rekonstruisati od polovine 18 vijeka.Najstariji predak kome znam vremenski okvir djelovanja je navrhdjed koji je rođen 1796 a umro 1881.Izvor za ovaj podatak je njegov nadgrobnik.Nažalost na spomeniku njegovog oca stoji samo godina smrti i to 1842.Iz čitulje poznato mi je samo ime navrhdjedovog djeda i ništa više.Porodično predanje govori o još jednom pretku ali nemam nikakvih pisanih dokaza za potvrdu njegovog postojanja.Najviše sam se namučio da rekonstruišem rodoslov američkog krila naše porodice.Kontakti su prekinuti prije drugog svjetskog rata a u Kaliforniji živi već peta generacija mojih rođaka.Ipak i taj dio sam riješio ličnim kontaktima preko Facebook-a i uz pomoć sajta ancestry.com

majstorina wrote: Mislim da kod pravoslavnih u Bosni i Hercegovini bez premca najstarije srodnike mogu pronaći Čihorići iz Popova Polja.
U Veličanima u Popovu postoji stećak ispod kojeg je sahranjena Radača kći Miltena Draživojevića,sestra Sanka Miltenovića i supruga Nenca Čihorića.Taj stećak datiran je u drugu polovinu četrnaestog vijeka i nalazi se u aktivnom pravoslavnom groblju gdje se i danas sahranjuju Čihorići.

Zaboravio sam na Čihoriće. Dobar primjer. Samo da dodam da ima i spomen koji je vjerovatno stariji od stećka. 1335. se u jednom dubrovačkom dokumentu spominje da Dubrovčani imaju nekih problema s Čihorićima iz Koteza u Popovu.

Općenito u istočnoj Hercegovini ima porodica koji mogu prilično daleko istražiti porijeklo zahvaljujući fantastičnoj građi u dubrovačkom arhivu. Mi iz ostalih krajevi BiH nismo te sreće.

Da navedem par zanimljivih primjera maštarija.

Vjekoslav Klaić, opisujući Bosnu malo prije austrijske okupacije, priča o njenom muslimanskom stanovništvu i kaže da bi većina njih lako prešla na katoličanstvo kad bi Austrija zauzela Bosnu(nije se baš obistinilo ).

U jednom trenutku navodi ovo:

Oni bi brzo opet prigrlili kršćanstvo, osobito kad bi jim se nudjala kakova materijalna korist i osiguralo gospodstvo u Bosni. U to ime čuvaju oni svoje starinske povlastice i povelje od kršćanskih vladara (n. pr. beg Pašić u Skoplju, koj ima pun sanduk, i Kulenovići), da jih iznesu na vidjelo, zavlada li Bosnom koj kršćanski vladar.

Ovo vrijedi pročitati dvaput. Broj povelja i dokumenata koji mi imamo iz kraljevstva Bosanskog je tako malan, da bio sanduk pun povelja bio epohalno otkriće. Da ne govorim o činjenici da nijedan od tih dokumenata koji imamom nije pronađen u privatnom vlasništvu nekog iz Bosne i da bi sama činjenica da neki beg ima u svom posjedu neku darovnicu od bosanskih kraljeva bila isto tako epohalna. Dalje, Bosna će malo nakon što je Klaić ovo napisao doći pod vlast Austrije. Zar ne bi Klaić ili Ćiro Truhelka istim časom otišli kod Pašića da vide te dokumente? Safvet-beg Bašagić je imao stvarno bogat porodični arhiv(koji nije sezao dalje od XVI stoljeća), pa je u vremenu između 1879. I 1934. objavio mnogo toga. Kako je moguće da se čitava naučna elita Balkana nije sručila na kuću tog Pašića?

Skoro identičnu priču sam našao negdje, mislim u Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Mislim da se radilo o nekom Truhelkinom članku, kojeg na žalost ne mogu u ovom trenutku naći. On tu onako usputno(prije nekih 100 godina) spominje nekog seljaka Jozu Kotromanovića iz Potravlja kod Sinja u Dalmaciji, i kaže da ima škrinju s dokumentima svojih predaka, bosanskih kraljeva. Sve što sam rekao gore vrijedi i za ovu priču. Kako je moguće da niko nije otišao i pogledao tako nešto? Kotromanovići stvarno žive u tom selu(gdje se prezivaju i Petković), i jesu došli iz Bosne krajem XVII stoljeća. Zar ne bi neko u zadnjih 100 godina potražio njihovu škrinju?

Fratris wrote:Da navedem par zanimljivih primjera maštarija.

Vjekoslav Klaić, opisujući Bosnu malo prije austrijske okupacije, priča o njenom muslimanskom stanovništvu i kaže da bi većina njih lako prešla na katoličanstvo kad bi Austrija zauzela Bosnu(nije se baš obistinilo ).

U jednom trenutku navodi ovo:

Oni bi brzo opet prigrlili kršćanstvo, osobito kad bi jim se nudjala kakova materijalna korist i osiguralo gospodstvo u Bosni. U to ime čuvaju oni svoje starinske povlastice i povelje od kršćanskih vladara (n. pr. beg Pašić u Skoplju, koj ima pun sanduk, i Kulenovići), da jih iznesu na vidjelo, zavlada li Bosnom koj kršćanski vladar.

Ovo vrijedi pročitati dvaput. Broj povelja i dokumenata koji mi imamo iz kraljevstva Bosanskog je tako malan, da bio sanduk pun povelja bio epohalno otkriće. Da ne govorim o činjenici da nijedan od tih dokumenata koji imamom nije pronađen u privatnom vlasništvu nekog iz Bosne i da bi sama činjenica da neki beg ima u svom posjedu neku darovnicu od bosanskih kraljeva bila isto tako epohalna. Dalje, Bosna će malo nakon što je Klaić ovo napisao doći pod vlast Austrije. Zar ne bi Klaić ili Ćiro Truhelka istim časom otišli kod Pašića da vide te dokumente? Safvet-beg Bašagić je imao stvarno bogat porodični arhiv(koji nije sezao dalje od XVI stoljeća), pa je u vremenu između 1879. I 1934. objavio mnogo toga. Kako je moguće da se čitava naučna elita Balkana nije sručila na kuću tog Pašića?

Skoro identičnu priču sam našao negdje, mislim u Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Mislim da se radilo o nekom Truhelkinom članku, kojeg na žalost ne mogu u ovom trenutku naći. On tu onako usputno(prije nekih 100 godina) spominje nekog seljaka Jozu Kotromanovića iz Potravlja kod Sinja u Dalmaciji, i kaže da ima škrinju s dokumentima svojih predaka, bosanskih kraljeva. Sve što sam rekao gore vrijedi i za ovu priču. Kako je moguće da niko nije otišao i pogledao tako nešto? Kotromanovići stvarno žive u tom selu(gdje se prezivaju i Petković), i jesu došli iz Bosne krajem XVII stoljeća. Zar ne bi neko u zadnjih 100 godina potražio njihovu škrinju?

Čuo sam za te povelje.Mislim da je Evansu navodno neki beg kazivao da samo čeka austrijskog cara da mu pokaže povelje i da opet nastavi uživati u feudalnim prinadležnostima.Ima i ona fora o čuvanju ikona na tavanu.To je vjerovatno ako bi Bosnu zauzeo srpski knez.

Nedavno sam se sit ismijao jednom rodoslovnom rukopisu spremnom za štampanje.Naime radi se o porodičnom istorijatu porodice Bijelić iz Graca kod Ljubinja.Nekih desetak petnaest kilometara od Graca nalazi se selo Vlahovići koje je ime dobilo po istoimenom vlaškom klanu.E, sad..taj klan je dobro istražen i sastavljeno je porodično stablo vodeće porodice u klanu u vremenskom rasponu od 1368. do 1490.Tako smo na knežinskoj funkciji 1368.imali izvjesnog Ostoju Vlahovića koji se kao knez spominje i 1391.Početkom 15.vijeka zamjenio ga je na vodećoj funkciji brat Vučihna Vlahović koga je kao sledeći knez naslijedio sin Bijela Vučihnić.Bijelu Vučinića polovinom 15.vijeka na slijeđuje sin Vlać Bijelić,dok se kao Vlaćev naslijednik u sumarnom popisu iz 1477.spominje sin mu Vukosav Vlaćević.Znači jasno je ko dan da njihova prezimena imaju patronimički karakter i da smo slučajno imali jedan patronimik koji je istovjetan današnjem porodičnom imenu Bijelić..To naravno ništa nije značilo modernom sastavljaču rodoslova Bijelića da za rodonačelnika bratstva sasvim proizvoljno uzme gore pomrnutog Vlaća Bijelića.Neme veze što je on imao sina koji se nije tako prezivao,nema veze što se ni Vlaćev otac nije prezivao Bijelić.On za to ne daje ni pišljiva boba init naučni argumenti imaju bilo kakvog uticaja na njegov rad.Na moje opservacije samo je rekao"Neznaš ti istoriju"

Hehe, i moja je familija sa majcine strane delom iz Graca kod Ljubinja, Đurići. Ali, sa te strane pokrivamo citavu jugoist. Hercegovinu: Šišići iz Popova, Dangubići iz Bileće ,itd. Ne znam ništa o istoriji bilo koje od ovih porodica, osim da se Dangubići pominju kod Dedijera kao jedna od porodica koja je tu od predturskog vremena. Zaintrigirao me ovaj post o dubrovackom arhivu. Ima li ta institucija neko konkretno ime? Mora li se pisati neki zahtev za pristup, itd? Hvala.

lleptir wrote:A familija "Pezić"? Navodno da je porijeklo iz okolice Duvna... Ima ih po tom dijelu Hercegovine i dan danas, jedna grana je u selu Rovna kod Busovače,dok je treća negdje u selima oko Kalesije (Miljanovci, Miljevci??? ili slicno). Usmeno predanje kaze da potjecu od brata... Ima ih razlicite vjere, ovi u BiH su muslimani, dok se po Hrvatskoj mogu naci i katolici, nije mi poznato da li ima pravoslavaca, al je moguce... Lijep pozdrav...

Imal' sta za ove?

lleptir wrote:

lleptir wrote:A familija "Pezić"? Navodno da je porijeklo iz okolice Duvna... Ima ih po tom dijelu Hercegovine i dan danas, jedna grana je u selu Rovna kod Busovače,dok je treća negdje u selima oko Kalesije (Miljanovci, Miljevci??? ili slicno). Usmeno predanje kaze da potjecu od brata... Ima ih razlicite vjere, ovi u BiH su muslimani, dok se po Hrvatskoj mogu naci i katolici, nije mi poznato da li ima pravoslavaca, al je moguce... Lijep pozdrav...

Imal' sta za ove?

Duvno nije Hercegovina, pa po tome ne može biti Pezića po tom dijelu Hercegovine.

Pezića ima južnije, u Klobuku kod Ljubuškog. Prezime im nije previše staro. Staro prezime im je Vukojević. Prezime Pezić se prvi put u maticama krštenih javlja 1839., kada je kršte sin Mate Pezića rečenog Vukojevića. Taj isti Mato se 7 godina ranije oženio, i naveden je samo kao Mate Vukojević. Nadimak Pezo/Pezić je dobio u međuvremenu, pa je vremenom postalo prezime. Vukojevići se u Klobuku prvi put u maticama krštenih spominju 1693.

Pezića katolika je bilo i u Ivanjskoj kod Banje Luke, ali oni nisu istog porijekla s klobučkim. Par porodica pravoslavnih Pezića živi u Branšecima kod Čelinca.

I da, što se muslimana tiče, dvije veće grupe žive u Rovni kod Busovače i Miljanovcima kod Kalesije. Ima i jedna manja grupa u Bos. Gradišci. Ne znam kakvog su porijekla, pa mogu samo nagađati. Muslimansko stanovništvo oko Kalesija je najvećim dijelom porijeklom iz Ugarske(Slavonije) i Srbije.

Za busovačke Peziće ne bih znao. Srednja Bosna je jako slabo istražena što se tiče migracija.

U svakom slučaju, čini se da ni jedna grupa Pezića nije u srodstvu s drugim. Prevelike udaljenosti i nelogičnost pravca migracija.

un flic wrote:Hehe, i moja je familija sa majcine strane delom iz Graca kod Ljubinja, Đurići. Ali, sa te strane pokrivamo citavu jugoist. Hercegovinu: Šišići iz Popova, Dangubići iz Bileće ,itd. Ne znam ništa o istoriji bilo koje od ovih porodica, osim da se Dangubići pominju kod Dedijera kao jedna od porodica koja je tu od predturskog vremena. Zaintrigirao me ovaj post o dubrovackom arhivu. Ima li ta institucija neko konkretno ime? Mora li se pisati neki zahtev za pristup, itd? Hvala.

Đurići su u Gradac doselili iz obližnje Kapavice a valjda potiču od Vujadinovića sa Krnje Jele u Crnoj Gori.U ljubinjski kraj su se doselili u drugoj polovini 17. vijeka.Rod su sa Kozićima,Stajčićima,Bogdanovićima i Kostićima.Za Dangubiće se govori da su od vlaha Vlahovića.Od Vlahovića još potiču pravoslavni Kneževići i Čolići, te muslimani Zeće.Ovo može biti istina.Zeće i Kneževići žive od pamtivjeka tj.od kad seže narodno pamćenje odmah pokraj vlahovićke crkve u kojoj se nalaze srednjovjekovni grobovi vodeće porodice klana i zanimljivo je da su iako nepismeni prvim istraživačima tačno kazivali ko je je sahranjen u crkvi što su natpisi i potvrdili.Zeće su bili begovi a prezime Kneževića govori da su potekli od nekog kneza.Čolići žive u susjednom zaselku a Dangubići u susjednom selu i sve tri pravoslavne porodice kojima se pripisuje porijeklo od vlaha Vlahovića imaju zajedničku slavu,Aranđelovdan.
Šišići ili Šiše su vrlo stara porodica u Strujićima i o njhovom porijeklu se malo zna.Moj navrhdjed bio je oženjen od Šiša te smo eto i nekakav dalji rod.

Fratris, majkinu prananu je zbjeg, koji je bjezao iz Trebinja (oko 1875) prema Sarajevu, uz put uzeo sa sobom (bila kraj svoje mrtve majke, imala 2-3 god.). U Sarajevu dio zbjega ostaje a drugi dolazi u Visoko. Sa njima je i ova djevojcica koju usvaja neka od visockih porodica. Kada je odrasla udaje se u Vratnicu, nedaleko od Visokog za prezime Tatar. Pored svih pokusaja nisam uspio saznati njeno prezime. Zamrseno jeste, ali posto vidim da dobro vladas ovim stvarima, molim te ako imas nekih info iz ovog perioda. Hvala.

U, hvala puno, majstorina! Ovo malo sto ja i sam znam se sve poklapa, tako da verujem da je i sve ovo ostalo tako kako si napisao. A, jos smo mozda i rod povrh svega.

A kako je funkcionisalo to klanovsko ustrojstvo? I sta znaci "vodeca porodica klana"? I ima li neki tekst na netu o tim Vlahovicima?

un flic wrote:U, hvala puno, majstorina! Ovo malo sto ja i sam znam se sve poklapa, tako da verujem da je i sve ovo ostalo tako kako si napisao. A, jos smo mozda i rod povrh svega.

A kako je funkcionisalo to klanovsko ustrojstvo? I sta znaci "vodeca porodica klana"? I ima li neki tekst na netu o tim Vlahovicima?

Mrzi me sad da konsultujem literaturu pa ću ti otprilike nešto napisati po sijećanju.Takozvani donjovlaški rodovi bili su u srednjem vjeku najgušće naseljeni na teritorijama oko Stoca, Ljubinja i Bileće.Kakvo je njihovo dalje porijeklo stvarno ne znam mada u predanjima nekih današnjih porodica koji vuku korijene od tih srednjovjekovnih stočara spominju se Crna Gora, Kosovo ,Makedonija...Bili su organizovani u plemenske zajednice na čijem čelu su stajali knezovi.Osnov njihove privrede bilo je polunomadsko stočarstvo.Zimovali bi po raštrkanim selima jugoistočne Hercegovine a ljeti bi se zajedno sa stokom izdizali na planine koje djele Bosnu od Hercegovine..Zelengoru,Treskavicu,Bjelašnicu ....Na Dubravskoj visoravni i u bližoj okolini samog grada Stoca živjeli su vlasi Hrabreni.Pored arhivskih izvora iza njih je ostalo i mnogo materijalnih tragova.Pripisuje im s gradnja manastira Žitomislići,obnova manastira Zavale kao i podizanje crkava u Trijebnju,Klepcima i Ošanićima.Nima se pripisuje i nekropola stećaka na Radimlji.Njihovi potomci Miloradovići odselili su u Rusiju a današnji muslimani Opijači i pravoslavni Kuzmani pričaju da potiču od njih.
Južno od Stoca prema Hutovu blatu nalazila se teritorija plemena Boljuni.Iza njih je ostala nekropola stećaka u Boljunima koja je značajna i po samom broju spomenika i po orginalnosti likovnog izražaja postignutom u umjetničkom radu klesara,kao i po broju srednjovjekovnih epitafa-njih čak 19.Ispod jednog stećka je sahranjen Tarah Boljunović pa je tako jasna veza između njegovog prezimena i samog imena plemena.
Od Stoca istočno prema Ljubinju živjela je najveća plemenska zajednica Donjih vlaha Burmazi.U turskim defterima Burmazi se spominju kao vlaška skupina od 11 Džemata ili sela.Živjeli su na području današnje skupine zaselaka Burmazi ali i u Gleđevcima,Ubosku.. a pleme koje je ogranak Burmaza-Nenkovci držalo je gotovo cijeli istočni dio ljubinjskog kraja sa selima Žrvanj,Gornja i Donja Ivica,Grablje...Koje današnje porodice potiču od Burmaza stvarno ne znam.Mislim da sa sigurnošću mogu kazati da su pravoslavni Kučinari njihovi potomci.Što se tiče Vlaha Gleđevaca,dijela Burmaza koji su dobili ime po izvjesnom vlahu Gleđu Visloviću sa sigurnošću se može reći da današnji muslimani Premilovci potiču od njih.Od drugog ogranka Burmaza,Nenkovaca koji svoje ime duguju vlahu Nenku Krajsaliću po sopstvenom kazivanju potiču Unkovići i Pešuti u Gracu, te Vrtikape i Kalajdžići u Ivici kao i Lučići u Kruševici.Sva ova mjesta se nalaze oko Ljubinja.

Ne mogu više,nastaviću drugom prilikom...

Zanima me prezime ,Durakovic,Duro ^^

CoCoJamBo wrote:Zanima me prezime ,Durakovic,Duro ^^

Ima ih u Stocu.

Ja sam uspio stići negdje do Austro-ugarskog vremena sa prezimenom Hedžić... Prezime je veoma rijetko i potiče iz Kotorska, sela kod Doboja. Inače, deda mi je pričao da je njegov deda njemu pričao kako su Hedžići samo iz Kotorska i da je svaki Hedžić od jedne loze. Stari je nekad poslije rata pokušao praviti porodično stablo, ali čovjek nije bio dovoljno strpljiv da završi, jbg... Valjda se i posvađao sa nekim franjevcem kad je išao u neki samostan... Ali zahvaljujući zlu od Facebooka, pronašao sam 30ak Hedžića i svaki mi je rekao da su mu korijeni iz Kotorska...

CoCoJamBo wrote:Zanima me prezime ,Durakovic,Duro ^^

Imam komšiju Durakovića koji je došao iz Turalića, jako jako udaljenog sela od Zenice. Dakle ima ih i u "okolini" Zenice...

Hvala jos jednom, majstorina. Ovo je bilo ko neki mini dokumentarac. Opet gomila poznatih prezimena (uglavnom ona u koje bi se udale moje tetke i baba-tetke) i lokaliteta. I sjajna su bila ta licna srednjovekovna imena, ovako jedan cisto laicki utisak.