Forum Klix.ba

...

..I kada bi bar zajedno odlazili svi..
Ali podjem ulicom, gledaju me tuzno starci,
opominjem ih mozda pogledom na umrlu im kcer..
..I rastuzim se ja kad sretnem cije ruke blagi pokret,
sjetim se moga oca vec odavno zaboravljenih milovanja..
...I kada bismo bar kao oblaci nestajali nesvjesno...
Ali vidjam zene, po sto puta umiru nad zivotom tek rodjene djece,
i kod kuce sve burnija njeznost moje majke boli me...
Ona sluti, doci ce i dan kada nas ostaviti mora..
....
I kada nam bar dusa slucajnih saputnika nebi bila daleka.
..Ali prolazimo tudjini jedno drugom mi sto smo slucajno zajedno
voljeli bezpovratnu ljepotu svjetlosti, a dusa bilja bliza nam je od
duse onih sa kojima smo zajedno plakali..

(D.M)

Poslije mnogo ili malo dana, pospacemo svi..
..Zaboravicemo jedno drugo, kao da se nikad nismo voljeli,
kao da nikad nismo zajedno gledali nebo i Sunce..
..U mene se vraca moja dusa iz djetinstva i molim nekog,
da mi kroz san na zemlji provuce istinu, bar kao daleku,
nestvarnu svjetlost..
..Ali posto nikog nema da me cuje, znam, usnicu da mi je
petnest godina i da me boli nesto u srcu, a ne znam dobro sta..

D.M

Al Bano & Romina Power - Felicita
http://www.youtube.com/watch?v=Q0wZQbK938Y

Genoa / Genova / Djenova - 3 minute
http://www.youtube.com/watch?v=xSMsg8bg ... re=channel

samo sacekajte trenutak

od nje za mene , stihovi ...
i poslije dvije godine , i za hiljadu , i neka je 6000 milja udaljenosti
ja cu voljeti ovu Sarajku



za ovo sto napisa i mom srcu uradi
hvala ti prijatelju vjecni :

IGRA KOJU ZNAMO
Potmulo sam odjekivala:
Potroši me
U ime svih stvari koje se uvijek iznova pune.
Nikad nisam znala plesati
Onako kako sam htjela
U obruču zadivljenih pogleda.
Često nisam plesala nikako
Mijenjam niz najljepših riječi
Za niz najslađih pokreta,
Ako je neko voljan da mi učini.
Ali ovaj ples dobro znam
I hoću da u njemu uživaš
I da ga dovedeš do tačke blaženog umora.
Nikad nisam znala
Spuštati boje na platno
I kombinovati svjetlo sa sjenkama.
Slikarska četkica me nikad nije dovoljno slušala
Da bi primila impulse koje sam joj slala.
Zapravo nikad i nisam slikala
Ma koliko čeznula.
Mijenjam jedan potpis u dnu stranice
Za jedan potpis u uglu
Nečeg što bi sa zida plijenilo divljenje,
Ako neko nalazi da je to OK.
Ali ovaj raspored masa mi je savršeno poznat
I hoću da u njemu učestvuješ.
Neka to bude autoportret istovremeno.
Dugo ćemo pozirati zajedno

..

The smell of hospitals in winter
And the feeling that its all a lot of oysters, but no pearls
I guess the winter makes you laugh a little slower,
Makes you talk a little lower about the things you could not show her
And its been a long december and there's reason to believe
Maybe this year will be better than the last
I cant remember all the times I tried to tell my myself
To hold on to these moments as they pass...

Otkako te ne volim - Arsen Dedic

http://www.youtube.com/watch?v=U50zcZdBZcc

http://www.youtube.com/watch?v=UkAm2YdEMsQ

anais_nin wrote:

Hah...pa ti ljepoto ne cutish!! Ti spavas!!??? Pokrivac me asocira na kamp!! Oprosti ...grijesim dusu...al' tako je.
Nego...ja bih uspavanu ljepoticu probudio.Samo da ne stvorim,pri budzenju,nezeljeni efekat.
Ev' idem na prste do deset ono...volim ne volim...pa sta me strefi .Po tome cu i zakoraciti.Sa cim prvo da pocnem...sa volim ili ne volim...pitam se.
Ono...po meni VOLIM ispadne po desetom prstu kao po Mojsijevoj razbijenoj ploci i desetoj zapovjesti.A korak ne mogu poceti sa ne volim.Ubij me...takav sam!!!Provjeri i reci sta za Boga raditi! Da idem na jedanaesti prst???Otkud mi!!!?? Nemoj sad nogu...to se ne pika.Ja sam ti pak sumnjicav u dogme!!

Bismilahir-rahmanir-rahim!

Pozivam za svjedoka mastionicu i pero i ono što se perom piše;
Pozivam za svjedoka nesigurnu tamu sumraka i noć i sve što ona oživi;
Pozivam za svjedoka sudnji dan, i dušu što sama sebe kori;
Pozivam za svjedoka vrijeme, početak i svršetak svega
— da je svaki čovjek uvijek na gubitku

Meša Selimović
Derviš i smrt

This is our last goodbye
I hate to feel the love between us die.
But it's over
Just hear this and then I'll go:
You gave me more to live for,
More than you'll ever know.

Well, this is our last embrace,
Must I dream and always see your face?
Why can't we overcome this wall?
Baby, maybe it's just because I didn't know you at all....

...Well, the bells out in the church tower chime,
Burning clues into this heart of mine.
Thinking so hard on her soft eyes, and the memories
Offer signs that it's over, it's over.

[/quote]

Stovani moderator!
Fotka je ,izuzetno , narativna !Obzorjem,prirodnim,kojim je fotka data ...neizmjerno puno govori.Dakako,sa osobnog stajalista.
Nego...volio bih ,zaista si stvorila ceznju po meni ,da sagledam lice osobe na fotki.A tek vidjeti snenost u pripadajucim ocima dok vidzenjem nastoji prodrijeti,uploviti ,u tajne horizonta!!! Koliko li je ceznje u tom pogledu??? Koliko li je u meni pohranjena ceznja da vidim ocekivano??? Ma...tko ce ga znati??/
Dobro...i ledza,pozadina slike,ispisuje jasnocu!! Samo...treba jasnocu podvesti pod osjecajno a to za sad tefterim kao fakat.
Oprosti na nedeljnom "slinenju"!Doslo mi nes' da utefterim to ,moje"slinjenje".Znas kako to idiot radi a taj sam!

Ljudi će zaboraviti što si rekao.
Ljudi će zaboraviti što si učinio.

Ali,nikada neće zaboraviti, kakve si osjećaje u njima probudio.

Poljubi zemlju po kojoj hodaš Jer stare rane djedova skriva Poljubi zemlju po kojoj hodaš Ona ti ništa,ona ti ništa nije kriva

Poljubi zemlju po kojoj hodaš Ne diraj sunce sunce sa neba I nemoj nikad dušu da prodaš Ljubav je nada ljubav je snaga što ti treba

Ostani tu,tu je tvoja mati Ostani tu još će sunce sjati Ostani tu snove čuvaj samo za nju

Mišo Kovač

4JB


Jutro mi poklanja novi san
osmijehom me cijelog progutaš
pa stresi dobro obraze
da zaplivam u tebi, zarobljen

Lice ti uvijek ostavi
savršen trag u jastuku
od njega izlijem tvoj lik,
tijelo od bronce - opet si tu

Ti ostavljaš za sobom
negativ svoje ljubavi
oči znaju da te nema
al' srce zauvijek te može vidjeti...

Moj mozak ima plan
budnost pretvoriti u san
čitav film vratiti na tren
kada te jutrom udahnem

Lice ti uvijek ostavi
savršen trag u jastuku
od njega izlijem tvoj lik,
tijelo od bronce - opet si tu

Ti ostavljaš za sobom
negativ svoje ljubavi
oči znaju da te nema
al' srce zauvijek te može vidjeti

Pesen o sobake

Jutros rano gdje strn šumi, šuška
gdje se bijeli trska u guguti
sedmoro je oštenila kučka,
sedmoro je oštenila žutih...

Do u sumrak grlila ih nježno,
i lizala niz dlaku što rudi,
i sliv'o se mlak sok neizbiježno
iz tih toplih materinskih grudi.

A uveče, kad živina juri
da zauzme motke, il' prut jak,
iziš'o je tad domaćin tmuri
i svu štenad potrp'o u džak.

A ona je za tragom trčala,
stizala ga, kao kad uhode...
i dugo je, dugo je drhtala
nezamrzla površina vode.

Pri povratku vukuć' se po tmini
i ližući znoj s bedara lijenih,
mesec joj se nad izbom učini,
kao jedno od kučića njenih.

Zurila je u svod plavi, glatki,
zavijala bolno za svojima,
a mjesec se kotrljao tanki
i skrio se za hum u poljima.

Nijemo, k'o od milosti il' sreće,
kad joj bace kamičak niz brijeg,
pale su i njene oči pseće
kao zlatni sjaj zvijezda u snijeg

.

Nemoj da mi šapućeš te slatke male gadosti
tvoji ponori su isuviše nesigurni za moja bosa stopala
kao bršljan sam se uplela u tvoje strahove
pa sad više ne znam ko koga
vezuje i truje

Ne, ne moraš mi ništa reći
tvoja tišina je najljepša noćna muzika
dok iskašljavaš talog svih nesretnih godina
i pokušavaš se sjetiti blještavih četvrti
neonskih reklama sa pin up lutkicama
koje te poziva na degustaciju međunožja

Zar možeš vidjeti razliku između mene i njih?
kad pod jezikom osjetiš mliječno bijelu put
i zaboraviš na sve usude prošlosti
sa oporim ukusom vina na nepcima
svaka sliči jedna drugoj bez izuzetka

Uzalud tražiš djelić raja za mene
ne cvjetaju orhideje na ovom hedonističkom smetlištu
uštogljeni punoglavci palacaju plamenim jezicima
šalju Tanatosa u naše odaje
kao gladni vuci njuše nam tragove
a ti još vjeruješ da sam posebna i vrijedna trenutka
tvoja plaha srna sa oreolom od trnja

Ne, nijesam ja ništa bolja od svih njih
koje kupiš i prodaš za par osmjeha
za pregršt lijepih riječi i izgužvanih perpera
dok pečatiraš sudbinu kao poštansku markicu
koja putuje sa drugog kraja svijeta

Dodir na daljinu i pogled u prazninu
to je igra starija od svemira
a mi smo samo tu zbog ravnoteže ponora
jer imeđu vrha i dna
početka i kraja
nema ama baš ništa
osim privida kojeg krstiše životom
ispisujući krštenicu i umrlicu istim simbolima
šiframa umjesto imena i datuma.

Zato ne traži od mene da budem drugačija
odavno sam prestala da se nadam
jer nada je kao kurva
kad jednom probiješ zid tišine i kodeks ćutanja
ruke počnu da govore a oči da kriju istine

Ne pokušavaj da oduvaš zidove moje staklene iluzije
jer uzeću ti više nego što možeš da mi daš
neću te štedjeti i neću se kajati
nijesu ni drugi mene od sebe sačuvali
dok sam slikala riječima
i vjerovala sumnjivim idealima
vjerujući da smrt ne dolazi preko reda
i ne odnosi dušu prije tijela
u pakao ili raj
zar ima neke razlike?
kad ti odnose ono jedino što ti preostaje
san o vječnosti i ljubavi.

Aminuj sve moje pogrešne poteze
u nekom drugom životu bili bi ovjenčni lovorom
umjesto trnjem i osudom
i ne šapući mi te slatke male gadosti
ja sam samo još jedan crni leptir
koga su čiodom dodali svojoj kolekciji
prije nego što su mi spalili krila na lomači
Penelopa koja luta tvojim morima i grli prazne ulice

Ovaj Vavilon je pao od prvog osmjeha
i grešna sam kao izlog nekog šminkerskog butika u centru grada
otići ću sa prvim pijanim pjesnikom
jer nemam više šta da ti ponudim
osim onaj djelić duše u koji si zario zube
i mit o neprolaznosti i pripadanju

- M.M.V.