Forum Klix.ba

Emiremir33 wrote: ↑08/04/2021 19:15 Umro je Jovan Divjak general Armije BIH

O, Bože, hoće li išta ostati od ovog Sarajeva? Slava divnom čovjeku, pjesniku i generalu!

piupiu wrote: ↑09/04/2021 00:00

Emiremir33 wrote: ↑08/04/2021 19:15 Umro je Jovan Divjak general Armije BIH

O, Bože, hoće li išta ostati od ovog Sarajeva? Slava divnom čovjeku, pjesniku i generalu!

Jašta nego će ostati fine raje

Al u Minkenu...

tempuser wrote: ↑09/04/2021 19:36 Al u Minkenu...

Nismo još svi otišli ka Minkenu...

piupiu wrote: ↑09/04/2021 00:00

Emiremir33 wrote: ↑08/04/2021 19:15 Umro je Jovan Divjak general Armije BIH

O, Bože, hoće li išta ostati od ovog Sarajeva? Slava divnom čovjeku, pjesniku i generalu!

Tuzna vijest

Ahmet Sejdic

Prijedor:

Slavko Ecimovic
Izet Mesic - Hadzija


https://armijarbih.com/procitajte-pricu ... -prijedor/

Heroj Igor Pavlović (koji za razliku od "brigadnih generala" u svom gradu nema ni ćošak, a kamo li ulicu ili kasarnu) sa svojim saborvcima iz 2 SMTB, Žuč ljeto 1993. Ne vidim fiksator, vjerovatno prije ranjavanja, a tačno se sjećam ove njegove blijede majice sa flekama od akumulatorske kiseline.

...

Fotografije©Richard Schneider

Fotografije©Richard Schneider

Mjesec maj jeste mjesec rađanja, mjesec života, ali imala su Živinice nažalost i svoje tragične majeve.Dan,7.05.1995. godine najtragičniji je dan u istoriji ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane Armije Republike Bosne i Hecegovine. Izvršavajući najhumaniji zadatak za spas naroda opkoljenih enklava Srebrenice i Žepe u helikopterskoj nesreći živote su izgubili Zlatni Ljiljani ratnog vazduhoplovstva Džemal Malkić, Enver Čokić i Izet Džambić.

Taj 7.05.1995. godine, jubilarni deseti let za Žepu i najtragičniji dan u istoriji ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane Armije Republike Bosne i Hercegovine. Tri bisera ratnog vazduhoplovstva, major Džemal Malkić, natporučnik Enver Čokić i natporučnik Izet Džambić, u noći šestog na sedmi maj 1995. godine kreću na svoj posljednji put.

Kažu da je svako umiranje rađanje nove svjetlosti. U ovom primjeru to je zaista tako. Njih trojica izvršavajući najhumaniji zadatak za spas naroda OPKOLJENE Žepe umiru da bi osvanulo ljepše sutra za hiljadu napaćenih djece, žena i staraca.

Letovi za opkoljenu enklavu Žepa graniče se sa gotovo nemogućim. Znaju to trojica momaka ratnog vazduhoplovstva koji kreću na svoj posljednji let. Međutim znali su oni isto tako i ko ih čeka u Žepi i šta njihov dolazak znači za hiljadu gladnih Žepljaka i Srebreničana. Zato i kreću bez trunke razmišljanja. Sa njima osim tereta koji prevoze kreće i 21 putnik koji se vraća u Žepu. Bili su to uglavnom civili a među njima i četiri ljekara koji su krenuli na svoj humani put u pomoć bolesnima.

Nažalost agresorske horde ne znaju za humanost, trojica od četvorice ljekara ginu na ovom putu u ovoj tragediji.Helikopter se srušio. Nijedan od članova posade nije preživio udes. U brdima Žepe ostali su sada, pukovnik pilot Džemal Malkić vođa vazduhoplova, kapetan Enver Čokić drugi pilot i kapetan Izet Džambić letač mehaničar, svi dobitnici ratnog priznanja značke Zlatni Ljiljan. Njihova imena ostaće ispisana zlatnim slovima u istoriji ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane. Njihova svjetlost i dalje gori iznad okupirane i sada već daleke Žepe, i opominje da se ne zaboravi a narod Žepe i Srebrenice ih ne zaboravlja. A bili su lijepi kao curice, rekao je tada komandant Prve vazduhoplovne brigade major Mustafa Hucić u oproštajnom govoru.

Malkić ( Mehe ) Džemal Džemo rođen 1958. godine u selu Kuljan općina Živinice. Osnovnu školu je završio u Kuljanu i Gračanici, a srednju vojnu i vazduhoplovnu akademiju u Mostaru i Zadru. Još za vrijeme službovanja u bivšoj JNA važio je za jednog od najboljih pilota helikoptera. Po izbijanju agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu napušta bivšu JNA i javlja se u vazduhoplovnu grupu Mostar. Iz Mostara odlazi na zadatak obavljanja letova za opkoljeni Bihać. Po dolasku sa ovih zadataka prelazi u vazduhoplovnu grupu Tuzla a odatle u Zenicu pa ponovo u Tuzlu.

Hrabar i neustrašiv kao lav a osjećajan i lijep kao djevojčiva po pravilu je obavljao najteže letove za opkoljene enklave u istočnoj Bosni. U najtežim trenutcima za Goražde smogao je snage i hrabrosti da izvrši gotovo nemoguće letove, a poslije toga i nekoliko letova za Žepu.Jedan takav let je bio koban za njega i njegove kolege Envera i Izu. Više puta pohvaljivan i nagrađivan. Značku Zlatni Ljiljan je dobio povodom 15. aprila 1995. godine dana Armije Republike Bosne i Hercegovine. Njegov otac Meho, supruga Šefika te kćerke Vanesa i Lejla mogu biti ponosne na sina, supruga i oca.

Čokić ( Ejuba ) Enver rođen u Đurđeviku gdje je završio osnovnu školu, nakon čega odlazi na školovanje u Mostar i Zadar gdje završava Vojnu akademiju i postaje pilot helikoptera. Kao tek svršeni akademac Enver napušta bivšu JNA i prijavljuje se u vazduhoplovnu grupu Tuzla. Volio je život i ljude ali sudbina nije dala da i poživi. Izvršavajući let koji je značio spas za hiljadu života Srebreničana i Žepljaka dao je svoj mladi tek započeti život. Značkom Zlatni Ljiljan je posmrtno odlikovan 15. aprila 1996. godine povodom četvrte godišnjice Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Džambić Izet Izo rođen u Dobrnji, važio je za jednog od najboljih stručnjaka za vazduhoplovnu opremu. Rat ga zatiče na službi u Mostaru odakle bježi i prijavljuje se u teritorijalnu odbranu Mostar. Koliko je bio tih i miran u životu toliko je bio i hrabar i neustrašiv kada su bile u pitanju borbe sa agresorom. Njegova specijalnost je bila protivoklopna borba gdje se sa maljutkama pokazao kao nepogrješiv strijelac. Agresori na Mostar, Gradačac i Brčko imali su priliku da osjete njegove majstorije u pogađanju tenkova i drugih oklopa. Kažu da je bio nepogrješiv. Dolaskom u vazduhoplovnu grupu kao letač mehaničar leti za opkoljenu Žepu gdje u udesu helikoptera i gubi život. Značkom Zlatni Ljiljan posmrtno je odlikovan 15. aprila 1996. godine u povodu četvrte godišnjice Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Heroji BH neba Džemal Malkić, Enver Čokić i Izet Džambić, kao i svi najbolji sinovi Bosne i Hercegovine, koji nisu žalili ni svoje živote za naše bolje sutra i naše države Bosne i Hercegovine ne smiju biti zaboravljeni./Nihad Kovačević TV Zivinice/

El-Fatiha

@aka Enki imaš li više podataka o tom kobnom letu, broj stradalih, preživjelih ?

Pad helikoptera Armije RBiH kod enklave Žepa u noći 7. maja 1995. godine i dalje je jedna od misterija minulog rata. U ovoj tragediji poginula su sva tri člana posade i devet putnika, među kojima i trojica od četvorice tuzlanskih ljekara koji su upućeni u Srebrenicu, a povrijeđeno preostalih deset putnika.

Nakon pada helikoptera, obustavljen je "vazdušni most" za Žepu i Srebrenicu. A to se kasnije itekako odrazilo na subinu istočnih enklava, jer su u Tuzli ostali komandant 28. divizije Naser Orić i 15 njegovih saboraca - oficira koji su završili Ratnu oficirsku školu u Zenici i trebalo je narednim letom da se vrate u Srebrenicu.

Jula 1995. njihova pomoć u odbrani Srebrenice bila bi dragocjena...

A u večernjim satima 7. maja 1995. godine s heliodroma Višća kod Živinica helikopter, u kojem se nalazilo 19 putnika i 3 člana posade, poletio je za Žepu.

Za Srebrenicu su putovala četiri ljekara iz Tuzle, koji su dobrovoljno prihvatili poziv da pomognu narodu Srebrenice: dr. Sead Halilović, dr. Muharem Deljković, dr. Husein Halilović i dr. Dževad Džananović.

Na heliodromu Igrišnik na Žepskoj planini, gdje je vatrama bilo obilježeno mjesto slijetanja, helikopter su čekali komandant 285. brdske brigade Avdo Palić i major Dževad Brgulja, s grupom boraca.

Međutim, helikopter je pao u blizini mjesta gdje je trebao sletjeti...

cijeli tekts
https://radiosarajevo.ba/metromahala/te ... ice/416534

Glavno da se supak Naser sa zlatom izbavio a ostalo nije ni vazno.

Pa zar gubitak helikoptera malo ne pobija teoriju da je oric pobjegao i da je sve bilo unaprijed dogovoreno.

ovdje pise trebao se vratiti iducim letom, samim gubitkom helikoptera vise nije mogao nazad u okupiranu teritoriju ?

Dimu1927 wrote: ↑10/05/2021 01:49 Pa zar gubitak helikoptera malo ne pobija teoriju da je oric pobjegao i da je sve bilo unaprijed dogovoreno.

ovdje pise trebao se vratiti iducim letom, samim gubitkom helikoptera vise nije mogao nazad u okupiranu teritoriju ?

hmmm...ne znam kojih si godina, ali ova verzija je zvanična od strane BiH vlasti nakon pada Srebrenice,
nezvanične verzije o padu kao izdaji, prodaji... počele su također kružiti možda nešto kasnije.

pored Orića u članku se navodi još 15 oficira Armije koji su trebali biti vraćeni :
"u Tuzli ostali komandant 28. divizije Naser Orić i 15 njegovih saboraca - oficira koji su završili Ratnu oficirsku školu u Zenici i trebalo je narednim letom da se vrate u Srebrenicu."


u helikopteru su bili i preživjeli sa povredama:

"načelnik Štaba 28. divizije Ramiz Bećirović, komandant Manevarskog bataljona iz Srebrenice Ejub Golić i načelnik Štaba 285. brdske žepske brigade Ramo Čardaković, kjoji su zajedno sa Orićem dvadesetak dana ranije izašli iz Srebrenice i Žepe."

kako god, odbrana Srebrenice je nedostatkom oficira sigurno bila značajno oslabljena, ne toliko zbog njihovog vojnog znanja već zbog onoga što su značili ljudima u vremenu napada.

Srebrenica nikad ne bi pala da su Naser i tih 15 saboraca bili tu 1995.
Bez njegovog autoriteta nastalo je rasulo i vecina vojno sposobnih samo je cekalo da zapuca pa da se upute prema Tuzli. Osim nesto malo na samom pocetku napada, nije tu bilo nekog otpora. Naser ne bi cekao da svijet, odnosno Nato reaguje, vec bi poduzeo sve da se Srebrenica odbrani.

Vezao za ovaj pad sam čitao šta je rekao lik koji je navodio helikopter na heliodrom koji je također pilot. Ako se dobro sjećam, bilo je neke neprijateljske paljbe, ali je komunikacija bila ok, ovaj koji ga je navodio ih je čak i vidio u dolasku, plilot je nakratko upalio far, pa nastavio sa prilaskom, zatim je nastavio seriju manevara suprotnih standardnim pristupu i navođenju sa zemlje, prije nego što je pao opet je upalio far tako da je pred sobom moram vidjeti šumu.
Probaću naći link pa editovati post.

EDIT: evo ga

http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzla ... p?id=16553

Zastozato wrote: ↑10/05/2021 17:57 Srebrenica nikad ne bi pala da su Naser i tih 15 saboraca bili tu 1995.
Bez njegovog autoriteta nastalo je rasulo i vecina vojno sposobnih samo je cekalo da zapuca pa da se upute prema Tuzli. Osim nesto malo na samom pocetku napada, nije tu bilo nekog otpora. Naser ne bi cekao da svijet, odnosno Nato reaguje, vec bi poduzeo sve da se Srebrenica odbrani.

Bajke...

Zastozato wrote: ↑10/05/2021 17:57 Srebrenica nikad ne bi pala da su Naser i tih 15 saboraca bili tu 1995.
Bez njegovog autoriteta nastalo je rasulo i vecina vojno sposobnih samo je cekalo da zapuca pa da se upute prema Tuzli. Osim nesto malo na samom pocetku napada, nije tu bilo nekog otpora. Naser ne bi cekao da svijet, odnosno Nato reaguje, vec bi poduzeo sve da se Srebrenica odbrani.

Pusti tu priču.
Džaba ti 15000 boraca kad nemaju čime da ratuju.
Nije Naser Tom Kruz iz Posljednjeg Samuraja.
Mi smo vjerovali UNu, demilitarizovali vojsku, ostalo samo nešto lakog naoružanja sa vrlo malo municije, bez hrane, medicinske opreme, goriva.......
Nije bilo TEORETSKE šanse da se odbrani Srebrenica ni sa 10 Nasera niti im se moglo pomoći iz pravca Kladnja, niti od bilo kuda jer je to dubok džep, izginulo bi stotine ljudi.
Ne petljajte bezzee

tempuser wrote: ↑10/05/2021 18:08

Zastozato wrote: ↑10/05/2021 17:57 Srebrenica nikad ne bi pala da su Naser i tih 15 saboraca bili tu 1995.
Bez njegovog autoriteta nastalo je rasulo i vecina vojno sposobnih samo je cekalo da zapuca pa da se upute prema Tuzli. Osim nesto malo na samom pocetku napada, nije tu bilo nekog otpora. Naser ne bi cekao da svijet, odnosno Nato reaguje, vec bi poduzeo sve da se Srebrenica odbrani.

Bajke...

vjerovatno si u pravu ali ne znamo i nikada nećemo znati tačno,
da je odbrana izdržala 7-10 dana ostavilo bi se puno vremena za diplomatiju, nešto slično Igmanu 93. zaštićena zona UN, civili...
navodno je bilo dovoljno oružja i municije za tih nekoliko dana, zračni udari su se stalno pojavljali kao opcija, ali sve je nažalost prebrzo završeno.
šbbkbb...

costacurta wrote: ↑10/05/2021 18:18

Zastozato wrote: ↑10/05/2021 17:57 Srebrenica nikad ne bi pala da su Naser i tih 15 saboraca bili tu 1995.
Bez njegovog autoriteta nastalo je rasulo i vecina vojno sposobnih samo je cekalo da zapuca pa da se upute prema Tuzli. Osim nesto malo na samom pocetku napada, nije tu bilo nekog otpora. Naser ne bi cekao da svijet, odnosno Nato reaguje, vec bi poduzeo sve da se Srebrenica odbrani.

Pusti tu priču.
Džaba ti 15000 boraca kad nemaju čime da ratuju.
Nije Naser Tom Kruz iz Posljednjeg Samuraja.
Mi smo vjerovali UNu, demilitarizovali vojsku, ostalo samo nešto lakog naoružanja sa vrlo malo municije, bez hrane, medicinske opreme, goriva.......
Nije bilo TEORETSKE šanse da se odbrani Srebrenica ni sa 10 Nasera niti im se moglo pomoći iz pravca Kladnja, niti od bilo kuda jer je to dubok džep, izginulo bi stotine ljudi.
Ne petljajte bezzee

Srebrenica teško da se mogla odbraniti iznutra, ali se moglo nešto napraviti sa vanjske strane.
Ja nisam pobornik teorija zavjere ali sam sklon vjerovanju o nekom dogovoru o zaokruživanju teritorija na jako visokom nivou po kojem je trebalo režirati da se te teritorije vojnički osvoje. Kao što @toska piše, da je postojala volja MZ-a da se ofanziva zaustavi mogla se zaustaviti prijetnjom i ultimatumima kao što je zaustavljena na Igman 1993. i Goražde 1994.
U srpskom dokumentarcu "Pad Krajine" general VRSK Milisav Sekulić prepričava susret sa Mladićem nakon pada Srebrenice (a neposredo prije pada Krajine) u kojem mu Mladić objašnjava pojedinosti i da je plan o osvajanju Srebrenice napravljen još početkm 1995. i da je za njega znalo tek par oficira.
Također, vrlo je indikativno da je VRS izvršila tako moćan i nezaustavljiv napad na Srebrenicu, a istovremeno gubila tetorije na platou Bjelašnica-Treskavica, Dinaru, Livanjsko polje itd... Tu sumnju o fingiranju i režiji i sam Sekulić potvrđuje tvrdnjom da mu je Mladić rekao da će za 2-3 dana rješiti sve što je HVO uzeo na DInari, Grahova itd, da bi mu im za par dana, kad se Oluja zaholcala Karadžić i Mladić rekli da VRS nije u mogućnosti da im pomogne.