Za predane Allahu dž.š.

[arzuhal]

NAMASKI VADŽIBI

Vadžib je na stepenu ispod farza, a iznad sunneta i njegovim ostavljanjem se namaz ne kvari (na način kao da je izostavljen neki od ruknova/farzova namaza, dakle automatski). Ako bi neko namjerno ostavio neki vadžib, dužan je ponoviti namaz, a ako bi ga ostavio iz zaborava, također je dužan ponoviti namaz, osim ako ne učini sehvi-sedždu nakon predaje selama na desnu stranu.

1. učenje Fatihe.
2. obaveznost učenja na prva dva rekata kod farz-namaza.
3. učenje sure ili nekoliko ajeta, uz Fatihu, na prva dva rekata kod farzova.
4. učenje Fatihe prije sure ili ajeta
5. neponavljanje Fatihe prije sure, kako se ne bi odgodio drugi vadžib, a to je učenje sure.
6. pridržavanje redoslijeda sedždi, a to je da učini drugu sedždu na svakom rekatu poslije prva, a prije nego što pređe na druge namaske radnje.
7. činjenje sedžde i čelom i nosom, i stavljanje šaka i koljena na sedždu.
8. vraćanje sa ruku'a i sjedenje između dvije sedžde.
9. smirenost na ruku'u, sedždi, na stajanju poslije ruku'a i između dvije sedžde.
10. prvo sjedenje (toliko vremena koliko je dovoljno da se prouči et-tehijjatu).
11. učenje tešehhuda (et-tehijjatu) na svakom sjedenju.
12. ustajanje na treći rekat odmah nakon završetka učenja et-tehijjatu. Ukoliko bi klanjač ostao da sjedi nakon proučenog et-tehijjatu toliko vremena koliko je potrebno da se tri puta kaže subhanallah ili izgovori Allahumme salli 'ala Muhammedin ve 'ala ali Muhammed, tada će morati učiniti sehvi-sedždu jer je odgodio ustajanje na kijam a to je farz.
13. proučiti kunut-dovu na trećem rekatu vitr-namaza prije ruku'a.
14. bajramski tekbiri, a njih ima šest, po tri na svakom rekatu.
15. imamovo učenje naglas na sabahu i na prva dva rekata akšama i jacije, na džumi, bajramima, teraviji i vitr-namazu uz ramazan.
16. da imam i onaj koji klanja pojedinačno uče u sebi na podne, ikindiji i trećem rekatu akšama i na zadnja dva rekata jacije.
17. obavljanje svakog farza ili vadžiba na njegovom mjestu (ovo znači ne kasniti na farz ili vadžib koji slijedi. Ovo je kao kod vadžiba 5. i 12. Naprimjer, ako bi klanjač završio sa učenjem na kijamu, a onda stajao zamišljen toliko vremena koliko bi se moglo tri puta reći subhanallah, pa tek onda otišao ruku'u, morao bi učiniti sehvi-sedždu jer je kasnio sa izvršavanjem farza, tj. ruku'a).
18. izgovaranje selama dva puta, na desnu i lijevu stranu riječima: Esselamu 'alejkum ve rahmetullah.

[numizmatic]

Znači, nijet ostaje isti?

Nijet riječima nije nužan, nijet srcem je dovoljan.

Nijet ostaje isti, osim što se dodaje riječ ''ahiri'' između riječi salate i fardi, npr (za sabah, a vrijedi i za svaki drugi farz namaz, na isti način, po istoj logici): Nevejtu en usallije lillāhi teālā salāte āhiri fardi-l fedžri, mustakbilel-kibleti!

OK, hvala!

[arzuhal]

NAMASKI SUNNETI

Onaj koji izvršava sunnet imat će nagradu za to, a griješi onaj koji ga izostavlja bez razloga. Izostavljanje sunneta u namazu je pokuđen i loš postupak osim ako je učinjen iz zaborava ili nužde.

SUNNETI U NAMAZU

1. dizanje ruku prije početnog (iftitahi) tekbira, naporedo sa ušima (muškarci), odnosno sa ramenima (žene), dlanova okrenutih prema kibli i prstiju u normalnom položaju - ni skupljenih, ni raširenih.
2. imamovo izgovaranje tekbira, tesmi'a (semi'Allahu limen hamideh) i selama onoliko glasno koliko je potrebno da ga čuju klanjači.
3. istovremenost izgovaranja početnog tekbira muktedije (onog koji klanja za imamom) sa tekbirom imama. Dakle, odmah iza imamovog tekbira.
4. da muškarac stavi desnu ruku preko lijeve ispod pupka, obuhvatajući palcem i malim prstom članak lijeve ruke. Žene stavljaju ruke ispod prsa i neće desnom obuhvatiti lijevu ruku nego će samo staviti ruku preko ruke.
5. učenje dove ''Subhaneke'' odmah nakon početnog tekbira.
6. učenje ''E'uze''.
7. učenje ''Bismille'' na početku svakog rekata (ovo troje se uči u sebi).
8. izgovaranje riječi ''amin'' nakon učenja Fatihe. Izgovara se tiho.
9. da imam na prvom rekatu sabah-namaza uči duže nego na drugom kako bi omogućio onome koji kasni prispjevanje na namaz. Lijepo je to činiti na svakom namazu.
10. izgovaranje tekbira prilikom spuštanja na ruku'.
11. obuhvatanje koljena šakama za vrijeme ruku'a, širenje prstiju, ispravljanje nogu, ravnanje leđa, te nedizanje glave niti njeno spuštanje.
12. izgovaranje tri puta ''Subhane rabbijel-'azim'' na ruku'u.
13. tesmi' kod dizanja sa ruku'a, a to je izgovaranje riječi ''semi'Allahu limen hamideh'' kao i riječi ''Rabbena lekel-hamd''.
14. tekbir za sedždu i tekbir za vraćanje sa nje, te izgovaranje tri puta na njoj riječi ''Subhane rabbijel-e'ala''.
15. prilikom spuštanja na sedždu prvo spustiti koljena, zatim ruke i na kraju lice između šaka.
16. da muškarac na sedždi odvaja stomak od stegana, laktove od bokova i podlaktice od tla. Za žene vrijedi obrnuto.
17. okretanje nožnih prstiju za vrijeme sedžde prema Kibli.
18. stavljanje šaka na stegna prilikom sjedenja između dvije sedžde, kao što ih držimo kod sjedenja kada učimo et-tehijjatu.
19. traženja oprosta između dvije sedžde, npr. riječima ''Rabbi-gfirli''-''Gospodaru, oprosti mi''
20. ustajanje na slijedeći rekat (nakon druge sedžde) samo na prstima a bez potpomaganja rukama, osim ako ne postoji opravdan razlog.
21. sjedenje na lijevoj nozi i uspravljanje desne, okrećući njene prste prema Kibli.
22. dizanje kažiprsta kod učenja šehadeta u et-tehijjatu na taj način da se skupe ostali prsti a ispruži kažiprst koji se drži dok se ne prouči šehadet.
23. učenje Fatihe na trećem i četvrtom rekatu farza bez dodavanja još nekog učenja.
24. proučiti salavate poslije tešehhuda, na zadnjem sjedenju.
25. proučiti dovu (Rabbena atina ili neku drugu) poslije salavata.
26. okretanje lica na desnu stranu kod prvog selama i na lijevu kod drugog selama.

[arzuhal]

NAMASKI MEKRUHI


Namaski mekruhi su radnje koje je pokuđeno raditi u namazu. Mekruha ima dvije vrste: mekruh-tenzih ili mekruh bliži halalu (blaža vrsta pokuđenosti) i mekruh-tahrim ili mekruh koji je bliži haramu. Mekruh-tahrim stoji nasuprot vadžibu, a mekruh-tenzih naspram sunneta. Tom logikom - namjerno izostavljanje nekog vadžiba predstavlja mekruh-tahrim, a izostavljanje sunneta mekruh-tenzih.

1. Igranje odjećom ili tijelom, bez šerijatski valjanog razloga, jer to umanjuje skrušenost. Ako klanjač ne bi mogao obaviti sedždu osim uz uklanjanje onog što mu smeta ili poravnjavanje, to smije učiniti, ali samo jednom. Nije mekruh počešati se ili obrisati znoj ako nas to uznemirava, ali da ta radnja ne traje više od potrebnog. Mekruh je hladiti se dijelovima odjeće.
2. Pucketati prstima ili ih ispreplitati, pa čak i dok klanjač čeka na namaz ili ide da ga obavi, zbog riječi Najboljeg od robova Allahovih, 'alejhi-salatu ve-selam: ''Kad neko od vas uzme abdest i upotpuni ga, zatim izađe da ide u džamiju, neka ne prepliće svoje prste jer je on u namazu.''
3. Podbočavanje, tj. stavljanje ruke na bok, okretanje vratom, sjedenje na stražnjici sa izbacivanjem nogu, muškarčevo spuštanje laktova na pod prilikom sedžde. Za ovo sve postoje zabrane u hadisima.
4. Zavrćanje rukava i podizanje odjeće kako se ona ne bi zaprljala. U tome se vidi grubost i oholost koje su nespojive sa skrušenošću.
5. Klanjati samo u hlačama, a ima se i košulja.
6. Ogrtanje odjećom tako da se samo nabaci na ramena, bez uobičajenog oblačenja i pokrivanje glave toliko da prekrije usta.
7. Odgovaranje na selam pokretom glave ili išaretom ruke, jer to nije od dijelova namaza.
8. Uvezivanje glave maramicom ili da se pravi omotač oko glave a da sredina ostane otvorena.
9. Namjerno mirisanje mirisa ili drugih stvari kao da namiriše mjesto gdje obavlja sedždu ili da stavi neku tvar koja ima prijatan miris na mjesto gdje spušta nos.
10. Žmiriti bez nužde ili potrebe, kao znak postizanja skrušenosti. Mekruh je i podizati glavu ka nebu.
11. Okretanje prstiju ruku ili nogu od Kible za vrijeme sedžde jer se to kosi sa sunnetom.
12. Nestavljanje šaka (ruku) na koljeno prilikom ruku'a i za vrijeme sjedenja jer se time izostavlja sunnet.
13. Stavljanje nečeg u usta što se ne može istopiti tako da sprječava izvršavanje svih sunneta prilikom učenja ili ga to zaokuplja u namazu.
14. Sedžda na rubovima kape i ako je to bez razloga, jer se time umanjuje veličanje Allaha, Uzvišen je On! Međutim, nije mekruh ako postoji razlog kao, npr. da je tlo na kojem čini sedždu pretoplo.
15. Mekruh je klanjati na putu, klaonici, smetljištu, mezarju i kupatilu, u štalama životinja koje mogu ozlijediti, na otetoj zemlji, zemlji drugog bez njegove dozvole...
16. Mekruh je klanjati u situaciji kada nešto zaokuplja misli klanjača i smanjuje njegovu skrušenost u namazu. To je klanjati kada je postavljeno jelo i piće na sofru, a klanjač ima potrebu za tim ili klanjati kada ima neku fiziološku potrebu u koju se ubraja i puštanje vjetrova (ovo je najčudnija metafora).
17. Mekruh je da imam stoji u mihrabu ili mjestu koje je visočije od mjesta klanjača, osim ako to nije nužda, jer se time oponašaju sljedbenici knjige.
18. Pokuđeno je muktediji (onom koji klanja za imamom) da stane iza safa sam. Ali ne znači da mu je namaz u potpunosti propao ako klanja sam.
19. Mekruh je imamu da predvodi ljude u namazu koji ga preziru zbog neke njegove loše osobine koju vjera prezire, ili da među njima ima neko ko je preči da bude imam. Ako bi ga mrzili iz neopravdanog razloga, nije mu pokuđeno predvoditi, jer je njihova mržnja rezultat njihova nefsa i to je grijeh njima a ne njemu.
20. Mekruh je imamu da otežava klanjačima dugim učenjem koje prelazi granice sunneta u učenju i zikru (na ruku'u i sedždi). Također mu je mekruh da ih požuruje, tako da ne mogu da upotpune učenje zikra na ruku'u i sedždi.
21. Mekruh je imamu da dovede klanjače u situaciju da moraju da ga podsjećaju na slijedeći ajet u učenju. Ako se zbuni u učenju i ne može da se sjeti, treba ići na ruku'u, ako je proučio dovoljno za ispravnost namaza. Zato imam treba da uči ono što mu je lahko iz Kur'ana i što je dobro upamtio.
22. Mekruh je da prouči riječ-dvije iz jedne sure, zatim je ostavi i prijeđe na drugu suru, ili namjerno izostavi proučiti jedan ajet nego prijeđe na onaj poslije njega. Mekruh je izostaviti jednu kratku suru, tj. proučiti suru prije i poslije nje jer se to može razumjeti kao davanje prednosti jednom dijelu Kur'ana nad drugim. Također, mekruh je odrediti jednu suru i stalno je učiti kako ne bi neka neznalica razumjela da je učenje te sure obavezno. Mekruh je ponavljati jednu suru na jednom ili dva rekata farza, osima ako ne zna druge sure. Kod nafila to nije slučaj jer se na njima može ponavljati jedna te ista sura ili ajet više puta na istom rekatu.
23. Mekruh je da na farzu uči sure obrnutim redom od onog koji je u Mushafu, osim ako je na jednom rekatu završio hatmu (proučio je cijeli Kur'an) pa će na slijedećem početi od sure Bekara. Ako bi to učinio iz zaborava ili neke nužde, nema mekruha.
24. Mekruh je klanjati na mjestu u kojem ima slika ili figura koje predstavljaju nešto što ima dušu. Omer je rekao jednom kršćaninu: ''Mi ne ulazimo u vaše crkve zbog slika u njima.'' Ibn Abbas je klanjao u sinagogama u kojima nema kipova. Veći je mekruh ako je slika ili figura ispred klanjača, manji ako je iznad njega, još manji ako je sa desne mu strane, još manji ako je sa lijeve i najmanji ako je ispod njega. Nema mekruha ako su one u položaju kojem se ne pridaje nikakva važnost, kao kada su na jastuku na kojeg se oslanja ili su bačene na pod kao prostirka na kojoj imaju neke slike. Mekruh je klanjati iza peći ili ognjišta u kojem je žar jer to podsjeća na vatropoklonike, ali nema smetnje ako je ispred klanjača svijeća, lampa ili fenjer.
25. Mekruh je klanjati bez postavljene pregrade (sutre), svejedno bio čovjek imam ili sam, na mjestu gdje postoji mogućnost da će neko proći ispred njega: ''Kada neko od vas klanja, neka klanja iza pregrade i neka ne dozvoli nikome da prođe ispred njega.'' Može zabosti štap u zemlju ili postaviti šta već ima, makar to bilo i sedlo. Upravo zbog toga je dobro klanjati do zida ili kraj stuba u džamijama ali samo ukoliko postoji mogućnost da neko prođe ispred. Mekruh je prolaziti ispred klanjača, čak i ako on nije postavio perdu: ''Kada bi znao onaj koji prolazi ispred klanjača koliko ima grijeha, bolje bi mu bilo da stoji četrdeset dana nego da prođe ispred njega.''
26. Mekruh je naginjanje lijevo-desno u namazu, stajući na jednu nogu, a drugu dižući. Nije mekruh oslanjati se više na jednu pa na drugu nogu, pod uvjetom da obje budu na zemlji. Mekruh je na namaz dolaziti trčeći: ''Kada čujete ikamet idite na namaz mirno i dostojanstveno i ne žurite, pa što stignete klanajte, a što vas prođe upotpunite.''

[bijela]

aaaferim sana!

[avicena]

[Tyke]

PRIMJERI ODGOJNOG DJELOVANJA NASRUDIN-HODŽE
Književnost jako dobro poznaje lik i djelo Nasrudin-hodže i upravo o njemu važi jedna od neriješenih književnih misterija, tj. gdje je on živio i djelovao. Tako priče o Nasrudin-hodži nalazimo kod velikog broja naroda diljem svijeta: Turaka, Arapa, Bošnjaka, Albanaca, Rusa, Grka, Bugara, Uzbeka, Perzijanaca, itd. i svi ga svojataju, što je sasvim razumljivo budući da svaka njegova anegdota nosi direktno odgojno delovanje i određenu dozu životne mudrosti, odnosno dragocjenog životnog iskustva. Navedimo nekoliko primjera odgojnog djelovanja Nasrudin-hodže.

Od čega dolazi zijevanje
Jednom Nasrudin hodžu zovnu na sijelo, na kojemu je bilo mnogo uzvanica. Nasrudin se nadao da će se, kako je to bio običaj, na sijelu iznijeti štogod da se pojede, pa nije kući prije sijela ništa okusio.
Sijelilo se zadugo, pričalo se mnogo, a domaćin i ne pomišlja da iznese nešto od jela.
Hodža jednom zijevne, a domaćin ga upita: - Hodžefendija, od čega dolazi zijevanje?
Nasrudin mu odgovori: „Imaju, efendum, dva uzroka zijevanju: može se zijevati kad je čovjek gladan, a nekad se zijeva i kad je čovjek pospan. Ali, meni se još ne spava.“

Hodžin turban
Kad je Nasrudin-hodža postao vrlo poznat po svojoj mudrosti, njegove džematlije mu kupe veliki turban kakav su nosili samo veliki Ijudi poznati po svojem znanju i pameti. Jednog jutra u njegovu džamiju dođe čovjek koji nije umio ni čitati ni pisati, pa zamoli Hodžu da mu pročita pismo koje biješe tog jutra dobio. Hodža pogleda pismo i vidje da je ono napisano na jednom od starih istočnjačkih jezika koje ni on nije mogao razumjeti. „Ovo ti ja ne mogu čitati“, reče Hodža. „Pismo je napisano jezikom koji ja ne razumijem.“ Kad to ču, čovjek se razljuti pa zagalami na Hodžu: „Kako te nije stid da nosiš taj turban na glavi kad nisi u stanju da pročitaš ni jedno obično pismo?“ Hodža skide turban, pruži ga čovjeku pa reče: „Ako ti misliš da sva pamet i znanje dolaze iz turbana, evo ti ga, stavi ga na svoju glavu pa pročitaj pismo sam!“

Penjanje ljestvama
Pokaže jednom Nasrudin djeci vrlo visoko drvo i reče da bi se za toliko i toliko novca popeo na vrh. Djeca skupiše između sebe taj iznos i dadoše mu da vide kako se penje. Kad Nasrudin primi novac zatraži da mu donesu ljestve. Djeca zagalamiše buneći se što koristi ljestve i gvooreći: „Ne može tako! Nismo rekli da se penješ ljestvama!“ A Nasrudin im reče: „A jesmo li rekli da se penjem bez ljestava?“

Nasrudin-hodža i terzija
Jedne prilike Nasrudin-hodža je kupio čohu za džubeta,te je donese terziji da mu od nje skroji i sašije džube. Terzija uze čohu, razastrije je na terdah, izmjeri najveći komad koji je trebao da bude za leđa od vrata do peta, pa uze makaze i odreže komad. Prinese odrezan komad Nasrudinu uz leđa ali vidje da je odrezao za leđa prekratko, pa ga baci na stranu i reče: „Od ovoga ću skrojiti rukave.“ Ponovo uze aršin i izmjeri novi komad, odreza ga, kad ali i on kraći nego što je trebao biti. Terzija i njega baci na stranu pa reče: „Neka ovo bude za rukave!“ Ztaim odreza i treći komad, ali i ovaj bijaše prekratak za leđa, pa ga također baci na terdah, govoreći: „I ovo je za rukave.“ Dojadi to Nasrudinu, jer mu čitav komad čohe obatali, pa povika: „Dosta, majstore, tih rukava! Neću ja praviti džubeta cijelom šeheru!“

Za hajvana nema ćitaba
Nasrudin-hodža se pogodio s kadijom da mu čuva goveda. Imao je i on jednu kravu, pa i nju istjera zajedno s kadijinim govedima na pašu. Jedanput se dogodi te se pobode Nasrudinova krava s kadijinom, pa njegova krava ubode rogom kadijinu. Nasrudin brže-bolje otrča kadiji pa mu reče: „Čestiti kadija tvoja krava je ubola moju kravu.“ Kadija mirno odgovori: „E pa šta ću ti ja? Za hajvana nema suda.“ A Nasrudin mu reče: „Ama šta ja velim, kadija? Nije tvoja krava ubola moju kravu, nego moja tvoju.“ Na to kadija poskoči i povika: „E he he... Stanider malo, da zagledam u ćitab“, pa pruži ruku da dohvati knjigu, ali ga Nasrudin uhvati za ruku, pa mu reče: „Nećeš, Bogami! Kad nisi svojoj kravi gledao u ćitab, nećeš ni mojoj!“

Nasrudin i car
Nasrudin je kao dijete od sedam godina s knjigama u torbi pošao u veću školu. Na ulici ga sretne prerušeni Sultan koji se svako jutro šetao bez pratnje i pratio stanje naroda. Posmatrajući Nasrudinovo ponašanje na ulici, Sultan odmah vidje da je bistar te se upusti s njim u razgovor i upita ga: „A kuda ti ideš, sinko?“ Nasrudin odgovori: „U školu.“ Sultan mu reče: „Uzmi ovaj zlatnik te kupi sebi šećerlama!“ Nasrudin reče: „Ne smijem, otac će me pitati odakle mi zlatnik, pa će pomisliti da sam ga ukrao i zbog toga me može istući.“ Sultan uporno stade navaljivati: „Samo ti uzmi, pa ako tvoj otac upita, ti mu slobodno kaži da ti je dao Sultan i on ti neće ništa.“ A mali Nasrudin mu reče: „Tek sad ne smijem i tek sada mi neće vjerovati.“ Zbunjeni Sultan ga upita: „A zašto ti neće vjerovati?“ Nasudin mu reče: „Pa zar Sultan ikome daje samo jedan zlatnik? Valjda Sultan daje kesom.“ Sultan se nasmija na dječavoj mudrosti i dade mu punu kesu zlatnika.“

Sve navedene anegdote ukazuju na veliku bistrinu i životnu mudrost koju nam, kroz određenu dozu humora, Nasrudin-hodža prenosi o raznoraznim životnim situacijama. Svaka od njih zaslužuje posebnu pedagoško-psihološku i didaktičko-metodičku elaboraciju, ali još važnije od toga je što je svaki naš čovjek, čak i polupismeni iz najudaljenijeg mjesta odlično razumije, internalizuje njene vrijednosti i poruke, prepoznaje tu mudrost u svome životu i vrlo rado je kazuje svojoj djeci, unucima, djeci iz susjedstva, često unoseći u njih dozu svoje životne mudrosti i svog iskustva.

[harisoni]

Selam. Nedavno sam naisao na jedan citat Muhameda Alija gdje spominje ono kao 'ako ga boli kad opekne cigara,kako ce tek boljeti u Dzehennemu' , pa me zanima da nema neko izvorni citat?:D Hvala

[Quaresma]

[LetsBeReal]

E Imas li kakav relevantan link da postavis,bas me zanima kako se doslo do tih zakljucaka

[Beauty01]

Eh evo: http://maniacmuslim.com/forums/index.ph ... -of-salat/
Nemam vremena sad da prevodim sa engleskog, uglavnom prvi post-tu imate vrlo zanimljive cinjenice o tome kako namaz pozitivno utjece na zdravlje covjeka, i to je dokazano medicinskim istrazivanjima.

[AmoK]

Eh evo: http://maniacmuslim.com/forums/index.ph ... -of-salat/
Nemam vremena sad da prevodim sa engleskog, uglavnom prvi post-tu imate vrlo zanimljive cinjenice o tome kako namaz pozitivno utjece na zdravlje covjeka, i to je dokazano medicinskim istrazivanjima.

Da se i potvrdi autentičnost istraživanja (ako gore navedeni forumaš prihvati):

Code: Select all

So here they are:
Mohammed Faruque Reza, MBBS; Yuji Urakami, MD; Yukio Mano, MD, PhD

From the Department of Rehabilitation Medicine, Hokkaido University
School of Medicine, Sapporo, Japan.
Address reprint requests and correspondence to Dr. Reza: Department
of Rehabilitation Medicine, Hokkaido University School of Medicine, N15
W7 Sapporo 060 -8638, Japan.
Accepted for publication 23 January 2002. Received 21 August 2001.

Annals of Saudi Medicine, Vol 22, Nos 3 -4, 2002

[LetsBeReal]

Eh evo: http://maniacmuslim.com/forums/index.ph ... -of-salat/
Nemam vremena sad da prevodim sa engleskog, uglavnom prvi post-tu imate vrlo zanimljive cinjenice o tome kako namaz pozitivno utjece na zdravlje covjeka, i to je dokazano medicinskim istrazivanjima.

Da se i potvrdi autentičnost istraživanja (ako gore navedeni forumaš prihvati):

Code: Select all

So here they are:
Mohammed Faruque Reza, MBBS; Yuji Urakami, MD; Yukio Mano, MD, PhD

From the Department of Rehabilitation Medicine, Hokkaido University
School of Medicine, Sapporo, Japan.
Address reprint requests and correspondence to Dr. Reza: Department
of Rehabilitation Medicine, Hokkaido University School of Medicine, N15
W7 Sapporo 060 -8638, Japan.
Accepted for publication 23 January 2002. Received 21 August 2001.

Annals of Saudi Medicine, Vol 22, Nos 3 -4, 2002

Zasto nebih prihvatio,sta god da se dokaze ili ne dokaze meni je super

Nemam ja problem sa tim linkom,imam sa gore navedenim tvrdnjama o raku,o "jacanju srca".A hajd mozda sam i ja preosjetljiv na naucne termine i generalizacije.

Hajd i nema veze,ako Quaresma odgovori odgovori,ako ne nikom nista.

[Quaresma]

ne pitaj me nista samo sam proslijedio ovo dalje, zbog pete recenice

[bijela]

[arzuhal]

ne pitaj me nista samo sam proslijedio ovo dalje, zbog pete recenice

Ko te ne bi volio

[arzuhal]

A raja k'o raja...



Džoni, i meni pomaže

[Melanholik]

taj mi je video tako iskren. pregledala sam ga x puta.
meni je Džoni drag.

[BHF_Manijak]

17. Mekruh je da imam stoji u mihrabu ili mjestu koje je visočije od mjesta klanjača, osim ako to nije nužda, jer se time oponašaju sljedbenici knjige.

Nisam ovo znao, a u vecini nasih dzamija mihrab je odignut u odnosu na ostale dijelove.

[bijela]

i da je mekruh (muškarcima) klanjati sa zasukanim rukavima. kad se već imaju dugi rukavi - onda ih treba spustiti.

[bijela]

On je Silni, el-Džebbar,
On prisiljava bol da zacijeli;

On je Silni, el-Džebbar,
On prisiljava ljubav da se manifestuje..

[LetsBeReal]

ne pitaj me nista samo sam proslijedio ovo dalje, zbog pete recenice

Nek si mu pokazO

[hujka]

Znači, nijet ostaje isti?

Nijet riječima nije nužan, nijet srcem je dovoljan.

Nijet ostaje isti, osim što se dodaje riječ ''ahiri'' između riječi salate i fardi, npr (za sabah, a vrijedi i za svaki drugi farz namaz, na isti način, po istoj logici): Nevejtu en usallije lillāhi teālā salāte āhiri fardi-l fedžri, mustakbilel-kibleti!

Mala ispravka, mislim da treba umjesto 'ahiri' ,.da bude rijec QADA' ,.,jer rijec ahiri znaci zadnji,.a QADA' (jedno od znacenja) je nadoknaditi,.,.,.

[BHF_Manijak]

Ja kako znam ide i Ahiri(pa namaz koji naklanjavas) i na kraju qada en...

[arzuhal]

Znači, nijet ostaje isti?

Nijet riječima nije nužan, nijet srcem je dovoljan.

Nijet ostaje isti, osim što se dodaje riječ ''ahiri'' između riječi salate i fardi, npr (za sabah, a vrijedi i za svaki drugi farz namaz, na isti način, po istoj logici): Nevejtu en usallije lillāhi teālā salāte āhiri fardi-l fedžri, mustakbilel-kibleti!

Mala ispravka, mislim da treba umjesto 'ahiri' ,.da bude rijec QADA' ,.,jer rijec ahiri znaci zadnji,.a QADA' (jedno od znacenja) je nadoknaditi,.,.,.

Tamam tako

Ovakav nijet za propušteni namaz je u Talimu-l-islamu (bez ''qada en''), pa sam ga takvog i naveo (ustvari c/p) jer sam i preporučio tu veoma lijepu i zahvalnu knjigu, pa da bude kako je po njoj.