stoji momci, ponekad, na neparne dane opće konsternacije životom...
nažalost, nisan vam ja čovek od marketing...
najbolje stvari ionako nisu popularni mainstream, već duboko skriveni propalitet...
a deplasirani igrači koji sastoje se od nacionalno-religiozno obojenih komponenti ionako ga duvaju jer se ustvari boje i tresu duboko u sebi...
kad sam čuturi posla pre godina par svoje koš-textove, reka mi je - da znam di živiš, doša bi ti ladnim oružjem pod prozor, a tek oni drugi...
anyway, nova serija textova niče ovog kišnog vikenda, ko mrtvačke trube u trulim šumama grabovim...
1.adolescencija 2. mutacija 3. ejekulacija 4. penetracija 5.dominacija 6.masturbacija...
ovdi je prvi od njih pa se nadam da će padne neka pljuca jer za misec dana san u sarajevo...
ADOLESCENCIJA - ex-YU klubovi u međunarodnim takmičenjima (dio prvi)
Međunarodna natjecanja u evropskom basketu danas su potpuno normalnom stvari na koju su navikli svi, čak i oni neupućeni, košarkaški polupismeni i površni promatrači košarke, kojih je, naravno, velika većina (naklon stručnjacima kojih je također u nas svakako podosta). Svi oni znaju da postoje Euroliga i Eurokup. Također znaju da klubovi s područja bivše Jugoslavije nisu slavili u nekom od tih međunarodnih takmičenja više od 20 godina. Znaju još i to da će biti jako teško osvojiti neko od ovih prestižnih natjecanja. Ono što možda neki od tih ljubitelja košarice ne znaju, je to da su klubovi iz bivše države imali znatno više uspjeha u tim takmičenjima još kasnih pedesetih i šezdesetih godina, no što je to slučajem danas. Čak i u to doba košarkaške adolescencije u SFRJ, dok domaći igrači i klubovi nisu imali ni valjanu košarkašku opremu. Tih kasnih pedesetih i šezdesetih godina, nije bila rijetkost da neki od njih nisu imali validne tenisice (virili su im prsti, a neki su igrali i bosi) ili da su lopte bile čudnog, nepravilnog oblika (možda je i svinjče kojeg su žrtvovali da bi sašili loptu, imalo neku deformaciju ili tumor na koži), table na kojima visio je obruč, bile su drvene, a obruči ponekad zavareni od komada željeza s raznorazne buradi ili građevinskih armatura. Igralo se vani, također i po kiši; u blatu do gležnjeva, na šljaci, betonu ili drvetu. Jadno je to izgledalo s košarkaškom infrastrukturom u doba dok Juga još oporavljala se od rata. Groznim i neshvatljivim je paradoksom da su ex-YU košarkaški timovi u tom vremenu parirali bogatim evropskim imperijama mnogo uspješnije no što je to slučajem danas, kad već 15-godišnji žutokljunci potpisuju milionske ugovore i kad su uslovi za košarku na neusporedivo višem nivou. Luksuz i komfor možda i nisu tako neophodni za uspjeh...
No, dosta praznog teoretiziranja i preispitivanja nerješivih kompleksa, jer odgovor zašto je tome tako i nije za ovaj blog koji ipak posvećen je isključivo košarci. Evropska krovna košarkaška organizacija, FIBA, 1958. godine pokreće Kup Evropskih Šampiona (danas Euroliga) kao prvo međunarodno takmičenje evropskih klubova. Svaka zemlja Evrope bila je zastupljena s jednim klubom, prvakom iste. Igralo se kup-sistemom, jedna tekma doma, druga u gostima, na koš razliku i ispadanje ili prolaz. Tek kasnije je uvedeno razigravanje po grupama. Klubovi sa zapada, financijski neuporedivo jači od jugoslavenskih, već od samog starta takmičenja, pojačani su strancima, uglavnom američkim igračima, dok domaći timovi nisu bili te sreće. Prvom evropskom dinastijom je ipak ASK Riga, latvijski klub iz bivšeg Sovjetskog Saveza, i slavi u prve tri edicije Kupa Prvaka. Kako je to s ex-YU timovima izgledalo od samog početka, možemo vidjeti iz priloga koji slijedi:
1958.
Olimpija iz Ljubljane, prvak Juge iz 1957. godine u premijernom izdanju Kupa Šampiona uvjerljivo prolazi turskog prvaka Modaspor Istanbul, a zatim biva eliminirana od strane Akademika iz Sofije u proljeće 1958.
1959.
Ta godina donosi polufinale(?) Kupa Prvaka OKK Beogradu. Korać lagano postaje prvi superstar evropske košarke. Momci iz Begeša najprije prolaze AEK iz Atene ( čak 121-53 u Beogradu - Korać 46). U četvrtinalu pada prvak Francuske, ali je u polufinalu opet kobnim BK Akademik iz Sofije (tad jedna od najboljih momčadi Evrope). Nakon što je OKK dobio s deset razlike u Beogradu, smrzao se na -17 u Sofiji.
1960.
Olimpija vođena fenomenalnim Daneuom, završava svoj put već u četvrtfinalu protiv tada najbolje evropske momčadi, ASK Riga, koja je osvojila treći uzastopni nalov prvaka Evrope, predvođena Janisom Kruminsom, dominantnom figurom od 220 cm.
1961.
Ove čudne godine nesvrstanih, OKK Beograd razočaravajuće ispada od belgijskog Antwerpsea već u drugom kolu jer uzvrat u Beogradu nije niti odigran. Navodno, Jugoslovenska milicija nije garantirala potpunu sigurnost belgijskom timu nakon misteriozne smrti premijera afričkog Konga, Patricea Lulumbe.
1962.
Sezona je vrlo značajna po uspjehu AŠK Olimpije koja ponavlja polufinalni uspjeh OKK Beograda od 3 godine ranije i usput eliminira austrijskog, njemačkog i belgijskog prvaka. Zatim sa 105-91 razbija madridski Real, u eksploziji Ive Daneua koji Špancima trpa 45 koševa i bilježi 16 asistencija, 12 skokova i 5 osvojenih lopti, pred 12000 navijača na nogometnom stadionu u Ljubljani. U Madridu je 69-53 za Real, nakon nevjerojatnih 41-19 za Madrižane na poluvremenu i sumnjive eliminacije Olimpijinog centra Matije Demastije (hm, prva veća imperijalistička krađa, dodao bih ponizno) punih 11 minuta prije kraja utakmice. Olimpija maši finala za 2 poena. Ponajbolji bek istorije YU košarke, Ivo Daneu, bilježi 31 poen prosječno u natjecanju, a stariji znalci se kunu da je i u asistencijama bio dvocifren.
1963.
Olimpija ne uspijeva ponoviti rezultat i iduće godine. Zaustavljena je u četvrtfinalu od Spartaka iz Brna, produkta fine,lucidne čehoslovačke košarke tog vremena.
1964.
Pištelak, Konvička i braća Bobrovsky bili su kobnim i za OKK Beograd u sezoni 1963-64. Iako je Korać nemilosrdno bilježio standardnih 30, 40 ili 50 poena, nije bilo dovoljno za Čehoslovake u polufinalu. U Beogradu je 103-94 za OKK, u uzvratu u Brnu baksuznih 75-85. Samo pola koša do velikog finala u kojem je Spartak podlegao Realu u zadnjoj četvrtini uzvratne utakmice u Madridu.
1965.
Ozljeda Miodraga “Sije” Nikolića za vrime zimske lige skupo je koštala OKK Beograd u Kupu Šampiona 1965. godine. Korać i društvo ostali su kratki i treći put u polufinalu najprestižnijeg Evropskog natjecanja. Radivoj Korać ubacivao je suludo te godine uz prosjek od 55(!!!) koševa u Kupu Šampiona. Švedskom Alviku je dao 71 u prvoj, pa čuvenih 99 koševa u uzvratnoj utakmici u Beogradu. Nikolić, koji je dodao 32 Alviku u drugoj, povrijedio se protiv Olimpije samo nekoliko dana nakon toga i nije bio u stroju kada je na redu bio još jedan sraz s Realom iz Madrida. Oslabljeni na bekovskoj poziciji, uz to i bez Rice Gordića koji je u JNA, Beograđani trpe i nečuveno niskih 19 koševa Koraća na utakmici u Madridu i smrzavaju se na -23. Uzvrat u Beogradu je jedna od neregularnijih utakmica u povijesti evropske košarice. Drugo poluvrijeme traje znatno duže zbog “kvara” na satu. OKK slavi s nedovoljnih 113-96 uz 56 Koraćevih koševa. Real nadvisuje sovjetsku tvrđu CSKA u finalu.
1966.
Zadar se kao osvajač prvenstva Jugoslavije 1965. godine predstavio u sezoni Kupa Šampiona 1965-66. Njegov debi nije bio najsretnijim jer je s lošim skorom završio u skupini (počinje razigravanje po grupama)s Moskovskim i Sofijskim CSKA i AEK-om iz Atene, premda Pino Giergia šalje ljude po ćevape i burek svaki susret. S jednim igračem, nije moglo bolje. Krešo Ćosić tek pravi prve ozbiljnije korake.
1966-67
Ljubljanska Olimpija bila je nevjerojatno blizu uspjehu u najprestižnijem klupskom natjecanju u sezoni 1967. Ponovila je (ovog puta na finalnom turniru četvorice - Final Four) polufinale i susret sa Realom. Iako je Bassin (32) odigrao tekmu života, a Daneu (24, 9 asistencija) standardno briljirao, Madrižani su iščupali pobjedu iz ruku Ljubljančana u posljednjim trenutcima, s Daneuom (svoju 4. ličnu dobio je dok je stajao metar od igrača Reala) isfauliranim na klupi Olimpije. U susretu za 3. i 4. mjesto, Olimpija je poražena od praške Slavie, unatoč Daneuovih 39 poena. Paralelno evropskom Kupu Šampiona, starta i Kup Pobjednika Kupova u sezoni 1966-67. Predstavnikom Jugoslavije bio je beogradski Partizan. Dolazi do četvrtfinala gdje je eliminiran od nastajuće supersile evropske košarke, Ignisa iz Varesea.
1967-68
Zadar je puno bolji bio u svom drugom izletu u elitu u sezoni 1967-68. godine. Najesen je eliminirao budapeštanski Honved i grčki Panathenaikos u prva dva kola, a onda je osvojio četvrtfinalnu skupinu u kojoj je bio s milanskim Simmenthalom, španjolskim Juventudom i CSKA iz Sofije. Krešo Ćosić je u pobjedi 85-69, utrpao 38 Juventudu u dvorani “KK Split” na Gripama, ali u polufinalu je opet vrebao kobni madridski Real. Velika zadarska generacija poklekla je i u Madridu i u Jazinama iako su vjerovali nakon -14 u Madridu. Nije bilo dovoljno. Veliki Krešo je o zadarskom porazu rekao: “Prije meča više smo mislili na izgled naših brčića nego na samu igru..”
U Kupu Kupova, ljubljanska Olimpija pregažena je u Pragu od Slavije u prvom susretu, tako da je to bilo nenadoknadivo u Ljubljani, te je njezin put završio u četvrtfinalu.
Da rezimiramo, u periodu od 1959. do 1968. godine ex-YU timovi su se čak 6 puta našli u polufinalu Eurolige. Od titule Partizana 1992. godine do danas, ex-YU timovi su 3 puta došli do polufinala istog takmičenja. Zanimljivo, zar ne?
